![]() |
![]() |
Uglje�a Radnovi� (Beograd)Poljsko-srpskohrvatski re�nik SANU i drugi re�nici ove vrste kod nas i PoljakaHronolo�ki pregledSto godina polonistike u Srbiji, zbornik radova sa jubilarnog nau�nog skupa, Katedra za slavistiku Filolo�kog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Slavisti�ko dru�tvo Srbije, Beograd, 1996.
Kulturne i politi�ke veze Poljske s na�im zemljama datiraju jo� iz najstarijih vremena, o �emu svedo�e mnogobrojni zapa�eni radovi na�ih istori�ara i istori�ara knji�evnosti.[1] Treba ista�i da je prva katedra slovenske filologije osnovana na beogradskoj Velikoj �koli davne 1877. godine, u okviru koje je kasnije 1895. po�elo izu�avanje i poljskog jezika. Razumljivo je �to se u tom cilju moralo misliti i na izradu priru�nika poljskog jezika, bez kojih se nije mogla uspe�no obavljati nastava sa studentima. Tor posla se prihvatio na� istaknuti slavista prof. Radovan Ko�uti�, koji je najpre objavio Gramatiku poljskoga jezika (Beograd, 1898), a kasnije Primere knji�evnoga jezika poljskog (Beograd, 1901), kojima je pridodat mali priru�ni poljsko-srpski re�nik � "klju� knjizi", kako ka�e autor u predgovoru. Ovo je prvi poljsko-srpski re�nik zasnovan na nau�noj metodologiji. Odrednice su obja�njene sa istorijskog aspekta i komparativnim metodom. Daju se etimolo�ka tuma�enja re�i i upore�uju se s drugim slovenskim jezicima, po�ev�i od staroslovenskog, i sa osloncem na druge indoevropske jezike. Posle toga slede srpski ekvivalenti koji su �esto propra�eni zanimljivim ilustracijama i uputstvima za prevo�enje. Re�niku prethodi spisak re�i razli�itog zna�enja istovetnih ili sli�nih u poljskom i srpskom, koje mogu navesti na pogre�an put prilikom prevo�enja tekstova, na �ta je ukazivao docnije i prof. �or�e �ivanovi� u svojim Poljskim primerima. Kao rezultat plodne kulturne, nau�ne i ekonomske saradnje Jugoslavije i Poljske neposredno posle Drugog svetskog rata javila se potreba za izradom ve�ih dvosmernih re�nika koji bi zadovoljili potrebe korisnika na obema stranama. Tu svakako spada Hrvatsko-poljski rje�nik Julija Bene�i�a (Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1949), koji zapravo predstavlja pro�irenu verziju Hrvatsko-srpsko-poljskog rje�nika prilo�enog njegovoj Gramatici hrvatskog ili srpskog jezika. Ovo delo namenjeno u prvom redu Poljacima, koje obuhvata leksi�ki fond hrvatske knji�evnosti druge polovine XIX i prve polovine XX veka, sadr�i preko 66 hiljada odrednica i leksi�ki je bogatiji od Rje�nika hrvatskoga jezika F. Ivekovi�a i I. Broza. Hrvatsko-poljski rje�nik obiluje prili�nim brojem zastarelih leksema, pokrajinskih re�i i provincijalizama kojih obi�no nema u normativnim re�nicima, a koji su neophodni za razumevanje starijih hrvatskih (a i srpskih) pisaca. Me�utim, ovaj Re�nik, nastao na izvorima stare hrvatske leksikografije (Rje�nika hrvatskoga jezika Broza i Ivekovi�a i Rje�nika hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU), danas, na kraju XX veka, vi�e ne mo�e u potpunosti zadovoljiti potrebe savremenih korisnika ni na jednoj, ni na drugoj strani. Dobra osobina pomenutog re�nika je u bogatoj zoolo�koj i botani�koj terminologiji protuma�enoj latinskim nazivima, �to umnogome olak�ava razre�avanje terminolo�kih problema, koji predstavljaju kamen spoticanja za obra�iva�e. Dvotomni S�ownik serbsko-chorwacko-polski (A-M, N-�) Vilima Fran�i�a, prof. Jagjelonskog univerziteta u Krakovu, koji je izdala var�avska Wiedza Powszechna (t. I 1956, t. II 1959, 2. izdanje 1987), prevazilazi obimom prethodni Bene�i�ev re�nik; sadr�i, po re�ima autora, preko 68 hiljada re�i "savremenog srpskohrvatskog jezika iz razli�itih podru�ja duhovne i materijalne kulture Srba i Hrvata" i namenjen je prvenstveno studentima kao i �irem krugu korisnika. Re�nik je ra�en na osnovu starijih leksikografskih dela srpskih i hrvatskih - Vukovog Srpskog rje�nika, Rje�nika JAZU, Rje�nika hrvatskoga jezika Ivekovi�a i Broza, ali su tu zastupljene i pozicije novijeg datuma: Re�nik srpskohrvatskog i nema�kog jezika S. Risti�a i J. Kangrge (1928), Re�nik srpskohrvatskog knji�evnog jezika L. Bakoti�a (1936), kao i Bene�i�ev Hrvatsko-poljski rje�nik. Data su oba izgovora ekavski i ijekavski, koje autor pogre�no naziva tzv. beogradskim, odnosno zagreba�kim, ali se ekavski oblici upu�uju na ijekavske.[2] Fran�i�ev S�ownik serbsko-chorwacko-polski nastajao je u pedesetim godinama, u vreme kada nije bilo neposrednih kontakata sa Jugoslavijom iz razloga koji su nam dobro poznati. Autor, na�alost, nije mogao koristiti gra�u Akademijinog Re�nika srpskohrvatskog knji�evnog i narodnog jezika, a verovatno i druge savremene leksi�ke izvore. Me�utim, u pogledu leksikografske i gramati�ke obrade odrednica, bez obzira na oskudnost frazeologije i ilustrativnog materijala, ovaj Srpsko-hrvatsko-poljski re�nik predstavlja korak napred u pore�enju s Bene�i�evim Hrvatsko-poljskim rje�nikom. Ma�y s�ownik serbskochorwacko-polski i polsko-serbskochorwacki Jana Vje�bickog, Uglje�e Radnovi�a i Juzefa Hlabi�a izdala je tako�e Wiedza Powszechna i dosad je do�iveo �etiri izdanja (1966, 1975, 1985, 1989). Pomenuti dvosmerni re�nik, u kome su izbor re�i i leksikografska obrada prilago�eni svakodnevnim potrebama korisnika, sadr�i u srpskohrvatsko-poljskom delu 16 hiljada, a u poljsko-srpskohrvatskom 14 hiljada leksema i frazeolo�kih jedinica, i snabdeven je odre�enim brojem stru�nih termina koji su neophodni za razumevanje pojmova i predmeta iz raznih oblasti nauke i tehnike. Ovaj re�nik, koji treba da olak�a poslovne, turisti�ke i druge kontakte, namenjen je poljskim i jugoslovenskim korisnicima, kao i po�etnicima u u�enju poljskog i srpskog jezika. U ovom kratkom pregledu svakako treba spomenuti poljsko-srpskohrvatski re�nik koji �ini sastavni deo Poljskih primera prof. �or�a �ivanovi�a (Nau�na knjiga, Beograd, 1967). Iako malog obima taj re�nik je pouzdan klju� za razumevanje tekstova iz poljske knji�evnosti objavljenih u knjizi. Sve odrednice su snabdevene neophodnim gramati�kim podacima, odnosno nastavcima imeni�ke i glagolske promene �to umnogome poma�e studentima savla�ivanje osnova poljske gramatike. Poljsko-srpskohrvatski re�nik SANU, kome �e ovde biti posve�eno vi�e prostora, pripreman je du�e vremena timski u Odboru za izradu �e�ko-srpskohrvatskog i poljsko-srpskohrvatskog re�nika. Nosilac projekta je akademik Miroslav Panti� u ime Odeljenja jezika i knji�evnosti, kome Odbor organizaciono pripada. Rad na Re�niku se odvijao u vi�e faza (ra�eno je nekoliko verzija i dopunjena je osnovna koncepcija Re�nika). Na njemu su radila dva saradnika autora: Danilka �uri�i� i Uglje�a Radnovi� (trenutno radi samo jedan) i tehni�ki saradnik Zita Jovanovi�. Prof. �. �ivanovi� je daleke 1950, s tada�njim asistentom poljskog jezika Svetozarem Nikoli�em, zapo�eo rad na Poljsko-srpskohrvatskom re�niku u Akademijinom Institutu za isto�ne i zapadne slovenske jezike i knji�evnosti. Posle organizacionih promena u Odboru za �e�ko- i poljsko-srpskohrvatski re�nik i odlaska prof. Kre�imira Georgijevi�a, upravnika Odbora, za glavnog redaktora Re�nika postavljen je krajem 1968. prof. �ivanovi�. On je svoj redaktorski posao �asno i predano obavio do kraja; dao je osnovnu koncepciju obrade i utvrdio metodologiju rada, dogovaraju�i se uvek s autorima, a njegova jezi�ka inventivnost znatno je doprinela kvalitetu obrade odrednica. Mi, njegovi saradnici, zahvalni smo mu �to se prihvatio uredni�kog posla u trenutku koji je predstavljao u neku ruku prekretnicu u radu na Re�niku. Na�alost, sudbina mnogih poslenika na polju leksikografije je da ne do�ekaju krajnje rezultate svog rada. U rad na Re�niku su se povremeno uklju�ivale i nove snage - mladi diplomirani polonisti sa Filolo�kog fakulteta, koji su bili anga�ovani na prekucavanju re�ni�kog materijala i tehni�kim poslovima. Recenzenti Re�nika su s poljske strane prof. dr Zuzana Topolinjska, saradnik Poljske akademije nauka, a u ime SANU akademik Irena Grickat-Radulovi�, koje su pozitivno ocenile rukopis i dale niz korisnih sugestija i saveta u cilju pobolj�anja teksta. Dvotomni Poljsko-srpskohrvatski re�nik (A-U, P-�), prvi re�nik ovakve vrste kod nas, koncipiran je kao veliki dvojezi�ki re�nik enciklopedijskog tipa, po obimu sli�an Enciklopedijskom nema�ko-srpskohrvatskom re�niku S. Risti�a i J. Kangrge i Enciklopedijskom englesko-srpskohrvatskom re�niku S. Risti�a, �. Simi�a i V. Popovi�a. Re�nik je prete�no ra�en na osnovu jedanaestotomnog opisnog Re�nika poljskog jezika[3] u redakciji V. Doro�evskog, trotomnog Re�nika poljskog jezika[4] u redakciji M. �im�aka, Frazeolo�kog re�nika poljskog jezika[5] S. Skorupke, kao i na drugim izvorima, pre svega na velikim poljskim dvojezi�kim re�nicima (poljsko-ruskom[6], poljsko-engleskom,[7] poljsko-nema�kom[8]) i njegov je osnovni cilj da najvernije prenese leksi�ki fond i frazeolo�ko bogatstvo poljskog jezika na na� jezik. Iako je to prvenstveno re�nik savremenog jezika, on daje sliku poljskog jezika na rasponu dva stole�a - od druge polovine XVIII do polovine XX veka i na�ih dana. Ovaj enciklopedijski re�nik broji preko 100 hiljada odrednica sa �irokom lepezom zna�enja, s bogatom frazeologijom, sa razra�enom nau�no-tehni�kom terminologijom iz mnogih oblasti i s drugim ilustrativnim materijalom. Kao izvori i priru�nici za ciljni odnosno srpski jezik u Re�niku su kori��ena najva�nija dela srpske leksikografije, u prvom redu Re�nik srpskohrvatskog knji�evnog i narodnog jezika SANU (knj. I-XIV), Re�nik srpskohrvatskoga knji�evnog jezika Matice srpske (knj. I-VI), dvojezi�ki enciklopedijski re�nici nema�ko-srpskohrvatski i englesko-srpskohrvatski, kao i niz drugih terminolo�kih re�nika iz raznih oblasti nauke i tehnike. Celokupna re�ni�ka gra�a stala je na oko 15 hiljada kucanih stranica, �to iznosi 400-450 autorskih tabaka. Re�nik je namenjen �irokom krugu korisnika sa na�eg jezi�kog podru�ja, po�ev�i od nau�nih radnika polonista i studenata polonistike do knji�evnih i stru�nih prevodilaca, stru�njacima iz raznih oblasti nauke i tehnike koji se slu�e literaturom na poljskom jeziku, kao i poljskim korisnicima koji prevode tekstove na na� jezik. Poljsko-srpskohrvatski re�nik tako�e je opremljen op�irnim predgovorom gde su dati istorijat rada i metodolo�ki principi, u kome �e radoznali korisnik mo�i da se obavesti kako je nastajalo ovo delo i koliki je doprinos svih u�esnika u njemu. Zatim slede uputstva za kori��enje Re�nika sa osnovnim informacijama o poljskom jeziku, obrasci (paradigme) za promenu imenica, prideva, zamenica, brojeva i glagola kao i kori��ena literatura. Na kraju drugog toma prilo�en je veoma op�iran spisak poljskih i drugih stranih skra�enica, ubrajaju�i i one najaktuelnije koje su dobijene ekscerpcijom dnevne �tampe. Desna (srpskohrvatska) strana Re�nika predstavljena je u oba izgovora - ekavskom i ijekavskom i s varijantskom leksikom ali samo u obradi zna�enja, dok je u ilustrativnom materijalu zastupljena srpska leksika u ekavskom izgovoru. Za ovaj posao je bio zadu�en Vlado �ukanovi�, stru�ni saradnik Instituta za srpski jezik SANU. Sve odrednice sadr�e osnovne gramati�ke podatke npr. kod imenica i glagola - nastavke imeni�ke i glagolske promene: genitiv, lokativ jednine, nominativ, genitiv mno�ine, prvo i drugo lice prezenta, po potrebi tre�e lice mno�ine prezenta itd. Spomenimo, najzad, da u Re�niku postoje brojni kvalifikatori (etikete) koji ukazuju na domene upotrebe re�i (nau�ne i stru�ne oblasti), na njihovu stilsko-ekspresivnu vrednost, teritorijalnu, vremensku rasprostranjenost itd. Pripremljen za �tampu, rukopis Poljsko-srpskohrvatskog re�nika, posle autorskog �itanja i uno�enja svih ispravki i recenzentskih primedaba, prijavljen je Odeljenju jezika i knji�evnosti, koje je na svome skupu novembra 1992. odredilo komisiju za prijem rukopisa i uvrstilo Re�nik u okvirni izdava�ki plan Akademije. Me�utim, zbog nedostatka finansijskih sredstava potrebnih za �tampanje ovako velike publikacije trenutno je odlo�ena predaja Poljsko-srpskohrvatskog re�nika u �tampu. Nadamo se da �e u dogledno vreme SANU objaviti ovo leksikografsko delo uz materijalnu podr�ku nadle�nih ministarstava Republike i drugih sponzora, bez �ije pomo�i je danas veoma te�ko ostvariti neki ve�i izdava�ki poduhvat. Duboko smo uvereni da �e se i u Poljskoj i kod nas na�i donatori koji �e pomo�i objavljivanje Re�nika, dela toliko potrebnog kulturama na�ih naroda. Kao �to je poznato, bez dobrih dvojezi�nih re�nika nema ni uspe�ne komunikacije me�u ljudima. U me�uvremenu do predaje rukopisa u �tampu u Odboru se pristupilo ekscerpciji najnovije poljske leksike iz poljskih dnevnih i nedeljnih listova ("Gazeta Wyborcza", "Polityka"[9] itd.), suplementa Re�nika poljskog jezika[10] (dopuna tre�em tomu �im�akovog Re�nika), iz publikacije Nova poljska leksika,[11] kao i iz drugih izvora, kako bi se Re�nik �to vi�e osavremenio i dobio na aktuelnosti. Smatramo da je ova poslednja dorada gra�e bila po�eljna, budu�i da je za poslednjih desetak godina u Poljskoj do�lo do korenitih dru�tvenih i politi�kih promena, a naro�ito u sada�njem periodu tranzicije zemlje. To se nesumnjivo moralo odraziti na jezik, poglavito na planu leksike, na onom jezi�kom sloju koji se najbr�e menja. Tako je ekscerpcijom dobijeno oko 1500 novih leksema i zna�enja, kao i preko 200 frazeologizama i drugih ilustracija, ukupno 5,5 autorskih tabaka. Ceo materijal je poslat na ocenu recenzentu prof. Zuzani Topolinjskoj koja je izvr�ila selekciju leksi�ke gra�e. Sada se u Odboru nova gra�a ubacuje u ve� postoje�i tekst Re�nika i o�ekujemo da �e ovaj dopunski posao biti obavljen u toku godine, �ime �e Poljsko-srpskohrvatski re�nik biti kona�no kompletiran i spreman za �tampu. U zaklju�ku navedimo jednu mudru misao na�eg slavnog i znamenitog pisca Ive Andri�a, izre�enu na Me�unarodnom kongresu prevodilaca da su "prevodioci najbolji tuma�i i posrednici u ovom oduvek podeljenom svetu".[12] Dodajmo tome da su leksikografi tako�e "prevodioci" svekolikog leksi�kog bogatstva s jednog jezika na drugi, a time i graditelji mostova i posrednici izme�u kultura pojedinih naroda. �tampanje Poljsko-srpskohrvatskog re�nika u skoroj budu�nosti bio bi, po na�em mi�ljenju, skroman doprinos i ovoj proslavi stogodi�njice polonistike u Srbiji, tog zna�ajnog jubileja na�e slavisti�ke nauke. Ako se ovom delu �esto i rado budu obra�ali na�i polonisti i stru�njaci raznih profila prevode�i poljsku knji�evnost i stru�nu literaturu i u njemu nalazili prava re�enja i odgovore - to �e biti jedini razlog koji �e opravdati i osmisliti dugotrajan i mukotrpan rad autora i drugih saradnika Poljsko-srpskohrvatskog re�nika, spomenutih i nespomenutih, u �ije ime sam govorio na ovom skupu. NapomeneOvom problematikom se bavi i �lanak potpisanog: Poljsko-srpskohrvatska leksikografija, Zadu�bina, godina III-broj 10, Beograd, maj 1990, str. 5. [1] Up. K. Georgijevi�, Srpskohrvatska narodna pesma u poljskoj knji�evnosti, Srpska kraljevska akademija, posebna izdanja, knj. CXV, Beograd 1936, str. VIII + 347; �. �ivanovi�, Srbi i poljska knji�evnost (1800-1871), Beograd 1941, str. VI + 276; Lj. Durkovi�-Jak�i�, Jugoslovensko-poljska saradnja 1772-1840, Matica srpska, Novi Sad 1971, str. 310.[2] Up. S�ownik serbsko-chorwacko-polski, t. I, Wyja�nienia, str. XI.[3] S�ownik j�zyka polskiego, redaktor naczelny prof. dr Witold Doroszewski, t. I-IX, t. XI Suplement, WP-PWN, Warszawa 1958-1969.[4] S�ownik j�zyka polskiego, redaktor naukowy prof. dr. Mieczys�aw Szymczak, t. I-III, PWN, Warszawa 1978-1981.[5] S. Skorupka, S�ownik frazeologiczny j�zyka polskiego, t. I-II, "Wiedza Powszechna", Warszawa 1967-1968.[6] D. Hessen, R. Stypu�a, Wielki s�ownik polsko-rosyjski, t. I-III, Pa�stwowe Wydawnictwo "Wiedza Powszechna" - Wydawnictwo "Russkij jazyk", Moskwa-Warszawa 1979.[7] J. Stanislawski, Wielki s�ownik polsko-angielski, redaktor naukowy Wiktor Jassem, "Wiedza Powszechna", Warszawa 1969.[8] J. Pipek - J. Ippold, Wielki s�ownik polsko-niemiecki, t. I (A-O), "Wiedza Powszechna", Warszawa 1979; J. Pipek - J. Ippold - T. Kachlak - A. Wójcik - A. Wójtowicz, Wielki s�ownik polsko-niemiecki, redaktor naukowy Gerard Kozie�ek, t. II (P-�), "Wiedza Powszechna", Warszawa 1977.[9] Zahvaljuju�i ljubaznosti Biserke Raj�i�, prevodioca s poljskog jezika, koja je ustupala Odboru poljsku �tampu, pregledana su nekompletna godi�ta 1992-1995. gore navedenih i drugih listova.[10] S�ownik j�zyka polskiego - Suplement, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa 1992. Wydanie II poprawione, 1993.[11] Nowe s�ownictwo polskie, materia�y z prasy lat 1972-1981 (cz�� I-II) pod redakcj� Danuty Tekiel, Polska Akademia Nauk - Instytut J�zyka Polskiego, Ossolineum, Wroc�aw 1988-1989.[12] Citirano prema: Andri�ev azbu�nik (iskustva, zapa�anja i misli), izabrao i sastavio Slobodan Glumac, Matica srpska, Novi Sad 1975, str. 148. |