|
          |
Ljubica Rosi� (Beograd - Pri�tina)"Zarobljeni um" �eslava Milo�a u srpskoj publicisticiSto godina polonistike u Srbiji, zbornik radova sa jubilarnog nau�nog skupa, Katedra za slavistiku Filolo�kog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Slavisti�ko dru�tvo Srbije, Beograd, 1996.
Nedavno je beogradska "Politika" objavila slede�u vest: "Na predlog lorda Darendorfa, dekana koled�a Sveti Antonije u Oksfordu, grupa autoriteta za svetsku knji�evnost sastavila je 'Tajmsov knji�evni dodatak', listu od sto knjiga koje su izvr�ile najve�i uticaj na kulturu i civilizaciju Evrope."[1] Me�u delima nastalim pedesetih godina, navedenim na posebnoj listi, na�ao se i Zarobljeni um �eslava Milo�a. I dok je u Poljskoj Milo� bio vi�e poznat kao pesnik (a i sam sebe je uvek smatrao liri�arem), u Zapadnoj Evropi i Americi afirmisao se najvi�e zahvaljuju�i svojim esejima, pre svega, Zarobljenom umu, za koji je govorio da su mu ga "okolnosti nametnule", ali da to nije njegova "linija." "Bio sam priteran uza zid pa sam ga napisao"[2] - ka�e u razgovoru s Renatom Gor�injskom, ali priznaje da je interesovanje za njega kao pisca nastalo tek sa pojavom ove knjige: "...kad se pojavio Zarobljeni um kod Galimara, isko�io sam na povr�inu".[3] Milo� se okrenuo prozi u izgnanstvu jer nije mogao da pi�e poeziju na stranom jeziku i za nepoznate �itaoce. Kada je februara 1951. odlu�io da napusti posao u Poljskoj ambasadi, u Parizu, i zatra�i politi�ki azil od francuskih vlasti, Milo� je bio svestan da donosi veoma te�ku odluku koja mo�e da zna�i i kraj njegove knji�evne karijere. Posle nekoliko meseci objavio je prvi �lanak u emigraciji, pod naslovom Ne ("Kultura", Pariz, 1951, br. 5), u kojem obja�njava motive svoje odluke i izra�ava bunt protiv ideolo�ke presije koju je u Poljskoj vr�io staljinizam. Po�inje ga re�ima: "To, �to �u vam ispri�ati, mo�e se nazvati istorijom izvesnog samoubistva." Milo� priznaje da je u socijalisti�koj Poljskoj bio "dobar paganin" i u�ivao mnoge privilegije, a tako�e da joj je pet godina "lojalno slu�io". "Dakle, imao sam razloga - ka�e on - da se dr�im nove Poljske koja je smerala ka socijalizmu i tako je bilo do trenutka kad su odlu�ili da me, kao i druge, meni sli�ne pisce, krste. Tada sam rekao 'Ne'". Svoje veze s poljskom narodnom demokratijom presekao je "u trenutku kad je opona�anje sovjetskih uzora postalo u Poljskoj obavezno za pisce." Na ovu nekonvencionalnu ispovest pesnika-emigranta, koji se te�ko rastajao od svoje zemlje, burno je reagovala poljska emigracija, podeljena u dva tabora: londonski i pariski. Od tada nastaje �uveni "casus Milo�". Najotrovnije strele odapinjane su iz londonskih novina i �asopisa, koji su ga nazivali "kriptokomunistom", "poput�ikom", "Bjerutovim diplomatom", "agentom", "titoistom"... Prvi se oglasio Mje�islav Gridzevski, glavni urednik londonskih "Vjadomo��i": "Ako je posle �est godina verne slu�be ropstvu, gospodin Milo� izabrao slobodu, morao je zajedno s tom slobodom da izabere bar �estogodi�nje �utanje."[4] Zamerao je "Kulturi" �to mu je dala mogu�nost da objavljuje. Na to su odmah reagovali saradnici pariskog �asopisa. Poku�ali su �ak da brane Milo�a, tvrde�i da mu treba dati �ansu da se otrese "�oka petogodi�njeg op�tenja s neljudskom ma�inerijom sovjetskog totalitarizma."[5] Mada su ostajali na distanci prema njemu, zbog njegove pro�losti i diplomatske slu�be u komunisti�koj Poljskoj, cenili su njegovu �elju da se vrati na pravi put i verovali u njegovu iskrenost. Na njihov stav najvi�e je uticao Je�i Gjedroj�, glavni urednik "Kulture". Hajka na Milo�a dobro je organizovana i u Poljskoj, gde su ga �estoko napali poznati pisci, njegove kolege i nekada�nji prijatelji: Iva�kjevi�, And�ejevski, Slonjimski, Brandis, Gal�injski, Putrament... Nazivali su ga "Judom", "neprijateljem naroda", "krvavim reakcionarem", "renegatom", "nezahvalnikom"... Ni intelektualci francuske levice nisu ostali ravnodu�ni. Smatrali su da je verovatno psihi�ki bolestan kad se odrekao mesta, kakvo mu je obezbedila narodna demokratija.[6] U pismu M. Vanjkovi�u Milo� ka�e: "Moj slu�aj je dobro shva�en u zemlji, ali samo tamo. Tamo je tretiran kao samoubistvo Majakovskog..."[7] Napadi na Milo�a naro�ito su se poja�ali posle objavljivanja Zarobljenog uma. Zato nije �udno �to �e mnogo godina kasnije re�i: "Pisanje Zarobljenog uma ko�talo me je mnogo da bih se njime hvalio."[8] Ili: "Sada, kada je sve iza mene, jedino znam da ni za �ta na svetu ne bih �eleo da ponovim sli�ne avanture. Navla�io sam masku koja je deformisala moje crte, iako se nikad nisam ozbiljnije interesovao za politiku, niti sam sebe smatrao poznavaocem te oblasti."[9] O Milo�u i njegovom Zarobljenom umu bilo je i pozitivnih mi�ljenja, mada mnogo manje. Jedno od prvih je nema�kog filozofa Karla Jaspersa koji je napisao za ovo delo da je "dokument i interpretacija najvi�eg reda".[10] Je�i Stempovski, "kralj poljskog eseja", smatrao je da je Milo� "najve�i talenat svoje generacije" i posebno isticao njegov "nezavisan stav pisca koji nije pristao na kompromise."[11] C velikim odu�evljenjem pisao je o Zarobljenom umu i njegovom autoru Vitold Gombrovi� u svom Dnevniku. "Veoma sna�na knjiga. Milo� je do�ivljaj za mene. Jedini pisac u emigraciji koga je istinski nakvasila bura."[12] "Neizmerno pou�na i podsticajna lektira za sve nas, za poljske knji�evnike - i potresna."[13] Mada su se kasnije, ve� krajem pedesetih godina, pojavile prve pozitivne ocene Milo�evog dela i u Poljskoj, naro�ito posle 1980., ne mo�e se re�i da su napadi na njega potpuno prestali. Zarobljeni um objavljen je u Parizu, 1953., na poljskom i francuskom jeziku istovremeno. Iste godine preveden je na engleski i nema�ki, a ubrzo i na druge jezike. Do nas je stigao sa velikim zaka�njenjem, tek 1985. godine. Preveo ga je poznati prevodilac i odli�an poznavalac Milo�evog dela, Petar Vuji�i�, a objavila izdava�ka ku�a BIGZ u, za na�e prilike, velikom tira�u od deset hiljada primeraka. Tek �etiri godine kasnije pojavilo se zvani�no izdanje ovog dela u Poljskoj (1989). Me�utim, jedan deo poljskih �italaca bio je ve� upoznat s njim, jer je od 1979. funkcionisao u tzv. II opticaju. Zarobljeni um je knjiga eseja. To je primer veoma originalne esejistike, za koju se pre mo�e re�i da je neka vrsta studije sa elementima autobiografije, introspekcije, duboke refleksije... Uostalom, sam Milo� je rekao da je "politi�ki aspekt samo spolja�nji, u stvari, re� je o nekoj vrsti antropolo�ke ili sociolo�ke studije..."[14] Jedno od glavnih pitanja u ovom veoma slo�enom delu je pitanje konverzije, naime, kako je mogu�e da ve� formirani, zreli ljudi postanu pristalice staljinizma, da se prilagode uslovima koji su im sasvim strani. Milo� predstavlja dva mehanizma koja �oveku iz zemalja Centra slu�e za prilago�avanje novoj situaciji koja ugro�ava njegov identitet. Prvi je "Murti-Bing", a drugi "ketman". Prihvatanjem "Murti-Binga" on podle�e "zarobljavanju" uma, menjanju li�nosti, dok se prihvatanjem "ketmana" bori protiv njega. Termin "Murti-Bing" Milo� je pozajmio iz romana Stanislava Ignacija Vitkjevi�a Nezasi�enost da bi ilustrovao pona�anje ljudi u zemljama Centra, naro�ito intelektualaca, i njihovu povodljivost za lepotama Nove vere. I drugi termin, "ketman", pozajmljen je iz literature, ovoga puta iz knjige �ozefa Artura Gobinoa Religije i filozofije u centralnoj Aziji, nastale krajem pro�loga veka. Iz nje je uzeo "pri�u" kojom je hteo da poka�e da ljudi, o kojima pi�e, Novu veru nisu prihvatili bezrezervno i do kraja. Glumili su, odnosno, praktikovali neku vrstu igre, u kojoj su se svi maskirali, i vladari, i oni koji su im podre�eni. I svi su znali za to. Praktikuju�i "ketman", dovode�i u zabludu predstavnike vlasti, �ovek se ose�ao moralno �ist. I tu dolazi do aksiolo�kog pomeranja. Jer, niko nije osu�ivao takvog �oveka, va�no je da je bio "lojalan" vlasti, ve� je osu�ivan onaj ko nije umeo ve�to da se slu�i maskom. Dejstvovanje ovih sila ("murtibingizma" i "ketmana"), pomo�u kojih Nova vera porobljava ljudske umove, Milo� je pokazao na primeru �etiri poljska pisca: Alfe, Bete, Game i Delte, �iji su portreti po mnogo �emu paradigmati�ni. Po�to je re� o veoma poznatim poljskim piscima, poznavaocima poljske knji�evnosti ne�e biti te�ko da pogode ko su oni. Ali, ako je ve� tako, za�to Milo� ne daje njihova prava imena? Da li time �eli da naglasi njihovu paradigmati�nost ili pak da poka�e da su oni do te mere obezli�eni da im �ak ni ime nije potrebno? Zato oni donekle podse�aju na "brojeve" ili "unife" iz Zamjatinovog romana Mi. Stvarnost, koju nam je Milo� pokazao, mo�da je manje stra�na od Orvelove 1984. Jer, njegovim junacima dovoljno je da prihvate Novu veru i budu lojalni prema Centru. �ak ne moraju da �ine to iskreno, va�no je samo da dobro "igraju". Da, Centru, a ne Rusiji ili Moskvi. Jer, umesto re�i: Rusija, Moskva, Staljin, komunizam... Milo� upotrebljava: "Centar", "On", "Nova vera"... �to odgovara orvelovskom newspeak-u: "Okeanija", "Veliki brat", "Policija misli", "proli"... ili pak Zamjatinovom: "Jedinstvena Dr�ava", "Dobrotvor", "�uvari", "brojevi" ("unifi")... Ova mala digresija pokazuje koliko je interesantan, jo� uvek neispitan, leksi�ki sloj Milo�evog dela. Osamdesetih godina Milo� je bio jedan od naj�itanijih i najvi�e prevo�enih stranih pisaca kod nas. U na�im knji�arama mogli su se na�i prevodi skoro svih zna�ajnijih njegovih dela. �esto je bio prisutan na stranicama �asopisa i novina. Vi�e puta je dolazio u Beograd i izjavljivao da se u njemu "ose�a kao kod ku�e".[15] Mada su na�i izdava�i, naro�ito "De�je novine" iz Gornjeg Milanovca, pokazali dobru volju i objavili veliki broj Milo�evih dela, ostala je nezapa�ena prava haoti�nost u njihovom hronolo�kom sledu, a to nije bezna�ajno. Da li je to u�injeno slu�ajno? Iz neznanja? Ne znamo. Ali, Zemlja Ulro, veoma slo�eno delo, pisano za poljskog �itaoca, "za pet inteligentnih Poljaka"[16], kako je Milo� u �ali rekao, napisano 1977, kod nas je objavljeno pre Zarobljenog uma, dela namenjenog stranom �itaocu, pa samim tim, jezi�ki i tematski, daleko nam bli�eg. Za razliku od poljske kritike i �itala�ke publike koje su, naro�ito pedesetih godina, uglavnom negativno ocenile Zarobljeni um, u Srbiji je on primljen bezrezervno i nesporno. Ali, da li i sa potpunim razumevanjem? Kao pogovor beogradskom izdanju Zarobljenog uma objavljena je veoma op�irna studija Nikole Milo�evi�a, vrsnog poznavaoca Milo�evog proznog opusa i specifi�nog tuma�a "rada misli �oveka u narodnim demokratijama",[17] pod naslovom Socijalna psihologija staljinizma. To je jedna od najve�ih studija o ovom delu uop�te. Daju�i prikaz fenomenologije staljinizma kao totalitarne vladavine, ona na neki na�in dopunjuje Milo�evo delo. Za "Montenja XX veka", kako je jednom prilikom nazvao poljskog nobelovca, Milo�evi� ka�e da je "darovit i uman" pisac, koji nije samo "iskusio svu tragediju i bedu intelektualca u jednoj totalitarnoj dru�tvenoj sredini. On je ujedno i �ovek koji je smogao snage da sa tom sredinom raskine i da napusti polo�aj diplomate i otisne se u jedan drugi svet..."[18] Milo�evi� ga naziva tako�e "lucidnim i nezaobilaznim svedokom o malo ispitanoj skrivenoj psihi�koj dimenziji staljinizma",[19] mada vidi i "neka su�enja njegove ideolo�ke optike"[20] i pokazuje da se u nekim pitanjima ne sla�e s njim. Dok je za Milo�a, ali i neke savremene filozofe, na pr. Eriha Froma, Herberta Markuzea, Karela Kosika i dr., staljinizam oblik vladavine zasnovane na manipulaciji, za Milo�evi�a je to "oblik totalitarnog intelektualnog nasilja".[21] On tvrdi da "...'ketman' nije, niti mo�e biti osobeni vid politi�ke manipulacije, nego je pojava koja ukazuje na postojanje intenzivne politi�ke prinude i izvan takve prinude on se te�ko mo�e i zamisliti."[22] Ovakvim svojim stavom Milo�evi� ulazi u polemiku s poljskim nobelovcem. Njegovo vi�enje ovoga pitanja blisko je stavu poljskih pisaca u emigraciji, naro�ito Gustava Herlinga-Gru�injskog, koji je uporno tvrdio da komunizam u Poljskoj nije imao mo� zarobljavanja umova, da se njegova mo� nad umovima zasnivala isklju�ivo na teroru i strahu, a da su Milo�eve tvrdnje (kao i Artura Kestlera) samo ulep�avanje stvarnosti.[23] I Sergju� Pjasecki jedan od naj�e��ih Milo�evih kriti�ara, ka�e da "Milo� ulep�ava ono �emu je slu�io".[24] U nedavno objavljenoj knjizi Autobiografija na �etiri ruke Je�i Gjedroj�, mada isti�e da je Zarobljeni um "zna�ajno" delo, smatra ga "la�nom knjigom", zato �to je "kreirala mit ketmana, dok se jednostavno radilo o obi�nom strahu i oportunizmu".[25] Milo� nikada nije priznavao ispravnost ovih argumenata. Kad sam pro�le godine razgovarala s njim, izme�u ostalog, i o ovom pitanju, rekao je: "... Zarobljeni um je nekakva grani�na linija. Ta grani�na linija je takva da, ako neko ne veruje da sam ja u Zarobljenom umu napisao istinu, to zna�i da se nalazi na desnici. Za ljude koji nisu pre�iveli praksu marksisti�ke filozofije, to su sve besmislice, gluposti".[26] Blizak Milo�evom je stav poljskog istori�ara filozofije, And�eja Valickog. U svojoj knjizi Zarobljeni um posle mnogo godina, nekoj vrsti intelektualne autobiografije, on izra�ava slaganje s Milo�em u pogledu mo�i dejstvovanja marksizma u njegovoj staljinisti�koj ideolo�koj varijanti (Nova vera). Za period najja�eg staljinizma, koji je proveo u Poljskoj, ka�e da "nije bio jedino do�ivljaj terora".[27] Valicki smatra da je "uticaj totalitarno-komunisti�ke ideologije na svest poljskih intelektualaca minimaliziran ili prosto omalova�avan. Prema ra�irenom mi�ljenju, staljinizam nije uspeo da pusti korene u Poljskoj. To se obi�no pripisuje jakoj nacionalnoj svesti".[28] I, mada je, po njemu, otpor staljinizmu bio ve�i nego u drugim zemljama, "...uspesi staljinisti�ke ideologije u masovnom proizvo�enju 'zarobljenih umova' u Poljskoj nisu bili mali."[29] On tvrdi tako�e da se ova pojava, koju je Jacek T�nadel nazvao "doma�i sram"[30] ra�irila naro�ito me�u intelektualcima, koji su bili najpodlo�niji staljinisti�koj indoktrinaciji. U prilog ovoj tezi govori i Zbignjev Herbert: "Umetnike je privla�ila nova vlast, zato �to je tako jednostavna, pristupa�na i bliska. Poziv u Belveder, nagrade, razgovor s Bjerutom. Gospodar strog ali pravedan, podzemlje je potukao, ali nas voli."[31] I neki recenzenti Zarobljenog uma u Srbiji imaju sli�no mi�ljenje. Tako u �lanku Varaju da bi bili prevareni ("Borba", Beograd, 27-28. jul 1985), publicista Dragan R. Markovi� ka�e da se ljudi koji su �eleli da steknu karijeru morali stalno da se "adaptiraju i prilago�avaju". �inili su to svesno, o�ekuju�i da za to budu nagra�eni. Zato Markovi� zaklju�uje da se "fenomen Nove vere u analizi �eslava Milo�a ne mo�e razumeti samo u kategorijama prisile i prevlasti. Re� je o velikoj rasprodaji pilula Murti-Binga, dakle, manipulaciji". Za Lasla Sekelja, sociologa i kriti�ara, autora �lanka Staljinizam i intelektualci ("Knji�evna re�", Beograd 1986, br. 285) proces staljinizacije intelektualaca "plod je funkcionalne simbioze ideolo�ke manipulacije, samosazrevanja i specifi�ne kombinacije nihilizma, licemerja i terora..." Po njegovom mi�ljenju, intelektualci, koji su pristajali da slu�e vlasti, gubili su stvarala�ku slobodu, ali su zato imali velike materijalne koristi. Sekelj �ali �to se ova knjiga nije pojavila kod nas ranije, u vreme kad je napisana, jer bi tada "predstavljala pravu senzaciju". Me�utim, zbog "svoje vi�eslojnosti, intelektualnog po�tenja i suptilnosti analize, Zarobljeni um pleni podjednako i danas svojom dubinom i precizno��u kulturolo�ke, sociolo�ke i psiholo�ke analize staljinizma kao pogleda na svet, ideologije i politi�ko-socijalne prakse". Sekelj posebno isti�e "odmerenu" i "krajnje po�tenu kritiku" koju je Milo� dao u ovom delu. U prilog Milo�evoj tezi, da se radilo o manipulaciji, a ne isklju�ivo o teroru i nasilju, govori i �lanak Dragi�e Radosavljevi�a, pesnika, pripoveda�a i knji�evnog kriti�ara, Stvarala�ka gromada ("Bagdala", Kru�evac, 1985, br. 11/12). Radosavljevi� smatra da su intelektualci, koji su "pristali da budu dobro pla�eni" morali da se "uklope u pravila staljinisti�ke Nove vere i Igre", odnosno, da prihvate staljinisti�ku ideologiju. On je veoma dobro zapazio da se Milo� "opredelio za tuma�enje posebne varijante ljudi; za tuma�enje intelektualaca koji se prilago�avaju", pa se u njihovom slu�aju ne bi moglo govoriti isklju�ivo o teroru. Druga�ijeg je mi�ljenja esejista i prevodilac, Mirko �or�evi�. U eseju U�enje o 'ketmanu' ("Savremenik", Beograd 1985, br. 6), poput Nikole Milo�evi�a, i on smatra da se staljinizam ne mo�e svesti samo na manipulaciju, a da je Milo�evi�eva studija "vredna novina" u tuma�enju Milo�evog dela. 'Ketman' je za �or�evi�a 'klju�' za otvaranje velike tajne o pona�anju intelektualaca u zemljama staljinizma". On je mi�ljenja da Milo�eva knjiga, koja se kod nas pojavljuje tridesetak godina posle prvog izdanja, nije "zakasnila", jer ona "iznutra razotkriva famoznu 'totalitarnu vlast', da su "Milo�eva svedo�anstva jo� dublja od Orvelove vizije, a svet i praksa 'ketmana' stravi�niji od Orvelovog sveta u kojem je mogu� 'dvomisao'". Kritika staljinizma i socrealisti�ke poetike ("Gradina", 1985, br. 12) naslov je eseja Bo�idara Stani�i�a koji ne govori posebno o problemu manipulacije ili pak terora i represije u Zarobljenom umu, ali, sude�i po nekim sintagmama, kao na pr. "represivno dru�tveno ure�enje" vi�e se priklanja Milo�evi�evom stavu o ovom pitanju. Uz mno�tvo pohvalnih epiteta, upu�enih delu i autoru, Stani�i� izra�ava �aljenje �to Zarobljeni um nije kod nas ranije objavljen, jer bi tada "zacijelo imao utilitarniji karakter i ne�to druga�ija estetsko-semanti�ka sazvu�ja". "... Ne treba podsje�ati - ka�e on - da bi to bila (no i danas jeste) jedna od duhovnih potpora Titovom i jugoslovenskom "ne" Staljinu i u tom vremenskom kontekstu, na�oj javnosti jo� vi�e razobli�avala na�ela staljinisti�ke demagogije i politi�ke osionosti Istoka spram na�e nezavisnosti". Po Stani�i�u, koji izra�ava pohvalu na�oj "nezavisnosti" i "originalnom" putu u socijalizam, mi nemamo ba� ni�ta zajedni�ko s totalitarnim re�imom kakav vlada na Istoku. Me�utim, aktualnost Zarobljenog uma, koja ni posle vi�e trideset godina nije opala, on obja�njava time, �to ova knjiga "nije samo kritika staljinizma ve� i civilizacije u kojoj �ivimo." Po�to Milo� "ne negira socijalizam, niti pi�e hvalospjev Zapadu", Stani�i� ga na neki na�in pribli�ava nesvrstanoj politici biv�e SFRJ. Poznati knji�evni kriti�ar, Radivoje Miki�, u �lanku O sudbini intelektualca ("Jedinstvo", Pri�tina, 31.08.1985.) razlog za veliku popularnost Milo�evih eseja kod nas vidi o tome, �to se Milo� "bavi temama koje su u sredi�tu interesovanja savremenog intelektualca". Miki� isti�e da autor Zarobljenog uma "posebnu pa�nju poklanja etici, jer smatra da je intelektualac �ovek u izuzetno osetljivoj dru�tvenoj ulozi i da iz te uloge proisti�e i ogromna odgovornost. Ta odgovornost je svoju kulminaciju dobila upravo u vremenu koje Milo� analizira". Esej Istok i Zapad �eslava Milo�a knji�evnog kriti�ara Ljiljane �op ("Knji�evnost", Beograd 1986, br. 11) veoma je originalno i promi�ljeno tuma�enje Milo�evog proznog opusa u nas. Jedan deo svog teksta autorka je posvetila analizi Zarobljenog uma i romana Osvajanje vlasti koje smatra najzna�ajnijim Milo�evim proznim delima. Najve�a i nere�iva dilema Milo�evih junaka, pa i njega samoga, po Lj. �op, je "kako zadobiti fizi�ku i intelektualnu slobodu, a ne izgubiti domovinu? Sloboda jeste preduslov za �ivot dostojan �oveka, ali njeno ostvarenje izvan otad�bine nalik je na osvajanje apstrakcije". To se odnosi prevashodno na pisca, koga "za narod i zemlju vezuje i svetinja jezika, jedinog sredstva kojim raspola�e u svom radu." U Zarobljenom umu Ljiljana �op vidi Milo�evu �elju da �to objektivnije predstavi stvarnost, bez ostra��enih napada, bez predanja, da bude jedino svedok, a ipak, njegovo delo nije samo "svedo�anstvo vremena ve� i metafizi�ke strane ljudske prirode." Biserka Raj�i�, poznati prevodilac poljske knji�evnosti, u du�em �lanku Zarobljeni um ili strogo kontrolisana knji�evnost ("Knji�evna re�", Beograd 1985, br. 269) govori �ta je prethodilo pisanju Zarobljenog uma, odnosno, �ta se doga�alo s Milo�em od trenutka kad se na�ao u emigraciji, kakve su bile reakcije njegovih kolega pisaca u Poljskoj i u emigraciji, najpre na njegovu odluku da napusti zemlju, a onda i na Zarobljeni um. Svoje izlaganje o Zarobljenom umu i njegovoj recepciji kod Poljaka autorka dopunjuje digresijom o knji�evnom �ivotu posleratne Poljske. Ovaj tekst sadr�i informacije koje su veoma korisne, �tavi�e, neophodne za razumevanje Milo�evog dela. Kona�no, tek uz njega �italac srpskog prevoda Zarobljenog uma mogao je da sazna ko se krije iza Alfe, Bete, Game i Delte. Za�to je �italac ovog, ina�e veoma lepog, izdanja Zarobljenog uma ostao li�en pomenutih informacija? Njegovom prevodiocu Petru Vuji�i�u one su nesumnjivo bile poznate. Znao je Vuji�i� i kakav bi zna�aj one imale za na�eg �itaoca, do koga je i sam Milo� dosta dr�ao i o kome je pre nekoliko godina rekao: "Kada se Zarobljeni um pojavio u Jugoslaviji i postao bestseler, jugoslovenski intelektualci su me pitali: 'Otuda Vi sve to znate? To je sasvim kao kod nas?'"[32] U jednom obimnijem radu poku�a�emo da damo odgovor na ovo pitanje. Za�to ba� na njemu uporno insistiramo? Smatramo da su razlike izme�u srpske i poljske recepcije ovog Milo�evog dela uslovljene i nepoznavanjem, odnosno poznavanjem, realija iz Milo�evog �ivota u emigraciji, i okolnostima u kojima je pisao Zarobljeni um. Dok jedan deo kriti�ara i recenzenata (Miki�, �or�evi�, �op, Sekelj...) Zarobljeni um ne posmatra isklju�ivo kao knjigu o poljskim pitanjima ve� mnogo �ire, drugima (kao Stani�i�u) ona su na neki na�in strana, a sve �to se doga�alo tamo, iza gvozdene zavese, pomalo egzoti�no, jer je na�a zemlja imala neki drugi socijalizam. Smatramo da je Zarobljeni um nadnacionalno i univerzalno delo. Svom �itaocu Milo� se ne obra�a samo kao Poljak ve� vi�e kao �ovek koji ima za sobom veliko iskustvo i �eli da ga i drugima prenese. Uostalom, i sam ka�e: "Poljska je bila samo egzemplaran materijal. Ali, ja sam nameravao da poka�em svetski, a ne lokalni, poljski fenomen."[33] A da je zaista tako potvr�uju najbolje �itaoci srpskog prevoda Zarobljenog uma. U svom dnevniku Godina lovca Milo� je zapisao: "... I sada mi je jugoslovenska novinarka u Parizu rekla da me smatraju skoro svojim piscem. Postavila mi je pitanje, otkuda kod mene tolikog razumevanja komunizma, tako da je Zarobljeni um 'Biblija jugoslovenskih intelektualaca'."[34] Ni Zarobljeni um, poput svih velikih dela, nije izgubio aktualnost. To, o �emu Milo� pi�e, bilo je, ali, u nekom drugom obliku ponegde jo� postoji i mo�e se pojaviti u bilo koje vreme i na bilo kojoj ta�ki Zemljine kugle. Napomene[1] M. J. M., Knjiga veka, Politika, Beograd, 23. XII 1995. c. 17. [2] Renata Gorczy�ska (Ewa Czarnecka), Podr�ny �wiata. Rozmowy z Czes�awem Mi�oszem, Wydawnictwo Literackie, Kraków 1992, s. 76. [3] Op. cit., s. 107. [4] Mieczys�aw Grydzewski, Silva rerum, Wiadomo�ci, Londyn 1951, nr. 22. s. 4. [5] Zygmunt Zaremba, Wobec nowego uchod�cy, Kultura, Pary� 1951, nr 7/8, s. 95. [6] Korespondencija Wa�kowicz - Mi�osz (1952-1956), Zdanie, Kraków 1988, nr 7-8, s. 108. [7] O. c., s. 108. [8] Czes�aw Mi�osz, Rok my�liwego, Wydawnictwo Znak, Kraków 1991. s. 168. [9] Czes�aw Mi�osz, Prywatne obowi�zki, Instytut Literacki, Pary� 1985, s. 60. [10] Karl Jaspers, O ksi��ce Mi�osza, Kultura, Pary� 1953, nr 6, s. 119. [11] Pawe� Hostowiec (Jerzy Stempowski), Dziennik podro�y po moim pokoju w okresie odpr�enia, Kultura, Pary� 1956, nr 1, s. 25. [12] Witold Gombrowicz, Dziennik (1953-1956), Instytut Literacki, Pary� 1971, s. 26. [13] O. c., s. 24. [14] Korespondencija Wa�kowicz � Mi�osz... s. 108. [15] Susret sa �eslavom Milo�em (priredila Zdenka A�in), Knji�evna re�, Beograd 1985, br. 263, str. 15. [16] Ljubica Rosi�, U tamnom ogledalu (razgovor sa �eslavom Milo�em), NIN, Beograd 1995, br. 2327, str. 22. [17] �eslav Milo�, Zarobljeni um (Predgovor), BIGZ, Beograd 1985, str. 7. [18] Nikola Milo�evi�, Socijalna psihologija staljinizma, pogovor za: �eslav Milo�, Zarobljeni um, BIGZ, Beograd 1985, c. 275. [19] Ibid. [20] Ibid. [21] O. c., str. 255. [22] O. c., str. 265. [23] Prema: Renata Gorczy�ska, Podr�y �wiata... s. 80. [24] Sergiusz Piasecki, By�y poputczyk Mi�osz, Wiadomo�ci, Londyn, 1951, nr 44, s. 2. [25] Jerzy Giedroyc, Autobiografia na cztery r�ce, Czytelnik, Warszawa 1994, s. 163. [26] Ljubica Rosi�, U tamnom ogledalu, str. 22. [27] Andrzej Walicki, Zaniewolony umys� po latach, Czytelnik, Warszawa 1993, s. 247. [28] Op. cit., s. 320. [29] O. c., s. 321. [30] Jacek Trznadel, Ha�ba domowa. Rozmowy z pisarzami, Instytut Literacki, Pary�, 1986. [31] V.: Zbigniew Herbert, Wyplu� z siebie wszystko. [U knjizi:] J. Trznadel, Ha�ba domowa, s. 191. [32] El�bieta Morawiec i Ryszard Legutko, Nie bierzcie mnie za prymitywa, Arka, Kraków 1990, nr 29, s. 97. [33] Renata Gorczy�ska, Podr�ny �wiata, s. 79. [34] Czeslaw Milosz, Rok my�liwego, s. 25. |