![]() |
![]() |
Jadviga Sop�ak (Lo�)Jedan oblik recepcije poljske drame u SrbijiNa materijalu nastavne prakse Akademije umetnosti u Novom SaduSto godina polonistike u Srbiji, zbornik radova sa jubilarnog nau�nog skupa, Katedra za slavistiku Filolo�kog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Slavisti�ko dru�tvo Srbije, Beograd, 1996.
Pojam "polonistika" obi�no se povezuje sa nau�nim istra�ivanjima i didakti�kom delatno��u u univerzitetskoj sredini i slavisti�kim centrima. Me�utim, specifi�na forma "egzistencije" polonisti�kih interesovanja mo�e se prona�i i na akademijama umetnosti i to skoro od samih njihovih po�etaka. Poljskim knji�evnim i umetni�kim ostvarenjima pristupa se sa velikim znanjem i interesovanjem profesora i studenata. Poljski filmovi, koji su �esto filmska adaptacija knji�evnog dela, kao na primer (poznat jugoslovenskim gledaocima) Pepeo i dijamant - roman Je�ija And�ejevskog[1] i istoimeni film And�eja Vajde; poljsko pozori�te koje je posezalo i za originalnim scenarijima - npr. u pozori�tu Tadeu�a Kantora, Juzefa �ajne ili Je�ija Grotovskog i za dramatizacijama proznih dela, npr. romana Kazimje�a Mo�arskog Razgovori s d�elatom[2] ili ve� pomenutog Pepela i dijamanta[3], poljska drama, vrlo �esto izvo�ena od 1960. godine, odnosno od ulaska na scene prve drame Slavomira Mro�eka Policajci u Ateljeu 212[4]; i na kraju poljska kulturolo�ka misao, uklju�uju�i knji�evnu, teatrolo�ku i filmolo�ku - sve je to predmet studioznih prou�avanja na svim umetni�kim akademijama. Jedna od njih, koja igra veliku ulogu u podsticanju interesovanja za poljsku umetnost je Akademija umetnosti u Novom Sadu. Tu se teorija povezuje sa praksom, stvaraju�i inspiraciju za mlade stvaraoce. Novosadski studenti, vo�eni predavanjima, stvorili su dva primera nezavisnih pozori�ta u novom obliku - Dramsko pozori�te "Promena" i "Sala�arsko pozori�te", koja se oslanjaju na dve razli�ite programske pretpostavke, ali su oba u svom repertoaru imala poljske drame. Organizatori, reditelji, glumci ovih studentskih scena su danas poznati umetnici, kao npr. Haris Pa�ovi�, Radoslav Milenkovi�, Nikita Milivojevi�. "Sala�arska" dru�ina je od po�etka svog postojanja (1978) posezala za pu�kim tradicijama putuju�ih pozori�nih trupa i po njihovom uzoru mla�i umetnici su prokrstarili Vojvodinu, daju�i predstave u prirodnom ambijentu. Jedna od takvih inscenizacija je bila Na pu�ini Slavomira Mro�eka - igrana na bazenu u Novom Sadu. Ideja nastanka i delovanja drugog pozori�ta � "Promene" - tako�e je tesno povezana sa novosadskim fakultetom. Osnovano 1978. godine od strane samih studenata, pozori�te je preuzelo naziv od naslova knjige Bore Dra�kovi�a Promena,[5] koja razmatra pozori�nu umetnost, njene istaknute stvaraoce vi�ene kroz prizmu vlastitih razmi�ljanja, re�iserskih iskustava i li�ne filozofske refleksije autora o pojavama povezanim sa fenomenom nastajanja scenskog dela. Pozori�te "Promena" zapo�elo je aktivnost pod umetni�kim i re�iserskim starateljstvom profesora Bore Dra�kovi�a, ali je studentima ostavljena velika sloboda u kreiranju vlastitih ideja i projekata. Profesor je bio duhovni, intelektualni inspirator jer je pomagao savetima i sugestijama da izaberu svoj repertoar. Mladi stvaraoci su svesno birali vrlo raznovrstan repertoar, koji je bio deo didakti�kog programa i na�in u�enja pozori�ta. "Taj program se odmah pretvarao u profesiju",[6] daju�i studentima mogu�nost prakti�nog usvajanja ve�tine, konstrukcije dramskog i stvaranja pozori�nog dela. Za sve koautore te scene kontakt sa nekonvencionalnom aktivno��u pozori�ta bio je neprecenjivo iskustvo, �to je u kasnijem samostalnom radu urodilo plodom. Prva generacija stvaralaca u "Promeni" bila je istovremeno prva generacija multimedijalne klase re�isera Bore Dra�kovi�a. Programske pretpostavke omogu�avale su vrlo veliku individualizaciju re�iserskog i gluma�kog rada. Mladi stvaraoci su na isti na�in koristili nasle�e klasike i avangarde, a "ma�ta i glumac doista su od samog po�etka bila glavna upori�ta u radu "Promene".[7] "Promena" se u svakoj predstavi pretvarala u metafizi�ko pozori�te, u kojem se teatar Artoa i Vitkacija[8] preplitao sa vizijom Grotovskog, dramom Beketa, Joneska i Mro�eka, Vajsa i Handkea, odnosno �itave plejade imena va�nih za savremeno pozori�te. Pripremane su predstave-kola�i, tretirane kao ve�be, sastavljene od odlomaka razli�itih dela. Vrlo �esto su se mogli u njima prona�i fragmenti Ludaka i opatice, kao i U malom dvorcu Vitkjevi�a. Na duga�koj listi autora zna�ajno mesto zauzima poljska knji�evnost, pre svega dela Slavomira Mro�eka i S. I. Vitkjevi�a. Sistematski se na repertoar vra�aju Mro�ekove jedno�inke, Beketova anti-drama "(Uz)dah" i Ludak i opatica Vitkjevi�a.[9] Svakoj novoj generaciji slu�e u nauci i antropologiji teatra, isti�e umetni�ki i didakti�ki staratelj[10] narednih ansambala (profesor Boro Dra�kovi�). On je ube�en da posebno mesto zauzimaju (Uz)dah - simbol Beketovog teatra i stvarala�tvo S. I. Vitkjevi�a, jer reprezentuju teatar kao "totalan medijum". Umetni�ka i tehni�ka vivisekcija stvarala�tva Artoa, Vitkacija, Beketa i Grotovskog[11] - me�usobno udaljenih predstavnika avangarde, �ije "mi�ljenje (je bilo) protivno op�tem mi�ljenju"[12] - u�la je u kanon rada multimedijalne klase. Integralnu sliku scenske umetnosti stvarala je vizija pozori�ta XIX veka koju je nazna�io B. Dra�kovi� u svojim predavanjima. Ovaj presek pozori�ne istorije zapo�inje Alfred �ari, dalje slede teorijski radovi i razmi�ljanja Artoa i Vitkacija, dramatur�ko stvarala�tvo Vitkjevi�a i Mro�eka, "Laboratorija" Je�ija Grotovskog i �itav "teatar apsurda" - u �irem smislu tog Eslinovog termina. Spajanje teorije savremenog pozori�ta i gluma�ke i re�iserske prakse bilo je osnovna pretpostavka multimedijalnog programa, uvek otvorenog za svaku novu pojavu i poljske umetnosti pozori�ta i drame. Program studija, koji je predlo�io Boro Dra�kovi�, stvorio je mogu�nost svestranog prou�avanja dramskog teksta njegovom "obradom" pomo�u sredstava kojima raspola�u posebni audio-vizuelni mediji: pozori�te, film, televizija, radio. Od bogate umetni�ke studentske produkcije pozori�ni projekti stvaraju Dramsko pozori�te "Promena". U po�etku eksperimentalan, a danas proveren tok studija multimedijalne klase[13] (i ne samo nje) oslonjen je na �iroku bazu predavanja profesorskog kruga novosadske Akademije, kao i na susrete s istaknutim pozori�nim, filmskim stvaraocima, teatrolozima i kriti�arima. Od Poljaka su gostovali And�ej Vajda, Je�i Kavalerovi�, Jan Kot, Vlo�imje� Kot i mnogi poznati poljski kriti�ari Dijaloga i Teatra. Uklju�ivanje poljske drame, teatra i filma u nastavni proces smatra se u Novom Sadu za normalnu stvar. "Vrlo je bilo prirodno da to �to bi se moglo zvati istra�ivanje pozori�ta - ka�e B. Dra�kovi� - nije moglo da se u�ini, a da se ne pominju zna�ajna imena, od Grotovskog, �ajne[14] do Kantora.[15] U prezentovanju preseka najva�nijih ostvarenja savremene prikaziva�ke umetnosti, pa i poljske, va�nu ulogu je odigrao ciklus filmova autora Bore Dra�kovi�a pod naslovom "Moderni izraz u umetnosti". Me�u portretima najistaknutijih stvaralaca na�ao se film o Je�iju Kavalerovi�u i Tadeu�u Kantoru.[16] Originalnost umetnosti Kantorovog pozori�ta ostavila je utisak na mnoge jugoslovenske stvaraoce i kriti�are koji su imali mogu�nost da vide autorske predstave poljskog umetnika. Ovo spominjemo u kontekstu recepcije Vitkacija, jer su Kantor i "Cricot 2" bili pravi majstori u prezentaciji zaboravljenog pisca. Tadeu� Kantor je gostovao na XI BITEF-u u Beogradu sa Mrtvim razredom. Bilo je to, istina, 1977. godine i s tim u vezi stvaraoci "Promene" nisu bili u mogu�nosti da vide �uvenu predstavu, ali su se koristili istoimenim filmom And�eja Vajde i znanjima o teatru "Cricot 2", ponetih sa predavanja.[17] Poznavanje Kantorovog pozori�ta nije bitno uticalo na popularnost samog Vitkjevi�a, ali je pribli�no tu vrstu predstava mla�em pokoljenju koje tra�i inspiraciju u razli�itim modelima teatra. Stanislava I. Vitkjevi�a u radu sa studentima Dra�kovi� predstavlja kao "slikara, pisca, teoreti�ara pozori�ta i pisca komada, kao jednu, na neki na�in, renesansnu li�nost".[18] Studenti upoznaju poljskog dramaturga u kontekstu njegovog svestranog stvarala�tva, jer je on, po oceni Dra�kovi�a, svojevrstan uzor umetnika kakav "treba da bude i moderni reditelj" koji koristi sve potencijale sadr�ane u "jednom mediju". Dra�kovi�evo mi�ljenje o Vitkjevi�evom delu, koje proizilazi iz posebnog odnosa jugoslovenskog re�isera prema poljskom autoru, nije preterano rasprostranjeno u Jugoslaviji. Ovako �iroko vi�enje stvarala�tva autora Obu�ara je u vezi sa izvesnom va�nom epizodom iz Dra�kovi�evog profesionalnog �ivota. Po�etkom sedamdesetih godina, neko vreme posle skidanja predstave Kad su cvetale tikve od strane cenzure u Jugoslovenskom dramskom pozori�tu, Ivo Andri� je pozvao mladog, ogor�enog re�isera na razgovor i uru�io mu knjigu na poljskom jeziku. Andri� je tada bio predsednik Saveta JDP, nekad i sam poljski �ak, a Dra�kovi� biv�i stipendista Dr�avne visoke pozori�ne i filmske �kole u Lo�u. Knjiga je nosila naslov Stanis�aw Ignacy Witkiewicz - cz�owiek i tw�rca (Stanislav Ignaci Vitkjevi� - �ovek i stvaralac). Bilo je to retko, danas nedostupno, izdanje Knjige u �ast u redakciji T. Kotarbinjskog i J. Plonjinskog iz 1957. godine, u izdanju Dr�avnog izdava�kog instituta u Var�avi, koja je �tampana u Lo�u.[19] Taj sticaj okolnosti je bio odlu�uju�i za ra�anje interesovanja za teoriju i dramsko stvarala�tvo Vitkacija. Stoga, ne �udi karakter i obim znanja o Vitkjevi�u kakva dobijaju studenti novosadske akademije. Vitkaci nije bio popularan me�u prevodiocima. Dugo godina jedini njegov prevedeni komad, u prevodu Petra Vuji�i�a, bio je Ludak i opatica. Ta drama je zadugo ostala jedina karika koja je spajala bogato knji�evno nasle�e sa biografsko-teorijskim znanjem o piscu, prezentovanim u �lancima. Ludak i opatica se 1980. godine na�ao u sferi interesovanja tada najsposobnijeg studenta multimedijalne klase - Harisa Pa�ovi�a. Student druge godine posegnuo je za Vitkacijevom dramom i s entuzijazmom se posvetio prikupljanju informacija o autoru i tra�enju adekvatne scenske forme za poetiku drame. Sre�nim sticajem okolnosti iste �kolske godine je na nau�noj stipendiji u klasi prof. Dra�kovi�a bila asistentkinja ve� spomenute lo�ske Dr�avne visoke pozori�ne, filmske i televizijske �kole, magistar Zofija Uzelac.[20] Njeno uklju�ivanje u rad na predstavi, ustupanje dodatne literature o stvarala�tvu Vitkjevi�a i njegovih teorijskih tekstova, koje je specijalno prevodila za potrebe predstave, bilo je od pomo�i u samostalnom op�tenju Pa�ovi�a sa delom, a razgovori sa profesorom otvarali su bogate mogu�nosti interpretacije teksta i stvarala�ki inspirisali. Ludak i opatica su izvedeni oktobra 1981. godine u zgradi Akademije umetnosti u Novom Sadu i to je prva zna�ajna premijera Harisa Pa�ovi�a. Jedna od sala za predavanja pretvorila se u sobu Valpurga - naslovnog junaka. Asketska unutra�njost fakulteta, nekada�nje zgrade pravoslavnog duhovnog seminara, stvarala je atmosferu zastra�uju�e tajnovitosti. Debeli zidovi, duga�ak hodnik, mali prozori koji gledaju u dvori�te nepravilnog oblika, samo su poja�avali klaustrofobi�nost mesta inscenacije. U salu-scenu stavljen je gvozdeni krevet i mesta za mali broj gledalaca koji su se na�li u izolovanoj bolni�koj sobi ludnice. Nemi posmatra�i jednosatne (vreme trajanja predstave) borbe Valpurga i lekara. Tresak zatvaranih metalnih vrata ne ostavlja mesta nikakvoj sumnji � izbrisana je granica izme�u realnog sveta gledalaca i nadrealnog sveta junaka Ludaka i opatice. Re�iserska zamisao, oslonjena na �itanje estetsko-teorijskih radova Vitkacija, na detaljnu analizu teksta i vlastitu viziju drame, po�ivala je na "spektaklu sna", na nerealnoj stvarnosti koja pri tom nije li�ena izvesne doze humora i distance od predstavljenog sveta. Fasciniran Vitkacijevim katastrofizmom, povezanim sa nadrealisti�kom vizijom "mozga ludaka na sceni", mladi re�iser je stvorio vlastitu interpretaciju dela. Kori��enje vitkacijevske "fantasti�ne psihologije" od strane inscenizatora stvorilo je nerealne likove lekara, daju�i im pomalo ekspresionisti�ke elemente, omogu�avaju�i asocijacije sa filmskim doktorom Kaligarijem.[21] Upravo oni reprezentuju bolestan, groteskni svet sa cini�nim Burdigelom i Grinom koji funkcioni�e na granici pseudonau�nog ludila, spremnim da pacijenta posveti psihoanaliti�kim eksperimentima. Granice izme�u opsesija lekara i medicinskog osoblja i samog pacijenta kod Pa�ovi�a se bri�u. Niko ne pobe�uje. Inscenizacija je operisala tanko povu�enom linijom raspolo�enja. Uzdr�ana gluma bez egzibicionizma (�esto sretanog u inscenizacijama Vitkjevi�a), podre�ena re�iserskoj ideji unutra�nje i spolja�nje discipline svih sredstava scenskog izraza, omogu�ili su koncentrisanje pa�nje na precizno isticanje detalja. Oni su postali kadrovi koji koncentri�u pa�nju primalaca i svedo�ili o Pa�ovi�evom svesnom vo�enju materije drame. Valpurg je u tom vi�enju vi�e izra�avao izgubljenost, bespomo�nost, pa �ak i nemogu�nost da se suprotstavi njemu tu�em i opasnom svetu, nego agresiju. Konflikt pesnika, umetnika sa dru�tvom, pseudonaukom, nastrano��u psihoanaliti�kih metoda le�enja u predstavi "Promene" svesno nije dobio dimenzije ljudske tragedije. Junaci kod Vitkjevi�a o�ivljavaju, a kod Pa�ovi�a ne umiru uop�te. U kulminacionoj ta�ki predstave - Valpurgova smrt - na sceni ne ostaje lutka, nego pacijentova luda�ka ko�ulja. Gase se svetla, nestaju ludak i doktor, a zajedno sa njima i njihov svet. U slede�oj slici pojavljuju se u izmenjenom vidu. Valpurg, Ana i Grin se vra�aju u kostimima za operetu, sa njima svojstvenim komizmom. Desila se op�ta metamorfoza junaka i sveta, verovatno "metafizi�ki drhtaj", kako bi �eleo autor. Po�inje ironi�ni nadkabare koji bi umesto originalnog naslova mogao nositi podnaslov komada Nema lo�eg �to na jo� gore ne bi iza�lo. Pa�ovi� je isprobavao tragizam i komizam u tra�enju adekvatnih, novih, vlastitih pozori�nih znakova za obe kategorije. Bio je to - kako je trebalo kasnije da se ispostavi - prvi stepen posve�enja, koji koristi specifi�ni Vitkacijev humor u pripremi za smeh "nadkabarea" Vedekinda i �arija.[22] Kontrast oba �ina udara kao izazov ba�en gledaocima[23] i takozvanom akademskom stilskom jedinstvu. Nova forma u II delu inscenizacije - Vitkacijeva �ista Forma - poni�tava iluziju da drama ne bi postala �ak mogu�a tragedija. Kontrast �inova kod Pa�ovi�a nepovratno razbija svet na dva na�ina sa prkosnim osmehom mladog tragaoca za �istom Formom u svom teatru i upozorenjem da... mo�e biti jo� gore. Predstava "Promene", zrela i promi�ljena, pokazala je za�u�uju�e ose�anje teksta Ludaka i opatice i demonstrirala je uverenje da se ideja �iste Forme mo�e realizovati. Ludak i opatica su prezentovani nekoliko meseci kasnije, u prole�e 1982. godine, za vreme Sterijinog pozorja. Predstavu su videli kriti�ari koji su pratili sve�anost, a me�u njima i �uveni poljski kriti�ari Jan Kot i El�bjeta Vi�injska. U petom broju Dijaloga iste godine se pojavila sa novosadskog pozori�nog festivala, autora El�bjete Vi�injske, koja je posvetila dosta pa�nje Pa�ovi�evoj predstavi. Poljski teatrolog je pohvalno pisala o re�iji: "Ludak i opatica, predstava za veoma malu grupu gledalaca u zatvorenom prostoru, iznenadila je nepogre�ivim ose�anjem atmosfere i finesama psiholo�ke interpretacije. Vo�ena veoma jednostavno studentom iz klase reditelja Bore Dra�kovi�a, izvukla je iz Vitkacija bez ikakvih te�ko�a i autenti�nu erotsku napetost i razli�ite nijanse humora. Kada bi sve �kolske etide bile na takvoj visini, stru�na spremnost jugoslovenskog pozori�ta mogla bi se prognozirati samo povoljno".[24] Isticanje inscenizacije na stranicama Dijaloga bilo je veliko priznanje za mladog stvaraoca, tim vrednije jer je iza�lo iz pera kriti�ara odli�no upoznatog sa inscenizacijama Vitkacija i izvrsnog poznavaoca jugoslovenskog pozori�ta, koji je godinama pisao o poljskom pozori�tu za novosadsku Scenu. Prime�eno je, dakle, da je Pa�ovi� drami i Vitkaciju pri�ao nekako "iznutra", samostalno tra�e�i odgovore na sumnje koje ga mu�e i klju� za scensku verziju drame. I��itavanja i razmi�ljanja o unutra�njim vezama teorijsko-estetskog, filozofskog i dramatur�kog Vitkacijevog sistema donela su rezultate. Pa�nju jugoslovenske kritike skrenulo je Pa�ovi�evo poznavanje epoha i kultura u kojima je �iveo i stvarao poljski autor (Mlada Poljska i me�uratni period), knji�evnoumetni�kih, misaonih i psihoanaliti�kih pravaca i tokova.[25] Ana �ivkovi� svoj �lanak Vitkjevi� na jugoslovenskim scenama zavr�ava sugestijom upu�enom re�iserima "da �itaju Vitkjevi�a studioznije. Onako kako je tome pri�ao Haris Pa�ovi�, mladi re�iser Ludaka i opatice".[26] Novosadski student je usvojio Vitkjevi�evo pozori�te zajedno sa njegovim teorijskim raspravama kao vrlo savremen, univerzalan model sa funkcionalnom estetikom, i pored te�ko�a u njenoj scenskoj realizaciji. Skloni smo da zaklju�imo da je Ludak i opatica prva uspe�na lestvica u stvaranju re�iserovog vlastitog scenskog modela. Nekoliko godina kasnije mo�i �e se govoriti o teatru Pa�ovi�a, o njegovim strukturalnim elementima koji se pre podudaraju sa avangardom s po�etka veka, sa Vitkacijevim katastrofizmom, sa vedekindovskom osetljivo��u, nego sa posleratnom knji�evnom avangardom, koja je, mo�da, suvi�e klasi�na za mladog inscenizatora smele ma�te, koja osciluje na granici sna, fantazije, ali ne bez sposobnosti realisti�kog, pa �ak i naturalisti�kog vi�enja sveta. Pa�ovi�eve pozori�ne vizije, koje se ponekad mogu izjedna�iti sa baroknom ma�tom, izazivaju asocijacije sa Gombrovi�evim opaskama iz I toma Dnevnika o baroknom karakteru savremene umetnosti. Njegov "Vek me�anja vekova" mogao bi postati moto predstava vaspitanika Bore Dra�kovi�a, prezentovanih u beogradskom JDP. Talenat studenta iz klase Bore Dra�kovi�a zapazio je i po�asni gost Akademije Jan Kot. Za vreme predstave, zaintrigiran inscenizacijom, raspitivao se o re�iseru Ludaka i opatice.[27] Poljski kriti�ar bio je iznena�en umetni�kom i intelektualnom zrelo��u. Pohvala jednog od najve�ih kriti�ara i teatrologa savremenog pozori�ta bila je najvi�a nagrada za trud ulo�en u probijanje kroz meandre sistema dramatur�ke, pozori�ne i filozofske misli autora �iste Forme.[28] Jan Kot je odli�no znao tekst Ludaka i opatice, jer je i sam re�irao taj komad 1967. godine na Dr�avnom koled�u u San Francisku. Bio je to verovatno re�iserski debi �uvenog �ekspirologa, a istovremeno Vitkjevi�ev debi u Sjedinjenim Ameri�kim Dr�avama. Rad na ameri�koj inscenizaciji ostao je trajno u Kotovom pozori�nom iskustvu. Opisao ga je u jednom od svojih brojnih tekstova o Vitkaciju, pod naslovom Vitkjevi� i mrtvi[29], koji je sa engleskog na srpskohrvatski jezik prevela Vera Ne�i� za tuzlansko Pozori�te. "Promena" reprezentuje teatar nove generacije. Teatar koji, pre svega, tra�i nova sredstva umetni�ke ekspresije uz sve po�tovanje intelektualnih vrednosti knji�evnog dela. Izbegavaju�i da gledaoce zadive efektivnim podtekstima naj�e��e sa politi�kim asocijacijama, to nikad nije bilo studentsko pozori�te u tradicionalnom smislu. Od drugih poljskih drama koje su postavljali studenti zainteresovani za poljske dramske tekstove �esto su izabirane upravo Mro�ekove jedno�inke i Emigranti i Tango. Prvu inscenizaciju Emigranata pripremio je prerano preminuli (1978) reditelj Branislav Svilokos - reprezentant prve generacije Dra�kovi�eve multimedijalne klase na novosadskoj Akademiji umetnosti. Reditelj i glumci bili su u to vreme studenti II godine studija. Predstavu su igrali u podrumu jedne gradske ku�e, u skladu sa sugestijama svog profesora. Slede�a prezentacija Emigranata bila je jo� jedna predstava, ovog puta apsolventa tako�e iz klase profesora Bore Dra�kovi�a - Nikite Milivojevi�a, u pozori�noj sezoni 1984/1985. Bilo je to pod patronatom Pozori�ta "Promena", a mesto gostovanja ustupilo je Srpsko narodno pozori�te u Novom Sadu. Originalnost te inscenizacije zasnivala se uglavnom na izboru i umetni�kom kori��enju prostora, koji se jedino uslovno mo�e nazvati scenskim. Tra�e�i mesto zgodno za odvijanje radnje Emigranata, mladi reditelj je izabrao prostoriju ispod velike scene Srpskog narodnog pozori�ta. Tamo su se, kao u utrobi teatra, me�u desetinama zapletenih cevi i kablova, u zatvorenom, skoro klaustrofobi�nom prostoru bez dnevnog svetla, na�li iznena�eni gledaoci. Do�li su u pozori�te na predstavu, a dovedeni su na scenu u vreme koje odgovara tekstu - na novogodi�nju no� - i do�ekivani su �ampanjcem. Mirno ga piju�i, naglo su se (pokretanjem scenskog otvora) na�li ispod scene u poseti Mro�ekovim emigrantima. Taj ejzen�tajnovski scenario iznena�enja savr�eno je proradio, daju�i tekstu dodatni i, u izvesnom smislu, katastrofi�an ton � "propadanja sveta". Ta realnost prostora, naglo iznena�uju�e inscenizacijsko pomeranje "davalo je izuzetnu mogu�nost da se savlada ne samo ono �to je tehnika i tehnologija pozori�ta, nego, upravo, da se dosegne ono �to i zbog �ega to sve i postoji, a to je dejstvo na gledaoca i ispitivanje", kako je to definisao Dra�kovi�.[30] "Istinitost prostora" koja je u toj predstavi "funkcionisala, kao �to je uop�te globalna metafora gotovo svakog Mro�ekovog komaca", dala je, odnosno otkrila i nove "pozori�ne snage koje izbijaju iz komada".[31] Takvo Dra�kovi�evo shvatanje su�tine tog Milivojevi�evog poteza skre�e pa�nju na neizmerno va�an inscenizacijski problem u savremenom pozori�tu, a upravo na hrabrost "izlaska iz zgrade" i "silaska sa scene". Tek kontakt sa gledali�tem, koje i mimo volje postaje aktivan sau�esnik, stvara inscenizacijsku celinu[32], kao �to je to bio u ovoj predstavi. Na�alost, iz objektivnih razloga (takav projekat iziskuje entuzijazam ne samo stvaralaca i gledalaca, nego i... vatrogasaca) �ivot tako postavljenih Emigranata u podzemlju Srpskog narodnog pozori�ta trajao je kratko. Nikita Milivojevi� je drugi put posegnuo za Emigrantima 30. decembra 1991. godine, prezentuju�i ih u Beogradskom dramskom pozori�tu. Mesto scenerije bio je, kao i u Novom Sadu, podrum pozori�ta. Mro�ekov tekst je pretrpeo zna�ajne adaptacijske promene, koje su komad prilagodile realijama jugoslovenske emigracije 1991. godine.[33] Od apsolventa Akademije umetnosti u Novom Sadu hteli bismo jo� da istaknemo re�iju Milana Belegi�anina - kasnijeg asistenta Je�ija Jarockog iz perioda postavljanja Ven�anja Vitolda Gombrovi�a u SNP-u. Belegi�anin je sam re�irao Ku�u na granici C. Mro�eka u Ujvideki Szinh�z. Predstava ma�arskog ansambla donela je 1986. g. mladom reditelju i glumcima mnogo priznanja i nagrada. Drugi novosadski apsolvent, ovoga puta ne iz multimedijalne klase, bio je tada poznati glumac, reditelj i izdava� Radoslav Milenkovi�. Njegova fascinacija poljskim pozori�tem i dramom manifestovala se u mnogim originalnim ostvarenjima. Hiljadu devetsto osamdeset druge godine igrao je jednu od glavnih uloga u drami Pe�ice koju je re�irao M. Me�imorec. Kasnije je, zajedno sa M. Mokrovi�em, postavio Emigrante u zajedni�kom "Teatru MM". Tre�i susret, ali ne i poslednji, bila je inscenizacija Striptiza u Srpskom narodnom pozori�tu. Milenkovi�eva inscenizacija skrenula je na sebe pa�nju i doprinela da glumac postane reditelj. Svoju zrelost inscenizatora-reditelja R. Milenkovi� je pokazao u predstavi Tango S. Mro�eka, zajedno sa studentima novosadske akademije. Tango je prikazan za vreme Malog pozorja 1990. godine. Ovaj referat, mada ne iscrpljuje sve "poljske" predstave koje su pripremili studenti i apsolventi iz Novog Sada, inspirisani predavanjima svojih profesora, ima za zadatak da samo skrene pa�nju na bogato i svestrano �irenje polonisti�ke misli - vi�ene sa aspekta recepcije poljske pozori�ne misli, pozori�nog i dramskog dela koja obostrano oboga�uje i jugoslovensku i poljsku stranu. Napomene[1] Pepeo i dijamant je u Jugoslaviji dobro poznat i kao roman i kao film. Delo J. And�ejevskog imalo je veliko priznanje i popularnost, a film A. Vajde je ia spisku filmskih lektira na umetni�kim akademijama kao delo koje je reprezentativno za "poljsku filmsku �kolu". [2] Razgovori sa d�elatom izvedeni su u Beogradskom dramskom pozori�tu (BDP). [3] Pepeo i dijamant je izveden pozori�ne sezone 1975/76 u re�iji poljskog umetnika Jana Ma�ejevskog - sada�njeg profesora Dr�avne visoke pozori�ne �kole u Krakovu. [4] Jugoslovensku prapremijeru Policije (u prevodu Policajci) re�irao je Branko Ple�a - ve� 1960. g. poznati glumac koji je debitovao kao reditelj. Predstava u Ateljeu 212 prokr�ila je put poljskoj avangardnoj drami na jugoslovenske scene. [5] O umetni�kim inspiracijama i aktivnosti Dramskog pozori�ta "Promena" pi�e Boro Dra�kovi� u svojoj knjizi Paradoks o reditelju, Biblioteka Sterijinog pozorja. Dramatur�ki spisi XXIV, Novi Sad, Biblioteka Matice srpske, 1988. [6] Razgovor sa Borom Dra�kovi�em, vo�en u Novom Sadu u maju 1989. godine za vreme Sterijinog pozorja. [7] Boro Dra�kovi�, Paradoks o reditelju, op. cit., str. 213. [8] O vezi Vitkacija i teatra Artoa u jugoslovenskoj pozori�noj periodici pisao je jo� 1968. godine na stranicama novosadske Scene br. 2/1968, str. 175-179, Adam Tarn: Vitkaci i Teatar okrutnosti (�lanak je prvi put objavljen u Neue Zuricher Zeitung 11. IX 1966.). Isti ovaj poljski autor, specijalno za Scenu (br. 3/1965, Novi Sad), napisao je �lanak Genealogija savremene poljske drame (oba �lanka u prevodu Petra Vuji�i�a). Nau�no istra�ivanje koncepcije teatra Antonena Artoa izvr�ila je prof. dr Mirjana Mio�inovi� (Vidi:) Mirjana Mio�inovi�: Moderna teorija drame, or. cit. [9] Ludak i opatica izveden je 28. IV 1989. godine, tako�e u "Promeni" na ma�arskom jeziku, pod naslovom Az orult az orasa, u re�iji Fi�era Varadija Hajnalka. (Vidi:) Daniel Tav�ioski: I ove godine Pozorje mladih prate�e manifestacije 34. jugoslovenskih pozori�nih igara, Scena br. 4/1989, str. 29, Novi Sad. [10] Boro Dra�kovi�: Razgovor, op. cit. [11] O Je�iju Grotovskom pojavilo se mnogo �lanaka u teatrolo�koj periodici (ne ra�unaju�i recenzije napisane u vezi sa boravkom Grotovskog na BITEF-u). Od va�nijih publikacija izdvojili bismo, hronolo�kim redom, slede�e: 1) Blok tekstova pod naslovom Teatar Je�ija Grotovskog, u izboru i prevodu Sta�e Stanojevi�, sa razmi�ljanjima: Eu�enija Barbe Pozori�te magije i svetogr�a, Ludviga Fla�ena O gluma�koj metodi, Je�ija Grotovskog Ka siroma�nom pozori�tu (u:) Scena br. 5/1965, Novi Sad, str. 257-269. 2) Sta�a Stanojevi�: Susreti sa Grotovskim, Scena br. 1/1967, Novi Sad, str. 45-50. 3) Vladimir Petri�: Moderni pozori�ni izraz 'Atelje 212', Scena br. 1/1968, Novi Sad. 4) Razgovor sa Grotowskim (vo�en u njujor�koj School of Arts 1967. godine), Prolog br. 7/1969, Zagreb. 5) Novosadska Scena br. 2/1969 objavila je op�irnu informaciju u rubrici Vesti iz inostranstva pod naslovom Teatr Laboratorium u Parizu. 6) U novosadskoj Sceni br. 3/1969 (str. 304) objavljeno je interesantno pore�enje Eu�enija Barbe sa Grotovskim, gde je osniva� "Odin Teatra" nazvan "sledbenikom" i "istinskim duhovnim sinom" Poljaka. 7) Marija Krzysztof Byrski: Grotovski i indijska tradicija, Prolog br. 1/1971, Zagreb. 8) Je�i Grotovski: Pozori�te i ritual (prevod Uglje�a Radnovi�), Scena br. 1/1971, Novi Sad. 9) Je�i Grotovski: Da li je nagota u teatru moralna ili opscena (prev. Branislav Milo�evi�), Scena br. 2/1972, Novi Sad. 10) Ludvig Fla�en: Posle avangarde, Scena br. 1/1974, Novi Sad. 11) Jerzy Grotowski: Svetkovina (prev. Mirjana Marti�), Prolog br. 18/1974, Zagreb. 12) Knjiga Je�ija Grotovskog: Ka siroma�nom pozori�tu, Izdava�ko-informativni centar studenata, Beograd, 1976. 13) Recenzija prethodne edicije - Igor Mrdulja�: Sveti glumac, Prolog br. 28/1976, Zagreb. [12] Termin upotrebio Boro Dra�kovi� za odre�ivanje profesije, odnosno re�iserskog poziva. Re�iser u Dra�kovi�evom vi�enju mora biti �ovek paradoksa, �ije je "mi�ljenje protivno op�tem mi�ljenju". [13] Za ovaj multimedijalni studija na Akademiji umetnosti U Novom Sadu zainteresovana je lo�ska Dr�avna visoka pozori�na, filmska i televizijska �kola. Oba fakulteta spaja vi�egodi�nja nau�no-umetni�ka saradnja. Podatke o multimedijalnom programu klase prof. Bore Dra�kovi�a, kao i teme predavanja i ve�bi ljubazno nam je ustupio autor programa, kao i biv�i asistenti: Milan Belegi�anin, Zofija Uzelac, Haris Pa�ovi�, Milan Du�kov, Nikita Milivojevi�. [14] Juzef �ajna je poljski stvaralac, dobro poznat jugoslovenskim pozori�nim krugovima (izme�u ostalog, po predstavi Dante), Scena (br. 2/1969, str. 137-141, Novi Sad) je objavila njegov umetni�ki credo pod naslovom Otvoreno pozori�te. [15] Bora Dra�kovi�: Razgovor, or. cit. [16] Smrt Tadeu�a Kantora je odjeknula kao eho u �tampi, radiju, televiziji. Beogradska televizija pripremila je specijalan program. U�estvovali su Jovan �irilov i Milan Du�kov i emitovan je film And�eja Vajde - ekranizacija predstave Mrtvi razred Tadeu�a Kantora u izvo�enju krakovskog teatra "Kriko 2" ("Cricot 2"). Posle smrti poljskog umetnika u Sceni br. 1/1991, Novi Sad, pojavio se tekst Biserke Raj�i� In memoriam. �ta je prestup ili koja re� o �ivotu i stvarala�tvu Kantora (Scena br. 1 /1991. str. 59-61) i se�anja Bore Dra�kovi�a o periodu stvaranja filma o Kantoru (Reditelj - tvorac celine), u kojem je jugoslovenski re�iser preneo umetnost poljskog stvaraoca i njegove misli na filmsku traku. Taj �lanak Bore Dra�kovi�a, pod naslovom Kantor u filmu 'Reditelj - tvorac celine' (Scena br. 1/1991, str. 61-64), je dragoceno pribli�avanje Kantorovih razmi�ljanja, ovog puta �itaocima, stvaraju�i mogu�nost kontakta sa retko objavljenim originalnim mislima autora Mrtvog razreda. [17] O inscenizaciji Tadeu�a Kantora pisao je Boro Dra�kovi�: Izjava o predstavi 'Mrtvi razred', Nedeljne novosti, 18. IX 1977, Beograd. [18] Boro Dra�kovi�: Razgovor, or. cit. [19] Knjiga je prva op�irna nau�na obrada stvarala�tva S. I. Vitkjevi�a i njegove biografije ispunjenu legendama i nesporazumima. Me�u autorima su se na�la istaknuta imena poljske kulture: T. Kotabinjski (filozof), �eslav Milo� (pesnik, pisac), R. Ingarden (lingvista), V. Tatarkjevi� (filozof) i mnoge druge poznate li�nosti. [20] Informacije o toku proba predstave Ludak i opatica u re�iji Harisa Pa�ovi�a dala je glumica Zofija Uzelac u nekoliko razgovora vo�enih u Lo�u 1992. i 1993. godine. Na ovaj na�in �elimo da se zahvalimo gospo�i Uzelac za mno�tvo interesantnih podataka koji se ti�u proba i premijere Vitkacijeve drame. [21] Haris Pa�ovi� je kao student multimedijalne klase bio upoznat sa dostignu�ima svetske kinematografije. Film Kabinet doktora Kaligarija, koji reprezentuje nema�ki ekspresionizam, mogao je imati uticaj na koncepciju likova lekara Grina i Burdigela, ne umanjuju�i re�iserov doprinos scenskoj interpretaciji junaka. [22] Termini preuzeti iz uvoda Konstantina Puzine prvom izdanju Vitkacijevih drama. (Vidi:) S. I. Witkiewicz: Dramaty, op. cit., str. 11-12. [23] Haris Pa�ovi� nije mogao izbe�i "umetni�ke provokacije" na kasnijim pozori�nim manifestacijama. Najspektakularniji primer za to je uli�ni hepening Vre�anje publike iz 1987. godine za vreme Sterijinog pozorja. [24] Citat preuzet (iz:) Ana �ivkovi�: Vitkjevi� na jugoslovenskim scenama, Pozori�te br. 3-4/1986, str. 338. Fragment kritike E. Visinjske: Dwuglos z Nowego Sadu, Ana �ivkovi� je preuzela (iz:) Dialog nr 5/1982, str. 165. [25] Zofija Uzelac prevela je za Harisa Pa�ovi�a (za vreme rada na predstavi) mnogo �lanaka posve�enih Vitkjevi�u, objavljenih na stranicama Dijaloga. [26] Ana �ivkovi�: Vitkjevi� na jugoslovenskim scenama, Pozori�te br. 3-4/1986. Tuzla, str. 340. [27] O poseti Jana Kota novosadskoj Akademiji umetnosti i o gledanju Pa�ovi�eve predstave pi�e Boro Dra�kovi� u citiranoj knjizi Paradoks o reditelju. [28] "Pozivamo potom Kota u 'metafizi�ka ose�anja', u '�esticu', na pozornicu-bolesni�ku �eliju, na predstavu Opatica i ludak, ili Nema zla �to ne bi jo� na gore izi�lo Vitkijevi�a. Usput mu ka�em da je Piter Bruk odr�av�i na klasi re�ije prvi �as, ovu mladu Akademiju zauvek vezao sa dugom engleskom pozori�nom tradicijom, kao �to je on, Kot, u Brukovo tuma�enje �ekspira uneo ne�to poljsko, neku poljsku duhovnost, �to �ini i sada, u 'Promeni', �to je i Vajda, dolaze�i ovamo, ve� u�inio. 'Shvatio sam Vitkacija kroz ovaj komad, ali tek kad sam ga re�irao', �apu�e mi Kot, smeje se i u�iva, plje��e poigravanju s katastrofizmom i Teorijom �iste forme u slikarstvu i pozori�tu, a sam je zapravo, po vlastitoj izjavi, u�esnik jedne mogu�e, bezazlene Vitkacijeve fabule(...). Valpurgov sat u glavi i dru�tvo kao ma�ina jednovremeno se zaustavljaju � predstava je okon�ana. 'Ko je reditelj?', pita Kot. To je prva predstava Harisa Pa�ovi�a, studenta druge godine. Kot je iznena�en, srda�no se obra�a mladi�u, vitkom i zbunjenom: ruku kojom je tek nedavno listao obaveznu literaturu �ekspir na� savremenik, sti��e mu ruka pisca, �estitaju�i uspeh". Citat (iz:) Boro Dra�kovi�: Paradoks o reditelju, or. cit., str. 210. [29] Jan Kot: Vitkjevi� i mrtvi, Pozori�te br. 1-2/1971, str. 25-33, Tuzla. [30] Razmi�ljanja i zapa�anja Bore Dra�kovi�a preuzeti su iz razgovora vo�enih sa profesorom u oktobru 1991. godine u Beogradu. [31] Ibidem. [32] Inspirisani od strane Bore Dra�kovi�a, koji je vodio multimedijalnu klasu re�ije i glume, sa paralelnom obukom rada na filmu, pozori�tu i TV, mladi reditelji su bili primorani da tra�e autenti�ne prostorije. Otud njihovo ose�anje i shvatanje va�nosti problema prostora u njihovom rediteljskom poslu, �to se najjasnije vidi u njihovim pozori�nim radovima. [33] Dva profesionalna glumca Milan Rus i Josip Matoric, �lanovi pozori�ta u �eru i Pe�uju, gde su igrali na ma�arskom jeziku, osnovali su 1991. godine Pe�tansko srpsko pozori�te u Budimpe�ti. Delatnost pozori�ta po�ela je Emigrantima, sa kojima su glumci gostovali �irom Jugoslavije. |