![]() |
![]() |
Gordana Jovanovi� (Beograd)Po�eci i razvoj polonistike na Beogradskom univerzitetuSto godina polonistike u Srbiji, zbornik radova sa jubilarnog nau�nog skupa, Katedra za slavistiku Filolo�kog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Slavisti�ko dru�tvo Srbije, Beograd, 1996.
Istorijski izvori svedo�e da se, najverovatnije, u subotu, uo�i Uskrsa, 14. aprila 966. g.[1] dogodilo ono �to je poljski narod i poljsku dr�avu uvrstilo u red naroda evropske i hri��anske civilizacije � knez Mje�ko, vladar najmo�nijeg plemena Poljana, koje je dalo svoje ime poljskom narodu i poljskoj dr�avi, primio je hri��anstvo sa svojim dvorjanima i velikodostojnicima. Ta godina odre�uje i mesto poljskog naroda u sveukupnoj evropskoj istoriji i kulturi. Dux Palaniorum uz ime Boleslava Hrabrog � titula zabele�ena na prelomu X-XI veka [2] � potvr�uje ve� oformljene temelje poljskog dr�avnog i narodnosnog korpusa. Bogata vi�evekovna istorija, kultura, pismenost i knji�evnost bili su, i jesu, predmet prou�avanja ne samo poljskih nego i mnogobrojnih inostranih nau�nika. U srpskoj sredini zna se dosta o Poljskoj i Poljacima i mnogo pre nego �to su se na univerzitetskim predavanjima, na nau�no koncipiran na�in, po�ele davati �ire i svestranije informacije o ovom narodu i njegovoj dr�avi. Slavimo 100-godi�njicu polonistike u Srbiji, uzimaju�i kao datum godinu 1895., kad je Radovan Ko�uti� po�eo svoja predavanja iz poljskog jezika. Me�utim, sa poljskim jezikom, ve� �ezdesetih godina 19. veka, srpsku akademsku omladinu na Liceju (kasnijoj Velikoj �koli) upoznaje na� znameniti nau�nik �ura Dani�i�. Njegovi u�enici bili su i prvi prevodioci sa poljskog jezika: Stojan Novakovi�, Mita Raki�, Sima Popovi� i dr.[3] U svojim predavanjima iz slovenske filologije Dani�i� daje odgovaraju�e mesto poljskom jeziku me�u slovenskim jezicima. Nabrajaju�i slovenske jezike (prema Dani�i�u njih je jedanaest)[4] pod br. 8 je poljski jezik. Evo �ta o njemu ka�e �. Dani�i�: �Poljski jezik; najstariji mu je spomenik tek iz XIV vijeka - i to psalmi - jer su Poljaci dugo vremena pisali samo latinski."[5] Zanimljivo je napomenuti da se na margini nalazi dopisano ? cf. Kurtene (misli se na Jana Boduena de Kurtenea). Kakvo se obja�njenje mo�e na�i za ovu Dani�i�evu nedoumicu? Godine 1870. pojavljuje se izuzetno i do dana�njeg dana, u nau�nom smislu, aktuelno Kurteneovo delo Od drevne-pol'skom'' jazik� do XIVgo stol�tija (Nastalo je u Petrogradu, gde je de Kurtene boravio kao stipendista.[6] U Uvodu [7] autor ka�e, i to s pravom, da spomenike, nekog jezika ne �ine samo potpuni spomenici na tom jeziku, nego i pojedina�ne re�i ili sintagme koji su do�li do nas iz odre�ene epohe. Sam izri�ito tvrdi da do XIV veka takvih, potpunih spomenika, na poljskom jeziku nema, pa zato koristi, pre svega, latinske izvore koji se odnose na Poljsku kao i natpise na novcu. (Ta�nije bi bilo re�i latinsko-poljske izvore kakva je Gnjeznenska bula (Bulla gnie�nienska) koju je papa Inokentije II godine 1136. dao gnjeznenskoj arhiepiskopiji. Ona je pisana na latinskom jeziku, ali u njoj se nalazi preko 400 poljskih re�i, pre svega antroponima i toponima, na poljskom jeziku, koji predstavljaju izuzetno dragocen jezi�ki materijal.[8] Poljski nau�nici saglasni su u tome da, na primer, Florijanski psaltir (Psa�terz floria�ski), nastao krajem XIV i po�. XV veka, najstariji potpuni spomenik na poljskom jeziku, kao i Propovedi Svetoga Krsta (Kazania �wi�tokrzyskie) � spomenik u kome se nalazi �est propovedi na poljskom jeziku, nastao u tre�oj �etvrtini XIV veka, po svojim jezi�kim i paleografskim osobinama predstavljaju prepise sa mnogo starijih predlo�aka, tako da se njihov nastanak mo�e pomeriti i nekoliko desetle�a unazad.[9] Isti je slu�aj i sa poznatom poljskom religioznom pesmom-himnom Bogorodica (Bogurodzica), koja po svojim arhaizmima spada u jezik XIII veka.[10] Rasprave o ovim pitanjima vodile su se i u Dani�i�evo vreme, one su mu morale biti poznate, pa otuda, po svoj prilici, i njegov znak pitanja na margini njegovih predavanja. A pogotovu tako zna�ajna rasprava o staropoljskom jeziku, kao �to je bila De Kurteneova, morala je navesti �. Dani�i�a da posumnja u tako kasni nastanak spomenika na poljskom jeziku. Nabrajaju�i slovenske jezike, pod br. 11 nalazi se polabski jezik. Za njega Dani�i� ka�e: �polapski jezik, kojim su nekad govorili Sloveni s obje strane vode Labe u Njema�koj do balti�koga mora. Taj je slovenski narod ve� izumro ponijem�iv�i se ne mogu�i odoljevati sili njema�koj, ali se po koji �ovjek nalazi jo� do na�ih dana. Spomenici su mu tek iz XVII vijeka... a pisani su njema�kim slovima i njema�kim pravopisom, pa su za to napisani tako zlo da se po njima jedva mo�e poznati taj jezik".[11] I ovo je veoma zna�ajna informacija koju je �. Dani�i� dao svojim studentima. Naime, u okviru zapadnoslovenske jezi�ke grupe izdvojila se, tokom vremena, tzv. lehitska dijalekatska grupa koja je zauzimala �irok prostor od Labe do Buga i Balti�kog mora.[12] Neka od plemena ove dijalekatske grupe u�la su u okvire stare poljske dr�ave, a neka od njih, koja nisu bila te istorijske sre�e, izme�u ostalih i polabski Sloveni, nestala su sa karte slovenskog sveta. Od svih tih plemena lehitske provenijencije do dana�njeg dana postoje Ka�ubi i ka�ubski dijalekat u granicama Republike Poljske (naseljavaju dva vojvodstva severne Poljske: gdanjsko i bidgosko).[13] Pre dolaska Radovana Ko�uti�a na Veliku �kolu, odn. pre 1895. g., na njoj je postojala Katedra za ruski jezik, osnovana 1877. g. Stojan Novakovi�, tada�nji ministar prosvete i profesor na Velikoj �koli, naro�ito je zaslu�an za njeno osnivanje kao i za uvo�enje drugih slovenskih jezika u nastavu na ovoj katedri. Bio je to �ovek koji se zauzimao za jednak tretman svih slovenskih jezika, a kad je 1880. g. po drugi put postao ministar prosvete, potrudio se da ovaj svoj objektivan i ispravan stav preto�i u ne�to konkretno. Naime, namera mu je bila da na Dani�i�evu katedru pozove Vatroslava Jagi�a, profesora Berlinskog univerziteta. Prvi put ra je pozvao 1881. g., ali dosta obzirno, jer je ra�unao da �e se Dani�i�, koji je u me�uvremenu oti�ao u Zagreb, ipak vratiti u Beograd. Jagi� nije prihvatio poziv. Posle Dani�i�eve smrti, Novakovi� po drugi put poziva Jagi�a nude�i mu veoma visoku platu od 10 hiljada franaka.[14] Ni ovaj poku�aj nije urodio plodom. Stojan Novakovi� preduzima dalje korake � poku�ava da u Beograd dovede Jana Boduena de Kurtenea koji je od 1875. g. bio na �elu Katedre za slovensku filologiju Kazanskog univerziteta. Me�utim, Savet Velike �kole prihvata da de Kurtene dobije samo Katedru za ruski jezik, koja je bila upra�njena posle odlaska Platona Kulakovskog. Re�eno je da je dovoljno ako se u okviru predavanja iz ruskog jezika ne�to ve�a pa�nja posveti drugim slovenskim jezicima. Stoga je de Kurtene 1883. g. izabran za profesora ruskog jezika.[15] De Kurtene nije do�ao u Beograd, a za�to � o tome nema nikakvih podataka. Tako je Velika �kola ostala bez prave slavisti�ke katedre. Sve se promenilo od trenutka kad po�etkom 1895. g. na Veliku �kolu dolazi Radovan Ko�uti�. Godine 1898. pojavljuje se Ko�uti�eva Gramatika poljskoga jezika za koju je 1900. g. dobio doktorat honoris causa Jagjelonskog univerziteta. Godine 1901. objavio je Primere knji�evnoga jezika poljskog sa bogatim re�nikom. R. Ko�uti� je godine 1902. izabran za docenta isto�nih i zapadnih slovenskih jezika na Filozofskom fakultetu, vanredni profesor postao je 1919., a redovni 1922. g. Bio je penzionisan 1936. g., ali je sve do po�etka II svetskog rata bio honorarni profesor.[16] Sve do II svetskog rata prof. Ko�uti� dr�i dva kursa: iz ruskog i poljskog jezika, naizmeni�no. Kursevi su trajali po tri semestra. Prema Uredbi iz 1927. g. na Filozofskom fakultetu Beogradskog univerziteta postojala je jedna grupa za isto�ne i zapadne slovenske jezike i knji�evnosti. Na toj se grupi studirao ruski jezik (pod a), a kao drugi stru�ni predmet (pod b) poljski ili �e�ki jezik i knji�evnost ili srpskohrvatski jezik i staroslovenski jezik.[17] Podaci, dakle, govore da se do II svetskog rata poljski jezik i knji�evnost ne studiraju kao glavni predmet. Me�utim, Beograd je toliko va�an slavisti�ki centar da na specijalisti�ka usavr�avanja dolaze i mladi poljski slavisti. Me�u njima svakako treba izdvojiti dvojicu, kasnije, uglednih profesora Vroclavskog univerziteta. To su Stanislav Rospond i Marijan Jakubjec. Stanislav Rospond je od 1931-33. g. stipendista jugoslovenske kraljevske vlade. Svoje utiske i saznanja koja je stekao putuju�i po na�oj zemlji objavio je pod naslovom Jugos�awia. Z teki podr�nika i obserwatora (Jugoslavija. Iz sveske putnika i posmatra�a) u poljskom �asopisu Czas. Godine 1936. odlikovan je jugoslovenskim ordenom Svetog Save. Marijan Jakubjec prvi put boravi u Beogradu 1933. g., kao student. Zatim se vra�a u Lavov da bi ponovo godine 1935/36. proveo u Beogradu kako bi zavr�io svoju doktorsku disertaciju. Govore�i o boravku u na�oj sredini, prof. Jakubjec isti�e da ga je, po dolasku na beogradski Filozofski fakultet, na naj�istijem poljskom jeziku pozdravio �or�e �ivanovi�, tada�nji asistent za srpsku knji�evnost, koji je i sam bio stipendista u Poljskoj, a vi�e godina kasnije posta�e profesor za poljski jezik i knji�evnost na Katedri za isto�ne i zapadne slovenske jezike i knji�evnosti. Katedra je reorganizovana 1946. g. i na njoj su osnovane tri grupe slavisti�kih nauka � prema novoj organizaciji mogu�e je bilo studirati, kao glavni predmet, ruski jezik i knji�evnost, poljski jezik i knji�evnost i �e�ki i slova�ki jezik i knji�evnosti. Studenti koji su studirali ruski jezik i knji�evnost birali su, kao drugi slovenski jezik, jedan od zapadnoslovenskih jezika, a ako su studirali poljski, �e�ki ili slova�ki, obavezno su imali ruski jezik i knji�evnost kao drugi slovenski jezik.[18] Ovaj Statut primenjivan je od 1956. g. [19] Prema Statutu iz 1962. g. Katedra za isto�ne i zapadne slovenske jezike i knji�evnosti pretvorena je u Odsek za slavistiku. Na tom Odseku postoje, sve do dana�njeg dana, �etiri nastavno-nau�ne grupe: grupa za ruski jezik i knji�evnost, grupa za poljski jezik i knji�evnost, grupa za �e�ki jezik i knji�evnost i grupa za slova�ki jezik i knji�evnost. U planu je osnivanje i grupe za ukrajinski jezik i knji�evnost. Vra�aju�i se na period posle II svetskog rata, kad studije polonistike dobijaju svoje puno nau�no uobli�enje, treba re�i da su u tom posleratnom periodu poljski jezik predavali poznati i ugledni profesori-slavisti: prof. Kre�imir Georgijevi� i prof. Kiril Taranovski. U ispitnim komisijama, pored njih, uvek je bio, kako svedo�e na�e ispitne knjige, i prof. Radovan Lali�, odli�an poznavalac poljskog jezika. Uz du�no po�tovanje prema svim na�ih uglednim nau�nicima koji su postavili temelje polonisti�kih studija na Beogradskom univerzitetu, mora se re�i da svoje dana�nje nau�no-nastavne okvire polonistika sti�e dolaskom dvojice poznatih i priznatih polonista: prof. �or�a �ivanovi�a (za vanrednog profesora za poljsku knji�evnost postavljen je 1954. g.) i prof. Stojana Subotina (za asistenta za poljsku knji�evnost postavljen je 1949. r.). Prof. �ivanovi� dr�ao je predavanja iz stare poljske knji�evnosti, poljskog romantizma, ali i iz poljskog jezika (fonetika, morfologija), a prof. Subotin predavao je poljski pozitivizam. (U to vreme, 60-ih godina, lektor za poljski jezik bila je Jadviga �eti�). Svi mi koji smo sada na Grupi za poljski jezik i knji�evnost, u�enici smo ove dvojice profesora � neki od nas su njihovi studenti, polagali su ispite kod njih i kod njih diplomirali; nekima su, zahvaljuju�i svom velikom znanju i iskustvu, bili dragoceni savetnici u nastavnom i nau�nom radu. Po�etkom sedamdesetih godina poljski jezik i knji�evnost po�inju se izu�avati i na Pri�tinskom univerzitetu, na Katedri za ruski jezik, kao pomo�ni predmet, odn. kao drugi slovenski jezik. Predavanja dr�i prof. �or�e �ivanovi�, asistent je Marija Toma�evi�. Kasnije �e do�i i Ljubica Rosi� koja i sad tamo predaje. Ispitne knjige su verodostojna i nezaobilazna svedo�anstva. Ono �to u njima nalazimo prava su potvrda o slavisti�kim � �to zna�i i o polonisti�kim � studijama na na�em Fakultetu. Ona dokumentuju da je prvi diplomirani polonista na beogradskom Filozofskom fakultetu Stojan Subotin. Diplomirao je 29. septembra 1948. g. Gordana A�imovi� drugi je polonista po redu � diplomirala je 24. septembra 1949. g. Tre�i je Svetozar Nikoli� � diplomirao je 28. juna 1950. g. (Prof. Nikoli� bio je dugogodi�nji profesor staroslovenskog jezika i uporedne gramatike na na�em fakultetu). Posle njih diplomira�e �itava plejada polonista: Danilka �uri�i�, dugogodi�nji saradnik na izradi poljsko-srpskohrvatskog re�nika, Uglje�a Radnovi�, saradnik na istom re�niku i prevodilac poljske knji�evnosti, tako�e poznati prevodilac poljske knji�evnosti Petar Vuji�i�; me�u najuglednijim polonistima je i Biserka Raj�i� koja je za svoj prevodila�ki i publicisti�ki rad odlikovana Ordenom zasluge za Poljsku. Na Katedri za poljski jezik i knji�evnost diplomirali su prakti�no svi njeni sada�nji profesori i asistenti. Ispitne knjige potvr�uju da su i mnogi istaknuti slavisti-rusisti, profesori na na�em, novosadskom, pri�tinskom ili na stranim univerzitetima, u�ili poljski jezik kao drugi predmet. Me�u njima su: Ivana Bogdanovi�, Milosava Cari�i�-Stojni�, Aleksandar Muzalevski, Olga Nedeljkovi�, Jelka Matija�evi�, Aleksandar Terzi�, Zoran Bo�ovi�, Branimir �ovi�, Radojica Jovi�evi� i �itav niz drugih. Sada�nja grupa za poljski jezik i knji�evnost (u okviru Katedre za slavistiku) ima dva profesora za poljski jezik (dr Gordana Jovanovi�, redovni profesor i dr Vera Mitrinovi�, vanredni profesor), asistenta za poljski jezik (mr Mirjana Kosti�-Golubi�i�), predava�a za poljsku knji�evnost (Miroslav Topi�) i asistenta za poljsku knji�evnost (mr Petar Bunjak). Od neprocenjivog je zna�aja i prisustvo kontraktualnih lektora iz Poljske, koji ve� vi�e godina dolaze na na� fakultet. Me�u prvima su bili: Stanislav Ka�injski i G�ego� Latu�injski, a posle njih su do�li: Vladislav Luba�, Aleksandar Naumov, Alicja Danecka, Je�i Gos, Boguslav �elinjski, G�ego� Val�ak, Zofija Kaleta. Sada�nji je lektor � a prilika je da izrazim najve�u zahvalnost za rad svih prethodnih lektora kao i za rad sada�njeg � Renarda Lebda. Prema podacima Studentskog odeljenja Filolo�kog fakulteta poljski jezik i knji�evnost, kao glavni predmet, od 1948. do danas diplomiralo je 84 studenta. Mo�da ovaj broj i nije tako veliki, ali me�u njima je mnogo onih koji su ostavili trajan trag u slavisti�koj nauci, a na pokolenjima polonista koji dolaze obaveza je da rad svojih prethodnika nastave, jo� bolje i potpunije.
Napomene[1] Zarys historii Polski, PIW, 1980, str. 15. [2] Z. Klemensiewicz, Historia j�zyka polskiego, I, Warszawa 1961, str. 17. [3] �. �ivanovi�, Poku�aj osnivanja Katedre za slovenske jezike i knji�evnosti na Velikoj �koli u Beogradu, Anali Filolo�kog fakulteta, sv. 10, Beograd 1970, str. 120. [4] �. Dani�i�, Predavanja iz slovenske filologije, MSC, Beograd 1975, str. 80. [5] Nav. delo, str. 87. [6] Jan Baudouin de Courtenay, O j�zyku polskim, PWN, Warszawa 1984, str. 6. [7] Od drevne-pol'skom'' jazik� do XIVgo stol�tija, so�inenie J. Boduena-de-Kurtenez, Lejpcig'', 1870, str. 1. [8] T. Ler-Splavinskij, Pol'skij jazik, Moskva 1954, str. 72. [9] Z. Klemensiewicz, Historia..., I, str. 82. [10] Nav. delo, str. 82. [11] �. Dani�i�, Predavanja..., str. 87. [12] Z. Klemensiewicz, Historia..., I, str. 14. [13] N. Popowska-Taborska, Kaszubszczyzna, PWN; Warszawa 1980, str. 7. [14] �. �ivanovi�, Poku�aj osnivanja..., str. 139. [15] Nav. delo, str. 152. [16] P. Lali�, Katedra za isto�ne i zapadne slovenske jezike i knji�evnosti, Sto godina Filozofskog fakulteta, Beograd 1963, str. 382. [17] Nav. delo, str. 392. [18] Nav. delo, str. 391-392. [19] Nav. delo, str. 392. |