SpiritualityArtsLandPeopleHistoryProject Rastko - Banja Luka (e-library of culture and tradition of Bosnian Krajina)






Petar Kočić

Sudanija

Internet izdanje

Izvršni producent i pokrovitelj: Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus

Beograd, januar 2002

Producent i odgovorni urednik: Zoran Stefanović

Likovno oblikovanje: Jadranko Barišić

Digitalizacija tekstualnog i likovnog materijala: Nenad Petrović

Korektura: Saša Šekarić i Nenad Petrović

Popularna knjiga

Urednik: Slobodan Galogaža

Grafička Oprema: Stevan Vojkov

Tehnički urednik: Bogdan Ćurčin

Korektor: Vera Spasojević

1973

Štampa: Štamparija "Delo", Ljubljana

Napomena urednika

U Kočićev se jezik gotovo nije diralo, ali se diralo u pravopis, najčešće u interpunkciju i veliko slovo, prema savremenom pravopisu. Čitalac će u mnogim slučajevima, osobito u Sudaniji, naći jezik izvrgnut podsmehu, iskvaren na "književnu", tj. prema zvaničnim aktima i službenom jeziku ondašnje austrijske vlasti u Bosni. I mnoge reči su posebno na taj način prekrajane, a katkad i samo po narodnom izgovoru (gerenalina i sl.).


Sudanija

Najedanput se nenadno otvoriše vrata i u ćeliju moju uletje pucer Kosta, sav zadihan i usplahiren:

- Gospodine, gospodine!

- Šta je? - trgoh se ja misleći da se nešto dogodilo.

- U onoj velikoj sobi, broj 26, sad će se držati sudanija. Kerker[1] je otišo na raport...

- Bježi, boga ti, Kosta! - Ljutnuh se, jer mi bijaše krivo što me je trgao iz misli, - Šta je to sudanija? Kakva sudanija u Crnoj kući? - dodadoh blaže.

- O da vidiš samo: to je za novice! - ubrzao Kosta zvjernjajući na sve strane po ćeliji ne bi li gdjegod ugledao koji opušak. - To je jedna krasota i ljepota viditi. Svejedno ko pravi sud; 'apsenici tuže, 'apsenici brane, 'apsenici svjedoče, 'apsenici sude. Ako to nije za novice i ovamo, pomozi mi reći, za pjesnarice, onda ne znam šta je.

Kosta umuče jer se ču zveket lanaca i prigušeno šaptanje. Neko je šaptao kroz rupicu na vratima do moje ćelije, i šapat je potmulo odjekivao kroz dugi, kameni hodnik.

- Čuješ, Marko! - doziva neko. - U ovoj sobi uprijeko od tvoje ćelije biće sudanija. Sudiće gotovo sami Knežopoljci. Oni su to i izumjeli, i vješti su ko kakvi suci i advokati. Raspravu će, vele, voditi Ignjatija Vrebac. Zovu ga savjetnik Vrebac.

- Pa kome će to oni suditi? - prekidoh Kostu smiješeći se.

- Sudiće onom Ćiri što ima dva imena i dva prezimena. Pod istragom je za jedno jagnje i za dvije kačice sira.

- A ko će još biti u sudaniji osim Ignjatije Vrepca.

- Biće sve sama osveta trojica... Srbovi, osim Omeše Mustića - veli ponosito Kosta. - Srbovi ti se u svačem razumiju, i svačem oni znaju verak, i 'vođe su svađe na prvom mjestu.

Ja se osmjehnuh, on me pogleda malo ukoso, pa nastavi:

- U istrazi su puceri Srbovi, u osudi isto Srbovi. Po sobama su komandanti Srbovi, Turci neće ništa da budu. Oni mrze sve što je kaursko. More biti da mi više mrzimo, ali se svega primamo - lakše je 'odati i nešto raditi nego čamiti u ćeliji. Katolici su tunjavi i spleteni, pa i' ne meću ni za što. Oni se samo mole bogu... Ima u mene jedan u sobi za krađu - pokro crkvu - pa samo što čata nekakve zdrave Marije! Ćutljiv je, ne govori ništa i ne priča ništa. Uzdiše samo i misli na osudu. Mi Srbovi jok! Teško je i nami, ali se otimamo i branimo šalom i eglenom...

- Dosta, Kosta! - rekoh ja i iziđosmo na hodnik, na kome se osjećaše življe kretanje, dozivanje i žamor, nego obično.

Zavirih u sobu broj 26. Nasred sobe već bijaše stavljen dugačak sto, sa koga 'apsenici zajednički jedu. Zastrt je čaršavom. Na stolu su dvije prazne kante za vodu i jedna krpa u obliku janjeće kože; bez sumnje corpus delicti: dvije kačice i janjeća kožica! Pred stolom je podugačka klupa, na kojoj već skrušeno sjedi optuženik Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, pristar čovječuljak, blijed i ispijen, šiljasta nosa i svijetlih očiju. Gleda plašljivo i stidljivo preda se. Samo katkad, krijući, podigne lukave žmirkave oči i pogleda po sobi, češući se iza uva. Vidi se na njemu da se "dogoni" i priprema kako će se ponašati kad ga jednog dana pozovu pred pravi sud. Iza optuženika Ćike, pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića, stoji pod puškom, pod pravom puškom i bajonetom, jedan 'apsenik u kapi, propisno i zvanično. Pušku je digao jedan Knežopoljac iz vojničke stražarnice s donjeg boja, kad je razvodnik straže u ranu zoru, poslije inspekcije, tvrdo zaspao. Oštro i ukočeno stojao je "soldat", ne mičući se i ne gledajući ni na jednu stranu. Njegovo propisno i ukočeno držanje najviše je opominjalo 'apsenike na pravi sud, a puška i bajoneta naglašavale su vidnu vezu između "uzvišene" pravde i grube sile.

Iza dugačkog je stola, prema optuženičkoj klupi, pet stolica: jedna će biti za predsjednika sudanije, dvije za suce i dvije za prisjednike, ljude iz naroda. Do njihovih je stolica mala klupica za stočićem za perovođu, a do te je klupice sto i stolica za branitelja; desno prema branitelju uređeno je mjesto za "državnog".

Puna je soba 'apsenika. Na sve strane u gomilicama vodi se i diže se živ razgovor i prepiranje. Padaju šale i dosjetke.

- Krabri se, Ćiko, i brani se pametnijem bešjedama! Plač i jauk ne pomaže ništa na sudu. Klin se klinom izbija, a bešjeda bešjedom...

- Ne priznaji ništa, nego se odupri na sve četiri noge pa odbijaj..., ne daj na se!

- Rđavo mu je nekako sastavljena šjednica i sudanija, da je bog ubije! Mnogo će mu drmnuti.

- Teško onom kome sudi savjetnik Ignjatija Vrebac, to toliko samo mogu da kažem.

- Ako mu što ne ugarjeti Omeša Mustić, ja ne znam ko će drugi...

Neko povika:

- Eto i'!

U sobi nastade grobna tišina, a optuženi nesvjesno zadrhta i problijeđe kao krpa u obrazima. Siromah!

Počeše se kaobajagi iz raznih kancelarija skupljati i dostojanstveno ulaziti u sudnicu kao pravi suci. Prvi uđe savjetnik Ignjatija Vrebac, ozbiljan, namrgođen, malo pognut, gleda preda se i nosi golem denjak spisa. Svi skočiše na noge.

Iza predsjednika sudanije ude brzim korakom i sjede na svoje mjesto branitelj, mlado momče Knežopoljče živa pogleda. Pod pazuhom nosi čitav naramak knjiga i spisa. Zabrinut je mnogo. Šuti i nešto piše prevrćući neprestano silne hartije pred sobom. Samo katkad baci na optuženika pogled, pun zabrinutosti i sažaljenja.

Iza branitelja uđoše ljudi iz naroda, prisjednici Omeša Mustić i Knežopoljac Luka Pramasunac s perovođom. Sva trojica se kao plašljivo spustiše na svoja mjesta. Samo oko debelih usana Omeše Mustića zaigrava upola prigušen osmjejak. Za njima stupiše u sudnicu oba suca votanta, i, raskošno se razmećući svojom "uredovnom" slobodom, okretnošću i spretnošću, sjedoše nadesno od predsjednika. Pokazuju se bezbrižni i ravnodušni prema svemu: optuženika i ne pogledaše! Već se sad na njima vidi da neće mnogo pitati, niti će se odviše upletati u raspravu.

- Mogli bi već i početi sudaniju, ama eto nema još "državnog"! - reče suvo, ozbiljno i sa malo prikrivenom zlovoljom predsjednik rasprave, sudski savjetnik Vrebac.

Napošljetku zaglavi vrata i "državni", okošta i plećata ljudina, srednjih godina i krupnih gra'orastih očiju. "Državni" je dvadeset i devet puta dosad bio pod istragom, a "sve na pravdi boga i za četiri vola"! I svaki se je put "oteo", pa i sad tvrdo vjeruje u svoju staru sreću. I on je Knežopoljac, i ime mu je Gligorije Zlojutro.

- 'Brojutro! - sapnu neko pokrupno iz jednog ćoška, kad se "državni" pojavi na vratima.

- Nekom je i zlojutro! - dočeka drugi, i silan se smijeh i graja diže u sudnici.

- Mir! - oštro i zvanično viknu predsjednik sudanije, i, kad se graja smiri, reče još zvaničnije: Za rasprave, ovo što sad činite, neću ni po koje blago trpiti. To poštovanoj publici unaprijed kažem da se zna na carskoj šjednici i sudaniji vladati po redu i zakonu. Sa carskijem zakonom u ruci, koji je pun i prepun ljutije' i bijesnije' paligrapa, nadam se i Zbilja uvjeren sam da ću ovđe moći postaviti mir i red... S obzirom, dapače i s pogledom na paligrap 112, 113. i 114. - a ove paligrape podupire paligrap 218. toćka o, toćka b, i toćka c kažnjenog zakona - izbaciću van svako ono lice i dapače svaku onu osobu koja bude smetala carsku raspravu...

- Ćaća li ga njegov knežopoljski, kako kiti i veze! - ču se opet prigušen smijeh i šaptanje.

- Na moju dušu, ko pravi sudac! Viđe li samo koliko onije' paligrapa ima?

- Ama ostavi ti paligrape! Meni je čudno samo kako on zna onako vješto na švapski zanositi... Samo ne znam šta mu je ono pulici...

- To je ko svijet..., narod što sluša raspravu i sudaniju.

- Molim gospodina "državnog" da šjede na svoje mjesto - reče predsjednik, pa i sam sjede.

"Državni", sjedajući ljutito i osorno baci preda se na sto jednu knjigu - na svu priliku "kažnjeni zakonik" - i pogleda optuženika pogledom punim neizmjerne mržnje, zlobe i pakosti.

Taj razbojnički pogled zbuni optuženika, i on upola skoro ozbiljno viknu:

- Što me tako strašno gledaš, ako boga jedinog znaš! Ako me tako bude gledo onaj pravi, od mene nema ništa..., ja sam već sad pečen i varen.

Sudski podvornik metnu na dugački sto pred predsjednika sudanije krst, načinjen od drveta, i dvije šipke u obliku svijeća. Pokraj njih spusti i knjigu, ćitab, na kojoj će se muslimani zaklinjati.

U sudnici zavlada dubok, svečan mir, pun uzdrhtalog očekivanja, i predsjednik, bacivši zvanično pogled na sve strane, oglasi otegnutim glasom:

- Sudanija počinje!

Iza predsjednikovih suvih riječi: sudanija počinje, u kojima je treperila nemila i ledena zvaničnost, optuženik se još jače uznemiri, skoči nesvjesno s klupe, priđe bliže stolu i zausti da nešto rekne, ali mu riječ zastade u grlu.

Predsjednik sudanije, okorjeli sudski savjetnik Ignjatija Vrebac, sav blažen i pun zadovoljstva s uspjehom svoga zvaničnog držanja i ponašanja, promijeni glas i meko, blago, očinski reče optuženiku:

- Ćiko sinko, vidim da si se mlogo nešto ustrašio iako ovo nije pravi sud i prava carska sudanija. Kad je tako sad vođe, kako li ćeš se istom jadno i kukavno braniti kad te onamo pozovu! Vidim, sinko, da u tebi nema mnogo krabre knežopoljske krvi, i to mi je žao u jednu ruku, a u drugu mi je ruku drago što ti zamišljaš da je ovo pravi sud - to ja i 'oću!... Ako ko misli da se mi 'vođe igramo sudanije ko kakva djeca, neka to odma' izvadi iz glave. Mi se 'vođe pripremamo i dogonimo kako ćemo se braniti kad iziđemo pred pravi sud. Ćiko sinko i druga na pravdi boga zarobljena braćo moja, tako je danas vrijeme! Brez nauke, brez raznije' mariveta, priskočica i, da rečemo, doskočica ne mereš danas nikud maknuti. Mi smo to u Knežopolju odavno viđeli, pa se u nas po selima drže šjednice i sudanije, i ovome kaurskom sudu najteže je osuditi Knežopoljca. Sad poslušaj, sinko Ćiko: ovo na desnoj strani, to ti je najveći i najcrnji dušmanin, - to je "državni"! On 'vata sve zle bešjede tvoje, i raduje se nesreći tvojoj. Ono tamo, na lijevoj strani, to ti je branitelj, on ti je prijatelj, i krvi bi ti svoje utočio dok šjedi na onom mjestu. On 'vata sve tvoje dobre bešjede. A ja sam, ko na premjer, prešjednik, ja 'vatam i dobre i rđave bešjede. Ovi na desnoj strani od mene, to su carski suci, ljudi od paligrapa i nauke, a ovi božjaci, na lijevoj strani, to su: 'Ajd, Alija, nek' je vise vojske!

- Molim, molim! - viknuše oba prisjednika.

- To je uvreda! Zar je to ravnopravnost! - uzvikuje kao bajagi razljućeno prvi prisjednik, Omeša Mustić.

- Neka, Omeša! Ne muti, ne ciganči!

- Molim, ja sam muslimanac, ja nisam Ciganin. Otac mi je bio Ciganin.

- Neka, boga ti, Omeša, ne pometaj! - reče predsjednik sudanije blago, pa nastavi: - Ćiko sinko, kad uđeš u sud, nemoj se ništa bojati, i ono su ljudi. Oni se tobože prave da su samo suci, i ništa više, a to je, sinko, jedna golema laž. Čojek ostaje uvijek čojek, to dobro upanti!...

- Ama, što se oni onako na šjednici prave ko sveci? Sve ti je to mirno i pobožno ko u crkvi? Zašto to?

- To ti je, sinko Ćiko, zato, ako počem nijesi znao, da ti lakše drmnu što više mjeseci ili godina teške tamnice, kuće neobične, a da ti u onoj pobožnosti i svetiteljstvu i ne ošjetiš da to dolazi od ljudi već od boga i pravde božje!... Kad sam bio neke godine na radu u Oldenburgu, reče mi jedan Prajs: "Pretvaranju ljudskom mjere nema! Sve ti je, veli, na svijetu laž, petljanje i pretvaranje". To, kaže piše u knjizi jednog nji'ovog velikog i kabastog učevnjaka. Maloprije sam ti reko da ti je onaj, na lijevoj strani, branitelj, i da bi ti krvi utočio dok' šjedi na onom mjestu đe je sad. A kad bi' ga ja, počem, prebacio na desnu stranu, tebi bi pamet stala šta bi od toga čojeka bilo, kako bi počeo ljuto goniti i optuživati! Zar to nije pretvaranje?... Nego, sinko Ćiko, kad dopaneš nesreće na pravdi boga, a svi smo mi vođe na pravdi boga...

- Jesmo, vala, svi! - graknuše svikolici u jedan glas.

- Ja bi' ga u zlato okov'o koji bi mi vođe reko da je kriv.

- Ne moremo, brate Ignjatija, kazati da smo krivi kad nijesmo!

- Znam, braćo, znam. I ne treba da kažete. Ne treba da griješite duše, a ne bi trebalo ni tijelo zaboraviti, jer je duša u tijelu, a ne tijelo u dusi. Nego" sinko Ćiko, kad dopa'neš nesreće i iziđeš pred sud, brani se dobro i uzdaj se u svoju pamet ako je imaš. Ne priznaj nikad, sve zle bešjede pobijaj dobrim bešjedama. Najviše pazi što svjedoci govore. Ako rđavo što govore, viči samo: "Molim boga i slavnog suda, to nije istina, to je samo jedna bijeda i musaveda!" Kad najveću laž govoriš, pretvori se i ugodi tako da ti bešjede istinito od srca teku, da ti iz očiju, iz čela, iz grla i iz sviju tvojije' riječi bije istina i samo, što 'no vele, istina!... A sad još samo nekoliko besjeda da vam kažem, pa ćemo početi sudaniju: da bi nam sudanija bila prava carska sudanija i rasprava - okrenu se predsjednik prema "državnom" - ti. Zlojutro, brkljači i dobro zanosi na švapski! Ubacuj što više moreš nji'ovije riječi u svoj govor, ko na priliku: dapače, s pogledom, s obzirom, akoprem, daklen, dotično. Nek' ti Ćiko bude i muško i žensko kad govoriš. Miješaj jedno s drugim. Ako ti malo eglen bude i nerazumljiv, to nije ništa - to je dapače istom onda dobro! Ljuto optužuj i nasrći na optuženika, udri ga sa sviju strana i zaspi ga u paligrape, da se ispod nji' ne vidi!... A ti, dijete, - okrenu se branitelju - ubacuj i ti po koju nji'ovu bešjedu, ali malo manje od "državnog", i brani optuženika ko brata što bi branio!... I ja ću svakako zanositi: kako i koliko, to ja već znam. Ti se, Ćiko, brani prosto, onako seljački, ali dobro pazi na bešjede... A vi, carski suci i prišjednici, upitajte i vi pokoju riječ. Javite se da ste živi i nemojte drijemati. Ali, doduše, da nam šjednica ljepše izgleda, morate malo i zadrijemati, pa ću vas ja opomenuti kad to zatreba...

Najednom nenadno promijeni predsjednik sudanije glas i držanje, i svečano, pogledavši na sve strane, krupno viknu:

- U ime boga velikoga, cara čestitoga, carskog zakona i silnije carskije paligrapa, sudanija počinje!

Onda odmjereno s jednom svetiteljskom mirnoćom privuče preda se golem denjak spisa, obori blago zemlji oči, i, zanoseći malo u govoru, tihano i ubrzano promrmlja, više kao za se:

- Danas hoće se voditi glavna carska rasprava i sudanija uporabom paligrapa 264, toćka a i b kažnjenoga zakonika proti Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić... No, kako se zovete?

- Molim boga i slavnog suda, i današnju glavnu carsku raspravu, ja se zovem Ćiro Trubajić - odgovori optuženik malo uznemirenim glasom.

Predsjednik, nemarno preturajući spise i, kaobajagi tražeći nešto, reče i ne gledajući optuženika:

- No, što to jest? Vi se, dakle i akoprem, ne zovete Ćiko, pravo Ćiro Trubajić zvani Kul-jić. Da mi nećemo povaliti i osuditi pravednog čovjeka?... No, kako vam jest ime?

- Molim boga i današnju carsku raspravu, meni je samo ime Ćirilo Trubajić.

- No, gospodin državni: ili vi tužite Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, ili tužite Ćirilo Trubajić? Kažite tude nama svoje razloge!...

- Slavno sudišće! - viknu gromovito "državni" skačući žustro sa stolice, i pošto po svoj sudnici zaokoli svojim strahovitim i krvničkim pogledom, zlobno ga zaustavi na optuženiku, pa viknu još jače i silnije: - Slavno sudište i veleućeni gospodine predšjedniće, pred vama tude jest jedna položara, jedan prevarant, jedan vucibatina i verdekter, te napokon jedan upisni i opasni tat, ili, po bosanski, hajduk. To jest jedna ovde danas opasna osoba po 'dotićno vlasnićtvo, i on jest ućeral u strah i trepet po svoj onoj okolici. On imal dva ime i dva prezime, jer to njemu dobro, mlogo dobro jest... da se od carskije' oružnika lakše krije i pretvara: kako mu kad bude zatrebalo. Da rečemo ovo: nekom jest ukradeno janje i dotićnik kaže da ga je ukral Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić. Dođu njemu carski oružnici, a on veli: "E, baš je lopov taj nesrećni Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić. Ja sam, znate, gospodo đendari - tako se po bosanski veli carskim oružnicima - ja sam, znate, Ćirilo Trubajić". - Dogodi se opet da svijet rekne da je nešto Ćirilo Trubajić ućinil sal amao-o! - reče "državni" i turnu ruku u džep da pokaže kako se krade i sakriva - a on veli: "E, baš je lopov taj prokleti Ćirilo Trubajić! Šta je to opet ukro? Ja sam, znate, Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić." I tako, nikad kraja!... Zato i s pogledom na to prilažem slavnom ovom sudišću da se ovaj opasni tat i prevarant s obzirom na to što hoće u bludnju zavesti slavni sud, kazni po paligrapu 315, stavka druga kažnjenog zakona! - završi "državni" i ljutito tresnu jednom knjigom o sto.

- Nema vajde, braćo, gadno i Zlojutro goni i nasrće! - ču se jedan iz gomile sa dna sudnice.

- Ćaća li i' nji'ov knežopoljski, kako li ti je svaki oštar na jeziku..., ko i sablja! - reče neko, i graja se diže.

- Mir! - viknu predsjednik i okrenu se prema optuženiku i branitelju: - No, šta budete rekli na ove bešjede gospodina državnog?

Branitelj ustade, odbaci nekakvu 'artijicu na stranu, nakašlja se i poče mirnim i odmjerenim glasom:

- Slavna sudanijo! Visokoslavni i dapače veleučeni gospodine prešjedniče! Učeni i pravedni carski suci, i vi, dobri i čestiti ljudi iz naroda! Srce mi se moje cijepalo kad su vođe pred nami maločas padale silne pogrde i rujne bešjede na ovu - pruži ruku na optuženika - na ovu samu dobrotu od čovjeka, na ovu plemenitu i čestitu dušu, koju je zao udes i nekakva crna pometnja bacila na optuženičku klupu. S pozivom i uporabom 217. paligrapa kažnjenog zakonika, ja odbijam, najljuće odbijam sve te pogrdne bešjede! - viknu jače branitelj uzdrhtalim glasom, sijevajući ljutito očima na "državnog", koji se zlobno i zajedljivo osmjehivao. Odbijam sve to - još jednom kažem! - i molim slavni sud da, s obzirom na paligrap 318, točka e, riješi da se današnja glavna rasprava i sudanija odgodi i da se još jednom, putem ureda i dotičnije' vlasti, izvidi i dapače utvrdi da li je ovo na optuženičkoj klupi poznati i opasni tat Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, ili je ovo čestiti muž Ćirilo Trubajić. S pogledom na sve rečeno, ja predajem slavnoj današnjoj sudaniji svoj prijedlog i molim da se vijeća.

- Sudaniji su danas predana dva prijedloga: jedan od strane gospodina državnog da se optuženik, s obzirom na paligrap 315, stavka druga kažnjenog zakonika, što hoće zavesti sud u bludnju, kazni, a drugi od strane slavne odbrane da se današnja carska šjednica i glavna rasprava odgodi i da se još jednom, putem ureda i dotičnije' vlasti, izvidi i dapače utvrdi da li jest ovo na optuženičkoj klupi poznati i opasni tat - po bosenski, hajduk - Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, ili jest ovo plemeniti i čestiti muž Ćirilo Trubajić. To su, gospodo, vaši prijelozi, pak će sud odstupiti i vijećati - završi predsjednik sudanije s jezivom, zvaničnom mirnoćom, i ustade, a za njim se šuteći digoše ostali suci s perovođom, priđoše jednom stočiću uvrh sudnice, kraj prozora, i počeše vijećati.

Kad se iskupiše oko stočića, hladno i dostojanstveno progovori predsjednik sudanije:

- Molim gospodina perovođu da vođe nami, na temelju 321. paligrapa, pročita iz protokura dotične prijeloge odnosno gospodina državnog i odnosno slavne odbrane, a gospodu suce i prišjednike molim da dobro poćute i onda s pogledom na to pa vijećaju...

Perovođa, sav radostan što i on već jednom počinje da "sudi", stade vešto iz zapisnika tobože čitati i nabrajati zbrda-zdola bez glave i repa, sasvim nejasno i nerazumljivo.

- O Krstane, pobogu brate, to si ti nešto kabasto zadro! Po kome li je to paligrapu? - dočeka drugi prisjednik Luka Pramasunac.

- To ti je, brate Krstane, odveć učeno! - viknu prvi prisjednik Omeša Mustić. - Postidićeš nam gospodina prešjednika svojom naukom!

Među slušaocima koji se bijahu zbili, na zapovijed gospodina predsjednika, u dnu sudnice, osu se silan smijeh.

Savjetnik Vrebac silno se uzruja, ali se svlada pa više kao za se zlovoljno promrmlja:

- Da! Naša visokoista vlada zida žandar'ske kasarne, a sud ostavlja da se pati i devera s ovom jednom udžericom i za suđenje i za vijećanje!

- Tako je! - potvrđuje prvi sudac.

- Nami bi vođe trebale dvije sobe: jedna za suđenje a jedna za vijećanje! - dočeka drugi sudac, pa se okrenu drugom prisjedniku: - Šta ti veliš, Luka?

- Boga mi, gospodini moji, ja ne velim ništa! Lahko je vami tako eglendisati: vi ste vladini, a vlada vaša! Take krupne bešjede, ako 'oćete, meni ko jednom, rećemo kaz'ti, tešaku i ne priliči govoriti o velikoj i visokoj vladi...

- Tvoje su, Pramasunče, bešjede na svom mjestu! - reče predsjednik sudanije, s puno iskrenog odobravanja i ozbiljnosti, i okrenu se prema slušaocima, pa nastavi vrlo blago: - Braćo, u ime nužde - jer nemamo dviju soba - a ne u ime zakona, molim vas da budete mirni. Okrenite se svi tamo prema šjeveru da nas ne vidite i začepite uši da nas ne čujete kad budemo vijećali... Gospodina državnog, gospodina branitelja i optuženika umoljavam s pogledom na sve okolnosti i prilike da pod svaku cijenu iziđu napolje, koje će im ova slavna sudanija biti zakvalna, i koje ne bi valjalo da oni što čuju, pa da poslije pobijaju...

- A mogli bi' nam, gospodo, - prekide predsjednika Omeša Mustić - i jednu veliku ljubav učiniti, na koje vas nijedan carski paligrap ne sili... Mogli bi', to jest ujedno, i pripaziti da ne bi oklen iznenada banuo kerkermajstor ili ključar Nikolica...

- Dobar je naš Nikolica! - graknuše svi 'apsenici u jedan glas, gotovi da se tuku s Omešom. - Nikolice se ne treba bojati. Neka oni pripaze na onog krepalog Jovu!

- Dobri su oni svi - veli bolno Omeša Mustić -, ali meni silni postovi, dunkeli i tvrdi kreveti srce moje otrgoše!

Kad "državni", branitelj i optuženik iziđoše napolje, a 'apsenici se okrenuše prema sjeveru i začepiše uši, pogleda predsjednik natmureno u perovođu i reče oštro:

- Ti, dijete, nisi ni za što! Mislio sam priložiti na visokoistu vladu da ti se od prvog svibnja povisi ajluk, a sad vidim da sam krivo mislio. Čovjek se uči dok je živ, vele blentavi Bošnjaci, a ova im bešjeda i nije blentava...

- Pa to i nije nji'ova bešieda! - dočeka prvi sudac. - To je naša... ustrijska bešjeda!

- Jest, jest, tako je! - potvrđuje drugi sudac. - To je naša... ustrijska bešjeda, pa su je oni sami pobošnjačili.

- Primili, pa je kriomice pobošnjačili, a to je u neku ruku kažnjivo - reče predsjednik i dodade tiše: - Ovo ne bi trebalo pred gospodinom državnim govoriti!

Prisjednici se skupili i skrušili kao uboge sirotice, pa šute.

- Da se vijeća! - prekide šutanje predsjednik sudanije, i opet oštro i natmureno pogleda u perovođu, pa onda poče mirno i odmjereno razlagati: - Sudaniji su predana - piši ovo, smetenjače božji! - okrenu se perovođi - i pazi dobro, jer bi mogla Vrkovna sudanija poiskati šjedničke protokure i ine spise dotične i dapače nazočne rasprave. - Sudaniji su predana dva prijeloga, jedan od strane gospodina državnog da se optuženi po paligrapu 315, stavka druga kažnjenog zakona, kazni s obzirom na to što hoće zavesti u bludnju sud, a drugi od strane slavne odbrane da se odgodi današnja rasprava i da se putem ureda izvidi i dapače utvrdi da li se optuženik zove Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, ili Ćirilo Trubajić, koje molim da se vijeća...

- Ja bi' njemu - veli ljutito prvi sudac - objesio o vrat i paligrap 315, stavka druga, s obzirom na to, nek' dobro upamti marva bosanska kad je šćela u bludnju zavesti ovu slavnu carsku sudaniju.

- Tako je! To su i moje bešjede! - odobrava još ljuće drugi sudac.

- Šta vi velite, gospodo prišjednici? - pita predsjednik sudanije.

- Mi velimo, gospodine prešjedniče, ono što i ti veliš! - dočeka prvi prisjednik Omeša Mustić.

- Pa ja ne velim ništa.

- E pa ne velimo ni mi ništa! - dobaci drugi prisjednik Luka Pramasunac i sleže ramenima.

Presjednik se nešto zamisli i, poslije malog razmišljanja i šaputanja, reče prvom sucu:

- Viđajdete, gospodin tajnik, šta piše paligrap 315, stavka druga?

Prvi sudac uze "kažnjeni zakonik" i poče čitati:

- Paligrap 315, stavka druga, kažnjenog zakonika od 17. kolovoza kiljadu osam stotina sedamdeset i devete godine piše: "Svako ono lice ili dapače osoba koja hoće u bludnost zavesti sud, odnosno dotične vlasti jest kriva zločina, i kažnjava se od jedne do pet godina teške tavnice, kuće neobične, oštro gvožđe, svako četrn'est dana post i tvrdi krevet".

- A sad nam izvolite pročitati paligrap 391, toćka c. - reče predsjednik i namignu nešto prvom sucu.

- Paligrap 391, toćka c kažnjenog zakonika od 17. kolovoza kiljadu osam stotina sedamdeset i devete godine piše:

"Svakom optuženom licu ili dapače osobi jest dozvoljeno i izvoljeno sve koji bi se mogli braniti i otimati kad na nji' digne tešku tužbu gospodin državni".

- Gospodo suci i prišjednici! - reče svečanim glasom predsjednik sudanije. - Čuli ste dva paligrapa: paligrap 315, stavka druga, i paligrap 391, toćka c carskog kažnjenog zakonika od 17. kolovoza 1879. godine, pa sad vijećajte i sudite pravo i po duši, koje ste se zakleli bogu i čestitom caru!

Nastade dubok tajac i tišina koju nenadno prekide Omeša Mustić!

- Ja sam za ovaj drugi pravedni i dobri paligrap, i kod toga paligrapa umirem! Piši odma', perovođo! - završi čvrsto i odrešito prvi prisjednik.

- A vi, gospodo? - pita predsjednik.

- Pa baš i ja mlim - prihvati riječ drugi sudac - da se držimo ovog drugog paligrapa. Pravedno je i dapače je na temelju zakona da se optuženik smije svakako i svačim braniti...

- I ja sam za to - veli prvi sudac. - Samo dodajem ispred sebe slavnoj ovoj sudaniji da se optuženiku ovo njegovo šavrdanje upiše u osudi u tešku okolnost.

- Ja se slažem sa bešjedama gospodina drugog suca i prvog prisjednika Omeša Mustića, a odbijam tešku okolnost gospodina prvog suca, jer će ionako biti dosta teškije' okolnosti - veli drugi prisjednik.

- I ja sam zato da se odbije teška okolnost - reče predsjednik, pa nastavi: -S pogledom na sve rečeno u svezi sa § 391, toćka c, odbija se prijedlog gospodina državnog... Sad će se ali vijećati o prijedogu odnosno slavne odbrane da se današnja glavna rasprava i sudanija odgodi, te da se ponova putem ureda i dotičnije' vlasti izvidi i dapače utvrdi da li se optuženi zove Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, ili jest ovo Ćirilo Trubajić, koje molim da se vijeća...

Uze riječ drugi prisjednik:

- Zazor mi je među ovakvom učevnom gospodom i šjediti, a kamoli govoriti, ali opet moram bešjediti. Ima jedna starinska bošnjačka riječ koja veli: bolje je devedeset i devet krivaca pustiti, nego jednog pravednika osuditi. Po toj bešjedi, pošto ne znamo posigurno da li je ovo zločesti Ćiko, pravo Ćiro Trubajić zvani Kul-jić, ili čestiti domaćin Ćirilo Trubajić, to molim slavnu današnju šjednicu da se optuženik pusti iz istražnog zatvora dok se propitaju carske vlasti, jer se i vlasti mogu prevariti...

- Vlasti se ne mogu prevariti! - viknuše svi osim Omeša Mustića.

- Vlasti su vlasti! Zar se tako o vlastima govori? - planu predsjednik sudanije kao ris.

- Molim, molim! - brani se drugi prisjednik. - To je moj prijedlog koje molim da se vijeća, a opet vam kažem da se i carske vlasti mogu pomesti i zbuniti...

- To je zloba! To nije istina! - prekide ga prvi sudac.

- To je dapače grčkoistočna palitika, a ovo je sud! Ne dam o tome govoriti...

- Dokaze i razloge 'oćemo - viče drugi sudac.

- Dokaze i razloge na srijedu! - dodade još ljuće predsjednik.

Pod pljuskom riječi i ljutih nasrtaja, nemoćan da brani svoje pravično mišljenje, drugi prisjednik se zbuni i ušuti. Samo što reče:

- Nek' bude tako kako vi 'oćete.

- Šta ćemo i kako ćemo? - pita predsjednik.

- Prijedlog odnosno obrane nek' se odbije - viču oba suca.

- Ama po kom paligrapu? Svi ušutiše i zamisliše se.

- Mora se reći s obzirom na to što se odbija - veli predsjednik sudanije u velikoj nedoumici.

- Pa mi smo suci, mi moremo kako 'oćemo!

- Znam, znam, ali se mora reći s obzirom na koji paligrap odbija!

- Pa mi smo uvjereni da je ovo Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kui-jić - veli prvi sudac. - To je dosta!

- To nije dosta! - reče zlovoljno predsjednik i opet se zamisli.

Najednom se osu predsjednikovo suvo i izmoreno lice blagim i svijetlim osmijehom, punim tople i neizmjerne radosti. Meko, vrlo meko upita perovođu:

- Đe su kažnjene vjerice?

- Evo i' - odgovori perovođa i dodade mu spise. - Tuj su među spisima.

- Dobro je! - reče predsjednik i sav zadovoljan i radostan, poče čitati: - Kažnjena vjerica Okružnog suda u Banjoj Luci: "Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, grčkoistočnog vjerozakona, rodom i stojbinom iz Dugog Sela, nije kod ovog suda kažnjen". Kažnjena vjerica Kotarskog suda u Banjoj Luci: "Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, grčkoistočnog vjerozakona, rodom i stojbinom iz Dugog Sela, kažnjen je kod ovog suda s obzirom na paligrape 425, 456, 463, 47. i 483. na 10 odnosno 6, odnosno 7, odnosno 30 i odnosno 15 dana zatvora, sve za male krađe, provale i dapače prevare". Kažnjena vjerica Palitičnog suda u Banjoj Luci: "Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, grčkoistočnog vjerozakona, rodom i stojbinom iz Dugog Sela, otac sedmero djece, nepismen, više puta palitično kažnjen, poznat je ovoj oblasti ko jedan prevarant i tat - po bosancki hajduk. Imetka nema. Palitično vladanje sumljivo". Kažnjena vjerica Carske žandarmerije u Dugom Selu: "Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, grčkoistočnog vjerozakona, koji se ali često izdaje da jest Ćirilo Trubajić, jest kod pućanstva na zlu glasu stojeća osoba. Imetka nema. Palitično vladanje vrlo sumljivo. S obzirom na oružničke izvide ista osoba goji palitične sveze sa zloglasnim Davidom Štrbcom, koje se i ovom prilikom povjerljivo dostavlja toj slavnoj oblasti"... S pogledom na sve ove mlogocijenjene kažnjene vjerice i dostave, sa osobitim obzirom ali na duboke kažnjenu vjericu Carske žandarmerije u Dugom Selu od 21. travnja, mora se odbiti...

- I dapače odbija se! - dočekaše oba suca.

-... i dapače odbija se prijedlog odnosno slavne odbrane! - završi predsjednik odsječnim glasom i sa rijetkim zadovoljstvom, pa onda polagano ustade.

Za časak se svi, šuteći, povratiše i posjedaše na svoja mjesta, u najvećoj tišini i svečanom raspoloženju. Gospodin "državni" branitelj i optuženik uđoše i sjedoše na klupe, puni radoznalosti, očekujući s nestrpljenjem zaključak suda.

Lagano i odmjereno, s velikom duševnom mirnoćom i sigurnošću, poče predsjednik razlagati:

- Današnjoj carskoj sudaniji predana su dva prijeloga koje ona primiti i vijećati blagoobnašla jest. Sa sviju strana i sa sviju toćaka, s pogledom na sve prilike i okolnosti gledala jest ova carska slavna sudanija što more biti i šta ali ne more biti. Rešetala je i pretresala jest sve na sva sita i rešeta, vijećala je i ovo jest izvijećala: prijelog gospodina državnog da se optuženik s pogledom na paligrap 315, stavka druga, kazni, odbila je slavna sudanija s obzirom na paligrap 391, toćka c jer je ali optuženiku izvoljeno i dozvoljeno sve koje bi se mogo braniti i otimati. Glede, pako, prijeloga odnosno slavne odbrane da se današnja glavna šjednica odgodi s pogledom na osobu optuženika, isti prijelog ova slavna sudanija na temelju mlogocijenjenije kažnjenije vjerica Okružnog suda, Kotarskog suda i Palitičkog suda u Banjoj Luci, s osobitim pak obzirom na duboku kažnjenu vjericu Carske žandarmerije u Dugom Selu od 21. travnja, odbiti blagoobnašla jest - završi svoje razlaganje predsjednik sudanije i pogledavši u gospodina "državnog", branitelja i optuženika koji šutahu, nastavi više kao za se: - Produžuje se glavna rasprava proti Ćiko pravo Ćiro Trubajić zvani Kuljić.

Pretresajući spise, predsjednik sudanije i ne pogledavši optuženika, upita ga:

- No, kako se sad budete zvao?

Optuženik htjede nešto reći, ali se najednom trže, pa ušuti i kriomice pogleda u branitelja. Gospodin "državni" neprekidno ga oštro posmatra očima punim zlobe i neizmjerne zluradosti. Predsjednik, gledajući blago u optuženika, očekuje s ledenom svetačkom ravnodušnošću odgovor na svoje pitanje. U sudnici kao da drhti i trepti mukla tišina, puna uzdrhtalog očekivanja. Najednom skoči branitelj:

- Molim boga i slavnog suda da se 'vođe nami, na temelju paligrapa 372, pročita kažnjena vjerica Carske žandarmerije u - Dugom Selu od 21. travnja, pošto ali ta prijava grdno tereti optuženika. To je moj prijelog...

Predsjednik, uvijek i svakad priseban i dostojanstven, reče svečano perovođi:

- Po sili svoje česti i po snazi svoje prešjedničke i dapače uredovne vlasti, s pozivom na paligrap 331, stavka treća, zapovijedam da se dotični spis pročita!

Perovođa pročita:

- Kažnjena vjerica Carske žandarmerije u Dugom Selu od 21. travnja: "Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, koji se ali često izdaje da jest Ćirilo Trubajić, jest kod pućanstva na zlu glasu stojeća osoba. Imetka nema. Palitično vladanje vrlo sumljivo. S obzirom na oružničke izvide ista osoba goji palitične sveze sa zloglasnim Davidom Štrbcom, koje se i ovom prilikom povjerljivo dostavlja toj slavnoj oblasti".

- O-ho! - viknu gospodin "državni" i skoči kao oparen sa stolice. - Slavno sudišće! Uporabom paligrapa 111...

- Na moju dušu vješala! - ču se prestravljen uzvik.

- E, jadni Ćiko, jadna ti majka tvoja!

- Slavno sudišće! - nastavlja brzopleto i zadihano gospodin "državni". - Uporabom paligrapa 111, toćka a, toćka b, toćka c, toćka e, prilažem na slavna carska sudanija da se, osim paligrapa krađe, Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić sudi i osudi ko jedan, na premjer, buntovnik i rušitelj Ustrije, pošto ali dobrano tu nami poznato jest ko jest i što jest David Štrbac i pošto ova visokoista osoba ali jest opasna po monarkiju i Ustriju, koje molim da se osudi na vješala...

Dok je gospodin "državni" govorio, predsjednik se neprestano mrštio. Bilo mu je krivo, to se vidjelo na njegovom suvom i izmučenom licu što gospodin "državni" svojim ispadima i neuputnim predlogom hoće da pomete tok sudanije i da u njegov posao unese zbrku i pometnju. Zato, kad gospodin "državni" završi svoj jedva razumijivi govor, reče oštro i odlučno:

- Po sili svoje česti i po snazi svoje predšjedničke i dapače uredovne vlasti, s pozivom na paligrap 331, stavka treća, upućujem gospodina državnog na redoviti put kažnjene pravde!

"Državni" se zbuni i jedva promuca:

- Na temelju zakona blagoobnašo jesam... - Ne na temelju zakona nego na temelju moje prešjediničke i dapače uredovne vlasti! - prekide ga ljutito predsjednik znajući unaprijed šta će gospodin "državni" reći. "Državni" se zbuni i jedva promuca:

- Ne na temelju zakona nego na temelju prešjedničke i dapače uredovne vlasti visokoučevnoga gospodina sudskog savjetnika Ignjatija Vrepca blagoobnašo jesam prijelog svoj vratiti sa lica mjesta današnje šjednice i visokoisti uputiti na redoviti put kažnjene pravde. Nadalje pako budem ovde objavil - strašno i silno viknu "državni" - i slavnom sudu i optuženiku da se budem, za slavu i procvat Starodrevne monarkije, čvrsto držati za paligrap 111, toćka a, toćka b, toćka c, toćka e, koje molim da se ovo upiše u zapisnik dotične šjednice...

Predsjednik je gospodina "državnog" oštro posmatrao jedva podnoseći njegov teški i neumjesni govor. Kad je izgovorio, on ga još jednom zajedljivim pogledom izmjeri od glave do pete, pa onda pogleda blago u branitelja koji se naglo diže sa svoje klupice i poče govoriti glasom punim meke, žive i drhtave topline:

- Slavna sudanijo! Akoprem gospodin državni vraća svoj prijelog sa lica mjesta današnje šjednice, molim boga i slavnog suda da se njegov visokoisti i dapače opasni prijelog ne upisuje u zapisnik dotične rasprave i da se uopće odluči od današnjeg suđenja i vijećanja. Slavna sudanijo! Moram se silno požaliti, moram plakati i cviliti pred bogom i ovim slavnim sudom kad vidim i čujem ovakve zlobne i pakosne prijeloge odnosno visokoiste optužbe...

- Molim, molim! - prekida ga nabusito predsjednik. - Nije izvoljeno, i dapače vam zabranjujem tak'e krupne bešjede pred sudom govoriti i vrijeđati slavnu optužbu!

Branitelj se malko zbuni, pa još živije nastavi:

- Molim boga, slavnog suda i visokoučevnog i dubokopravednog gospodina prešjednika, ja nijesam nikoga vrijeđo niti ću koga vrijeđati! Samo sam željan i dapače voljan da na licu mjesta današnje rasprave jakim bešjedama odbijem bijedu i jednu musavedu gospodina državnog koje jest blagoobnašo teretiti mog branjenika. Ja branim, i u boga se dragog uzdam da ću odbraniti, jednog čestitog i poštenog čovjeka kome u svoj Bosni i 'Ercegovini ravna nema...

- U krađi i lopovluku! - dobaci neko sa dna sudnice i silan se smijeh i graja diže.

- No, to dobro jest! - viknu gospodin "državni" i okrenu se prema slušaocima.

- Mir! - silno se prodera predsjednik i obrnu se ljutito prema državnom: - Žalosno, doista žalosno, gospodin državni!

- Žalosno je, gospodin prešjedniče, - ču se Omeša Mustić - što u ovim kačicama nema sira, a... Opet se diže graja i smijeh.

- Slavna sudanijo! - nastavi branitelj kad se graja stiša.

- Ja sam kastile i namjerile tražio da se nami vođe prouči na licu mjesta kažnjena vjerica Carske žandarmerije od 21. travnja, koje sam čuo da je opasna za mog branjenika. To je, što tamo piše, samo jedna bijeda i musaveda! Ćirilo Trubajić i David Štrbac! Ćirilo Trubajić, mek, pitom, pun ko šipak vjernosti za Ustriju i monarkiju! David Štrbac, zloban, pakostan, podrugljiv, zajedljiv čovjek koji ne priznaje ni boga ni cara, ni patrike ni vladike, ni kaluđera ni popa, ni gazde, ni age... čojek, slavna sudanijo, koji bi, kaže, istom onda mogo mirno umrijeti kad bi se napio aginske i žandarmske krvi! Slavna sudanijo, ja sam branitelj, ali - viknu jačim glasom i uprije prstom u optuženika - ovo je veći branitelj! Ovo je branitelj Ustrije i monarkije, ovo je krabri vojak carski, i evo, vođe na licu mjesta slavnog suda, predajem kažnjenu vjericu i cajgnis krimilisterije iz Beča - završi branitelj, priđe predsjedniku i predade mu ponosno jedan komad 'artije.

Predsjednik sa velikom zvaničnošću primi 'artiju i pročita:

"Ćirilo Trubajić, u civilu nazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić..."

- Eto što je blentavi civilj! - prekide predsjednika optuženik. - Civilj ništa i ne radi nego izdijeva ljudima imena... Predsjednik ga mrko pogleda i nastavi:

- Isti Ćirilo Trubajić jest vjerno služio čestitog cara dvije godine...

- Molim boga i slavnog suda! - ču se neko sa dna sudnice. - Ćiko je otpušćen iz militera jer je mnogo io. Mogo je po deset komisa na dan pojesti. Malo nije visoko carstvo upropastio!

- Zato je on, molim boga i slavnog suda - nastavlja onaj sa dna sudnice - prije nas sviju otpušćen iz soldačije. Veli mu gospodin kapetan: "Ti, Trubajiću, ti nam budeš carstvo upropastio!"

- Ti, bezobrazniče, da si odma' ušutao! - viknu ljutito predsjednik. - Šta se nas bude ticalo što tvoj gospodin kapetan govori! Vođe mi imamo pred nami visokoisti cajgnis carske krismilisterije iz Beča u kome piše: Ćirilo Trubajić palitiš ungeverlik! To na bosnacki izlazi da jest optuženik palitično dobar čojek... No, kako se budete zvao? - obrnu se predsjednik optuženiku.

- Molim boga i slavnog suda, ja se u militeru zovem Ćirilo Trubajić, a u civilju Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić.

- No, mi jesmo civilj, pa hoćemo tebe zvati Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić. Kako bude vašem ocu ime?

- Stanko, molim boga i slavnog.

- Živ nije?

- Nije, molim boga i slavnog.

- Odaklen jeste?

- Iz Dugog Sela, molim boga i slavnog suda.

- Kažite tude nami, Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, kojeg ste vjerozakona?

- Ja sam srpske prekoslavne vjere, slavni sude! - sa nekim ponosom odgovori optuženik.

- Serbin, to ne dobro! - dočeka prvi sudac i namršti se.

- To ne dobro serbske, ne dobro! To zaudara na barut! - dodade drugi sudac.

- Da, da! - promrmija predsjednik - vi jeste gerkoistočne vjere..., vi jeste jedan gerkoistočnjak.

- Molim boga i slavnog suda, ja Srb..., srpske vjere i zakona! - viknu optuženik, malo iznenađen, i diže tri prsta.

- No, što se tiče ove slavne sudanije, vi morete biti i zvati se kako hoćete, visokoistoj ali vladi to ne bude drago. Budite gerkoistočnjak, to dobro vjera kako i serbska. Kerst taki! - reče predsjednik sudanije i diže tri prsta.

- Da, da, kerst taki! - dočekaše oba suca i stadoše klimati glavom.

Optuženik je bio u velikoj nedoumici.

- No, optuženik! - viknu predsjednik. - Učinite po volji našoj velikoj i visokoistoj vladi, i kažite tude nami da ste jedan gerkoistočnjak. To bude za vas dobro! - završi predsjednik značajno i pogleda u branitelja koji nešto namignu optuženiku.

- Pa kad 'oće tako slavni sud, eto biću gerkoistočnjak! - odgovori optuženik izmijenjajući poglede sa braniteljem.

- No, dobro, - reče zadovoljno predsjednik i produži: - Budete pismeni?

- Ne znam pisati, molim boga i slavnog suda. I otac mi nije znao pisati...

- Oženjeni jeste?

- Oženjen sam, molim boga i slavnog suda.

- Decu imate, koliko?

- Sedmero, molim boga i slavnog suda.

- Ona će mu djeca glave valjati! - ču se opet uzvik sa dna sudnice. - Braniće ga po paligrapu 63.

- Jeste kažnjeni?

- Molim boga i slavnog suda, vi to bolje znate. Ima to u vašijem tevterima.

- No, mi sve znamo, hoćemo da čujemo ali tude od vas...

- Molim boga i današnju visoku carsku raspravu, ja sam asli zaboravan čojek... Ja se ne šjećam da sam ikad bio kažnjen.

- Perovođo! - viknu predsjednik. - Pišite tamo u protokur "navozito neporečen". - No, vidite, optuženiče, - nastavi predsjednik i podiže jednu 'artiju ispred sebe - vas tuži državno objesništvo u Banjoj Luci da jeste 17. srpnja počinili zločin po paligrapu 249, 351. i 254. toćka c, i danas jeste se sastala glavna carska rasprava koja hoće tude da vami sudi. S obzirom na rečeno, pitam vas: imate li kakvu protivost na koga suca ili prišjednika koji jesu danas u šjednici? To slobodno jest vami reći...

- Pitam ja boga i ovog slavnog suda - viknu bolno optuženik i stade živo sijevati očima na prvog prisjednika Omešu Mustića. - Pitam ja boga i ovog slavnog suda: je li nas Srbove baš dotlen dovelo Kosovo nesretno da nam i Cigani počinju suditi?! Sudiše nam tolike stotine godina Turci, kauri, pa Švabe, pa zar i Cigani... Virauni? O grdne li žalosti naše! O crno Kosovo, niđe te ne bilo! - viknu još bolnije i uzbuđenije optuženik.

- Molim slavnog suda! - skoči najednom Omeša Mustić - optuženik nišani svojim bešjedama na me, a ja nijesam Ciganin. Otac mi je rahmetli bio Ciganin, a ja sam jedan pravi muslimanac... Da ovdi danas sudim, ja zato imam uza se carsku opravu i siguraciju... Nami je prisjednicima teško i nami se nepravo čini. Ako koga osudi sud, veli se: "Njega su prisjednici osudili". A ako koga slavni sud pusti, onda kažu:

"A, šta znaju i mogu prisjednici! Sud je čojeka pustio!..." To je, Ćiko, žalostno, a ostavi ti crno Kosovo. A žalosno je još i to što u ovim kačicama nema sira, a ja od juče nisam ništa okusio - završi Omeša Mustić i sjede, a u sudnici se diže graja.

Kad se graja sleže, ustade gospodin državni:

- Slavno sudišće! Čudnovato tude jeste i mnogo čudnovato jest, pošto se i ja ali hoću sa optuženika složiti da se Omeša Mustić odstrani sa lica mjesto današnje glavne rasprave. Moji pako tude nisu razlozi crno Kosovo. Omeša Mustić ko jedan Ciganin ne zna što moje jest i što tvoje jest, i on ne bude dobro i pravedno suđiti. U vezi s gore rečenim prilažem da se visokoista osoba odstrani sa lice mjesto. To je moj prijelog koje molim da se vijeća.

Branitelj, koji je nekoliko sumnjivih pogleda izmijenio sa optuženikom dok je gospodin "državni" govorio, ustade i reče:

- Slavna sudanijo! Mene je mlogo začudio govor gospodina državnog. On veli da se slaže sa optuženikom da se prvi prišjednik Omeša Mustić odstrani sa lica mjesta današnje šjednice. To optuženik ali nije tražio. Optuženik jest samo onako u vjetar govorio o Kosovu i Ciganima. I ja i optuženik odajemo veliku čest gospodinu Omeša Mustiću, pošto on ali ima carsku opravu i siguraciju da sudi. Mi protivosti na gospodina prvog prišjednika nemamo nikakve i molimo boga i slavnog suda da isti ostane u šjednici. To je moj prijelog koje molim da se vijeća.

- Sud će se povući i vijećati o predanim prijelozima - reče mirno i hladno predsjednik i diže se, a za njim se digoše i ostali članovi osim Omeše Mustića.

Poslije podužeg vijećanja i prepiranja, u kome je drugi prisjednik Luka Pramasunac svesrdno branio svog druga, otvori predsjednik ponovo sjednicu i krepkim glasom, punim zvanične svečanosti, objavi zaključak suda:

- S pozivom na carsku deklemaciju od 28. kolovoza 1878. godine u svezi sa golemom lesperinom krabrog i visokoslavnog česarokraljskog generala neumrlog Jozipa Pilipovića od 31. kolovoza iste godine, te nadaije s obzirom na veliku bešjedu milistra Andrašije na berlinskoj šjednici od 28. srpnja te iste godine - odbija se prijelog odnosno slavne optužbe da se prvi prišjednik Omeša Mustić odstrani sa lica mjesta današnje glavne carske rasprave, pošto jest ali u svima gore recenim deklemacijama, lesperinama i artikulama osigurana svaka čest sloboda i imetak starovnika Bosne i 'Ercegovine brez razlike vjere. Prvi prišjednik Omeša Mustić jest starovnik, jest Bosanac, jest muslimanac. S pogledom na to i na temelju sviju gore rečenije deklemacija, lesperina i artikula ostavlja se visokoisti Omeša Mustić, rodom i stojbinom iz Tešanke kod Tešnja, vjerozakona muslimanskog, u svojoj česti i čestvovanju da i dalje sudi i osuđuje, a gospodinu državnom daje se od strane ovog suda ukor i prijekor što ne poznaje i dapače ne priznaje carskije' zakona i naredaba! - završi predsjednik sa jednom bizmarkskom odlučnošću i bezobzirnošću.

Na mig predsjednika perovođa poče čitati optužnicu:

"Državno objesništvo u Banjoj Luci tuži Ćiku, pravo Ćiru Trubajića, zvanog Kuiljića, 40 godina starog, rodom i stojbinom iz Dugog Sela, grčkoistočnog vjerozakona, oženjenog, oca sedmero djece, nepismenog, navozito neporecnog, s pogledom na to što jest isti dana 18. lipnja 1907. godine uzeo bez znanja i privole, a koristi svoje radi, Luki Ćulumu janje iz tora i dvije kačice sira iz mijekara, čime jest ali dotično lice poćinilo zloćinstvo od krađe s obzirom na §§ 249, 251. i 254. c.

U pogledu toga i s pozivom na to državno objesništvo u Banjoj Luci prilaže da se održava glavna carska rasprava pred Okružnim sudom u Banjoj Luci; da se na visokoistu raspravu pozovu: 1. okrivljeni Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić iz istražnog zatvora u Crnoj kući; 2. svjedoci: Dane Knežević i Josip Prokaska, carski oružnici, Mujaga Adžić, trgovac iz Gornjeg Šehera, te privatni učesnik Luka Ćulum iz Dugog Sela; i 3. da se na visokoistoj raspravi pročitaju i proštudijeraju sva dokazala kao na priliku: oružnička prijava, broj 18, zapisnici istrage i izvida, broj 6, 11, 14, 15, 19, dokturska svjedodžba s obzirom na oci Mujage Adžića, trgovca iz Gornjeg Sehera i gore po zakonu rečenog svjedoka, broj 33, te napokon kažnjene vjerice, broj 16, 17, 18, 19.

Obrazloženje

U noći na 18. lipnja 1907. godine nestalo jest selaku Luki Ćulumu iz Dugog Sela bez znanja i privole istog Luke, a tuđe koristi radi, jedno janje, po bosanski terze, iz tora i dvije kačice sira iz mljekara. Isti privatni oštećenik Luka Ćulum kao jedan čovjek od reda i zakona, a s pozivom na golemu lesperinu visokoslavnog i krabrog ćesarokraljskog generala Josipa Pilipovića od 1878. godine jest ali pokrađu carskim oružnicima prijavio. U povodu službenijeh obzira jesu carski oružnici Dane Knežević i Josip Prokaska došli i uvide na mjestu lica uzeli, koje se jest dapače tečajem izvida ispovrtilo da je obadvije pokrađe po §§ 249, 251. i 254, toćka c poćinila zloglasna i na zlu glasu kod pućanstva stojeća osoba, imenom: Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić. U pogledu okolnosti prilika, a u nazočnosti privatnog oštećenika Luke Ćuluma, jest gore po zakonu rečeni okrivljeni Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, priznao i dapače uvažio pred carskim oružnicima da je pokrađe poćinio, koje će visokoisti oružnici pod službenom prisegom danas pred sudom posvjedočiti. S obzirom na janjeću kožicu, jest ista pronađena i zakonito uglavijena kod Mujage Adžića, trgovca iz Gornjeg Šehera, koje će isti Mujaga kao svjedok pred današnjom slavnom sudanijom posvjedočiti da je kožicu kupio za 8 groša od okrivljenog Ćike pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljić a sve gore po zakonu rečeno jest okrivljenik priznao i dapače napokon uvažio pred carskim oružnicima u nazočnosti privatnog učesnika Luke Ćuluma.

Tečajem istrage jest ali okrivljenik prvotni iskaz iz temelja; prevrnuo, braneći se da su mu prazne kačice navozito podmetnute od nepoznate osobe dotično lica. Kasnije, pako, na drugom preslušanju u istrazi jest okrivljenik i ovaj iskaz izvrnuo trudeći da jest prazne kačice u pogledu mjesta našao u šumi više kuće gore po zakonu rečenog privatnog oštećenika Luke Ćuluma. Kad su ga carski oružnici u postupanju službenijeh izvoda upitali: "Pa ko bi onda mogao krađu izvršiti i sir pojesti?" - odgovorio je okrivljenik: "Sigurno, kakvi v'ješti i stari jazavci". (Sa dna sudnice glas: I dvonogi.) Sva se ali gore po carskim propisima rečena poricanja i vrdanja okrivljenika ne mogu po § 460. uvažiti, jerbo jesu posvema izmišljena i netemeljita s obzirom na § 463. Isto je tako protizakonito i netemeljito i petljanje okrivljenika da je svjedok Mujaga Adžić slab u očima i da se jest samo upoznao u njega, jer on navozito njemu nije nikad nikakvu janjeću kožicu prodao.

Uvaživši sve prilike i teške okolnosti u svezi sa rđavim glasom i vladanjem dotične osobe i prema svima topoglednim paligrapima kažnjenog zakonika jest Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, kriv zločina od krađe §§ 249, 251. i 254. toćka c. U povodu toga jest podignuta optužnica u svima pogledima i obzirima temeljita i opravdana.

"Državno objesništvo:
Gligorije Zlojutro"

Dok se čitala optužnica, koju je sam glavom sastavio stari i iskusni predsjednik, u sudnici je vladao dubok mir i tišina. Pao je samo jedan jedini povik. Predsjednik sudanije, saslušavši optužnicu sa zvaničnošću koja zadivljuje svojom ledeno-svečanom mirnoćom, diže blago oči i stavi pitanje na optuženika:

- No, jeste vi razumjeli optužnicu i priznajete li u pogledu optužnice da ste krivi zločina od krađe po §§ 249. 251. i 254, toćka c?

Optuženik, koji se za vrijeme čitanja optužnice nemirno vrtio na klupi, skoči i poče odgovarati:

- Molim boga i slavnog suda, sve sam ja urazumio što piše. Lijepo se u optužnici piše da su sir pokrali jazavci, bog i' ubio. 'Oće jazavci bogme. Jazavci su vrlo proždrljive zvijeri, gospodini suci, ne znate vi to... I kradljivi su, kradljiviji su često puta i od sami' Cigana. Mi to seljaci, ako ćeš bolje poznajemo i od najveće carske gospode i sudaca - zapleće i udešava optuženik zamišljajući u sebi da je pred pravim sudom.

Predsjednik se malo smrači u licu i onda se jetko osmjehnu.

- U optužnici ne piše da su jazavci pokrali sir, a ti, sinko, moreš govoriti šta 'oćeš i kako 'oćeš. Tebi kao jednom optuženiku jest dozvoljeno i dapače izvoljeno po zakonu svačim se braniti i otimati. Moreš i lagati i petljati do mile volje, ali najbolje bi bilo da priznaš, jer ko priznaje, pola mu se prašta. Sjeti se dobro da će iza tebe doći ovamo svjedoci koji će pobiti tvoje bešjede, i mi ćemo tebi kao jednom petljancu i lažovu teže suditi. Priznaj, sinko, i oblakšaj duši svojoj sinji teret u pogledu zločina od krađe po §§ 249, 251. i 254, toćka c, - reče predsjednik meko, gledajući očinski u optuženika.

- Molim boga i današnju slavnu carsku raspravu, kako da priznam kad nijesam kriv! - viknu optuženik jače i stade mlatiti rukama, jer ga isuviše ohrabriše blage riječi i umjereno držanje predsjednika sudanije. - Čist sam i prav sam ko od majke rođen. Čistiji sam i svjetliji sam i od onog žarkog sunašca što nam svima sija i što će nam svima zaći...

Optuženik na jednom sav pogružen i potišten ušuti, i poslije male počivke jauknu kao izvan sebe:

- Ej, Luka Ćulume, dušmanine moj, kuća ti se među kućama bijeljela od švapskije' pozivnica ko zvijezda Danica među zvijezdama, što me bijediš na pravdi boga!

Predsjednik se sasvim smrači u licu i vrlo oštro reče optuženiku:

- U ime zakona, odgovaraj sudu! Ovđe ne pomaže nikakvo jadikovanje i proklinjanje.

- Ne daj se, Čiko, krabri se i otimaj se! - osu se smijeh sa dna sudnice.

- Mir! - viknu predsjednik i obrnu se optuženiku: - Reci istinu, priznaj i olakšaj duši svojoj... Kako si se uvuko u mljekar? Ili si se uvuko kroz pod ili si obio vrata?

- Molim boga i čestitog suda, što sam znao, to sam kazo u istrazi. Isprva sam moro priznati, jer su me žandari dušmanski tukli... Ja niti znam Ćulumova mljekara, niti sam kakav sir pokro. Mene Ćulum i carski oružnici samo bantuju i bijede kod ovog slavnog suda što im nijesam pokoran i što im ne činim temena.

- A janje? - pita predsjednik i ne skida pogleda s optuženika. - Da nijesu jazavci i janje ukrali i prodali kožicu Mujagi Adžiću iz Gornjeg Šehera? Znaš, u Bosni smo, pa bi moglo i to biti! - reče predsjednik pakosno, a sva sudnica prsnu u raskalašan smijeh.

Optuženik, stojeći pod kišom smijeha i ogledajući se zbunjeno oko sebe, najednom živo diže oči prema predsjedniku sudanije, kao da mu je pala neka velika misao na um, i odrešito reče:

- Jazavci su sir pokrali, a pojeo ga je, kako ga vi zovete, glavom Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, sa svojom ženom i sedmero djece...

- No slavnom sudišću bude tude poznato - prekide optuženika "državni", zlobno se cerekajući - da jest Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, pojel sir, ama tude nami ne bude jasno kako prokleti jazbeci jesu pokrađili sir.

- Stani, pakosna i zlurada dušo, što si toliko kidiso? - osorno se odsiječe optuženik prema "državnom" i dodade u sebi: "O, kad bi smio ovako prema onom pravom!"

- No, Ćiko, povjedite tude nami kao budu prokleti jazbeci pokrađili sir i kako budete vi pojađili sir? - pita predsjednik sudanije, namjerno zanoseći isuviše u jeziku, očigledno da se malo podsmijehne "državnom".

Optuženik se čvrsto ispravi i poče da kazuje:

- Molim boga i slavnog današnjeg suda, kazaću sve kako je bilo, kazaću cijelu istinu, pa eto vas i zakona, a evo mene i eno Zenice... Ja sam jedan čojek noćnik. ("Državni" zlobno mrmlja i nešto bilježi.) Nikad mi se ne da rano leći i zaspati. Predrago mi je u noći, kad žena i djeca polegnu i kad ograne mjesec, krenuti u noćno odanje i šajcanje. Slobodan sam i po danu i po noći, jer me selo i okolina poštiva i voli ko oči u glavi (branitelj nešto zadovoljno bilježi). Jedne noći, nekako pred ponoć, iziš'o sam bio u šajcanje, i u šumi iznad kuće ovog istog Luke Ćuluma iza jednog grma opazim nekakvu gužvu i gomilu: dobro se ne raspoznaje, a sve mi se čini da je živo i da se kreće. Zalupa mi srce u prsima ko nikada. Ustavim disanje, koračim na prstima malo bliže, nadnesem ruku nad oči i šta vidim: tri jazavca! Jedan se prokletnik izvrno na leđa sa kačicom na trbuhu, koju čvrsto drži prednjim nogama, a ona ga dvojica guraju i vuku. Ja pođem lagano za njima, krijući se da me ne opaze i ne osjete. Izguraše kačicu i onog pod kačicom puteljkom na jedan zaravanak. Onaj se pod kačicom gicnu, kačica spade, i on se obrnu na noge, a lisasta mu se glavica zabjelasala u noći. Ja klisnu' i pope' se na jedan račvast grabić - jer jazavci, da oprostite, lete na rđavo mjesto, među krake - i viknu' im ozgor šaleći se: "Morete li sami? 'Oćete li druga, krabra i složna družino?" Sve tri se silno uznemiriše i uzvijeriše uz grabić ne odmičući se nikako od kačice. Njuške im se zabijelješe ko preprana vuna u noći. Pojmiše se ko da će nasrnuti na grabic. Mene obuze cijelom snagom duboka jeza i smrtno drktanje...

- Krabri se, Ćiko, - viknu neko, a po sudnici se opet razli pun i srdačan smijeh slušalaca i članova suda koji su sa živom pažnjom pratili optuženikovo kazivanje. Samo se gospodin "državni" neprekidno mrštio, pokazujući zlovoljno lice, dok se je mladi branitelj zadovoljno smiješio osjećajući kako živahno i ubjedljivo kazivanje optuženikovo utiče povoljno na raspoloženje članova sudanije.

- Mene obuze - nastavi optuženik zadihano, ubrzano, u očiglednom strahovanju da što ne izostavi što je sročio u glavi, dajući u nekim trenucima svojim govorom i kretanjem utisak kao da stoji pred pravim sudom. - Mene obuze ledena jeza i smrtno drktanje. Steže me u grlu, kapa mi stade na glavi igrati i perčin rasti. Nešto mi se navuče na oči, i učini mi se da jazavci počeše grepsti i penjati se uz grabić. Cvokoćući zub'ma u smrtnom strahu viknu' koliko me grlo donosi: "Natrag, zlotvori! Natrag, 'ajduci jedni i otmičari tuđe muke! U-a! U-a! U-a!" Preko obamrlog sela i okoline krupno odjeknuše moje besjede u visovima, a neoklen od torova uzavreše psi, dok nastade silan lom i bježanje jazavčje kroz šumu. Lom i bježanje preko strana i potoka, lom i bježanje kroz provalije i surtulije - pobjegoše! Vreva se pasa kod torova smiri i u šumi se sve utiša ko da ništa nije ni bilo. Samo mjesec iznad svega na zemlji visoko i mirno svijetli, pun i okrugo ko čalma Mujage Adžića iz Gornjeg Sehera, a ja na grabiću još jednako cvokoćem zubima piljeći u kačicu na zaravanjku ("Državni" nešto bilježi)... Kad sam došo sebi, sišo sam sa grabića i našo sam na zaravanjku, pored ove, i ovu drugu kačicu, obe pune sira. Našo sam još i punu vreću neomlađenije' kukuruza, dva vijenca suvije' krušaka i jedan podugačak radiš lješnika, sve sama jazavčija miva i jestivo... Sve sam to odnio sebi, a po sebi, svojoj kući i sirotinji, i jedno dva-tri mjeseca ljudski sam živio sa svojom starom i sedmero djece. Ja ko ovako mislim: grijek nije od gorske zvijeri štogođ ugrabiti gladnom i suvotnom težaku kmetu, koji se odrije davajući agama i koji se nije ni na pet Božića i Uskrsa imo čime omrsiti otkad je ušla Ustrija i otkad je preko Save prenio svoju munduru onaj ustrijski general što ga gospodin prešjednik sudanije očitava u zasonu... Eto, molim boga i slavnog suda, kaza' po istini sve ako je bilo, pa sudite po pravdi i zakonu: eto vas i carskog zakona, evo mene i eno Zenice, ako sam kriv.

- Dobro se i Ćiko brani, ćaća ga njegov ranio! - ču se jedan glas sa dna sudnice, pun radosti i unutarnjeg zadovoljitva.

- Na moju dušu, ljudi, ako ovako znadne govoriti i braniti se onamo na sudu, ode Ćiko vrajlos!

- Ama iz čega izlaze ovako mudre i smišljene bešjede, to je čudo jedno!

- Lijepa je Ćiko, pripovijest, nema vajde kriti - veli, pakosno se smiješeći i češući se iza uva, privatni oštećenik Luka Ćulum. - Ama, sinko, u tu ti pripovijest neće niko pametan vjerovati, kako ti je ono i reko naš poglaviti gospodin vakmajstor Dane Knežević kad te je ispitivo u selu na mjestu lica. Dobro vezeš, Ćiko, dobro, samo da se ne pometeš...

Optuženik potpuno svjestan o velikom utisku što ga je njegova sjajno smišljena obrana učinila i na sudaniju i na slušaoce, živo se obrnu privatnom oštećeniku i prkosno mu dobaci u brk:

- Lakše malo, lakše, Luka Ćulume! Saberi se, bolan, sud je ovo i teška su ovo carska gospoda. Nije ovo selo, žalosna ti majka, i ne sudi 'vođe šoca Ličanina Dane Kneževića nego pravda i carski paligrapi, ako počem nijesi znao.

Privatni oštećenik Luka Ćulum se zbuni, povuče se stidljivo u stranu i ušuti.

Prelistavajući veliki denjak spisa, predsjednik diže jednu poveću hartiju i reče optuženiku:

- Vidite, okrivljeniče i dapače optuženiče, vi jeste i pred oružnicima i u istrazi pred sucom istražiteljem drukčije iskazali nego danas. Kako to?

- Molim boga i slavnu raspravu, što sam danas kazo, to je prava istina i tako je sve bilo.

- A šta sudu znate o ukradenom janjetu kazati? - reče hladno predsjednik i opet se upusti u zvanično prebiranje i pregledanje spisa.

Optuženik je šutio ne dajući nikakva odgovora na pitanje predsjednika sudanije, koji je neprestano nešto prebirao i tražio po spisima. Velika zapara i tišina bijaše ovladala sudnicom. Samo se čulo muklo šuštanje hartije pod krupnim predsjednikovim prstima. Najedanput se javi mladi branitelj za riječ i poče govoriti:

- Slavna sudanijo! Državno objesništvo tuži moga branjenika Ćirila Trubajića da je ukro i janje Luki Ćulumu iz Dugog Sela. S pozivom na carsku deklemaciju od 28. kolovoza i s obzirom na golemu lesperinu generala Jozipa Pilipovića od 31. kolovoza 1878. godine, te u svezi sa zakonima i otomanskim kanunima, po kojima se u Bosni i 'Ercegovini tuži i sudi, vođe; se danas ne bi smjelo nikako govoriti o krađi janjeta. Za turskog suda i po turskoj... otomanskoj pravi za janje se nije nikad ni tužilo ni sudilo. U golemoj lesperini generala Jozipa Pilipovića stoji napisano: "Vaši će se običaji i vaši zakoni čuvati i poštovati sve dotlen dok se novi zakoni ne objave narodu". Carski, otomanski zakoni ne gone za krađu janjeta, a po njima se i danas sudi, i oni se i danas drže u velikoj česti i štimanju. S pogledom na carske, otomanske zakone od 7 ramazana, od 15 muharema, od 13 huseina i od 23 mujage u svezi gore rečenom golemom lesperinom generala Jozipa Pilipovića prilažem i molim slavnu carsku sudaniju da moga branjenika Ćirila Trubajića pusti ispod suđenja za krađu janjeta, jer gore rečeni otomanski zakoni pobijaju paligrape 249, 251. i 253. toćka c, na koje se ali poziva visokoslavno državno objesništvo... Slavna sudanijo, radost me velika obuzima što je sudbina naredila da u današnjoj šjednici sudi i gospodin Omeša Mustić, čovjek pravedan i mudar, koji se dobro razbira u šerijatu i otomanskoj pravi i zakonima...

- Pa prilično se i ja razbirem u šerijatu i otomanskoj pravi! - upade ponosito u riječ branitelju prvi prisjednik Omeša Mustić. - Po šerijatu i po starom adetu nije se gonilo a i sudilo ako ko, suvotan i željan mesa, u'vati i zakolje janje pa omrsi posno grlo. Merhametli su, bolan, turski zakoni i lijepa je turska prava! Nije se za turskog suda za svašto gonilo ko danas. Danas gospodin "državni" prilaže na vješala ako ko, suvotan i gladan, u'vati šugavo pile i pojede bez znanja i privole...

- Dosta blebetanja! - viknu predsjednik sudanije, sav namrgođen i narogušen, i prestrijeli vatrenim pogledom prvog prisjednika kome zastade riječ u grlu. - Ovo je sud, i vođe nije nikako izvoljeno i dozvoljeno slaviti turske zakone i tursku pravu - dodade stišanije i pogleda u branitelja koji nastavi:

- Ne poprimi li i ne uvaži li današnja carska sudanija moj prijedlog odnosno optuženika u pogledu krađe janjeta, mnogo će pogriješiti, jer će ga posigurno uvažiti Vrkovna sudanija koja turske zakone drži u velikoj česti i štimanju.

- E, gore se pravo turski sudi! Gore su sve sami čalmaši sa rukavom od dva aršina! - dobaci neko zajedljivo sa dna sudnice.

- Teško kmetu siromaku ako ga sudbina baci pred Vrkovnu sudaniju! To toliko mogu samo reći - ču se još oporiji i zajedljiviji glas.

- Molim, molim! Tak'e bešjede nijesu za ovo mjesto, -viknu oštro predsjednik sudanije i pogleda u gospodina "državnog", koji se nespretno spremao na govor:

- Slavno sudišće! Prijelog odnosno slavne odbrane u pogledu krađe od janjeta nije ali na mjestu - poče gospodin "državni". - Državno objesništvo, oboružano i poduprto sa sviju strana zakonima i propisima, protivi se silom zakona prijelogu odnosno slavne odbrane i prilaže da se rasprava u cijelosti izvede i da se dokaz istine o ukradenom janjetu provede s pogledom na priloženu optužnicu, a po §§ 249, 251. i 253, toćka c kažnjenog zakonika. Pozivi na carske, otomanske zakone i na stare odete u svezi sa šerijatom ne mogu se ali uvažiti pa državno objesništvo prilaže, ne smećući s uma § 347. parbenog postupnika da se prijelog slavne obrane odbaci sa lica mjesta današnje rasprave.

- Po sili svoje česti i po snazi svoje uredovne vlasti, odbijam prijelog odnosno obrane i nastavljam glavnu raspravu u smislu parbenog postupnika! - odgovori predsjednik sudanije dosta oporo i nabusito, i obrnu se optuženiku: - No, šta nam znate o janjetu reći?

- Molim boga i čestitog suda, ja ne znam ništa o janjetu...

- Znaće svjedoci... Neka priđu svjedoci, carski oružnici Dane Knežević i Jozip Prokaska! - viknu zvanično predsjednik sudanije i mahnu rukom optuženiku da sjedne.

- Prepokorno javljamo da smo prišli! - odazva se na predsjednikove riječi krupna glasina, i pred sudaniju stupiše oba žandarma naporedo, s ukočenim vojničkim držanjem.

- Molim, ko jest od vas Dane Knežević? - pita predsjednik gledajući nemarno u spise.

- Molim prepokorno ja sam Dane Knežević, ćesarokraljski vakmajstor iz Dugog Sela - odgovori vakmajstor salutirajući.

- Da li poznajete, gospodine vakmajstore i vjerni carski službeniče, ovog čovjeka nadesno, koji jest po državnom objesništvu optužen u pogledu krađe janjeta i dvije kačice sira Luki Ćulumu iz Dugog Sela?

- Molim prepokorno, poznajem ga dobro. Ovo je jedna opasna osoba po dotično vlasništvo, ovo je jedan verdekter i upisni tat. Ovo je daleko poznata bitanga i vagabund Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, koji nam tolike godine zadaje brige i posla...

- Sve te krasne i učevne bešjede povratite natrag, gospodine svjedoče! - viknu zvanično predsjednik sudanije i pogleda oštro u vakmajstora. - 'Vođe se ne smije niko vrijeđati. Ovo je sud, i 'vođe se o svačijoj česti i obrazu vodi račun. Mi ne tražimo grdnja ni pogrda nego istinu i samo istinu. Zapamtite da vi jeste pred sudom samo svjedok, a nikako ćesarokraljski vakmajstor Dane Knežević iz Dugog Sela, komu u njegovoj službi neka je svaka čest!

- Tako je! - dobaci mladi branitelj.

- Jest, jest, gospodine svjedoče, tako je! - dočekaše oba prisjednika, zlurado se osmjehujući.

- Molim, molim! - viknu još zvaničnije predsjednik sudanije. - Niko 'vođe po smislu zakona nema pravo da odobrava moj postupak i moje riječi osim sile zakona i snage moje koli prešjedničke toli uredovne vlasti.

- Molim prepokorno, slavni sude, ja povraćam što sam reka - odgovori zbunjeno svjedok i ušuti, očekujući skrušeno da mu se postavi pitanje.

Predsjednik sudanije stavio je još nekoliko kratkih pitanja, na koja je svjedok nejasno odgovarao pozivajući se neprestano na svoju "oružničku prijavu" i istražne spise. Drugi svjedok, Jozip Prokaska, po narodnosti Čeh, stojeći propisno pored prvog svjedoka, klimao je neprekidno glavom u znak odobravanja. To neprekidno klimanje glavom jedilo je predsjednika sudanije koji se je sve nemirnije vrpoljio na stolici, gledajući mrko ispod oka na ubogog "Pemca".

- Dosta već klimanja glavom koja je prazna ko prazna i rasušena kaca! - viknu ljutito i nabusito predsjednik sudanije i otpusti jednim pokretom ruke oba svjedoka, koji se stidljivo povukoše u stranu. - Neka pristupi sudu svjedok Mujaga Adžić iz Gornjeg Sehera!

- Molim boga i slavnu raspravu, pristupio sam! - javi se Mujaga Adžić i stade pred sudaniju.

- Vi ste Mujaga Adžić iz Gornjeg Sehera? - pita predsjednik, prevrćući spise.

- Jesam i glavom i bradom! - odgovori odsječno svjedok.

- Vi ćete se, Mujaga Adžiću iz Gornjeg Sehera, u smislu kažnjenog zakonika i parbenog postupnika po § 488. zakleti da ćete danas pred sudom govoriti istinu i samo istinu u odnosu kupljene i kod vas zakonito uglavljene janjeće kožice - razlaže predsjednik sudanije, ustajući sa stolice i stavljajući pred svjedoka turski ćitab.

Za predsjednikom u dubokoj tišini i najvećoj svečanosti digoše se i ostali članovi sudanije osim prvog prisjednika Omeše Mustića koji je kao musliman ostao da sjedi pri polaganju zakletve.

- Položite ruku na ćitab i govorite za mnom! - viknu predsjednik sudanije i poče da zaklinje: - Zaklinjem se bogom živim, sveznajućim i svemogućim...

- Zaklinjem se bogom živim, sveznajućim i svemogućim...

-... i svim što mi je najmilije na svijetu...

-... i svim što mi je najmilije na svijetu...

-... da ću govoriti istinu i samo istinu!

-... da ću govoriti istinu i samo istinu!

- Valahi! - podiže jače glas predsjednik sudanije.

- Valahi! - prihvati riječ svjedok još jačim glasom

- Bilahi!

- Bilahi!

- Talahi!

- Talahi! - izgovori svjedok ne predišući pošljednju riječ zakletve punim i snažnim glasom, koji se razli u talasastom brujanju po sudnici, u kojoj drhtaše duboka i pobožna tišina.

Kad se zakletva završi, članovi sudanije opet dostojanstveno posjedaše, i predsjednik reće:

- Mujaga Adžića iz Gornjeg Sehera, poznajete li ovu osobu, dotično lice desno od vas?

- Molim slavnu raspravu, ne poznajem ga samo ja. Njega poznaje cili svit, poznaje ga svaki grm, svaka bukva. Ovo je Ćiko Trubajić. Zovu ga još i Kuljićem.

- Da li ste od iste osobe dotičnog lica kupili janjeću kožicu koja jest kod vas pronađena i zakonito uglavljena?

- Molim, slavni sude, ja sam janjeću kožicu zaista kupio od ovog Ćike, koga još zovu i Ćirom, za osam groša zdrave pare.

- Da se ti, svjedoče, počem nijesi upozo u optuženika? - uplete se u raspravu drugi prisjednik Pramasunac. - More biti da je tebi kakav drugi težak prodo kožicu, a?

- More biti, aga, da si ti šef? - uplete se važno i sa puno zvaničnosti u raspravu i prvi prisjednik Omeša Mustić. - Mogo si ti, dragi aga, i od drugog janjeću kožicu kupiti? Znaš Vlah Vlahu služi ko jaje jajetu, pa...

- Ko Vlah, šta Vlah?! - zagrmješe povici sa dna sudnice.

- Jezik za zube, Viraune jedan, Srbija vođe sudi!

- Čekajte, ljudi, dok izgovorim - brani se Omeša Mustić i nastavlja kao i da nije rekao riječ Vlah, koja je izazvala uzbunu među slušaocima: - Znaš, dragi aga, Srbin Srbinu sliči ko jaje jajetu, pa bi se mi, Turci...

- Ko Turčin? Ti Turčin? 'Ajde sikter! - dočeka ga svjedok prezrivo. - Ti si Ciganin, Firaun!

Predsjednik se sudanije vrlo zvanično namrgodi i reče oštro svjedoku:

- Turčin neturčin, Ciganin neciganin, prvi prisjednik Omeša Mustić jest po vjerozakonu muslimanac, a u Bosni i 'Ercegovini sve se konta i uvažava po vjerozakonu. Pošto ali tako glavni i vrkovni zakoni propisuju, pozivam svjedoka Mujagu Adžića iz Gornjeg Sehera, da se drži u redu i da odgovara u smislu zakona na bešjede prvog prisjednika gospodina Omeše Mustića!

- Samo to 'oću da kažem - nastavi ozbiljno prvi prisjednik - Srbin Srbinu sliči često ko jaje jajetu, pa bi se mi, muslimanci, mogli prevariti i ogriješiti dušu, a to nam nije nikako u vjerozakonu. Zar nije tako, aga?

- Ono asli tako je. Mi smo muslimanci jedni ljudi od istine - odgovori veoma meko i ponizno svjedok.

- To ja tebi i velim - uze opet riječ prvi prisjednik. - Zato se, dragi aga, dobro promisli, dobro sve izvidi i providi, i dobro pogledaj optuženika, jer se jednom rađa i jednom umire, a ti si danas pred sudanijom ko jedan istiniti muslimanac izgovorio teške riječi: valahi, bilahi, talahi!

"Državni" se najednom goropadno zdrnu i viknu:

- U smislu zakona zabranjujem tak'e razgovore i namigavanja sa svjedokom! To jest po zakonu ali nedopustivo!

- Gospodine državni, vi po zakonu ovđe nemata šta zabranjivati! - reče suvo i sa puno omalovažavanja predsjednik sudanije i obrnu se svjedoku: - Da li ste vi, svjedoče, kupili janjeću kožicu od optuženika kad je ulazio u grad na pazar ili kad se vraćo s pazara?

- Molim slavnog suda, kad se vraćo s pazara.

- E, vidite, svjedoče, vi ste u istrazi, preslušani kao svjedok, drukčije iskazali. Ovđe piše - veli predsjednik sudanije gledajući u istražne spise - da ste kožicu od optuženika kupili kad je ulazio u grad na pazar.

- More i to biti! - sleže ramenima svjedok i obori oči. - Ne mogu slavnom sudu danas ništa posigurno reći, jer je to davno bilo, pa se zaboravilo.

- Da li ovo jest janjeća kožica koju vi jeste kupili i koja jest kod vas zakonito uglavljena? - pita predsjednik sudanije dižući sa stola jednu krpu, koja je ležala pred sudom kao corpus delicti.

Poslije odužeg zagledanja i zavirivanja kožice sa sviju strana, svjedok sleže ramenima i u velikoj sumnji i nedoumici reče:

- Mogla bi biti, a mogla bi i ne biti.

- Da li jeste, svjedoče Mujaga Adžiću iz Gornjeg Sehera, ikad bolovali od kakve očne bolesti i maraza? - uplete se u raspravu i mladi branitelj.

- Boljele su me oči više puta, i upravo mogu reći da nisam najzdravijeg vida.

- U dokturskoj vjerici - veli predsjednik sudanije - o očima svjedoka Mujage Adžića iz Gornjeg Šehera piše da jest on slab u očima, da slabo i teško raspoznaje stvar od stvari, osobu od osobe i da ima od davnina nekakav maraz u očima... Svjedoče! - viknu jače predsjednik. - Pogledajte dobro optuženika i kažite nam slobodno i po duši da li jeste od njega kupili janjeću kožicu?

Na mig predsjednika sudanije skoči optuženik s klupe i obrnu se licem u lice svjedoku koji ga dugo posmatraše.

- Sve mi se, Ćiko, čini da sam od tebe nesretnu kožicu kupio - reče svjedok i u nedoumici sleže ramenima.

- Ne griješi, bolan, duše! Tebe oči varaju. Nijesi ti od mene ništa kupio, aga.

- Zar baš tako, Ćiko? - upita začuđeno svjedok.

- Jest baš tako, aga! Ne griješi duše, u dženet ćeš aga, a dženet ti otvoren stoji!

Svjedok ušuti i nešto se kao duboko zamisli.

- Žao mi je dženeta, Ćiko, a sve mi se čini da sam kožicu od tebe kupio - reče svjedok poslije male počivke, nekako teško i bunovno, kao da se iza sna probudio.

Predsjednik nemarno mahnu rukom i svjedok se, neprestano sliježući ramenima, ukloni ispred sudanije.

Poslije kratkog preslušanja privatnog učesnika Luke Ćuluma i poslije podužeg čitanja kažnjenih vjerica i "inih dokazala", predsjednik sudanije podiže svečano glas i reče:

- U smislu kažnjenog zakonika i § 450. parbenog postupka proglašujem da jest postupak dokaza istine u današnjoj glavnoj raspravi završen! Sad imade riječ gospodin državni da preda sudaniji u pogledu optužnice konačni prijedlog. Nakon gospodina državnog s obzirom na dotične zakonski i uredovne propise predaće sudaniji i gošpodin branitelj odnosno odbrane svoj prijelog.

Gospodin "državni" se ponosito i gordo diže. Čitavo mu se lice namršti, a krupne mu se oči ispuniše i zasvjetliše neutopljivom zlobom i pakošću prema optuženiku, koji se poče nemirno na optuženičkoj klupi vrpoljiti, nesvjesno osjećajući već unaprijed svu nemilu težinu rijeci kojima će ga zasuti gospođin "državni".

- Slavno sudišće! - prolomi se krupna i hrapava glasina gospodina "državnog", i u sudnici zavlada dubok tajac. - Slavno sudišće! Pred nami tude danas jest na optuženičku klupu jedna vrlo opasna osoba po dotično vlasništvo u smislu kažnjenog zakonika. Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, jest ali čuvena osoba u pogledu zločina od krađe. Po dalekim carskim drumovima i hanovima od Crne Gore do Save vode selaci budu govorili i pričali o njegovim krađama i lopovlucima. On jest zadal strah i trjepet na sve strane. U svom selu i okolini: đe što viđe to i diže! Slavno sudišće! To i tako govori narod i neučevni ljudi iz naroda. Za istu osobu jest ali i zvanično, zakonito i dapače uredovno uglavljeno da je preko svake mjere opasno po tuđe vlasničtvo, što dokazuju vjerice Kotarskog suda u Banjoj Luci od 14. veljače, 1890. godine, broj 204. i Palitičnog suda u Banjoj Luci od 18 kolovoza 1890. godine, broj 370, a da i ne spominjemo kažnjenu vjericu Carske žandarmerije iz Dugog Sela i riječi gospodina ćesarokraljskog vakmajstora Dane Kneževića na današnjoj raspravi...

- Baš riječi gospodina ćesarokraljskog vakmajstora Dane Kneževića ne morate spominjati - prekide "državnog" sa mnogo omalovažavanja i s neke visine predsjednik sudanije - jer za jednog ćesarokraljskog vakmajstora svak' je lopov i verdekter ko se rodi u ovoj zemlji!

Pošljednje riječi predsjednika sudanije, izgovorene suvo i zvanično, izazvaše silno oduševljenje i povike u čitavoj sudnici.

- Ljubim ti ruke tvoje i pravednost tvoju! - skoči optuženik s klupe i poče obasipati poljupcima ruke predsjednika sudanije.

- Molim, molim! - brani se predsjednik. - Nastavite u smislu zakona optužbu, gospodine državni!

- Visokoslavno sudišće! - produži "državni". - Nadalje jeste uredovno putom izvida, istrage i svjedoka uglavljeno da je ista osoba Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, dne 17. lipnja u noći, bez znanja i privole, a svoje koristi radi, odnio janje, po bosanski terze privatnom oštećeniku Luki Ćulumu iz Dugog Sela, a dne 23. kolovoza te iste godine jest istom Luki Ćulumu nestalo dvije kačice sira, što jest akoprem nedvojbeno u smislu istražnije' spisa i iskaza svjedoka tečajem današnje glavne rasprave dokazano da je i ovu pokrađu izvršio isti gore po zakonu rečeni optuženik Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, bez znanja i privole privatnog učesnika, a svoje koristi radi, čime ali jest poćinil zloćin od krađe po §§ 249, 251, 253, toćka c kažnjenog zakonika. Slavno sudišće! Današnja odbrana optuženika jest samo jedna lijepa pripovijest kojoj ne more niko pametan vjerovati kako ono dobro i reče privatni oštećenik Luka Ćulum iz Dugog Sela. Šarena pripovijest optuženika da jesu jazbeci pokrađili sir, nemožna jest u smislu kažnjenog zakonika, pošto su ali jazbeci gorske zvijeri. Kako šivotinja, kako jazbec da se osudi!?...

- Jazavac je već osuđivan i osuđen u ovoj zemlji, u ovom gradu! - dobaci branitelj, jetko se osmjehujući.

- I majmun, molim boga i slavnog suda! - ugrabi riječ jedna grlata ljudina sa dna sudnice, i sva sudnica pršte u divlji smijeh i povike.

- Jest, dobro si to kazo: osuđen je i majmun prije desetak godina tamo u Bišću! - uze opet riječ branitelj. - Tamo se je na vašaru bavila nekakva švapska komendija sa dva majmuna. Jedan od ta dva majmuna iskopo je jednom težaku oko. Sud je osudio komendijaša na novčanu kaznu i onog majmuna na smrt, da se poslije 14 dana pogubi. U tom se komendija preselila na vašar u Prijedor. Kad je sudska komesija u Prijedoru dobila nalog da s obzirom na zakon izvrši osudu i pogubi osuđenog majmuna, nije to mogla učiniti jer su oba majmuna bila vrlo slična, i sudska komesija nije mogla nikako da dozna ko je od ta dva majmuna onaj pravi, osuđeni. Tako se je osuđeni majmun izbavio smrti... Ovim sam rečima šćeo da opomenem gospodina državnog da se i životinja more osuditi s pogledom na § 388. kažnjenog zakonika - završi sa puno ponosa svoje razlaganje mladi branitelj i sjede.

Kad se iza braniteljeva govora buka i povici smiriše, produži gospodin "državni" svoju optužbu s puno srdžbe i jetkosti, sijevajući ljutito očima i na branitelja i na optuženika:

- Visokoisto i visokoslavno sudišće! Akoprem jest državnom objesništvu poznat § 388. kažnjenog zakonika, ne more se ali optuženik Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, izvući ispod kažnje koje ga patri po §§ 249, 251, 253, toćka c. Državnom objesništvu u Banjoj Luci jest nadalje poznato da su jazbec i majmun osuđeni, ali su tamo bile drukčije prilike i teške okolnosti u smislu zakona nego danas 'vođe. Danas 'vođe jest u tečaju rasprave zakonito uglavljeno da je u pitanju stojeći optuženik poćinio zloćin od krađe i da jest isti ukro Luki Ćulumu iz Dugog Sela janje i dvije kačice sira. To jesu akoprem svjedoci carski oružnici Dane Knežević, Jozip Prokaska i Mujaga Adžić iz Gornjeg Šehera, te privatni oštećenik Luka Ćulum iz Dugog Sela danas tečajem glavne rasprave iskazali i dapače dokazali s obzirom na sve topogledne paligrape i toćke kažnjenog zakonika... Veleslavno sudišće! Džabe bi bilo da i dalje govorimo s pogledom na optužnicu, jer je sve jasno i zakonito dokazano: Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, nedvojbeno jest poćinil zloćin od krađe, jest povrijedio i uvrijedio §§ 249, 251, 253, točka c kažnjenog zakonika! Sve sudske i palitičke kažnjene vjerice i svi iskazi po zakonu rečenije' svjedoka dokazuju i dokazali su dajestu pitanju stojeći optuženik vrlo opasna osoba po dotično vlasničtvo, da jest verdekter, da jest daleko čuvena bitanga i vagabund, da jest napokon upisni tat, koji živi od krađe i u krađi život provodi... Sama dva njegova imena, veleslavno sudišće, i dva brezimena jesu tvrd i golem dokaz istine da kod njega ne ide ništa čisto i pošteno, da on jest jedan obični seljački kradljivaci upisni tat, koji se zove i preziva onako kako mu kad godi da se zove i preziva. Samo to petljanje i sam taj marivetluk sa dva imena i dva brezimena dosta je veleslavnom sudišću da mu odmjeri i odvali u smislu zakona najoštriju i najveću kažnju teške tavnice, kuće neobične!... Visokoslavno sudišće! Ustrijska carevina jest dapače i na Berlinskoj šjednici od 28. srpnja 1878. godine u smislu velike bešjede milistra Andrašije isprosila od sve sedam careva dozvolu za ulazak i ukopaciju ove zemlje, da u njoj uvede mir i postavi red i zakon. Zato mi danas i 'oćemo red i zakon; 'oćemo da se zna čije je što; 'oćemo da se živo radi i da se ne krade ni beg ni carevina, ni težak ni ležak, kako se to ali po bosnacki veli. Visokoisto i veleslavno okružno sudišće! S pogledom na to i na sve gore rečeno, i s obzirom na velike prilike i teške okolnosti, državno objesništvo u Banjoj Luci prilaže da se optuženik Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, 40 godina star, rodom i stojbinom iz Dugog Sela, grčkoistočnog vjerozakona, oženjen otac sedmero djece, nepismen, navozito neporečen, sudi i osudi povodom toga što jest isti dana 18. lipnj'a 1907. godina uzeo bez znanja i privole, a svoje koristi radi, Luki Ćulumu iz Dugog Sela janje iz tora i dvije kačice sira iz mijekara, čime jest ali počinil nedvojbeno zloćin od krađe s obzirom na § 249, 251. i 253. toćka c carskog kažnjenog zakonika - napregnutim i promuklim glasom, punim zlobe i pakosti, završi gospodin "državni" optužbu i sjede, neprekidno strijeljajući podmuklim pogledom i branitelja i optuženika koji se uzbuđeno vrpoljio na klupi i mijenjao boju u obrazima.

- Ljudi moji, ja opet velim: gadno i Zlojutro nasrće - ču se neko sa dna sudnice kad "državni" dovrši optužbu.

- Nije šala: pamet i nauka! Viđe li ti samo kako mu pri kraju vješto pokupi i poveza i rod i porod, i ženu i djecu i selo otklen je, i godine koliko mu je, i vjeru koje je, i krađu koju počini, i domaćina koga ošteti, pa ga onda ljuto steže u nekoliko teška i gvozdena paligrapa... Jao, Ćiko i Zenico crna!

- Jao, Zenico crna, vatrom izgorjela! - ču se piskutljivi glas privatnog oštećenika Luke Ćuluma, pun zajedljivosti i zluradosti.

- Ne pregoni ni ti, Đulume, i ne budi tako zlurad, jer: iz Zenice ikad, iz zemljice nikad!

- Veselite se, dušmani moji i dušmani pravde božje, veselite se danas ili nikad! - viknu optuženik i, sav zajapuren u obrazima, okrenu se prema slušaocima, pa onda poče, umiljavajući se kao pašće, pogledati u branitelja koji se mirno i dostojanstveno spremaše na odbranu.

- Slavna sudanijo! - odjeknu nenadno zvonko grlo mladog i okretnog branitelja, i u sudnici ponova nastupi grobna tišina, bez glasa i daha. - Slavna sudanijo! Poslije devet mjeseci mučnog istražnog zatvora bacila je, ovo danas, crna sudbina na optuženičku klupu jedno samo poštenje i dobrotu od čovjeka. Već devet mjeseci, veleslavna sudanijo, trune i gnjije u Crnoj kući, odvojeno i daleko od svoje kućice, od svoje slobodice i svoje sitne dječice, čestiti i carskim vlastima prepokorni žitelj i stanovnik Dugog Sela Ćirilo Trubajić, u civilju nazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić. Ovu i ovaku dobrotinju i čisto poštenje od čovjeka jest veleslavna sudanijo, tečajem glavne rasprave gospodin državni ocrnio đa gore ne more biti! Nemajući čvrste dokaze i tvrde iskaze preslušanije svjedoka, gospodin državni se, u tom škripcu i neprilici, mašao za prazne i nevaljale riječi, da njima umrlja i pred današnjom slavnom carskom sudanijom ocrni ovu 6istu i svijetlu osobu dotično lice, koje već devet mjeseci trune u istražnom zatvoru na pravdi boga...

-... i za dvije kačice sira i jedno janje! - dodade neko sa dna sudnice, i smijeh se osu na sve strane, čak i oko okorjelih i zvaničnih usana predsjednika sudanije zaigra se prikriven osmjejak.

- Veleslavna sudanijo! - nastavi prisebno i mirno odbranu mladi branitelj, kao da ništa nije ni bilo: - U optužnici visokoslavnog državnog objesništva od 20. veljače 1908. godine optužuje se čestiti Ćirilo Trubajić, u civilj u nazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, da jest dne 18. lipnja 1907. godine uzeo bez znanja i privole, a svoje koristi radi, Luki Ćulumu iz Dugog Sela janje, terze iz tora, i dvije kačice sira iz mijekara. Gospodin državni ne more ali pred licem današnje glavne rasprave da dokaže da jest optuženik zaista počinio zločin od krađe i povrijedio §§ 249, 251. i 254, toćka c, nego je udario u pogrde i nevaljale riječi, ko na priliku: da jest optuženik verdekter, da jest opasni i upisni tat, da se o njegovim lopovlucima i krađama priča i govori od Crne Gore do Save vode... Nadalje jest gospodin državni, veleslavna sudanijo i vi prisjednici, vi pametni i pravični ljudi iz naroda, reko za optuženika: samo njegova dva imena i dva brezimena jesu tvrd i golem dokaz istine da je on jedan obični seljački kradljivac i upisni tat koji se zove i preziva kako mu kad godi. Kad bi gospodin državni, veleslavna sudanijo, koliko toliko poznavo ovu zemlju i narod, mislim da se onda ne bi ovako nepromišljeno razmeto praznim riječima. Baš njegova dva imena pokazuju nam da on svom kraju ne zadaje strah i trjepet, kako to veli gospodin državni. Optuženiku jest kršćeno ime Ćirilo, Ćiro, ali ga svako od dragosti zove i od milosti mu tepa Ćiko. Izvoliće nam ali i gospodin državni da se onima koji zadaju strah i trepet, da se lopovima i kradljivcima ne tepa! Njegova dva brezimena kazuju nam da jest on potomak jednog bogatog i zenđilog plemena, iz kojeg nije niko nikad krao i kome nije u krvi da krade. Trubajići su bili daleko čuveno pleme sa svog bogatstva i velikog mala, u nji' su se 'iljadile ovce i sve ti je to bilo puno, sito i debelo, pa su i' i prozvali Kuljićima, to će reći: kuljavi, debeli, puni, siti... Izvoliće nam ali, opet velim, i gospodin državni da se ovom potomku Kuljić a ne more reći da je upisni tat i da mu je već u krvi da krade...

- Vjeru mu njegovu, i dijete dobro isporavlja! - ču se uzvik sa dna sudnice, pun čuđenja i odobravanja. - Čuste li ljudi, razumjeste li gospodini suci, kako sve vješto poveza i jedno s drugim isporavi: biva, Ćiki tepaju, a kradljivcima svi znamo da se ne tepa; Ćiko je izdanak Kuljića kojima nije u krvi da kradu, pa ni Ćiko ne more biti upisni tat! Pametno dijete!

- Pametni smo svi, samo sreće nemamo! - dobaci neko izmeđ' slušalaca i graja se diže.

- Mir! - viknu predsjednik sudanije sav blažen i zadovoljan smišljenim govorom mladog branitelja, kome mahnu rukom, da nastavi odbranu.

- Kako vidite, slavna sudanijo, baš ova dva imena i dva prezimena idu u prilog po zakonu rečenom optuženiku, idu u prilog njegovom poštenju i dobroti. Ja, veleslavna sudanijo, neću ali se vođe razbacujem samo praznim riječima i bešjedama - neka to čini ko je i dosad činio - nego ću dapače čvrstim dokazima i iskazima zakletije' svjedoka išćerati stvar na čistac sa dvije kačice sira i sa janjećom kožicom koja je pronađena i zakonito uglavljena kod Mujage Adžića, trgovca iz Gornjeg Šehera. Gore po zakonu rečeni optuženik jest otvoreno i iskreno - koje se ali rijetko događa na sudu - pred današnjom slavnom sudanijom prizno i očitovo da je zaista pojeo dvije kačice sira privatnog oštećenika Luke Ćuluma iz Dugog Sela sa svojom ženom i sedmero djece. Ali upitajmo se, veleslavna sudanijo, kako je optuženik Ćirilo Trubajić, u civilju nazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, do te dvije u pitanju stojeće kačice sira došao? Kojim putom i načinom? Da li krađom ili prevarom? Da li on jest tu počinio zločin od krađe i zakonski povrijedio §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenog zakonika, kako to ali piše optužnica visokoslavnog državnog objesništva od 20. veljače 1908. godine i kako to, veleslavna sudanijo, u smislu optužnice nabacuje i tvrdi gospodin državni? To treba na temelju zakona pročistiti i u red dovesti, pa će se odma' viđeti da je optuženik čist i prav ko od majke rođen. Istina je, veleslavna sudanijo, da su carski oružnici pronašli kačice u kući gore po zakonu rečenog optuženika; istina je i to da on isprva nije mogo ni šćeo nikako da prizna pokrađu od dvije kačice sira nego se je otimo i govorio da su jazavci počinili krađu i da im je on isti jedne noći oteo, osim dvije kačice sira, još i punu vreću neomlaćenije kukuruza, dva vijenca suvije' krušaka i jedan podugačak radiš lješnika. Kako vidite, veleslavna sudanijo, sve sama jazavčja miva i jestivo! Istom kad su ga carski oružnici u pogledu istrage i izvida na mjestu lica počeli nezakonito i dušmanski kundacima tući, istom onda je on prizno što mu se silom kundaka naturalo da prizna. Tako je, veleslavna sudanijo i vi pravični ljudi iz naroda, i ovaj put ko i uvijek pod žandarskim kundacima prignjavijena i prigušena pravda i istina!...

- O postove mu njegove, i mališan dobro kiti i veze! - oteše se uzvici nekolicini slušalaca u jedan mah, i po čitavoj sudnici digoše se živahni i topli povici divljenja i odobravanja.

- Maleno je i neugledno je, bog ga vidio, ali mu je slatka i smišljena svaka riječ! Bistra i pametna glava!

- Pametni smo mi svi, samo sreće nemamo! - dobaci opet onaj prvašnji iz gomile, ali začudo niti se graja diže, niti mu se ko na dosjetku glasno nasmija kao prvi put, jer svi bijahu uprli poglede u mladog rečitog branitelja.

- Jest, veleslavna sudanijo! - nastavi branitelj s još jačim poletom i oduševljenjem. - Poslije devet mjeseci mučnog istražnog zatvora, stupa gore po zakonu rečeni optuženik na ovo uredovno mjesto da oživi prigušenu pravdu i istinu; stupa dapače na ovo zakonito mjesto, đe ne sudi kundak ćesarokraljskog vakmajstora Dane Kneževića, nego učena glava i duboka pamet visokog carskog, sudskog savjetnika i velemožnog gospodina Ignjatije Vrepca koji samo istinu traži i samo za božjom i ljudskom pravdom gine! I gospodin predsjednik sudanije čuo je danas istinu, da su jazavci pokrali sir i da je optuženik Ćirilo Trubajić jedne noći, pretrpivši veliki strah, oteo od jazavaca sir, odnio ga kući i pojeo sa svojom starom i sedmero djece. Po smislu kažnjenog zakonika i po §§ 249, 251. i 254, toćka c, jazavci su počinili zločinstvo i pokrali sir. Oni su zločinci i na nji' trebalo bi da se obori gospodin državni. Gore po zakonu rečeni optuženik, kad je od jazavaca, od divlje gorske zvijeri, oteo sir i ostale one stvari, nije, veleslavna sudanijo, učinio ništa rđavo, ništa zločesto i ništa po zakonu kažnjivo. Učinio je ono što bi i svaki od nas u tak'oj prilici učinio. I iskaz privatnog oštećenika Luke Ćuluma na današnjoj glavnoj raspravi svjedoči da su zaista jazavci potkopali mljekar i počinili krađu. Kad ga je gospodin predsjednik sudanije tečajem preslušavanja upito da li more podsigurno prosvjedočiti da provala pod mljekarom potiče od ljudske ruke, odgovorio je privatni oštećenik Luka Ćulum iz Dugog Sela: "E, to ne mogu na dušu uzeti, jer je jama pod provaljenim mljekarom nekako čudnovato došla!" Daklen, provala ne potiče od ljudske ruke: mljekar nije provalio optuženik Ćirilo Trubajić, u civilj u nazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić nego gorske zvijeri, jazavci! Da su zaista jazavci potkopali mljekar i počinili u smislu, kažnjenog zakona krađu od dvije kačice sira, more se i otuda viđeti što današnji jazavci nijesu ostali onaki kakvi su bili za turskoga suda i otomanske prave, nijesu ostali povučeni i mirni u svojim jazbinama. Kad je, veleslavna sudanijo, zastupila Ustrija, odma' je od naroda pokupljeno oružje i data je svakom prava i sloboda osim težacima i radnom narodu. I pop, i pratar, i 'odža, i gazda, i beg i aga, i subaša, sve se to adžamijski isprsilo u ovoj zemlji, pa deblja i tovi se, plivajući u ustrijskoj pravi i slobodi. A radni narod i težaci bez prave i slobode, bez oružlja i bez pomoći ni sa koje strane, a sa dvije strane navalile zlosti i napasti: iz čaršije 'ajduci, a iz gore vuci i jazavci...

- To i tako neizvoljeno jest pred carskim sudišćem govoriti! - planu gospodin "državni" na branitelja i skoči kao razjaren ris na stolice. - To dapače ali jest grčkoistočna palitika!

I predsjednik sudanije planu, ali ipak se svlada, pa vrlo uzdrhtalim zvaničnim glasom reče:

- Po sili svoje česti i po snazi svoje koli uredovne toli predsjedničke vlasti, a po § 318. parbenog postupnika, pozivam sa ovog mjesta na red i mir gospodina državnog da ne uzbunjuje i ne sprečava tečaj glavne rasprave koja se ali danas vodi prema propisima §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenog zakonika!... Gospodine branitelju, produžite i kažite što još nijeste u odbranu kazali a mislite kazati.

- Vala, ljudi, Vrepcu mjere nema! - diže se sa dna sudnice između slušalaca tihan i jedva čujan povik, i sve se opet smiri i utiša.

- Veleslavna sudanijo! - nastavi odbranu branitelj bez i najmanje zbunjenosti, sa puno mirnoće i prisebnosti u govoru i držanju. More se gospodin državni ljutiti i vikati koliko 'oće da je maloprijašnja moja riječ grčkoistočna palitika, ali će ostati uvijek istina da su danas jazavci drukčiji nego što su bili za turskog suda i otomanske prave. Čim su, veleslavna sudanijo, osjetili da je Ustrija oduzela narodnu slobodu i oružlje, jazavci su se grdno izbezobrazili. Najprije su se počeli vrzati oko njiva i usijeva, pa onda udarati na staje i ambarove, dok se neke godine dvojica čak uslobodiše i padoše na krsnu slavu Stojanu Gatariću iz Lokvara...

- Došli ljudi na piće! - dobaci neko izmeđ' slušalaca, i smijeh se razli po čitavoj sudnici.

- Jest, došli ljudi na piće - prihvati riječ branitelj - ali se čudnovati gosti ne svideše nekom starom Belemezu, koji se poboja da bi moglo omaliti pića i jestiva, pa pograbi s drvljenika sikiru i pogna ih u planinu, ali u planini u'vati Belemeza sa sikirom carski šumar i viknu: "Sikiru ovamo, ti si sjeko carsku šumu!" Poslije ga na pravdi boga osudiše na veliku globu i 'aps, pa se i danas u narodu kaže kad se kome što nepravo i iznenada dogodi: "Prošo ko stari Belemez kad je jazavce gonio sa krsne slave Stojana Gatarića!"... Veleslavna sudanijo! S pogledom na sve rečeno jest sigurno i osvjedočeno i zakonito uglavljeno da su jazavci, ovak'i kakvi su, mogli biti i dapače bili su počinitelji zločina od krađe u smislu §§ 249, 251. i 254, toćke c kažnjenog zakonika... Što se ali pako tiče ukradenog janjeta, svjedočanstvo jedinog svjedoka Mujage Adžića iz Gornjeg Šehera jest slabo i netemeljito. Gore po zakonu rečeni svjedok jest tečajem rasprave samo slijego ramenima i u velikoj nedoumici odgovaro na pitanja gospodina predsjednika sudanije. Njegovo se svjedočanstvo ne more nikako uvažiti i od slavne sudanije poprimiti kao temeljito i zakonito. Ali, ako bi veleslavni sud uvažio i poprimio - u šta ja nikako ne mogu povjerovati - iskaz i svjedočanstvo svjedoka Mujage Adžića iz Gornjeg Šehera, onda se ja s pogledom na golemu lesperinu visokoslavnog ćesarokraljskog generala Jozipa Pilipovića pozivam na carskootomanske zakone od 7. ramazana, od 15. muharema, od 13. huseina i 23. mujage, koji zakoni ne gone za krađu janjeta, a po njima se i danas sudi i oni se i danas drže od slavnoga suda u velikoj česti i štimanju... Veleslavna okružna sudanijo! S obzirom na sve gore rečeno u odbranu i s pozivom na sve olakotne okolnosti i prilike prilažem da se optuženik Ćirilo Trubajić, u civilju nazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, istočnog vjerozakona, oženjen, otac sedmero djece, nepismen, navozito nepbrečen riješi i pusti ispod suđenja, pošto on nije ali dana 18. lipnja 1907. g. uzeo bez znanja i privole, a svoje koristi radi, Luki Ćulumu iz Dugog Sela janje iz tora i dvije kačice sira iz mijekara, čime bi bio počinio zločin od krađe u smislu §§ 249, 251. i 254. toćka c kažnjenog zakonika. Ali ako bi ipak veleslavna sudanija nekim putom i načinom došla do svjedočanstva da pri optuženiku ima neke krivice - u što ne bi niko mogo povjerovati poslije današnje rasprave - to molim veleslavnu okružnu sudaniju da pri suđenju uporabi § 63, kako ne bi nedužna porodica stradala, dalje da uzme u obzir dugi istražni zatvor, nepismenost i zanemareni odgoj optuženika kao olakotne okolnosti i prilike - završi odbranu branitelj, sav blažen i uzbuđen, s puno vjere i uvjerenja da je kazao sve što je trebalo kazati.

Predsjednik sudanije kao da se trže iz dubokog razmišijanja, diže pokunjenu glavu visoko iznad debelih sudskih spisa, obuhvati velikim pogledom čitavu sudnicu i viknu sa puno svečanosti i zvaničnosti:

- Današnja glavna carska rasprava, koja jest vođena po smislu §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenog zakonika protiv optuženog Ćike, pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića, zaključuje se i sudanija se povlači na vijećanje i odluku!

Pri pošljednjim riječima lagano i odmjereno diže se predsjednik sudanije i pokupi sa stola čitav denjak spisa. Za njim se mirno i dostojanstveno digoše i ostali članovi sudanije i okupiše se uvrh sudnice da vijećaju.

Predsjednik sudanije sjede i zguri se nad jednim stočićem, koji je sav bio prekriven debelim spisima, pa se stade mrštiti i naprezati da po jednoj staroj osudi sastavi glavu Ćikine osude. Oko stočića su mirno i nepomično, bez glasa i daha, stajali suci i prisjednici sa perovođom očekujući da počne vijećanje.

- Ovđe se ne more vijećati. Odveć je tijesno i nezgodno! - reče predsjednik sudanije vrlo zlovoljno. - Mi bi' se morali povratiti na svoja stara mjesta, a državni, branitelj, optučenik i svi ostali slušaoci trebalo bi da iziđu napolje dok se ne svrši vijećanje i odluka. Samo, eto, ne znamo da li se vratio kerkermajstor sa raporta?...

- Molim boga i slavnog suda - ču se iz gomile slušalaca glas Koste pucera, koji se neoklen nađe u sudnici -, vi se morete slobodno povratiti ovamo dolje na svoja stara mjesta, a mi ćemo svi izići napolje. Kerkermajstor se vratio sa raporta i odveo sve žene osim Jelke čedomorke na Vrbas. Onu sušičavu kljusinu, Jovu ključara, zadržali su jutros u bolnici, i tako je osto i posto nad Crnom kućom jedini gospodar naš dobri ključarNikolica. On zna sve, zna i da se sudanija vodi, ali šuti i pravi se nevješt. Eno ga sjedi na basamacima, puši svoju lušu, pregovara se nešto sa Jelkom čedomorkom i veli: "Pjevaj, Jelče, mladost prođe! Pjevaj, neka se narod malo proveseli pod mojom upravom i komandom!"

Riječi Koste pucera izazvaše bučno oduševijenje i uzbudljive povike među slušaocima koji su sa strahom pratili tok sudanije strepeći da bi mogao svaki čas iznenada udariti tamničar ili ključar Jovo. S njihovih pritisnutih i izdrhtalih duša svali se sinji teret strahovanja, i svi, osim članova sudanije, pohrliše napolje, vodeći optuženika između se kao mladu i pjevajući 'apseničku pjesmu:

Sve subota po subota:
Meni dođe osuda,
A ja tužan u tavnici
Pjevam pjesmu žalosnu.

Žalobitna 'apsenička pjesma, pjevana sa mnogo bola i prastare čovjekove tuge za otetom slobodom, oživje ledene tamničke zidove, zatrese umrtvljenim ćelijama i zadahnu i zapljusnu životom i svježinom Crnu kuću s kraja na kraj, s vrha do dna. Sa sviju strana i iz sviju ćelija prihvatiše 'apsenici pjesmu koja je u tamnici spjevana i koja se samo u tamnici pjeva, i sve uzavrije u bezmjerno uzbudljivom i neobuzdanom klicanju i natpjevanju. Kad se natpjevanje i povici polagano smiriše, izdišući u ledenim zidinama, pisnu žalobitno glas Jelke čedomorke, čist i zvonak kao srebro:

Aj, duga dana, duga dana
U zla gospodara!

- Neka Jelka čedomorka pjeva i tuguje - reče predsjednik sudanije više kao za se, kad posjedaše na stara mjesta - a mi ćemo vijećati. Da nam osuda bude prava carska osuda, moramo nekako i imena podesiti. Ja ću se u osudi pisati Ignjac Vrebacovski, ti, prvi suče, Gabrijel Javorovski, a ti, drugi suče, Jozip Lesiecki. Prisjednici Omeša Mustić i Luka Pramasunac mogu u osudi ostati ko što i jesu. Perovođa neka nam se zove Pranjo Pranjić, domaći čovjek, katolik. Državnog ćemo malo prekrstiti i pisaćemo ga u osudi Gregor Zlojutrovski, a branitelja Dane Dimković... Šta vi mislite, gospodine sudbeni tajniče Javorovski, - promijeni predsjednik sudanije glas i držanje obraćajući se prvom sucu - da li jest optuženik s obzirom na provedenu raspravu kriv za zločin iz §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenog zakonika, i akoprem jest kriv, koliku onda kažnju da mu po zakonu odmjerimo?

Prvi se sudac duboko zamisli i poslije podužeg razmišljanja reče odsječno:

- Nedvojbeno jest optuženik u smislu zakona kriv u pitanju stojećeg zloćinstva i ja prilažem da mu se odmjeri kažnja od četiri godine teške tavnice, kuće neobične.

Predsjednik sudanije, koji je već bio za se stvorio osudu, zabezeknu se kad ču odgovor prvog sudije i obrnu se drugom sudiji votantu:

- Kuda vaše mišljenje i vaša pamet dere, gospodine sudbeni pristave Lesiecki, u pogledu krivnje i kažnje gore po zakonu rečenog optuženika?

Drugi se sudija takođe duboko zamisli. Poslije dugog razmišljanja i ćutanja reče:

- Moje mišljenje i moja pamet jest ali zato da jest gore po zakonu rečeni optuženik skrivio zločin od krađe, i pošto nedvojbeno kažnjeni zakonik za tak'a zlođela propisuje kažnju od jedne do pet godina, to prilažem da se optuženik osudi na četiri godine teške tavnice, kuće neobične, oštro gvožđe, svako četrn'est dana post i svako sedam dana tvrdi krevet.

Predsjednik sudanije još se više zabezeknu i iznenadi odgovorom drugog sudije votanta, pa se obrnu prvom prisjedniku i reče:

- Prvi prisjedniče, Omeša Mustiću, kuda vaše mišljenje i vaša pamet šiba i dere u pogledu krivnje i kažnje gore po zakonu imenovanog optuženika Ćike, pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića?

Prvi prisjednik Omeša Mustić, koji sa puno zajedljivosti posmatraše oba suca, odgovori odmah čvrsto i odsječno:

- I bez razmišijanja i bez ćutanja, a po saslušanju današnje rasprave i svjedoka, ja, ko jedan prvi prisjednik sudanije i sudac narodni, ne nalazim nikakve krivice pri optuženiku, i prilažem da se optuženik pusti odma' iz zatvora.

- A vi, drugi prisjedniče, Luka Pramasunče, šta vi u stvari mislite i kako vi po svojoj pameti smatrate krivnju i kažnju gore po zakonu rečenog optuženika.

- Ja, ko najstražnji u ovoj sudaniji i u ovoj zemlji, u kojoj se sve srpsko potiskuje i na kraj meće...

- Budi muslimanac! - prekide drugog prisjednika prvi prisjednik Omeša Mustić. - Slavi Kurban-bajram, a ne šaraj jaja na Crvenu subotu, pa nećeš biti najstražnji. Muka ti što nijesi prvi prisjednik i što se ti prvi ne pitaš!

- Nema tu, Omeša, nikakve muke, već sam ja šćeo da rečem samo jednu istinu: da se naše srpsko u ovoj zemlji, otkad je Švabo zastupio, gura na pošljednje mjesto. Samo Švabo trebalo bi da se malo dozove pameti, jer mi smo oni i ostajemo oni koji carstvima životne žile podgrizamo!

Predsjednik sudanije planu kao ris i grdno se razvika:

- Molim, molim! U ime zakona zabranjujem vam najoštrije da govorite o kojekakvim istorijama i pozivam vas s obzirom na uredovne propise da kažete da li jest optuženik kriv, a akoprem jest kriv, kolika onda kažnja da mu se odmjeri?

- Koliko moje suđenje i moja pamet donosi, mogu reči ko jedan prisjednik i sudac narodni da pri optuženiku nema nikakve krivice ni zločina - odgovori mirno drugi prisjednik. - Sir su pokrali sigurno jazavci, a pojeo ga je optuženik sa svojom ženom i djecom, što je on i priznao na današnjoj glavnoj raspravi. Zakon, koliko moje znanje donosi, kažnjava one koji kradu a ne one koji jedu. Ni u ovog cara nema valjda u zakonu paligrapa o zločinu jedenja!... Za janje isto tako nije dokazano da je optuženik ukro, a da ga je i ukro, ne more mu se suditi, jer ga brane carski, otomanski zakoni, koji se i danas drže u velikoj česti i štimanju, kako to maloprije reče gospodin branitelj.

Predsjednik sudanije obori oči, namršti se, nabra teško obrve i ušuti se. Šutio je pozadugo, ispunjujući glavu osude i kao nešto smišljajući. Najednom se trže iz razmišljanja, udari obema rukama po spisima i reče hladno i odmjereno:

- Gospodo suci i prisjednici, vi se ali mlogo razilazite u pogledu krivnje i kažnje gore po zakonu rečenog optuženika. Vi ste, gospodo suci, izrekli krivicu i veliku kažnju od četiri godine teške tavnice, kuće neobične, a prisjednici su opet izrekli da pri optuženiku ne nalaze nikakve krivice, pa da bi ga trebalo odma' pustiti iz zatvora ko dugogodišnji sudac i predsjednik današnje glavne razprave, mogu reći da vi, ni jedni ni drugi, nemate potpuno pravo. Gore po zakonu rečeni optuženik nije toliko kriv ni prav ko što misle prisjednici. Kriv je možda više nego što je prav, krivica mu se ali tečajem glavne rasprave nije mogla dokazati. Svjedočanstva svjedoka i ini sudbeni dokazi jesu slabi i netemeljiti. S obzirom na to i s pogledom na sve prilike i okolnosti, ovđe se mora u smislu nedostatka dokaza uporabiti § 271, toćka 3. i riješiti optuženika od optužbe.

- I mi smo za nedostatak dokaza! - viknu prvi sudac privlačeći uza se drugog suca.

- Mi smo za § 271, točka 3, i pristupamo mišljenju gospodina predsjednika sudanije! - dodade drugi sudac.

- Mi ne pristupamo nikome! - viknu ponosito prvi prisjednik Omeša Mustić.

- Ko 'oće neka pristupi nami! - dodade još ponositije drugi prisjednik Luka Pramasunac.

- Ja sam i ne'otice vama pristupio - reče predsjednik sudanije, blago se osmjehujući. - Optuženik se, daklen, s pogledom na § 271, toćka 3, u nedostatku dokaza rešava od optužbe, a privatni se učesnik Luka Ćulum iz Dugog Sela upućuje sa svojim zaktjevom oštete za dvije kačice sira na redoviti put građanske pravde. Izvolite, gospodo suci i prisjednici, potpisati zapisnik osude - reče zvanično predsjednik sudanije, poturi jednu poveću hartiju ispred sebe i viknu malo jačim glasom: - Neka uđe gospodin državni, gospodin branitelj, privatni učesnik i optuženik, da im se osuda proglasi!

Vrata se na sudnici naglo otvoriše i na vratima se prvi pojavi Kosta pucer. Iza njega uđoše "državni", branitelj, optuženik i privatni učesnik, a onda povrviše 'apsenici, i u trenutku se čitava sudnica napuni. Branitelj i "državni" mrko se pogledaju. Optuženik, preplašen, iznemogao i blijed kao krpa, jedva se dotetura do optuženičke klupe. Iz njegovih lukavih, svjetlucavih očiju bije živa radoznalost da sa lica članova sudanije pročita i sazna svoju sudbinu, ali uzaman! Lica su njihova mračna i očajno zvanična. Njegovo mršavo i isprošćeno tijelo obuze mrtavčka nemoć i drhtanje, oči mu se zasvijetliše suzama, i on obori glavu, jer 'apsenik, dok stoji pred osudom, ne želi ni od koga da čuje osudu svoje krivice. U sudnici drhtaše duboka, grobna tišina, puna očekivanja i sustezanja, i u toj treperavoj, jezivoj tišini digoše se mirno dostojanstveno članovi sudanije. I predsjednik sudanije, uvijek sređen, odmjeren i svečan u govoru i držanju, držeči u rukama golemu hartiju, poče da duboko zvaničnim glasom čita osudu:

- Okružni sud u Banjoj Luci jest danas obnašao svojom koli uredovnom, toli sudskom vlasti pod predsjedništvom sudbenog savjetnika Ignjaca Vrebacovskog i u prisutnosti sudbenog tajnika Gabrijela Javorovskog i sudbenog pristava Jozica Lesieckog kao sudaca, te Omeša Mustića i Luke Pramasunca, kao prisjednika, i Pranje Pranjića kao perovođe ušljed optužbe državnog objesništva protiv Ćike, pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića, zbog zločina iz §§ 249, 251. i 254, toćka c, kažnjenog zakonika, podignute optužnicom od 20. veljače 1908. godine, broj 2268, nakon naredbom od 2. svibnja 1908. godine naređene u prisutnosti državnog Gregora Zlojutrovskog, privatnog učesnika Luke Ćuluma iz Dugog Sela; optuženika Ćike, pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića, branitelja Dane Dimkovića dne 23. kolovoza 1908. godine obdržavane glavne rasprave na osnovu prijeloga državnog objesništva da se optuženik krivim proglasu, za pravo izreći:

Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, 40 godina star, rodom i stojbinom iz Dugog Sela, grčkoistočnog vjerozakona, oženjen, otac sedmero djece, nepismen, radi prestupa iz §§ 425, 456, i 478. i 483. sa 10, odnosno 6, odnosno 30, odnosno 15 dana zatvora kažnjen, rešava se po § 271, toćka 3, od optužbe da jest dne 18. lipnja 1907. godine uzeo bez znanja i privole, a koristi svoje radi, Luki Ćulumu iz Dugog Sela janje iz tora i dvije kačice sira iz mljekara, čime bi ali bio počinio zločin od krađe po §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenog zakonika...

- Molim boga i slavnog suda! - usplahireno i kao izvan sebe upade u riječ predsjednika sudanije optuženik, pun grozničave uzdrhtalosti i strepnje koja obuzima obično svakog optuženika kad se čita strahovito nategnuta, zbijena i zamršena glava osude. - To nešto odveć zamršeno i nadugačko otišlo, pa ne znam, molim boga i slavnog suda, da li sam osuđen ili nijesam?

- Boga mi, Ćiko, i mi ovamo dolje ne razumjesmo dobro, - ču se povik sa dna sudnice. - Učevno je to udesio savjetnik Vrebac, jer tako ti je to isto i na švapskom sudu: dok gođ soldat ne turi baganetu u korice, ne moreš znati da li si osuđen ili oslobođen!

- Da ste vi živi i zdravi, on je osuđen, ali malo! - viknu zlurado privatni oštećenik Luka Ćulum. - Šta ćemo mi, Ćiko, uskoro barabar i pred Vrkovnu sudaniju u kojoj neće suditi Omeša Mustić.

- Ne zanosi se toliko zlobno, Ćulume, nije on osuđen nimalo! - viknu iz gomile slušalaca jedna krupna ljudina. - Još nikog nije unesrećio i zasužnjio § 271. To je paligrap prave i milosti. Dobro ja to znam, jer na svojim leđima nosim teret od jedno deset do petn'est glavnije' rasprava...

- Molim za mir i red makar u času proglašavanja osude! - viknu oštro i ljutito predsjednik sudanije, onda sjede s ostalim članovima suda i poče da razvija mirno i odmjereno razloge osude.

Razlozi

U noći na 18. lipnja 1907. godine nestalo jest Luki Ćulumu, starovniku iz Dugog Sela, bez znanja i privole istog Luke Ćuluma, a tuđe koristi radi, jedno janje iz tora i dvije kačice sira iz mljekara. Znajući isti privatni oštećenik Luka Ćulum da živi u jednoj zemlji, u kojoj ali vlada red i zakon, jest odma' pokrađu prijavio carskim oružnicima s pozivom na carsku deklamaciju od 28. kolovoza 1878. godine. Sumnja je pala na jedno lice, dotično osobu koja više voli noć i mjesec nego dan i sunce. To jest bio današnji optuženik Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić. I carski oružnici Dane Knežević i Jozip Prokaska jesu odma' pošli kući gore po zakonu osumnjičene osobe, pretražili su kuću i ine prostorije i našli su na mjestu lica dvije prazne kačice, koje su ali vlasništvo privatnog učesnika Luke Ćuluma iz Dugog Sela. Kod Mujage Adžića, trgovca iz Gornjeg Šehera, jesu dapače carski oružnici pronašli i zakonito uglavili i kožicu navozito ukradenog janjeta Luke Ćuluma, i u smislu izvida i istrage podnijeli su kažnjenu prijavu protiv Ćike, pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića na visokoslavno državno objesništvo u Banjoj Luci. I dana 20. veljače 1908. jest visokoslavno državno objesništvo s pogledom na §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenog zakonika protiv gore po zakonu osumnjičene osobe podiglo optužnicu, na temelju koje jest danas povedena i provedena glavna rasprava.

Tečajem današnje sjednice zakletim svjedocima i inim sudbenim dokazima nije se ali mogla krivica optuženika u svima pravcima i s obzirom na sve okolnosti dokazati. Sumnja je jaka bila, sumnja je i ostala, ali po sumnji se ne sudi nego po istini i dokazima. Istina je da su u kući gore po zakonu osumnjičene osobe nađene dvije prazne kačice, koje su ali vlasništvo Luke Ćuluma iz Dugog Sela. Optuženik se brani i veli da je od jazavaca sa ostalim stvarima oteo i dvije kačice sira, da ga poslije pojede sa svojom ženom i sedmero djece. To bi mu se moglo i vjerovati i ne vjerovati, gotovo prije vjerovati nego ne vjerovati, jer iz svjedočanstva privatnog oštećenika Luke Ćuluma naslućuje se da bi moglo biti da su zaista jazavci provalili mljekar i počinili zločin krađe na dvije kačice sira. Isti privatni oštećenik Luka Ćulum upitan tečajem današnje rasprave kao svjedok, da li od ljudske ruke potiče jama pod provaljenim mljekarom, odgovorio je: "E, to ne mogu uzet' na dušu, jer je jama pod provaljenim mljekarom nekako čudnovato došla". Po ovim riječima dolazi ova slavna sudanija do odluke i vjerovanja da ne more dokazano i zakonski utvrditi da jest provalu i krađu počinilo ljudsko lice u osobi Ćike, pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića. Iskazi ćesarokraljskog vakmajstora Dane Kneževića i njegova druga Jozipa Prokaske jesu slabi i netemeljiti, i prošarani su pogrdama koje sve drugo dokazuju samo ne krivicu gore po zakonu osumnjičene osobe i u pitanju stojećeg optuženika... Što se ali pako tiče navozito ukradenog janjeta istog privatnog učesnika Luke Ćuluma, svjedočanstvo jednog jedinog svjedoka Mujage Adžića iz Gornjeg Šehera nije mogla ova veleslavna sudanija uvažiti i poprimiti kao toćno, valjano i zakonski nedvojbeno. Isti svjedok je jednom iskazao da je kožicu kupio kad se optuženik vraćao s pazara, a drugi put je rekao da je kožicu kupio kad je optuženik silazio na pazar. Osim toga, jest ovaj nesigurni svjedok tečajem cijelog preslušavanja odgovarao u velikoj nedoumici i samo slijegao ramenima. S pogledom na to jest se sudanija saglasila da se svjedočanstvo ovog svjedoka odbaci kao ništavno i nevjerodostojno.

Kad je veleslavna sudanija obnašla da je ovo svjedočanstvo o ukradenom janjetu nevjerodostojno i zakonski netemeljito, nije imala razloga i temelja da i u ovoj prilici vijeća i prosuđuje carsko-otomanske zakone od 7. ramazana, od 15. muharema, od 13. huseina i 23. mujage u svezi sa golemom lesperinom visokoglavnog i krabrog ćesarokraljskog generala Jozipa Pilipovića od 31. kolovoza 1878-godine, koji zakoni govore o krađi janjeta i na koje se dapače tečajem današnje glavne rasprave pozvala odbrana.

Prema svemu gore rečenom i prema posmatranju i prosuđivanju sviju prilika i okolnosti, uvažavajući kako navode slavne optužbe tako i navode slavne odbrane, nije mogla ova veleslavna sudanija doći do odluke i vjerovanja da je optuženik počinio zločin u smislu §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenog zakonika koji mu se u grijeh upisuje. Imajući uvijek na umu onu mudru narodnu riječ da je bolje devedeset i devet krivaca pustiti nego jednog pravednika osuditi, jest današnja veleslavna sudanija uporabila § 271, toćka 3, i zbog nedostatka dokaza riješila od optužbe gore po zakonu imenovanog optuženika Ćiku, pravo Ćiru Trubajića, zvanog Kuljića. Pošto se je ali tečajem današnje glavne rasprave nedvojbeno i zakonski temeljito dokazalo da je optuženik zaista pojeo dvije kačice sira, te se privatni oštećenik Luka Ćulum iz Dugog Sela upućuje sa svojim zaktjevom oštete na redoviti put građanske pravde - završi predsjednik sudanije odsječno zvaničnim i svečanim glasom svoju riječ, i čitava sudnica, u kojoj za sve vrijeme razlaganja osude vladaše duboka tišina i mukli tajac, pršte u raspaljivo klicanje i radosne povike odobravanja: "Živjela pravda! živio predsjednik sudanije gospodin savjetnik Vrebac i njegova pamet i znanje! Živio Omeša Mustić i njegova pravda! Živio slatkoreki branitelj! dolje s državnim što na pravdi boga ljude goni!"

I u toj beskrajnoj graji i pobješnjelom klicanju diže se na mig predsjednika sudanije "državni", sav zbunjen i pometen, i jedva izgovori zvanično uzdrhtalim glasom:

- Uvažavajući današnju osudu, na zakonu ali neutemeljenu, ulažem protiv nazočne osude žalbu ništovnu na visokoslavno Vrkovno sudišće!

Napomene

1 Kerkeremajstor: tamničar

2 Znači: čast, piće

 

Rečnik manje poznatih reči i izraza

Adet - običaj, navika

Agarjanin - Turčin

ajluk - plata

adžamija - neiskusan, neozbiljan

ala selamet - bog neka je u pomoći

aramija - razbojnik, lopov

ardović - bačvica, burence

asker - vojska

asli - baš, sasvim

Baganeta - bajonet

bak - bik

balija - pogrdno za Turčina

bantati - buncati

barabar - uporedo, naporedo

batlijun - bataljon

bašibozuk - neredovna vojska (u Turskoj)

bašica - samotok, prva rakija (iz kazana, kad se peče)

bašuna - glava, tikva

beli - zaista

belćim - valjda, možda, tobože

bena - budala, luda, blesan

berićet - letina, sreća

besleisati - namirivati, zadovoljiti

biljeg - nadgrobni kamen, spomenik

birzeman - staro, davno vreme

birzemanile - odavna, iz starih vremena

bivakarce - dakle, kao

blentav - blesav, malouman

brana - borba, boj

brina - stremen

brkljačiti - gunđati, mrmljati, govoriti nerazumljlvo

bujad - paprat, travuljina

bukagije - negve, puto, okovi za noge

bulešika - bula, turska gospoda

buruntija - pismo, pismeni nalog, rešenje (pašino i sl.)

Crljen - crven

Čado - čedo, sin, porod

čalmaš - ko nosi čalmu, tj. platnen omot oko kape

čivit - zatvorenomodra boja

čovali - od čohe, čohani

čok Jaša padiša - živeo sultan

ćaba - sveto mesto za muslimane

ćevsiti - gledati, posmatrati

Dalga - valovi, talasi

deverati - mučiti se, krpariti

divanana - doksat, trem

dikli - dičan, ponosan, ponosno

dogoniti se - spremati se, udešavati se

dova - (turska) molitva

dumagija - dim, prašina

dunkel - mrak

Dženet - raj

Eglen - razgovor

eškija - ustanak

Ferman - naredba, zapovest (carska i sl.)

Gaveljati - teturati, gegati, teško ići

gazija - junak, pobednik

gerz - kicoš

gegijati - prkositi, oholiti se

grasa - mala puška koja se puni sačmom

gruntovnik - službenik na vođenju zemljišnjih knjiga

Ilika - puce, srebrn nakit na odeći

indat - pomoć

Insan - čeljade

Isporavljati - upoređivati, ispoređivati

ižinjati - izmisliti, smisliti

Izdihanije - izdahnuće, smrt

izim - osim, sem

izmećar - sluga

izun - dopust, dopuštenje

Jarmac - mali jaram

jazija - pismo, pisana stvar (odluka i sl.)

jolpaz - skitnica, probisvet, propalica

jope - opet, ipak

Judol - dolina

Kabast - krupan, nezgrapan (za izgled i misao i sl.)

kabuliti - pristati, prihvatiti, odobriti

kadija - sudija

kalauziti - pokazivati put, predvodlti

kamilanka - kamilavka, kaluđerska kapa

kastile - namerno, naročito

katil - dušmanin, krvnik

kaurin - ko nije muslimanin, nevernik

kerker - tamnica

kerkermajstor - tamničar

kesedžija - drumski razbojnik

kijamet - nepogoda, strašni sud

kokija - dim od baruta

kolovoz - avgust

kom - komina

komjen - dimnjak

kontati - računati, razmišljati

košara - staja

korpus delikti - predmet kojim se dokazuje nečija krivica

kuvet - snaga

kuljav - trbušast, trbušat

Kurban-bajram - veliki muslimanski praznik

kurdelj - klin na plugu

Ljumati - gegati, ići umorno

Mazgala - razvaljeno mesto, otvor

maksuz - naročito, namerno

manavra - manevar, vežba

maraz - neka bolest

marlvet - prepredenost, lukavstvo, veština

merhametli - milostivi, pokojni

medžidija - vrsta turskog srebrnog novca

medžlis - skupština, zasedanje

milet - narod

militerija - vojništvo, vojska

mirija - danak, porez

misirača - vrsta tikve, bundeva

miva - voće

mukaet - pažnja briga (ni mukaet - ni brige)

mula - gospodar, gospodin

mundura - mundira, vojnička odeća

murećep - mastilo

murtat - izdajnik, otpadnik od vere

musaveda - kleveta, opadanje

mustapez - stražar u tvrđavi

muzevir - lažljivac, prevrtljivac

mutesarip - upravnik, načelnik

Naizvrat - naopačke, prevrnuto, izvrnuto

nazočan - prisutan

na'pak - strog

naredan - uredan, spreman

naslon - staja, pokriven trem

nasuliti se - nameriti se

neoklen - odnekle

niks - ništa

nišan - beleg, orden

nurija - parohija, područje paroha (sveštenika)

Obataliti - pokvariti, zapustiti opusteti

objesništvo - izvrnuto: odvjetništvo, tužilaštvo: misli se: ustanova koja može obesiti

ordija - vojska, logor

ostraguša - stara puška

Paligrap - paragraf, član

palitiš ungeverlik - politički nepouzdan

parusija - prisustvo, ponovni dolazak Hristov, ovde: prilog

palošina - mač (dugačak)

pantiti - pamtiti

patriti - pripadati, spadati u nadležnost

pašalija - čovek iz pašine pratnje

pezevenk - nevaljalac, gad

perušanje - komišanje (kukuruza)

pirlati - perjati, trčkarati

pinta - vrč, krčag

podrug - jedan i po

polza - korist

popasno doba - vreme kad se stoka vraća s popasa, s jutarnje paše

popišmaniti se - pokajati se

porimiti - pokatoličiti

potkajititi - potvrditi, potpisati

prava - pravica, pravda

Prajz - Prus

pratar - fratar, katolički kaluđer

preteslimiti - predati, ustupiti

pretrgnuti - prekinuti, preseći

prijestolnik - sreski načelnik

proesapiti - proračunati, protumačiti

protolkovati - protumačiti

prošćes - prostićeš

protokur - protokol

pucer - čistač

pulika - publika, svat, narod

pusat - oružje, oprema

Ramazan - muslimanski praznik

rahmetli - pokojni

regleman - pravilo, uredba

redip - vojna rezerva

reziliti - sramotiti, ružiti

rospija - ženska rđava vladanja

rospiluk - nevaljalstvo

rimiti - katoličiti

Sakrament - pričešće

saraorina - rad na putevima

salampijati - vitlati

saruk - čalma, platnen omot oko kape

sef - greška, pogreška

sevap - dobro delo, milosrđe, zadužbina

seiriti - posmatrati (obično s čuđenjem) čuditi se

serbez — slobodno

sermija - stoka

sikter - napolje!

sjarnuti - podstaći vatru

soldačija - vojska, vojna služba

sraziti se - sudariti se

subaša - policijski činovnik

srpanj - jul

sudanija - suđenje

surgun - progon, izgnanstvo, prognanik

sartulija - lomivrat

suharija - konjanik u turskoj vojsci

svibanj - maj

Šajcati se - šetati, šetkati se

šejtan - đavo

šenluk - veselje

šerijat - zakon po Koranu

šikucija, šikutor - poreski organ, izvršitelj

šjet - savet

škrijačina - kapetina

šokački - katolički

štuc - kratka puška, jednocevka

Talambas - vrsta bubnja

talahi itd. - reči iz turske zakletve

tat - lopov, lupež, kradljivac

travanj - april

temena - klanjanje, pozdrav

trnapiti - banuti, upasti iznenada

tubiti - pamtiti, secati se

Ugarjetiti - oveseliti, poradovati se

uverčiti - zapaziti, uočiti

ukabuliti - pristati, odobriti, prihvatiti

ukopacija - iskvareno okupacija (prema ukopati se, umreti, sahraniti)

ukorititi grlo - udesiti glas, utanjiti glasom

umesti - zatreti, nestati

uredovan - zvaničan, služben

učevina - učenost

učiti - čitati, govoriti molitvu

uvano - svakako, s nadom

Vakasuz - u nevreme, kad je nevreme

vakat - vreme, zgodno vreme

vakmajstor - narednik u austrijskoj vojsci

valija - carski namesnik oblasti (u staroj Turskoj)

varićak - mera za žito

verak - suština, sadržaj, bit

verdekter - sumnjiv, osumnjičen

vilancija - finansija

vozbuždenije - uzbuđenje

volovnica - volovi za kravom koja se vodi

votant - glasač

vrajlos - slobodan, oslobođen, pušten na slobodu

vrajter - kaplar

vursat - upornost, otpor, ćudljivost

vuzle vuzlasto - nedoraslo, nerazvijeno, plitkoumno čeljade

Zagroktati - krupno zapevati

zakrpatiti - povikati, rečima zadrobiti, zabrbljati

zaptija - policajac

zasalampijati - zavitlati

zastupiti - ući, zavladati

zbitije - događaj

zeman - vreme, doba

zenđil - bogat, ugledan

zijan - šteta

zijanćarast - štetan, koji čini štetu

ziratan - koji se zirati (obrađuje; za zemlju)

zorli - jako, mnogo

zulumćar - ugnjetač, nasilnik


 

 

IstorijaLjudiZemljaUmjetnostDuhovnost
Promjena pismaLinkoviKontakt

© 2002 - Projekat Rastko; Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus; Naučno društvo za slovenske umetnosti i kulture;
nosioci autorskih prava. Nijedan deo ovog sajta ne sme se umnožavati ili prenositi bez prethodne saglasnosti.