Projekat Rastko Skadar: Stanovni�tvo slovenskog porijekla u Albaniji

Vukale �erkovi�

P. A. Rovinski i crnogorsko-albanski izvori o stanovni�tvu slovenskog porijekla u Sjevernoj Albaniji

Izvor: "Stanovni�tvo slovenskog porijekla u Albaniji" - Zbornik radova sa me�unarodnog nau�nog skupa odr�anog na Cetinju 21, 22. i 23. juna 1990. godine

Naj�uveniji podaci o prisustvu slovenskog porijekla kod starih Arbanasa, ka�u, po�inju u plemenskom rodu �uvenog arbana�kog princa, vojskovo�e i nacionalnog heroja �er�a (�or�a) Kastriota, od Turaka zvanog Skenderbega (- beg Aleksandar), mada masovnije naseljavanje Srba u Albaniju datira za vrijeme srpskog cara Du�ana. Za Skenderbega Pavle Apolonovi� Rovinski, nau�ni istra�iva� od dalekog Saratova na Volgi do "zemlje Orlova" i "dikih Gegov", kako su onda ruski pisci i nau�nici nazivali podru�je dana�nje Albanije, pi�e u "Glasu Crnogorca" 1899 (ta�no prije 90 godina), dodajmo u odsustvu na�eg savremenog nacional-�ovinisti�kog doba, - da je "u momentu nacionalnog bu�enja Arbanasa" upravo taj �er� Kastriot bio "toliko Srbin koliko i Arbanas" i da je u njemu bio "znatan dio slovenske krvi". Dalje, navodi da je njegova majka Vojislava bila knjeginja slovenskog porijekla, te otuda i srpska imena njegovih sestara - Mara, Jela, Marica, Angelina, Vlajica, i bra�e - Stani�a i Konstantin. Skenderbegova sestra Mara, kako se pripovijeda, bila je udata za Stefana Crnojevi�a, gospodara Zete, koji je ca Ze�anima tokom 24 godine pomagao Skenderbegu u borbi protiv Turaka. Od jeda na Skenderbega Turci su njegove kosti, kako pi�e katoli�ki sve�tenik Skadranin Barleci, izvadili iz groba i izdijelili izme�u sebe "kao amajlije".

Me�utim, radi na�eg neposrednijeg i ponovnog susreta ca P. A. Rovinskim, ovom prilikom i iz pijeteta i iz obaveze prema njegovom liku i djelu, du�ni smo da prije svega ka�emo par rije�i o njemu.

Naredne 1991. godine taj veliki svjetski putnik (Rus) nau�nik, slavista, profesor u Saratovu, kandidat za profesora Kazanjskog univerziteta - P. A. Rovinski puni 170 godina svog �ivota i rada, u kontinuitetu do na�ih dana, u �ivotu knjiga (i u nama). Upravo, �ivi on tako od svog ro�enja 1831. u dalekoj Rusiji, u mjesta�cu Gusovka, i poslije smrti (1916. u Petrovgradu), naro�ito me�u nama Crnogorcima, u kapitalnom i neponovljivom vi�etomnom studijskom djelu o Crnoj Gori i Crnogorcima, zvanom "�ernogor� v ee pro�lom i nasta��em".

Nagrada je ovom eminentnom me�unarodnom skupu �to se dana�nja nau�na rasprava odr�ava u sredi�tu vrletne i istorijske Crne Gore u kojoj se taj �uveni nau�ni istra�iva�, kod nas �iroko popularni i od milja zvani Pavle Rus, bavio naukom skoro 30 punih godina u onda na�oj besputnoj i ratni�koj Crnoj Gori. I, ujedno kao utemeljiva� nau�no-istra�iva�kog rada u Crnoj Gori napisao je najopse�niju i najpotpuniju inostranu studiju o Crnoj Gori, a uz to i preko 70 zna�ajnih priloga u onda�njim poznatim ruskim �asopisima i publikacijama u periodu od 1879. do 15. januara 1916. kada je i umro, daleko od njegove voljene Crne Gore kao drage domovine. Kako se pri�a, umro je od uzbu�enja poslije vijesti da je austrijska vojska zauzela Lov�en i Cetinje, taj - kako je on osje�ao - poslednji djeli� njegove slovenske grude na obalama mediteranskog, Jadranskog primorja, gdje je namjeravao da i svoju djecu nastani, i da se vi�e ne vra�a u prvobitnu "rodinu".

Dodajmo, pored velikog trotomnog djela o Crnoj Gori (o njenoj pro�losti i sada�njosti) u rukopisu svoje zaostav�tine obradio je Rovinski i oko 500 bibliografskih jedinica (od 270 autora o Crnoj Gori). Kao poznavalac srpskohrvatskog, italijanskog, �e�kog, francuskog, njema�kog, engleskog i "do savr�enstva" albanskog jezika sa�inio je i azbu�ni pregled literature o crnogorskoj pro�losti i stvarnosti sa 650 bibliografskih jedinica (na preko 400 listova u svesci) od oko 600 autora. Zapravo, poznato je, tamo gdje ni veliki skuplja�i srpskih i crnogorskih narodnih pjesama nijesu doprli da otkriju �ira podru�ja i nove izvore duhovnog i poetskog narodnog stvarala�tva - Vuk S. Karad�i�, S. Milutinovi�, Njego�, kao ni vi�e od 70 pjeva�a narodnih pjesama - stigao je on da to u�ini, taj neumorni ruski putnik, i prikupio otuda preko 300 pjesama (iz Vasojevi�a). Zna�i, bio je on veliki po�tovalac na�eg narodnog folklora i ujedno na� prvi inostrani nau�ni etnograf, etnolog, arheolog, istori�ar, geograf, knji�evni recenzent, esejista. Rovinski je autor i prve nau�no-istorijske monografije "Petar II (Rade) Petrovi� Njego�, Vladika crnogorski", a pored toga i brojnih priloga iz Crne Gore na stranicama 14 tada�njih ruskih listova, �asopisa i zbornika i u mnogim onda�njim crnogorskim i ju�no-slovenskim listovima i �asopisima toga vremena.

Tako je on, kako to emotivno pi�e Evgenije Markov - ruski pisac i putopisac (1903), - "svestranom izu�avanju svoje Crne Gore Rovinski je dao cijelog sebe". To o�igledno potvr�uje i njegovo pomenuto studijsko djelo, �tampano u tri toma na preko 3700 stranica, u izdanju Ruske akademije nauka (1888-1915), kao i jo� dva ne�tampana toma - ukupno uzev sa preko 5000 stranica tekstova iz Crne Gore.

A sada bli�e, ukratko, o tragovima slovenskog �ivlja u podru�jima dana�nje Albanije prema zapisima P. Rovinskoga, s kraja 19. vijeka i prvih godina 20. vijeka, upravo na osnovama narodnih izvora, rodoslova, predanja, sje�anja i patrijarhalnog �uvanja tradicije kod na�ih crnogorskih i arbana�kih plemena, s jedne i druge strane du� dana�nje jugoslovenske granice s Albanijom.

No, u odsustvu pouzdanih pisanih istorijskih i materijalnih izvora, Rovinski nije svoja istra�ivanja zasnivao samo na rodoslovima i narodnom pam�enju porijekla, nego i na primjerima tijesnog srodstveni�kog povezivanja, grupisanja, bratstveni�ke za�tite, po�tovanja rodovske pro�losti, zadr�avanja izvornih obi�aja i kod nasilnih i voljnih promjena religije ili mjesta �ivljenja, posebno u uslovima muslimanizacije i kasnije albanizacije �itelja slovenskog porijekla. Jer, prema prou�avanju Rovinskog - "kao �to se Toski - ju�ni Albanci (u stvari hri��ani - pravoslavni) mije�aju sa Grcima, tako se i Gegi - katolici (sjeverna Albanija) mije�aju sa Srbima "svuda od albanskog Dra�a du� crnogorske i metohijsko-kosovske oblasti prema dana�njoj Jugoslaviji.

Otuda i ona jedna narodna varijanta da su potomci dana�njih Drekalovi�a pograni�nim Ku�ima od roda Kastriota, da je "njihov predak Drekale" (u prevodu Andrija) dobje�ao (ispred Turaka) u moje rodno selo Bezjovo, gdje se njegova majka ponovo udomila za Nikezu Marina - potomka Mrnjav�evi�a, od �ijeg su poroda dana�nji Nikezi�i. Predanje nastavlja da je taj Drekale "unuk arbana�kog kneza i �uvenog junaka �ur�a Kastriota (Skenderbega), od sina mu Jovana". O tome i Marko Miljanov Drekalovi�, �uveni ku�ki vojvoda, kazuje (navodno i prema nekoj izgubljenoj istoriji koja je bila kod kalu�era Ilije u manastiru Dugi) da je tamo pisalo "da su Drekalovi�i od Kastriota". Rovinski isto tako ka�e da "u�eni Njemac L. Defenbah odlu�no tvrdi da je Skenderbegova porodica slovenskog porijekla", navode�i doslovno kako to i na njema�kom pi�e "Zeine Familie War Slavishen Ursprungs" (u prevodu - isto).

No, iako se to nau�no ne mo�e pouzdano dokazati, nije bez interesa navesti i podatak da je li�no Rovinski "vidio pe�at vojvode Ilije Drekalovi�a" iste izrade "kao i na grbu �ur�a Kastriota". To bi zna�ilo da se i on, vojvoda Ilija Drekalovi�, dr�ao predanja o svom porijeklu, kao �to je i "Arhimandrit Gligorije Drekalovi� jo� godine 1765. napisao za sebe da je od roda Drekalovi�a od Kastriota". Uz Rovinskoga, toga se predanja dr�e i ne�to novija kazivanja i zapisi dr Erdeljanovi�a, Stevana Du�i�a i Toma Orahovca, za razliku od neznatnih korekcija koje �ine mjestimi�no Marko Bojov Ra�ovi� u svom "Etnografsko-istorijskom pregledu plemena Ku�a" (1963) i dr Rastislav Petrovi� u monografiji "Pleme Ku�i" (1981).

Da je Skenderbeg roda slovenskoga (pola Srbin pola Arbanas) prema srpsko-albanskom narodnom predanju, Rovinski ukazuje i na �ivotopis Skenderbega, napisan od strane ve� pomenutog katoli�kog sve�tenika, na latinskom jeziku (objavljen u Strazburgu 1537) i preveden na sve "jevropske jezike". Smatra da je to pripovijedanje Skenderbegovog biografa Barlecija - Skadranina ubrzo pre�lo "u staru srpsku knji�evnost" - "gdje ga ve� nazivlju Crnojevi�em", u duhu srpske narodne pjesme koju je on (Rovinski) slu�ao uz gusle, u Crnoj Gori. Sli�nu je biografiju, isto tako na osnovu predanja, napisao i jedan drugi katoli�ki fratar iz Dalmacije (Ka�i� Mio�i�), na srpskohrvatskom jeziku, u 17. vijeku "pola u prozi a dijelom u stihovima". Na osnovu nje (kako to i sami Arbanasi priznaju) pjevaju i pri�aju o svom Skenderbegu (Vidi: Rovinski P. A./ r. c. "Arbanasi i uloga im u istoriji i savremenom �ivotu balkanskom, "Glas Crnogorca", godi�te 1899). Marini Barlecije navodi i podatak da je ve�i dio vojvoda u vojsci Skenderbega, po�ev od Stefana Crnojevi�a, nosio srpska imena iako znatno izvrnuta "ne slovenskijem pismom i latinskijem slovima", jer su nepismeni Arbanasi tada mogli upotrebljavati samo gr�ka ili �irili�ka slova, kao �to je i Skenderbeg sa Dubrovnikom "svu prepisku vodio na srpskom jeziku".

U�eni Pavle Rovinski, koji je - kako smo ranije rekli - srpski i albanski jezik poznavao do savr�enstva, kao �to je i najavio "Glas Crnogorca" iz 1913. godine, - u Petrogradu objavio bro�uru "K arbana�kom pitanju". Tu je u vidu rasprave razvio svoj �iri pogled o Arbanasima kao starosjediocima Balkanskog poluostrva i o vi�enju Barlecija, Skadranina (60 godina poslije Skenderbega), o Skenderbegu i njegovoj borbi protiv Turaka, o masovnom u�e��u Srba-Ze�ana u Skenderbegovoj vojsci...

Govori i o njegovoj sestri Mari, udatoj za Stefana Crnojevi�a, koji je bio prinu�en da kasnije ustupi Skadar kao svoju zetsku prestonicu Veneciji, a Venecija - Turcima 1478.

Za Skenderbega kao viteza sjeverne Albanije navodi i podatak da je bio o�enjen srpkinjom Danicom k�erkom Vojvode Golema.

Padom zetske dr�ave pod Turke, pi�e Rovinski u nazna�enom tekstu petrogradske publikacije, slovensko-srpski elemenat koji se protezao niz Jadransko primorje na Jug do tada zvanog srpskog Berata (u dana�njoj Albaniji) morao je nestajati ispred turske osvete i odstupati prema Austrougarskoj.

I kako nastavlja Rovinski "arbana�ki narod pod turskim gospodstvom (kao oru�e turske vojske) dobiva takvu silu da �iri granice svoje oblasti na �tetu druge narodnosti", u ovom slu�aju srpske.

Na pisanju Rovinskog o slovenskom elementu na podru�ju turske Albanije mogao se zasnivati i Memorandum crnogorskih delegata na Konferenciji mira u Londonu 1913. (kao i na latinskom dokumentu iz 1336.) da je rijeka Drin "lumen SCLAVONIAE" naziva "srpska rijeka". A i podru�je zetske dr�ave Bal�i�a "od Skadra, od Medove od Lje�a i Dra�a" u rije�ima Mle�i�a (1362) naziva se obla��u "barona primorske Srbije" i da je "Skadar (i pored svoga arbana�kog obilje�ja) bio sredi�te sviju srpskih dinastija", po�ev od Nemanji�a iz XIV vijeka (poslije Kosovske bitke 1389 ). Tako pjeva i na�a starovremena �iroko popularna narodna pjesma "Zidanje Skadra" na Bojani koji je - kako se ka�e - "i geografski od vazda bio centrum Zete" i njene onda�nje ekonomsko-trgova�ke sfere. Ovom prilikom sa stanovi�ta savremene upotrebe termina - naziva "Albanac i Albanija" od interesa je kod nas navesti kako Rovinski daje odrednice toga pojma u pro�losti: "ime Arbanas, veli, odgovara geografskom pojmu zemlje u XII vijeku, a da je i Ptolomej spominjao ime Albani i Albanopolis; Grci danas (ka�u) Arbanitis, Srbi - Arbanas, a Turci - Arnaut; katkad i sami sebe nazivaju Arbanija; ina�e sami sebe obi�no zovu �kipetar, katkad �iptar, a zemlju - �kiperija, �kipenija ili Skjupnija (Sehkgjupnija).

O mije�anju albanskog elementa sa planinama Tesalije, Makedonije, Epira, poslije pada bugarske dr�ave, pa onda srpske i Vizantije pod Turke i, nadalje, usljed islamizacije i katolicizacije pravoslavnih Arbanasa, Grka i Srba zate�enih na tlu onda�nje turske Albanije - Rovinski govori pomo�u zaklju�ka njema�kog nau�nika Difenbaha da "savremeni arbana�ki jezik predstavlja potpuno rastrojstvo u foneti�kom pogledu i vrlo je izmije�an - najvi�e sa gr�kim pa s romanskim, najposlije sa srpskim i turskim". I, posebno ilustruje rije�i slovenskog porijekla u jeziku Albanaca, pomo�u tada�njeg "rje�nika arbana�kog jezika" uz knjigu G. Pana "Albanesishe Studien", Jena, 1854.

Mije�anje albanskog i slovenskog stanovni�tva tokom XV vijeka, navodi Rovinski u knjizi "�ernogorija...", osjetilo se i na dana�njim slovensko-srpskim podru�jima Skadarskog i Kosovskog vilajeta. U podru�ja dana�nje Crne Gore, stigli su - u Lje�ansku nahiju Albanci iz Lje�a, u Bjelopavli�e iz Duka�ina, u Vasojevi�e - iz Prizrena, dio Ku�a i Ozrini�a tako�e otuda. Krajem XVII vijeka, preko Save i Dunava, veliku seobu Srba u Austriju pod patrijarsima Arsenijem �arnojevi�em i Arsenijem III Jovanovi�em, tj. tu veliku odstupnicu srpskog �ivlja, pratilo je naglo naseljavanje Arbanasa u tada napu�tene krajeve. O�igledno, to je dovelo do masovnosti Arbanasa u nekada�njim �isto srpskim naseljima - Prizrenu, Pe�i, Pri�tini, Skoplju, �ak i u sredi�tu slavnog srpskog Manastira De�ani. Od tada je, zahvaljuju�i turskoj politici, Srbima bilo sve tje�nje me�u Arbanasima na tim teritorijama gdje su iza toga bivali sve malobrojniji (do dana�njeg dana). Upravo, usljed tih seoba iz Stare Srbije, kako pi�e Rovinski, ostale su "pusto�i koje su naseljavali Arbanasi", osobito muhamedanci, tamo�nji begovi, priznaju�i da su potomci znatnih srpskih ku�a... Krasteni�i, Ga�i, Beri�e (osobito arbana�ka plemena) u vrijeme gladnih godina gostoprimno su do�ekivali dolaznike - srodnike iz Crnogorskih plemena: Ku�e, Vasojevi�e, Bjelopavli�e, kao svoje davne saplemenike".

Govore�i Rovinski o zategnutosti izme�u Albanaca i Srba poslije poslednjeg rusko-turskog rata, do kada su odnosi bili dosta mirni, prema onda�njim vijestima koje su stizale iz Kosovskog vilajeta, zapisao je da se "tamo razvija takvo istrebljenje Srba, da ako se polo�aj brzo ne promijeni - �to su svi izgledi - i prije 10 godina tamo ne�e biti ni jednog Srba". Valjda, to bi se moglo smatrati dalekovido��u Rovinskoga i za dana�nje stanje na Kosovu i Metohiji. Jep, - "tako se Turska, kako nastavlja Rovinski, osloba�ala od slovenskog elementa, a Arbanasi se sve vi�e �irili na plodnim ravnicama srpskim, na �tetu druge narodnosti... i slu�ili kao oru�e turske vlasti..., i tako nesvjesno vr�ili izvjesnu politi�ku ulogu."

Ina�e, i �injenica koju tako�e navodi Rovinski da je oko polovine XVI vijeka "ve� u Skadru bila proradila druga slovenska �tamparija... i da je tamo�nju srpsku kulturu istrijebio razuzdani Arnautluk... i Skadar se tako sa okolinom poarbanasio", - govori da je slovensko-srpskog elementa bilo dosta rasprostranjenog me�u albanskim �ivljem i u to vrijeme. A da se i ne govori o vremenu nad je Skadar bio "prestonica prve srpske kraljevine Vojislavijevi�a u prednemanji�ko doba, i poslije Nemanji�a opet - prestonice Zete, posljednje nezavisne dr�ave Bal�i�a i Ivana Crnojevi�a koji je povla�e�i se prema �abljaku, Obodu i Cetinju - postavio temelje dana�nje Crne Gore".

Ovakve makar i globalne ocjene Rovinskoga o narodnim "mje�avinama", na podru�jima Turske Albanije, treba izuzetno respektovati. Jep, one su proisticale iz njegovog poznavanja i vrlo odgovornog prou�avanja svih onda raspolo�ivih arbana�kih i inostranih zapisa ili publikacija druge polovine XIX vijeka na koje se on poziva, oslanja ili navodi. On zna da koristi i skadarsku pjesmu "Milet - ba�na vogel" iz 1888, katolika Hila Ifelisa i muhamedanca Ose Filtoresi, zatim - putopis po gornjoj Arbaniji (1882-93) njema�kog nau�nika dr Kurta Haserta; poziva se i na djelo francuskog konzula Ekara u Skadru o sjevernoj Arbaniji ("Histore Et Descripion Dela haute Albanija Guegarie", objavljeno u Parizu 1859), koji je "podjednako �titio od Muhamedanaca i katoli�ke Arbanase i pravoslavne Srbe". Citira i knjigu J. Jubanija "jednoga - kako ka�e - od najinteligentnijih Arbanasa toga vremena, koji se bavio i arbana�kom knji�evno��u ("Raccolta di canti populari e rapsodie di poeni Albanesi", Trieste, 1871) i ukazivao na spekulativno dejstvo inostranog sve�tenstva me�u Arbanasima i na fanatizam muhamedanske i hri��anske podvojenosti na podru�ju katoli�ke skadarske op�tine", gdje je "duh vaspitanja u rukama italijanskih jezuita". Zbog sli�nih okolnosti mnogi su se Srbi u takvim sredinama tur�ili na podru�jima Sjeverne Albanije posebno du� ju�noslovenske granice, arbana�ili ili iseljavali. Pri tome su velikoalbanci stalno "igrali ulogu srednjovekovnih barona" u svim sredinama gdje je bilo slovensko-srpskog �ivlja koje je nerijetko "kupovalo i odobrenje, otkup, za �enidbu - da im ne bi bili napadnuti svatovi", o �emu je i petrogradsko "Novoe vrem�" 1910. pisalo povodom organizovanja Saveza Arbanasa, na primjer, u Kosovskom vilajetu.

Ina�e, Rovinski je za svoje radove "K albanskom voprose" mogao raspolagati i knjigom "Istori� raziskani� o slav�nah v Albanii v srednem veke" od Vikentija Maku�eva, objavljene u Var�avi 1871, koji u njoj (glava III) posebno razla�e poglavlje "Serbski� period 1350-1450" u kojem istorijski dokazuje da je "u prvoj polovini 14 vijeka cijela Arbanija bila u rukama srpskog cara Stefana Du�ana Silnog (koji je imao i "titulu albanskog kralja")... i da je sjeverna Arbanija sa gradovima Skadrom, Barom, Ulcinjem i Lje�om od davnih vremena �inila nerazdvojni dio srpskog carstva". Sve je to imalo odraza i na dalje vjekovno mije�anje i odro�avanje slovenskog i albanskog �ivlja na podru�ju dana�nje Albanije i razvijanja Skadra kao srpsko-zetske prestonice Nemanji�a i Stefana �arnojevi�a (od 1420), zvanog "Arvanit hrabri", osvjedo�eni prijatelj roda Skenderbega uz �iju je zetsku pomo� utvr�ena i Kpoja kao centar albanske uprave pod dinastijom �er�a Kastriota, protiv Turaka. Otuda je, kako pi�u ruska "Slav�nska� izvesti�" o Skadru i Dra�u u broju 3. od 1912. godine "vrlo te�ko odrediti kojoj nacionalnosti pripadaju tada pograni�na plemena - Hoti, Grudi, Kastrati, Klimenti i drugi kao odnaro�eni Srbi, u dana�nje vrijeme ve� nesumnjivo albanska. Na primjer, upravo, zbog takve me�usobne povezanosti i gustine srpskog elementa (sve do pada zetskog gospodarstva) grad Berat (tada petnaest hiljada stanovnika) nazivan je "Albanski Beograd". Valja o svemu tome �ire vidjeti "Slav�nska� izvesti�" - o naseljima Albanije (N. 8, 1913) ili "Slav�nska� izvesti�" - Albanija i Albanci, Duklja, Epir i Albanija - N. 2. i H. 4. (1912); Naselenie Albanii, �to takoe Stara Serbi�, N. 8.; Albanskie zametki, N. 48, 49 (1913); Albanski� vopros (hronika) A. Pogodina u "Vestniku Evropi" (45-godi�te), Sankt-Peterburg, iz 1910. godine.

Sve �e to biti velika potvrda o izmije�anosti slovensko-albanskog �ivlja od Du�anova carstva do na�ih dana i na podru�jima dana�nje Albanije i dana�njih jugoslovensko-albanskih granica, odnosno i prije dolaska Turaka. Vrijeme muslimanizacije Balkana, odnosno zate�enih Slovena i autohtonih Albanaca, odnosno albanizacije slovensko-srpskog �ivlja na teritoriji nekada�nje Turske Albanije i albanske Albanije iz na�eg socijalisti�kog perioda "Drugova" Envera Hod�e i pomaga�a iz Tirane kao i na�ih doma�ih Murte�ija i Hod�a iz pokrajinsko-kosovskog vilajeta na�e novo balkansko-rodovske zajednice za "unapre�ivanje" me�unacionalnih odnosa - lako se mo�e ilustrovati i novim sli�nim podacima.

Ali, bi�emo pravilniji ako se bli�e vratimo nalazima, istra�ivanjima i shvatanjima Rovinskog i na�ih narodnih istori�ara lika M. Miljanova, J. Erdeljanovi�a, A. Jovi�evi�a, M. Ra�ovi�a i drugih koji su pismenije slali od nekih najpismenijih fratara i statisti�ara tursko-mleta�ko-austrijskog tipa o odnosima srpsko-crnogorskog i albanskog �ivlja u pro�losti. Na�i �e se u tome i bogato narodno predanje crnogorsko-albanskog svijeta kod nas i u Albaniji, koji vi�e vjeruju u davno i blisko srodstvo i vjekovnu me�uzavisnost podru�nih naroda na ovim balkanskim vjetrometima nego li kod "savremeniziranih politi�ara" kvazidemokratske i kvazisocijalisti�ke �kole iz proma�enog perioda Saveza komunista Jugoslavije i Partije rada Albanije.

Pogledajmo studijsko-istra�iva�ki rad - poznatu knjigu Pavla Rovinskog "�ernogor� v ee pro�lom i nasta��em (Geografi�, Istori�, Etnografi�, Arheologi�, Sovremenoe polo�enie) - tom II, dio I, �tampanu po odobrenju Ruske imperatorske akademije nauka, maja 1887. g. na ruskom jeziku. Zapazi�e se da je on jo� prije vi�e od 100 godina, zna�i - jo� za �ivota na�ih djedova i pradjedova, zapisao - ugrabio ono �to su pradjedovi mogli usmeno - �ivom rije�ju da prenose (zbivanja "sobiti�") iz sje�anja i rije�i svojih �ivih o�eva i djedova iz dubljih vremena neposredno i posredno. A ta usmena istorija u Crnoj Gori, poznato je, za narod �ire i uvjerljivije izra�ava narodnu pro�lost, jep se predanje prenosilo kao amanet predaka, bilo u narodnoj pjesmi ili pri�i. Takvo narodno predanje zamjenjivalo je sve do sada poznate nau�ne institucije, kojima na balkanskim prostorima tada nije moglo biti ni pomena, te je onda - djed unuku, otac - sinu - kroz vjekove dovikivao: "Gdje ja stadoh - ti produ�i..."

Zapravo, Rovinski se trudio - kao �to smo naveli - da koristi i mnoge pisane doma�e i inostrane izvore do kojih se u onim oskudnim vremenima moglo dolaziti, i dosljedno ih davao naporedo sa narodnim izvorima, najbli�im narodnom shvatanju i se�anju.

Tako je on u svom studijskom djelu "�ernogori�...", pored opisa Crne Gore Marijana Bolice iz 1614. godine, i novijeg vremena Vijala de Somiera (1820), metodom visprenog nau�nog radnika dokazao "da i uop�te Crna Gora, kao zemlja stvorena od izbjeglica sa raznih strana, nezadovoljnim tu�im gospodarstvom ili njihovim pokornim izme�arima i progoniteljima po bilo kom osnovu, nije mogla uvijek sa�uvati svoju plemensku cjelinu" - da ka�emo rodovsko-plemensku, odnosno usko nacionalnu �istotu, koju �ele da postignu neni na�i savremeni nau�nici tipa balkanske politikologije o �istoj genezi Albanaca, Arijevaca, Ilirika, Crnogoraca, Srba, Turaka, katolika, pravoslavaca, muhamedanaca i sl. To i dan-danas mo�e da predstavlja najvi�u kritiku idejnih otaca "Velike Albanije" i nacionalnog sindroma - da savremena Albanija nema u sebi i svome rodoslovlju ni Grka, ni Srba, ni Crnogoraca, ni Makedonaca, ni kakvih sve ostataka drugih pute�estvenika i �itelja koji su umrli ili pokopani na tlu tek prvi put me�unarodnim odlukama osnovane albanske dr�avne zajednice 1913 godine.

Potvr�uje se to i na izvorima knjige Rovinskoga i drugih crnogorsko-albanskih narodnih izvora i etnografa koji su posredstvom narodne rije�i rekli i svoja shvatanja o stanovni�tvu slovenskog porijekla Sjeverne Albanije i o izmije�anim elementima albansko -slovenskog ili srpsko-albansko-crnogorskog stanovni�tva du� dana�njih granica Albanije i Jugoslavije (sa jedne i druge strane granice). Jep, teritorijalno-pravno dogovorene granice nijesu �to i krvna arterija vjekovnog �ivljenja i ukr�tanja naroda i narodnosti na odnosnim podru�jima, posebno albansko-crnogorskim srodstveni�kim i dobrosusjedskim, �to je imalo odraza i na �ire povezivanje u borbi protiv Turaka.

Rovinski to �itko ilustruje na primjeru poznatog ratobornog i slobodarskog plemena u Ku�ima o kojem je u pro�losti kod nas - ne bez nekog razloga - napisano najvi�e knjiga, �to i mene moja zavi�ajnost iritira da na tim primjerima plasiram i svoju tezu. Li�no, i moja je sestra od ro�enog strica, Ljubica, udata u Kastratima kraj Skadra, ali usljed Enverove politike - ne vi�amo ni nju ni njenu djecu ve� 45 godina. �ak je i dopisivanje izuzetno ote�ano, bar dosad.

Za rodona�elnika Drekalovi�a, Rovinski ne sumnja (pored svih varijanti), da je arbana�kog porijekla, da ga narodno predanje ve�e za srodstvo �er�a Kastriota Skenderbega, �to pokazuje i njegovo samo ime, kao �to tako�e ne sumnja da su staro pleme Ku�a (poslije pada srpskog carstva) "naselili Srbi iz drugih srpskih zemalja" i da su ih poslije toga "pritijesnili Drekalovi�i" albansko-srpskog porijekla iz Albanije. Isto tako, i na� Erdeljanovi� je zabilje�io da su 25% ku�kih Arbanasa srpskog porijekla (1907), knjiga IV.

Rovinski u svom ve� pomenutom djelu doslovno pi�e:

"Naporedo sa Ku�ima u sastavu gotovo nerazdvojne teritorije �ive Zatrep�ani, koji po porijeklu �ine zbir doseljenika, te kao takvi ne pripadaju ni jednom u cjelosti plemenu, nego su do�li iz raznih mjesta Crne Gore, Ku�a i Albanije, bilo kao starocrnogorci, starosrbi ili staroalbanci... - u kojima preodolijeva albanski elemenat, kao �to se i danas vidi po tome �to svi govore albanski i svi su katoli�ke vjeroispovijesti". Koliko su me�usobni uticaji i danas vidljivi, njima bliski pravoslavni Ku�i iz Fundine i Orahova dobrim dijelom razgovaraju sa Zatrep�anima na albanskom ili srpskom jeziku, kao i obratno.

Sli�no je i u Lje�anskoj nahiji za �ije stanovnike narodno predanje, kako Rovinski pi�e, opravdano govori "�to oni pribili iz Le�a i kone�no b�li pravoslavnie Serbi", Ima i doseljenika iz Kpoje, rezidencije slavnog albanskog roda Kastriota koji �ive u selu Krusi, �iji je - kako Rovinski ka�e - i naziv albanskog porijekla, a ima i drugih naselja u kojima su nastanjeni �itelji srpsko-albanskog "proisho�deni�" iz Kastrata u Albaniji (Mugo�a, Gornji Kopoti, Parci, Releza).

Rovinski navodi: "S dosta to�nom vernost� mo�no prin�t vremenem doseleni� Belopavli�e� konec XV veka, kogda pal Georgi� Kastriot", a Crnojevi�i po�eli uzmicati (ispred Turaka) prema Zapadu; za njima su se po�eli povla�iti i doseljenici, preci crnogorskih Bjelopavli�a, sa podru�ja arbana�kog Duka�ina u kome je bilo dosta "v vs�kom slu�ae Serbov �istih, ili da�e ne mnogo sme�anih s Arnautam", negdje na desetak pasova "tomu nazad" od dolaska njihova rodona�elnika Bijelog Pavla, od oca Leke i djeda Duke". (I upu�uje na rodoslov od M. �obaji�a, "Mladi Crnogorac", str. 65, navodi Rovinski).

Za potvrdu slovensko-srpskog �ivlja u Dra�u i Lje�u, jo� u XIV vijeku, Rovinski u knjizi "�ernogori�..." navodi da su tim naseljima upravljali "Radi�i i Jurasi�i" i da se njihova vladavina protezala od Avlone u Albaniji. Zaklju�uje da su tada, uz sebe, morali imati i vojsku slovenskog porijekla. Otuda, iz takvih sredi�ta, sli�na pretpostavka i o doseljenicima u Crmnicu, Ceklin i druga crnogorska mjesta, ili o ostacima takvog na�eg slovenskog �ivlja u mjestima stare Albanije, koji je mogao biti lako asimilovan zbog udaljenosti od mati�nog roda i presije inovjernika - muhamedanaca i katolika.

Do istih otkri�a i stanovi�ta, posredstvom narodnog predanja, pored inostranog crnogorskog etnografa Pavla Rusa, u odvojenom postupku, do�ao je i na� �uveni crnogorski vojvoda i samouk, narodni knji�evnik Marko Miljanov Popovi� Drekalovi� od (prema predanju) sloveno-albanskog roda Drekalovi�a, iz Ku�a - autor knjige "Pleme Ku�i u narodnoj pjesmi i pri�i", "�ivot i obi�aji Arbanasa" i "Primjeri �ojstva i juna�tva" - veliki poznavalac i po�tovalac narodne tradicije i etike, i Arbanasa i Crnogorca. U njegovim ku�ko-arbana�kim narodnim izvorima koje je i li�no slu�ao iz �ive rije�i najstarijih i najvi�enijih pograni�nih Ku�a i Arbanasa, sa jedne i druge strane granice, izme�u Turske Albanije i njegove Crne Gore, zabilje�io je da su sjeverna arbana�ka plemena - Hoti, Kastrati, �aljani, Selj�ani, Grudi i drugi - slovenskog porijekla, da sa Crnogorcima (kao takvim) imaju mnogo zajedni�koga u etni�kim osobinama u plemenskom �ivotu, u proslavljanju istih krsnih imena. I, to se uzima kao provjerena tradicionalna sigurnost i da su istoslavljenici istoga roda - Hoti slave Ivanj dan, Kastrati Markov dan, Grudi - Gospo�in dan, Selj�ani Petkov dan, �krijelji - Nikolj dan, i sl.

Od bra�e Vasa i Krasa, iz Albanije, vode porijeklo - pi�e Marko - jaka plemena Vasojevi�i u Crnoj Gori i Krasni�i "oko Drima i Prokletija arbana�kijeh... i druga plemena arbana�ka, blizu Skadra, Kastrati i �aljani navode se blizu s Ku�ima". O njihovim primjerima �ojstva i juna�tva, o njihovu prijateljstvu, patrijarhalnom i pastirskom �ivotu, gostoprimstvu, "juna�koj siroma�tini" i besi - govori on s divljenjem i po�tovanjem, kao o najranijim Ku�ima i Crnogorcima. Otuda je Marko Miljanov i prijateljevao sa bliskim i odabranim Arbanasima i na slavama i u ratovima protiv Turaka, i on i njegovi Ku�i (Vidi: "Pleme Ku�i u narodnoj pjesmi i pri�i" i "�ivot i obi�aj Arbanasa", 1904).

Drugi na� crnogorsko-srpski etnograf dr J. Erdeljanovi�, sa vi�e u�enosti od M. Miljanova i vi�e autohtonosti od Pavla Rovinskog, u svojoj "Etnolo�koj studiji" (Beograd, 1907) o Ku�ima i Staroj Crnoj Gori, pro�irio je mnoge nalaze iz na�e narodne pro�losti ali nije uvjerljivije korigovao narodno predanje niti zapise, ni Rovinskoga niti Marka Miljanova o srodstveni�koj me�upovezanosti slovensko-albanskog �ivlja u pro�losti na podru�jima Sjeverne Albanije i du� dana�nje crnogorske granice na na�oj strani. Narodno predanje o porijeklu ku�kih Drekalovi�a nije ugrozio ni R. Petrovi� u svom nau�no-istra�iva�kom radu "Pleme Ku�i 1684-1796".

O podudarnosti crnogorskih narodnih predanja i pojedinih dostupnih istorijskih zapisa i predanja Arbanasa sa podru�ja Malesije najizvornije i najsre�enije govori etnografski zbornik "Naselja i porijeklo stanovni�tva Malesije" od Andrije Jovi�evi�a (iz 1920. i 1922), ra�en po uputu velikog jugoslovenskog nau�nika - etnologa Jovana Cviji�a, koji je �tampan u Beogradu 1923. godine. Prema predanju brdskih plemena - Malisora, du� dana�nje crnogorsko-albanske granice, Jovi�evi� bilje�i (str. 73) da su "preci svih malisorskih plemena (Sjeverna Albanija), izuzev jednog dijela Gruda, doseljeni (prvobitno) iz crnogorskih brda i Bosne i Hercegovine. Hoti se dovode u krvnu vezu sa Piperima i Vasojevi�ima, Kastrati sa Ku�ima, Klimenti sa Piperima i Ku�ima, i �krelje sa Bo�njacima...

Ima dokaza da su preci dana�njih Klimenata bili pravoslavni, �to tako�e tvrde i sva klimenta�ka predanja. I za sva druga malisorska plemena ima takvih tragova (mnogobrojne crkvine pravoslavnog tipa to dokazuju). Vrijeme je - pi�e Jovi�evi� - izmijenilo �ud ovih gor�taka, nametnulo im arbana�ki jezik ... Poprimili su i arbana�ke navike (arbana�kih nomada) i vjeru, �to ih je potpuno odrodilo. �enidba i udadba izme�u Srba i Arbanasa (koje se jo� i danas vr�e) najvi�e su veli Jovi�evi� - odrodile Srbe. Arbana�ke �ene udate za Srbe u�ile su prvo svoju djecu arbana�kom jeziku dok Srpkinje udate za Arbanasima nijesu to �inile ... Tako je albanski - istiskivao srpski, a time i vjeru i pojam o narodnosti. Uz to, udata Srpkinja (radi vi�e mira u ku�i i po�tovanja mu�a) jo� odmah prilikom vjen�anja prelazila je u vjeru svoga mu�a". To su katoli�ki sve�tenici vrlo usrdno primali i obavljali.

Andrija Jovi�evi� tako�e bilje�i da su se mnogi Malisori preselili docnije u razne krajeve Crne Gore, i da mnoga danas uva�ena bratstva u Crnoj Gori sa Klimentima �ine jedan rod. To se manifestovalo u raznim prilikama (svadbe, slave, uto�i�ta, zajedni�ke osvete, umiri, sahrane, - istovjetni obi�aji, srodnost psiholo�kih osobina i sli�nost spoljnjeg izgleda, dosta istovjetnih - srpskih imena) "od Zetskog polja do vrhova Prokletija".

Pravoslavlje je jo� u XIV vijeku, pi�e Jovi�evi�, u okolini Skadra ostavilo mnogo vidnih ostataka. Li�no je bio u prilici tih godina da zabilje�i u Skadru 184, u Vraki 132, Kamenici 13, u Dirigljati na Bojani - desetak pravoslavnih porodica, ve�ina njih porijeklom od starog srpskog stanovni�tva - "gdje su svi govorili srpski". Kasnije su slijedila sve rigoroznija potiskivanja, iseljavanja, pretapanja i prelivanja jednih u druge, ponajvi�e Srba u Arbanase, pravoslavnih u katolike i muhamedance, i "poarbana�ili se". O tome je svojevremeno pisao i poznati etnolog Jovan Cviji�.

Otuda je i danas lak�e shvatiti da je naseljenost Sjeverne Albanije srpskim stanovni�tvom tokom srednjeg vijeka u�inilo Skadar zetskom prestonicom, te da su od tuda i pravoslavne Srbe Skadrani dugo me�usobno nazivali "fe i pljak", �to �e re�i "stara vjera", na albanskoj teritoriji, kao gospodaruju�a.

Vraka, kao i Skadar, tako�e je �iva rana poslednje odbrane, najre�itija srpsko-crnogorska oaza koja se transformisala u "Veliku Albaniju". O tome ima i najnovijih podataka u "Pobjedi", od 26. marta 1989. godine. Podatke je saop�tio u�itelj Vuko Stojkovi� koji je slu�bovao u Srpskoj osnovnoj �koli u Skadru, desetak godina (1923-1932). Pored onda�nje Osnovne �kole, pi�e, u Skadru je radilo i Dje�je zabavi�te, �enska radni�ka �kola, Kulturno-prosvjetno dru�tvo "Obili�", Omladinsko dru�tvo "Guslar". Postojala je i srpska crkva sa skadarskim vladikom, i srpsko groblje. Ka�e se, pored Srba, Crnogoraca i Muslimana, bilo je i podgori�kih muslimana. U �koli je, pored njegove supruge Milice, radio i Haralampije Andri�, ro�eni Skadranin, a prije njih - Filip Proti�. Radili su u novopodignutoj �koli koju je sagradila bogata porodica Berovi� i poklonila je crkvenoj op�tini srpskoj. Ina�e, Srpska �kola u Skadru, osnovana 1862, starija je �etvrt vijeka od prve albanske �kole otvorene u Velikoj Kor�i 1887. Tamo su zapa�ene i starocrnogorske porodice Popovi�a, Vukoti�a, Andri�a, Dervi�evi�a, Vu�ini�a, Stani�a, Kadi�a, �triki�a, �or�evi�a, Krivokapi�a, Osmanagi�a, Misovi�a i dr.

Tako�e, pouzdano se zna da je i na podru�ju Vrake do 1943. godine bilo oko 200 crnogorskih domova (postojala je i Osnovna �kola i crkva) - u desetak sela sa preko 60 bratstava iz Crne Gore (najbrojnije sredi�te Mali Bori�). O tome se dokumentovano govori u knjizi zapisa na�eg savremenika - zemljaka Lazara Roganovi�a rodom iz Vrake, pod naslovom "Vraka i Vra�ani", odnosno "Pod suncem tu�ega neba", �tampane u Prijepolju 1978. godine. Tamo se ka�e da je 1934. godine, od zuluma vladavine Ahmeta Zoge, Vraku napustilo oko 150 crnogorskih porodica, kasnije naseljenih u okolini Orahovca, na Kosovu, odakle su ponovo 1941. godine morali da se nekud razbje�e i rasele. Ina�e, u Vraki su crnogorske porodice nastanjivane negdje po�etkom XVIII i zaklju�no sa drugom polovinom XIX vijeka. I, sve su one do strahovlade Envera Hod�e (1948) odr�avale veoma drage prijateljske ro�a�ke i ekonomske odnose, posebno sa stanovni�tvom Zete. Za istra�iva�a je od posebnog interesa tamo taksativno dati spisak bratstava koja su naseljavala Vraku (63) i brojnijih i bogatijih porodi�nih doma�instava crnogorskih, njihove srodstveni�ke i zavi�ajne veze sa Crnom Gorom, a re�a se u knjizi i dosta imena i primjera pobratimstva i prijateljstva crnogorskih Vra�ana sa �estitim albanskim porodicama u Vraki i okolini. Dokumentuju se i stari narodni obi�aji, vrline i patnje tamo nastanjenih Crnogoraca, imena poginulih u oslobodila�kim ratovima i njihovim kretanjima tokom I i II svjetskog rata.

Me�utim, najsvje�iji podaci iz vrlo zaka�njele informacije Skup�tine SR Crne Gore o polo�aju jugoslovenskih nacionalnih manjina (danas) u savremenoj Albaniji govore da - prema procjenama u SFRJ (saop�teno u Ujedinjenim nacijama) - tamo boravi oko 100.000 pripadnika jugoslovenskih naroda me�u kojima 60-80.000 Makedonaca, oko 20.000 Srba, 15-17.000 Crnogoraca i do 3.000 doseljenika slovenskog porijekla iz Bosne i Hercegovine. Prema zadnjem zvani�nom popisu u Albaniji je evidentirano svega 100 Crnogoraca, Muslimana i Hrvata. Ali, kako u Informaciji pi�e, i to se mo�e smatrati nekim demokratskim napretkom, jep se - poslije dugog perioda, makar i u ovako malom broju, prvi put spominje da pripadnici ovih naroda uop�te �ive u Albaniji (!). Pri tome Albanija priznaje samo postojanje makedonske nacionalne manjine, dok postojanje crnogorske javno i slu�beno negira. Ina�e, prema nekim novijim istra�ivanjima, pretpostavlja se da na podru�ju Skadra, Dra�a, Vrake i Tirane �ivi oko 2.650 porodica, tj. blizu 17.000 lica crnogorskog porijekla koja su pokr�tavanjem imena i prezimena (1966) dobila (posebno djeca) "savremena" albanska (revolucionarna) imena ilirska. Od tada su ukinuta i prezimena na "i�" i "vi�", �ime su im tako velikodu�no darovali progresivno "albansko porijeklo" i isklju�ili mati�no, maternje, slaveno-srpsko-crnogorsko, �to se ono ka�e od pamtivijeka.

Nadajmo se da �e pobijediti ona poetska vizija na�ega Zmaja "mjesto topa tigra ljuta, mjesto ma�a i hand�ara", da �e progresivni duhovi "kr�it puta" i da �e pero da vje�nost stvara.

Autori | Jezik | Folklor | Istorija | Umetnost | Prevodi | O Albaniji | Bibliografija | Linkovi
Naslovna | Promena pisma | Novosti | Mapa | Kontakt