—
Mi že Sentandrejci —Tesla
– Bako, idi, jbtb, čekaju te na Pesku – presekao je pudarsku idilu neki dečak.
– Mene? A ko to mene čeka, rođeni?
– Čekaju te Prorok i Teslinci.
– Šta divani to dete?
– Ma to su naši ribari – smejala se majka dečkića. – Oni se bave paradama i vatrometom, što ste tražili.
– E onda deder, švrćo, trkni i reci im da je njima isto tolko dovde ko meni dondle.
– Ali treba nešto, jbtb, da ti pokažu.
Glavata Nata se spustila na obalu. Koliko puta se ovde kupala, davno, u detinjstvu! Pesak su onovremeno dovukli zapregama i nasuli ceo zaliv iz kojeg voda nije mogla da ga ispere.
– Dakle vatromet? – dočekao je Glavatu Natu čovek u crnom gumenom šinjelu.
– Potrefjo si. Voljela bi vatromet na Preobraženje.
– Bakica bi se igrala vatrom.
– Samo da se ne upiški! – bacio se od smeha u pesak mladić u ishabanom bademantilu i vojničkim cokulama.
– Sram vas bilo, balavci! – uvredila se Glavata Nata, mada joj nije bilo ni svejedno. Ekipa je izgledala čudno. – Ako ste brezobrazni, trašću drugog.
– Opa, bako! Kako misliš. Ako ti nije stalo do kvaliteta…
– Zaš, vi ste vada ekstra štogođ?
Prorok je izvukao pištolj brzo kao Li van Klif, i ispalio raketu.
Nad Dunavom zasevala su slova: Udruženje Nikola Tesla i Teslinci.
– Sad ću se premetnuti! – sricala je munju Glavata Nata. – Al da nije ovo od vraga, čuješ li?
Prorok i Teslinci su se smejali. Nikola Tesla bio je Srbin. Pokazali su joj transformator s gvozdenom kotvom u obliku krsta i sa četiri namotaja koji su jedan drugom okrenuli leđa kao ocila.
Iz uređaja blesnula je preobražena struja i nadvila se nad rekom kao brežaljak na kojem je stajao Nikola Tesla i bombardovao svemir. U rukama su mu pucali kosmički bičevi visokog napona i bacali iskre poput zvezda, a one su slale povratne talase u Tesline električno načuljene uši.
Glavata Nata je bila zadovoljna. Na Preobraženje išaraće sentandrejsko nebo kao licitarsko srce. Međutim, potreban je i običan vatromet, Srbi su ipak staromodni. Neka bude i “grčke vatre”, to je pravoslavno.
Prorok je pitao šta da bude ispisano na nebesa.
– Evo, piši – zabacila je glavu Glavata Nata, kao da inspiraciju skida odozgo: – Mi že Sentandrejci, slavni celog sveta.