 Dr
Goran Komar
Savinske čitulje novskih
familija
Posveta autora: Novskoj djeci
Internet izdanje
Izvršni producent i pokrovitelj:
Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus, Beograd, novembar 2001
Producent i odgovorni urednik: Zoran Stefanović
Likovno oblikovanje: Marinko Lugonja
Tehničko priređivanje: Saša Šekarić |
Štampano izdanje
Izdavač: Manastir Savina
Lektor: Tamara Komar
Štampa: Biro KONTO Igalo bkonto@cg.yu
Tiraž: 200
Herceg-Novi, 2001.
|
Sadržaj
Zbirka familijarnih čitulja Svetouspenskog manastira Savina u Herceg - Novome (Meljinama), okuplja pedeset čitulja. Sve pripadaju 18. i 19. vijeku, mahom drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. vijeka. Poput čitulja grbaljskih, krtoljskih i luštičkih porodica i rodova koje su sakupljene u posebnim knjigama načinjenim od samih savinskih kaluđera, i među kojima su dvije objavljene fototipski i sa prevodom,[1] savinska zbirka čitulja čuva i pojedinačne čitulje novskih familija, obično zaštićene kartonskim koricama, sa primitivnom narodnom ornamentikom i maloga formata. Neke čitulje znatnijih i svešteničkih porodica su obimnije i zahvataju više ispisanih listova, a neke, i svakako veći dio, samo nekoliko ili čak jedan presavijeni list. Ima čitulja koje su ispisane crvenom bojom u inicijalnim slovima i sasvim kaligrafski, a ima ih ispisanih veoma neuredno. Sve čitulje koje pripadaju 18. vijeku, ali i pretežni dio onih koje su načinjene do pobjede Vukove reforme, pisane su starom ćirilskom azbukom.
Posebnu pažnju privlači činjenica da jedan dio čitulja iz ove zbirke nedostaje, kao i da je ovdje sačuvan dio čitulja od kojih su preostale samo kartonske korice. Svakako, istina je da se u manastiru Savina više ne čuvaju sve familijarne čitulje koje je ovdje zatekao sveštenik Savo Nakićenović, autor studije "Boka", štampane 1913. godine. I njemu su ove čitunje poslužile kao značajan izvor za istorijat bokeških rodova i familija, i on je autor koji ih je najviše koristio. One zaista predstavljaju krupan izvor za porodične istorije gornjebokeških rodova, ali i za istoriju novskih naselja, i naročito, istoriju Srpske Pravoslavne Crkve u primorju i Boki Kotorskoj. To smo očigledno pokazali objavljivanjem pomenutih bokokotorskih pomenika Luštice i Grblja. Ovi pomenici su nastali u vrijeme gradnje Velike savinske crkve koja je započeta 1777. a dovršena 1799. godine. Upravo u tome periodu nastale su čitulje grbaljskih i luštičkih familija i to nam daje za pravo da vjerujemo da su čitulje nastajale i predavane kaluđerima manastira Savina prilikom sakupljanja priloga za gradnju Velike crkve. Ona je građena trudom sveg primorskog, dalmatinskog i bokeškog Srpstva. Ovi bokeški pomenici sadrže imena veoma velikog broja sveštenika i kaluđera iz Grblja i Luštice.
Stoga, bilo je neobično zanimljivo vidjeti kakva sve nova saznanja mogu nositi čitulje bokeških porodica, mahom hercegnovskih i topaljskih, koje predstavljaju posebnu arhivsku zbirku manastira Savina, manastira nadaleko poznatog po svojoj rukopisnoj biblioteci.
Vjerujemo da je najpovoljniji način prikazivanja savinskih čitulja pružanje njihovih faksimila, sa prevodom, štampano savremenom vukovskom ćirilicom. Tamo gdje zbog propadanja ili lošijeg papira koji je korišćen nije moguće pružiti snimak čitulja, to ćemo posebno istaći. Takođe, u izboru čitulja za snimanje, opredjelićemo se za manji dio značajnijih, isključivo iz razloga nedostatka sredstava.
Savinske čitulje pomenuli su svi istraživači koji su pisali o manastiru, ili su pružali inventare manastirske biblioteke. Najpreglednije je to učinio mnogozaslužni Dimitrije Bogdanović. I sada se u Savini nalaze njegove bilješke ispisane pisaćom mašinom, udjevene u sve savinske rukopisne knjige. Zbirku čitulja D. Bogdanović je samo pomenuo, uz opasku o vrsti ćirilskog pisma i ornamentici koju nose kartonske korice čitulja. O savinskim čituljama pružio je nekolika odlična pregleda i sveštenik Savo Nakićenović u Vjesniku Srpske Pravoslavne Crkve. Pop Savo u jednome svome pregledu navještava želju da se u budućnosti nađe mogućnost za integrativnije pružanje savinskih čitulja. A radovi popa Sava nastali su prije jednoga vijeka. Evo njegove ocjene značaja ove zbirke: " Kao što se vidi čitulje su važan izvor, koliko za srpskog istoričara, toliko i za ispitivača naselja srpskih zemalja i porodica. U njima se, bar u nekoliko, mogu naći mnoge faze, kroz koje je srpski narod uopće, a i svaka porodica napose prolazila. Zato, po mom mišljenju, trebalo bi dobro ove stare čitulje ispitati, kao i ruho i oružje, ikone i dr., te tim bi se mnogo što šta zaboravu otelo, a srpstvu i nama na korist pružilo.". Ove je riječi pop Savo zapisao 1910. godine. I još kazuje pop Savo: "i ovo je jedna od onih dragocjenih starina, koje je žalosni Srbin, uz tešku muku očuvati nastojao i očuvao, te ih potomstvu u amanet predao. Oni nam, uza sve jade i nevolje dosta predadoše, a Bog sam znade, a i ja mislim, da mi nećemo toliko našem potomstvu."
Ono što je pobudilo našu napregnutu pažnju je saznanje o prisustvu u čituljama srpskih kaluđera u novskim familijama koje uopšte ne znaju o svojim precima u kaluđerstvu. Iznadio je i broj arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve. Sa prvim episkopom susreli smo se pišući istoriju novskog i topaljskog sela Trebesina[2], tražeći građu za istoriju naselja u 17. i 18. vijeku. Zaista, nije nam bilo poznato da je među hercegovačkim, trebesinjskim Palikućama bio i episkop Avksentije. Nadalje, trebesinjski Avramovići dali su uglednog arhimandrita Leontija koji je početkom tridesetih godina 18. vijeka kandidovan za arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve. Ta je kandidatura došla u veoma teškom trenutku za Crkvu, u času kada je mitropolit Stefan (Ljubibratić) već bio protjeran iz Boke i Dalmacije, preuzevši Kostajničko-zrinkopoljsku episkopiju, i kada je zadarski nadbiskup, najuporniji progonitelj Pravoslavlja u Novome vijeku, Vićentije (Zmajević), spremio svoga kandidata bivšeg i odbjeglog savinskog kaluđera Lavrentija. Veliko iznenađenje donijelo je saznanje o dvojici arhijereja iz savinske familije Živkovića, Stefanu i Simeonu. Iznenađuje i prisustvo kaluđera u rodovima koji danas ne znaju da su davali kaluđere, i to savinske kaluđere.
Ponegdje, svakako, javljaju se imena kaluđera Zahumske episkopije, jer neke čitulje sežu u dublju prošlost i vrijeme kada su ovi rodovi stajali u Hercegovini, obično trebinjskoj oblasti.
Pored Opšteg lista tvrdoško-savinskog,[3] bokokotorski pomenici i savinske čitulje novskih familija predstavljaju važan i nezaobilazan izvor za slikanje obuhvatne i istinite istorije Srpske Pravoslavne Crkve u Boki Kotorskoj, i umnogome, one su isključivi izvor iz kojega mi danas možemo crpiti saznanja o našim kaluđerima i kaluđerstvu 17. i 18. vijeka na jednom širokom prostoru na kojemu je stajao srpski narod u 18. vijeku.
Sve ove knjige slika su sabiračke snage Crkve u tome vremenu. Našim manastirima prilagali su Srbi u svome širokom rasijanju i u jednoj velikoj i nikada iznova dosegnutoj afirmaciji i crkveno - kulturnom podizanju starih srpskih domena na plećatom dinarskom planinskom bilu.
Ne može se izbjeći da se dotakne pitanje nedostatka određenog broja čitulja koje su se početkom 20. vijeka, kada ih je vidio i spomenuo sveštenik S. Nakićenović, čuvale u Savini. Ono što posebno zabrinjava je nedostatak vrijednog umjetničkog djela - čitulje topaljskog kapetana Sima Milutinovog Tomaševića (Magazinovića) koja po našem mišljenju, predstavlja važni spomenik istorije Dračevice u 18. vijeku. Na sreću, u manastirskom muzeju čuva se diptih familije, a i nekolika dokumenta koja govore o njegovom velikom zavještanju.
Napomene
1. dr Goran Komar, Libro ot Gerblja - opisanije čituljah ot mjesta Gerblja, IKP
Nikola Pašić, Srpsko vijeće Boke Kotorske, Beograd - Herceg - Novi, 2000, kao
i Luštički pomenik, Manastir Savina, Herceg - Novi, 2000.
2. Dr Goran Komar, Trebesin - selo u Boki Kotorskoj (Ogled o migraciji). Rad
u rukopisu.
3. Opšti list tvrdoško - savinski je rukopisna knjiga iz 17. i 18. vijeka koja
sadrži čitulje familija priložnika manastiru Tvrdoš do njegovog uništenja 1693/94.
godine i priložnika Svetouspenskom manastiru Savina kroz 18. vijek. Knjiga je
iz uništenog Tvrdoša prenijeta u Savinu. Ogromni izvor za istoriju Crkve. Prevod
priredio dr Goran Komar tokom 1998. godine. Knjiga trenutno na čuvanju u Episkopiji
Zahumsko - hercegovačkoj i primorskoj (Ep. Atanasije).
Čitulja kapetana Vasilja Berberovića[4]
Sija čitulja kapetan
Vasilja Berberovića
1831: ..................................na unutrašnjoj strani korica. Listovi nedostaju!
4. U pitanju je veoma znamenita familija
iz Gornjeg Morinja koja se ukopava kod crkve Svetoga Jovana u Morinju. Tamo su vidljive
porodične grobnice sa grbom koji slika predstavu karimana okrenutih licem u lice
i koji u rukama drže skiptar. Morinjski Berberovići se tradicionalno vezuju isključivo
uz ovo naselje. Pored Lučića sveštenička kuća. Pomorci, trgovci.
Čitulja
Mateja
Broncića .....................................na vanjskoj strani kartonskih korica. Listovi sa čituljom nedostaju![5]
5. Bronzići se po starini vezuju uz planinsko selo Kameno koje je 18. vijeku stajalo u administrativnom opsegu Topaljske komunitadi a ranije u sastavu srpske župe Dračevice. U notama od soli države Novske, načinjenim između 1758. i 1799. godine, kao i popisu iz 1808. godine, Bronzići se upisuju i kao Ambrozovići i Bronzovići. Potiču prema predanju koje je zabilježio sveštenik S. Nakićenović, iz Zažablja kraj Popova polja odakle iseljavali ka Dubrovniku i Dračevici. Poznat je Vukašin Ambrozović savjetnik kod premjera zemljišta mletačkog guvernatora Herceg - Novog Peraštanina Ivana Burovića. Bronzići su po starini u Kamenome živjeli u tri ili četiri kuće. U sredini 19. vijeka ekonomski je ojačao Nikola Bronzić koji je uspio u kupovini veoma značajnih nepokretnosti u selima Podi ( posjedovao sopstveni mlin), Trebesin, Kameno, Topla i Sasovići. O tome su sačuvani kupoprodajni ugovori. Nikola je upamćen kao graditelj, i kuća pok. Janka i Nikole Bronzića u Kamenome, kao i kuća na Bronzića gumnu, izgrađene su njegovom rukom 1840., odnosno 1853. godine. On je, takođe, izgradio bistjernu za ovu kuću 1848. godine. O svemu tome ostavio je urezane natpise sa svojim inicijalima na nadvratnicima kuća. Njegovi inicijali urezani su i na jednu stijenu u području Tople, u blizini starih kuća porodice Čeprnić. Zahvaljujući njegovome imetku i ulaganju u zemlju, u Kamenome se govorilo kako stari Bronzići kada izađu preko kućnoga praga mogu po svojoj zemlji stići do mora. Bronzići su po starini rod koji je pretežno bavio stočarstvom, a u novije vrijeme, iz kuće pok. Lazara Bronzića, kamenskog učitelja, dosta se djece školovalo za zanimanja u prosvjeti. Do nedavno je živio sveštenik Marko Bronzić koji je završio zadarsku bogosloviju i koji je živio u Kamenome. Čitulja Mateja Bronzića pripada savinskom zagranku ovoga roda koji je ovdje stajao u 18. vijeku i koji je iščezao. Note od soli države Novske, kao osnovni izvor za stanovništvo Dračevice u 18. vijeku, obavještavaju o savinskom zagranku Bronzića: Na prvog marča 1777. godine, u Savini se ne javlja prezime Bronzić. Isto tako ni sljedeće 1772. godine. Međutim, 1789., pod rednim brojem 24. javlja se M a t o Bronzović sa 5 članova obitelji. U popisnoj godini 1790. opet Mato B r o n c o v i ć , sa 5 članova, a 1793. godine ponavlja se ime Mato, ovaj put sa 4 člana familije. Upadljivo je da se u sve tri savinske note od soli ova familija fiksira na 24. rednom broju u popisu. U prethodnim popisima nije moguće pronaći ime koje bi moglo ukazivati na prethodno prisustvo Bronzića u ovome naselju. Može se, dakle, vjerovati da su Bronzići u Savinu uselili između 1772. i 1789. godine. Da li iz Kamenoga, gdje su posvjedočeni ranije, od Morejskog rata, to se ne može sigurno kazati.
Bronzići se javljaju u Toploj u drugoj polovini 18. vijeka. Ovi
podaci su veoma zanimljivi, ne samo zbog rasvjetljavanja rasporeda ovoga roda u
Dračevici, već i zbog budućeg rasvjetljavanja eventualnih starih veza sa peraštanskim
Bronzama, veoma značajnom familijom koja je nosilac jedne od 12 kazada. Upadljivo
je tome pravcu je izvjesno preklapanje imena. No, vratimo se Notama od soli Topaljske
parohije. Nota od soli za 1750. godinu, uključuje Antona B r o n z u, na rednom
mjestu 138., sa 4 člana obitelji. Ime ovoga Bronzića je Anton a ne Antun! U 1758.
godini javlja se opet Anton Bronzić sa bratom i 6 članova obitelji. Ovoga puta
prezime je ispisano formatom sa "ić". Interesantno je da su u narednim topaljskim
notama ne pominju Bronzići koji su vjerovatno iselili iz Tople. No, valja voditi
računa da su prve dvije note od soli Topaljske parohije obuhvatale i selo Savinu,
pa nije sigurno da su Bronzići stajali u naselju Topla.
Si/j/a čitulja
Boška Ćorovića .................................. na vanjskoj strani korica
Čitulja
Špira
Ćorovića
23. Aprila ............................................ na unutrašnjoj strani korica[6]
6. Ćorovići se starinom vezuju uz naselje
Savina, ali Note od soli države Novske kazuju da su bili prisutni u Trebesinu.
Bili rođaci sa znamenitim Srbinom prve polovice 18. vijeka, Jovom Stevanovim
Delinom iz Poda koji je bio uspješni trgovac i crkveni dobrotvor i koji je braću
Ćoroviće oporučno darivao znatnijom sumom novca. U Notama od soli
države Novske javlja se Jovan Ćorović
1771. godine, pod rednim brojem 36. Bijaše tada savinskim igumanom Inokentije
Dabović iz Sasovića, a topaljski glavar Đorđije Radić. Sljedeće, 1772. godine
Jovan je imao 5 članova obitelji, pomjerivši se u popisu za jedno
mjesto naprijed. Očigledno je tokom
nekoliko godina koliko je proteklo do sljedeće sačuvane note od soli stanovništvo
Savine uvećano. U 1790., javlja se Jovo sa pet članova familije, pomjeren na
42. mjesto u popisu. Bijaše tada u Savini 50 kuća i 280 žitelja.
u 1793. godini porodica se uvećala za jednoga člana. Ćorovići i danas stoje
u Savini. U noti od soli Topaljske parohije pominje se na rednom mjestu 179. Božo
Ćorović sa 7 članova obitelji, a 1758., Jovo Ćorović sa 5 članova. Budući da
kasnije u Toploj nema Ćorovića, to će biti da su ipak i ovi Ćorovići stajali
u Savini u vrijeme kada su Note od soli Topaljske parohije obuhvatale i Savinu.
Si/j/a čitulja
Jo/v/anna
Radojeva Ćosurića ............................... na vanjskoj strani korica
Ovoj čitulji nedostaju listovi!
Čitulja
Kotlaša ........................................ na vanjskoj strani korica
Čitulja
Nikole
Kotlaša ........................................ na unutrašnjoj strani korica
Pomeni Gospodi rabov
usopših
Jo/v/anna Đorđija
Jo/v/anna Savku
Iliju Isaila
Rada Janu Bog
dana Đura Jo/v/anna
Stefana Anđu
Janu Andru
Maru Martu
Mariju Nikolu
Jo/v/anna Gligo
rija. Janu Mariju
Nikolu Špira
Mitra Kersta
Stanu Saru
Maru Vasu
Ješu Vasa
Maru Jo/v/anna
Čitulja Gliga
Milovića
1893[7]
7. Ovo je familija Kotlaša iz sela Mojdež. U Notama od soli upisuju se i kao Kotleničići. Na završetku ove čitulje, stoji i bilješka: "Čitulja Gliga Milovića 1893". Milovići su takođe stara mojdeška familija. Moguće je da je čitulja Gliga Milovića ovdje ranije stajala kao priključena. Za nas je pojava Kotlaša u Notama od soli države Novske parohije savinske predstavljala iznenađenje. Već u noti od 1771. godine javlja se Jovan K o t a r a c sa 6 članova obitelji por rednim brojem 4 u popisu. Jovan je prisutan i 1772. godine sa 6 članova, pod rednim brojem 6. U narednim sačuvanim popisima nema Kotaraca (Kotlaša, Kotleničića). Ovdje je vjerovatno u pitanju neki savinski zagranak ovoga mojdeškog roda, na što upućuje i pridodata bilješka sa imenom druge jedne mojdeške familije.
Note od soli države Novske za selo Mojdež
1758., pominju Đura Ivanova sa 8 ukućana i Tanasija Mijova sa 4 člana. Ovo su
nesumnjivo Đuro Jovov i Atanasije Mijov iz popisa 1763. godine, stojeći na fiksnim
mjestima u popisu. U Noti od soli za 1789. godinu, javljaju se u Mojdežu tri
porodice Kotlaša (Kotleničića): Đura (4 člana), Jova (2 člana) i Tanasija (6
članova). I dalje, u 1790., stanje je nepromjenjeno. U noti iz 1792., umjesto Jova
se javlja Nikola sa 2 člana obitelji. Iz dokumentacije političko - upravnog mletačkog
arhiva u Herceg - Novome, doznajemo o prisustvu Luke Nikolina u prvoj polovici
18. vijeka. Njegova žena se zvala Mara i sigurno je bila udovica do 1742.
godine.
Čitulja
Kape/ta/na
Sima
Mitro =
vića ........................................... na vanjskoj strani korica
Andriju
Jo/v/ann
Stanu
Maru
Saru
Pomjani
Gospodi duši
usopših
rabov
tvoih
Andriju
Alesandra
Marka
Čitulja
kapetan
Sima
Mitrovića[8]
8. Ovdje je najvjerovatnije u pitanju čitulja familije Mitrović iz Zabrđa u Luštici. Mitrovići se tradicionalno vezuju uz sela Zabrđe i Kruševice kraj Bijele. Arhivska knjiga iz 18 vijeka Pomenik luštički uključuje nekolike čitulje ovoga luštičkog roda. Najprije, porodicu Nika 8. Jovova sa imenima: Petar, Stana, Petar, Staka, Božo, Krsto, Anđuša, Jovo, Vuko, Nikola, Rade, Tripo, Petar, Kate, Nikola, Stana, Jovo i Jana. Čitulja ne nosi dataciju. Luštičke čitulje su sabrane u posebnu knjigu trudom igumana iz Herceg - Novoga, Makarija Grušića čija je familija takođe zastupljena u Pomeniku. Ove su familije očigledno učestvovale u gradnji Velike savinske crkve. Uz selo Zabrđe vezuje se i familija Vuka i Vučića Mitrovića, sačuvana u Pomeniku. Ova čitulja uključuje imena: Nika, Janu, Stanu, Andriju, Nika, Mitra, Vuka, Miloša, Marka, Jelu, Iva, Stanu, Anđu, Katu, Janu, Vuka, Stanu, Miha, Marka, Đura, pera, Jelu, Stanu, Vučića, Vuka, Krsta, Jovana, Andriju, Mitra, Anđu, Dafinu, Rada, Nika, Dafinu, Boža, Jova, Maru, Jelu, Stanu, Krsta, Toma i Rada. Čitulja ne nosi dataciju, ali svakako pripada drugoj polovici 18. vijeka. Treća čitulja luštičkih Mitrovića sačuvana u Pomeniku pominje: Miloša, Stanu, Janu, Iva, Pera, Tripka, Anđu, Stanu, Mariju, Vuju, Iva, Pera, Stijepa, Pera, Pera, Mihata, Pera, Miloša, Dafinu, Đura, Nika, Janu, Iva, Milicu, Pera, Vuka, Vuka, Nikolu, Janu, Iva, Anđu, Jova, Nika, Nika, Monahinju Angeliju, Mariju, Marka, Anđu, Jova, Anđu, Marka i Lesa. Mitrovići se ukopavaju kod parohijske crkve Presvete Bogorodice u Zabrđu.
Svakako, treba voditi računa o kući Mitrovića u naselju Srbina o kojoj pop Savo
Nakićenović kazuje da je doseljena iz Knina u drugoj polovici 19. vijeka.
Čitulja
Veljka Pavko =
vića s Meljine
7 đenara
1858 .......................................... na vanjskoj strani korica
Uspoših
Grigorija Ilinku
Panta Anušu
Danila Đura Despu
Nika Annu Katu
Nika Jo/v/anku
Nika Sofiju
Jova Jo/v/anku
Kersta[9]
9. Neobično ugledna i značajna familija Pavkovića iz sela Podi. Odlikovali se kao pomorci i narodno - crkveni dobrotvori. Zaista je malo poznato da je zagranak Pavkovića stajao u Savini. Da pogledamo Note od soli države Novske. Pod rednim brojem 14. u popisu iz 1771. godine javlja se Marko Pavković sa 3 člana obitelji. U ostalim sačuvanim popisima nema Pavkovića! Prema svešteniku Savu Nakićenoviću, prvi Pavković u Podima bio je Vujadin, koji je imao sina Mitra i Draška. Znamenit je Danilo koji je živio u drugoj polovici 18. vijeka i koji je bio član pregovaračke grupe iz Tople na pregovorima sa baronom Rukavinom u Splitu 1797. godine. Poznat je takođe, Leso koji je uspostavio fondaciju "Štednja Lesova" za školovanje mladih Pođana u srednjim i visokim školama., kao i Jovan Pavković, narodni dobrotvor, sa svoga velikog novčanog zavještanja svome selu.
Da vidimo sada, ko su Pavkovići u Notama od soli parohije pođanske. U ovome selu stajalo je nekoliko kuća ovoga uglednog roda. U noti od 1758. godine pomenut je kapetan Gligor sa 10 ukućana, kao i Đikan sa 8 ukućana. Dakle, dvije familije. Već 1763., javljaju se u Podima 4 porodice Pavkovića: Mitar (7), Gligo Andrijin (6), Jovo (7) i Gligor (12). U sljedećoj sačuvanoj noti od soli iz 1771. godine, pored Mitra, Jova i Gligora, javlja se ime Luke Pavkovića sa 7 članova obitelji. Ovakvo stanje zadržano je do 1772. godine. U 1777., javlja se među Pavkovićima Savo sa 6 osoba. U 1789. godini u Podima stoji 5 kuća Pavkovića: Marko (5), Danilo (5), Nikola (11), Gligo (6), Đikan (4). U narednoj sačuvanoj Noti od soli države Novske iz 1790. godine: Marko (5), Panto (5), Mato (8), Gligo (6), Đikan (6). Ove godine Đikan Pavković se javlja kao knez Poda.
Neobično je dragocjen popis glava familija i muške djece sa njihovim zanimanjem
i mjestom boravka načinjen u 1808. godine, pa ga ovdje dajemo u cjelosti. Popis
je načinjen 2. februara 1808. godine, i sačuvan je u novskom arhivu samo za sela
Mokrine, Kameno, Žlijebi i Podi. U ovome popisu pominje se nekoliko porodica
Pavkovića u Podima: Savo, su četiri brata svi na dvor, Mato, starac od godišča
75, ima sina jednoga i drugi malešan, Drago, samac, Joko, butigijer su četiri
brata najstariji je na službu u mernare pošo je a tri mala, Špiro samac na dvor,
Savo, godišča 47, jedan sin doma a jedan na dvor, Luka, samac na dvoru, Panto
od godišča 50, ima jednoga sina na dvoru, Danilo, samac godišča 55, i Đuro na
dvoru.
Kapetan Gligor Pavković je ktitor pođanske crkve Svetog Sergija i Vakha. Doznajemo
o tome njegovom djelu iz starog ćirilskog natpisa na preslici zvonika ove crkve.
Natpis je urezan na velikom bloku ugrađenom u konstrukciju zvonika, ispod najvišeg
okna. Ovaj još neobjavljeni natpis čitao se sa tla, dvogledom, pa se za sada
ne može pružiti crtež. Ali jasan je sadržaj: Sei kappel načinit/sj/a Sveti Mučenici
S/e/r/g/ije i Val/h/ I na svoj koš.... Bi prokarador Gligor Pavk /ovič/ /sa/
svo/jo/m braćom Goda 1769 mađa 18 ...
Čitulja
Miha Vučure
vića ............................................ na vanjskoj strani korica
Pomjani Gospodi rabov tvoih
Petra. Milinka. Iva.
Sima. Đuricu. Sima.
Jo/v/anna. Antonija. Sima.
Mihaila. Marka Iliju
Mihaila. Boža. Petra.
Antonija. Toma. Jo/v/anna
Iva. Jo/v/anna. Savva. Vasilja.
Đuricu. Antonija Ivana.
Jo/v/anna. Stefana. Stefana
Vučura. Arsenija. Marka
Vukosava. Đura. Aćima
Danina
Jova. Pavla. Jova
Marko Todora.
Petra. Miška. Luku
Todora. Joakima.
Nikolaja. Arsenija.
Sima. Petra. Lazara.
Mija.
Lik ženski
Mari, Stani, Ćerani.
Evfrosiniji. Mari. Anđi.
Stani. Mari. Anđi. Mari
Krstini. Mari. Ješi. Jani.
Jeli. Ješi. Eleni. Rosi.
Anđeli. Jani. Anđeliju.
Anastasiju. Andrijanu[10]
10. Vučurevići iz Krivošija ili Zubaca.
Međutim, ovdje je u pitanju savinski rod Vučurovića, koji se u drugoj polovici
18. vijeka javlja u nekolike porodice nastanjene u Savini. U Noti od soli za 1771.
godinu javljaju se dvije kuće: pod rednim brojem 11. porodica Nikole Vučurova
sa 8 članova obitelji, a pod rednim brojem 12. porodica Lazara Vučurova sa 5
članova. Do 1772. godine familija Nikole Vučurova se uvećala za jednoga člana,
a Lazareva je ostala sa istim brojem članova. U 1789. godini Nikolina porodica
se umanjila za dva člana, a Lazar se pominje kao pokojni: "Fameja pokojnoga Lazara
Vučureva, duša 3". I u 1790. se pominju dvije familije, Nikole i pokojnoga Lazara,
ali u poslednjoj sačuvanoj noti iz 1793. godine javlja se M i h o Vučurević sa
7 članova obitelji na rednom mjestu 6., kao i familija pokojnoga Lazara koja
se nije uvećavala već je neprekidno ostala na 3 člana. Selo Savina imalo je
u tome času 47 kuća i 260 žitelja. Paroh savinski bijaše
učeni Nikanor Bogetić. Veoma je važno skrenuti pažnju na nedostatak Vučurovića
u popisima Topaljske parohije iz 1750. i 1758. godine.
Sija čitulja
Marka
Aćimova
Gojkovića
23. 1829. Apri
la. ........................................... na vanjskoj strani korica
+
Usopših rabov
tvoih
Jeromonaha: Leontija
jeromonaha: Josifa Jova
Georgija Mijata
Rista Mijata
Tripa Andriju
Georgija Savvu
Simeona Jo/v/anna
Stjepana Tripa
Andreja Vidi
Vilipa Simanu
Vasilja Simanu
Vasilija Iliju Janka
prevrati
Jo/v/anna Spiridoo -
na Jo/v/anna Simani
Jeli Mari Jo/v/anni
Sari Mari Kati
Despi Mari Vasa
Kati Anđeliju
Eleni Sofiju
Joakima
Efrosiniju
Marka Đura
Gliga Mariju
Nika
Špiridona
Sofiju Mihaila
Despu
Despu[11]
11. Mokrinjski rod Gojkovića koji po starini
stoje i u selu Ratiševina. Dva jeromonaha, Leontije i Josif za koje ne možemo
utvrditi kada i gdje su živjeli. Sasvim je vjerovatno da su ovi kaluđeri služili
u nekom hercegovačkom manastiru. U noti od soli za 1771. godinu
javlja se pod rednim brojem 39. Aćim
Gojković. U noti od Savine iz 1772. javlja se Marko sa 4 člana obitelji. U noti
od soli za 1789., javlja se pod rednim brojem 39. Aćim sa 7 članova obitelji,
ali, kao sljedeći u popisu, Marko Jovanov sa 4 člana, baš kao i Marko Gojković
u prethodnoj noti! najvjerovatnije je da su u to vrijeme u Savini stajale dvije
kuće Gojkovića. I u 1790., Aćim Gojković i Marko Jovanov, a 1793. godine stanje
je neizmjenjeno. Nota od soli Topaljske parohije iz 1772. godine uključuje Aćima
Gojkovića sa 4 člana obitelji, a nota iz 1790. godine Marka Gojkovića sa 6 članova.
Konačno, nota iz 1793. pominje Marka Gojkovića sa 5 ukućana. Nije moguće sa punom
sigurnošću reći da li je neka porodica stajala istovremeno i u Toploj, mada
Note od soli Topaljske parohije poslije 1758. godine, više ne zahvataju u Savinu.
Pop Savo Nakićenović pominje porodicu Gojkovića u Srbini, kao i znamenitog Marka,
morskog vuka, i njihovu čitulju iz 1829. godine. Pop S. Nakićenović tvrdi da su
ovi Gojkovići u Srbinu došli iz Mokrina.
Sija čitulja Stefana
Rapovca: 6: dekembra
1828.
Usopšija
Sima Jova Stijepa
Luku Ale/k/su Petka
Ivana Andriju Nika Sima
Nika Damjana Sima
Stijepa Todora Pera
Nika Marka Stijepa
Iliju Đura Nika Rada
Petka Mića Nika
Savu Toma Vase Toma
Stefana Đura Nika Todora
Stanu Katu Maru Anđu
Ćeranu Jovanu Dafinu
Anđu Despu Vujaču Mariju
Đura Jova Stefana
Mariju, jeromonaha Gerasima
Đura Jova[12]
12. Veoma znameniti sasovićki rod Rapovaca. Ukopavali se kod crkve Svetoga Stefana u Gornjim Sasovićima. Ovdje leži dosta stara grobnica sa kamenom krstačom i natpisom, iz vremena kada je nastala ova čitulja. Znamenit je savinski arhimandrit Gerasim (Rapovac). Sasovićki Rapovci su nam poznati blagodareći Notama od soli države Novske. U Noti iz 1763. godine javljaju se 4 porodice Rapovaca u ovome selu. Najprije: Mitar (3 ukućana), Jovo (4), Todor (4) i Todor (6). U sljedećoj sačuvanoj Noti od soli parohije Sasovićke u kojoj je paroh Sofronije Savinac (Vidaković) kaluđer manastira Savina, pominju se tri porodice: Todora (7), Mitra (1) i Pavla (5). U Noti od soli iz 1789., u Gornjim Sasovićima opet stoje 4 porodice: Mitar Jakovov (8), Jevto Todorov (2), Đorđije Todorov (3) i Niko Pavlov (5). Sve do kraja 18. vijeka održavale su se u Sasovićima 4 porodice Rapovaca. 1792: Mitar Jakovov (8), Jevto Todorov (2), Đorđije Todorov (3), Niko Pavlov (5). 1799: Luka Rapovac (5), Jevto Rapovac (5), Đorđije Rapovac (3) i Niko Rapovac (4). Blagodareći Notama u kojima se upisuju glave familija sa imenom oca, ali i onima u kojima se postupa uniformno, uz upisivanje prezimena, moguće je utvrditi pripadnost domaćina pojedinim familijama, kao i učiniti vezu sa podacima iz mletačkih zemljišnih knjiga. To je za sada jedina sigurna nit.
Najpoznatiji među sasovićkim Rapovcima bijaše iguman manastira
Savina Gerasim. Rođen je 1780. godine i bio je tri puta biran za manastirskog
starješinu. Savo Nakićenović kaže o ocu Gerasimu: "Bio je ugled i uzor kaluđerskog
života, izvanredno milostiv i ekonom, dobar ceremonista i dobrotvor, nerazdjeljivi
drug sa bratom svojim kaluđerom Danilom Nakićenovićem". Otac Gerasim je sakupio
sredstva za gradnju potpornog zida manastirske porte 1857. godine. Darivao je
novske crkve a posebno parohijalnu crkvu Svetoga Arhiđakona Stefana u njegovim
rodnim Sasovićima. na Velikoj crkvi manastira Savina dao je da se izrade fini
okviri za vrata i prozore. Njegov ručni drveni krst, okovan zlatom, i likom Hristosa,
čuva se u manastiru. Učitelj Gerasimov bio je otac Sofronije Đučić iz Kruševica.
Čitulja Bogda =
na Jovova
Mirovića
Danilovića
23 Aprila ..................................... na vanjskoj strani korica
Čitulja Bogdana
Mirovića
23. aprila ...................................... na unutrašnjoj strani korica
+
Pomjani Gospodi duš =
i uspoših rabo =
v tvoih vo car =
stvi tvojem.
Mirona Jelu
Petra Jova
Mladenca Jova
Katu Ješu
Spasoja Tošu
Čitulja Đura
Vasova Pari -
jeza 1861.................................... na prvoj strani čitulje
Pomjani Gospodi
usopših
Đura Todora
Sima Pera Savu
Nikolu Ćira
Jova Maru Polu
Sofiju Jovanu
Savku Vasa
Gliga Polu
Savva Maru
Đorđija Anđu
Jo/v/anna[13]
13. Stara familija u selu Mojdež. Spada među tri stara novska roda čija prezime završava na "ez". Dakle: Parijez, Barbarez (Sutorina, Žvinje) i Misinez (Podi). Otkrivanje Parijeza u Savini predstavljalo je za nas iznenađenje. U Noti od soli države Novske upisan je 1771. godine, na rednom mjestu 19., Ć i r o Parijez sa nepoznatim brojem ukućana, dok nota od soli za sljedeću 1772. godinu uključuje osobu navedenu kao: "Tripkov Ćiro" sa 4 člana obitelji. U 1789. godini pominje se V a s o Parijez na rednom broju 21., takođe sa 4 ukućana, a 1790., njegova se porodica uvećala za jednoga člana. U popisu iz 1793., Vaso je imao 5 članova porodice. Dužni smo skrenuti pažnju na prisustvo Ćira Parijeza u popisu Topaljske parohije iz 1750. godine na rednom mjestu 185., sa 5 članova obitelji, kao i u popisu iz 1758. godine. Parijeza u ostalim topaljskim notama nema, pa je sigurno da su živjeli u Savini.
Note od soli države novske parohije mojdeške uključuju u 1758. godini Jova Parijeza
sa 9 ukućana. Broj ukućana u ovoj jednoj kuću Parijeza u Mojdežu, u vrijeme
paroha Teodora Milanovića će rasti u 1763. i 1772. godini, na 12 ukućana. U
Noti od soli za 1790. godinu, javlja se Simo Parijez sa 8 članova obitelji, a
u poslednjoj sačuvanoj mojdeškoj noti javljaju se dvije porodice Parijeza: Nika
(4 člana) i Aćima ( 3 člana). U prvoj polovici 8. vijeka živio je u Mojdežu
Mijat (Mihailo) Parijez, sin Draškov. U to doba Mojdež je brojao preko 500 žitelja
( 538 1772. godine u doba kneza Đura Brajovića i popa Luke Lučića).
Čitulja Petra
Prara ili Kokića
ot Savine ......................................... na prvoj strani čutulje
Pomjani Gospodi duši
usopših
Vuka Lazara
Anta Nika
Marka Katu
Stanu Janu Soku
Maru Anu Jovana
Petra . - Despinu . -
Janu Polu Savvu
Đura Katu
Usopših
Ješu
Stefana
Vidu
Ljubu
Jovanku[14]
14. Poslednje ime Jovanka je dopisano olovkom. Moguće je da se ovdje radi o
savinskoj familiji Tomaševića koja i danas ovdje stoji. To slutimo zbog nadimka
"Kukice". U našem istraživanju bilo je teško dovesti ih u vezu sa topaljskim Tomaševićima
- Magazinovićima. Savinski Tomaševići su u liku Ignja Tomaševića u 20. vijeku
upisani u savinske darovatelje. Nota od soli Topaljske parohije iz 1750. uključuje
Lazara Kokića kao samca, a isto tako i nota iz 1758. godine. U ostalim topaljskim
notama nema Kokića. To je porodica koja je stajala u Savini.
Pop Savo Nakićenović pominje savinske Tomaševiće i kaže da su porijeklom iz
Trebinjskog kotara, da slave Nikolj - dan i da su se zvali Kokići. Takođe pop
Savo obavještava da se njihova čitulja nalazi u Savini. Ovaj autor ih pominje i
u Sasovićima u 18. vijeku, gdje se takođe zvali Kokići. Rod Tomaševića bio je
u 18. vijeku veoma brojan u župi Popovo. Tamo su se zvali Kukice. Đ. Kriste
u svojim radovima o popovskim rodovima obavještava kako ovaj rod u Popovu uporno
prati naziv "Kukice", te kako usmena tradicija govori i o imenu "Paklarević".
Pomen
Joka
Rusovića
iz Serbine.
Pomen živuščih
Spi =
ra Savetu
Annu Iliju
Milicu
Mića Lesa
Anđeliku
Annu Maru
Spira
Sergija.
Pomen
usopših
Vuka Stefa
Janu Pavla
Petra Sava
Jova Đura
Andriju
Prevrati
Nika Jova
Nika Annu
Katu Maru
Jelu Elenu
Mariju
Elenu
Maru
Despu
Mariju
Sofiju Nika
Gligorija
Mariju
Lesa[15]
15. Najvjerovatnije je u pitanju čitulja pođanske familije Rusović. Kuća znamenitih
kapetana i pomoraca. U Mainama od davnina stoje Rucovići kao ugledna glavarska
i sveštenička kuća koja je dala 18 sveštenika i narodne prvake u teškim vremenima
mletačke okupacije. U Srbini je u vrijeme popa Sava Nakićenovića (početkom 20.
vijeka) bilo tri kuće Rusovića koji su, prema pisanju ovoga autora, u Srbinu
došli sa Poda u prvoj polovici 19. vijeka.
Pođanske Note od soli kazuju da je u drugoj polovici 18. vijeka u Podima stajala
samo jedna kuća i jedna porodica Rusovića i to domaćina Nika, i ova je porodica
narastala od jednoga člana 1772. godine do 6 ukućana u 1793. godini. Zanimljivo
je da popis Poda iz 1808. godine pruža obavještenje o Niku Rusoviću kao starcu
sa dva sina na dvoru.
Čitulja
Mitra
Jokova ........................................ na vanjskoj strani korica
Sima Petra
Jo/v/anna Sima
Petra Jo/v/anna
Sima Petra
Nasta Gliga
Andriju Jo/v/anna
Leku Ješu
Sija čitulja Mitra
Čitulja
Ilije
Cvijetovića
- 1781 - ----------------------------- na vanjskoj strani korica
Pomjani Gospodi rabo =
v tvoih
Jeromonaha: Isaija jeromonaha. Pifa =
nija jeromonaha: Jo/v/anna monaha:
Nikodima prezvitera:
Draška prezvitera
Savvu Iliju Jo/v/ana
Miha Nikolu Cvje =
tka Nikolaja Boža
Jo/v/ana Mateja Miha
Lazara Stijepa
Andreja Toma Mi =
lutina Miha Jo/v/an =
a Voina Marka
Jo/v/ana Vuka Stije =
pa Miha Sima
Ostoji Sima Laza
Miha Andreja
Aleksandra Timoteja
Miha Vuka Evtimija
Nikolaja Sima Todo =
ra Nikolaja Dimitr =
ija Andreja Iliju
Jo/v/anna Kersta
Lik ženski: -
Monahiju Martu
monahiju Mariju
monahiju Jelisavetu
monahiju Evlogiju
monahiju Martu
Stanu Maru Anu
Mandu Anu Sarru
Maru Katu Janu
Katu Mariju Stanu
Jo/v/anu Grozdanu
Nastu Efu Maru
Irinu Maru Pavu
Prevrati
Mariju Annu Jelu
Katu Elenu
Despu Komleniju
Despu Maru Ješu
Sarru Elenu Saru
monahiju Martu
Ješu Maru Tomanu
Mariju Marijetu
Sofiju[16]
16 Najvjerovatnije je u pitanju rod Cvijetovića iz Tople i Savine. Kao što se vidi, njihova čitulja započinje sa pomenom trojice jeromonaha Srpske Pravoslavne Crkve: Isiaja, Epifanija i Jovana. Pored dvojice sveštenika i niz kaluđerica. Ovo je bratstvo stajalo u Toploj kroz čitav 18. vijek. Moguće je da su kao prvi u čitulji navedeni jeromonasi koji su živjeli i služili u trebinjskoj oblasti odakle je ova familija potekla. Nota od soli naselja Savina za 1771. godinu uključuje Iliju Cvijetovića sa 4 člana porodice. Sljedeće godine Ilijina familija se uvećala za jednoga člana, a 1789., pominje se Ilija i 8 članova obitelji. U 1790. godini stanje je nepromjenjeno, kao i u poslednjem sačuvanom savinskom popisu 1793. godine. Cvijetovići se pominju u dokumentima kotorskog arhiva sa konca 17. vijeka kada su u okršajima Morejskog rata učestvovali na strani Venecije. Ovaj topaljski i savinski rod je potekao iz Popova polja. U Noti od soli Topaljske parohije pominje se pod rednim mjestom 178. Ilija Cvijetović sa 4 ukućana.
Prema predanju koje je zabilježio sveštenik
Savo Nakićenović iz Kuta, ovaj rod je starosjedelački u Savini. Pripadali su
prijemorejskom stanovništvu ovoga kraja. Bio je znamenit Ilija koji je sa Dragutinom
Magazinovićem odlazio u Mletke gdje se starao za privilegije svojega naroda.
U srednjemu vijeku, se ovo prezime javlja u Popovu (Slivnica), dakle baš u mjestu
za koje se posvjedočenim porijeklom vezuju Tomaševići - Magazinovići. U oporuci
Sima Milutinova Tomaševića - Magazinovića učinjenoj 1742 u Toploj, pominju se
sestrići ovoga ktitora i zadužbinara da su sinovi Ilije Cvijetovića. U Golubincu
je 1419. godine pomenut Vladoje Zuietcovich homo dicti Gregorii
(Nicolich) soch qui habitant in Golubinac. Selo Slivnica i čitav okolni kraj
je u 15. vijeku bio pod vlašću Nikolića.
Sija Čitulja
Đorđija
Kneže =
vića. ........................................ na vanjskoj strani korica
+
Pomeni Gospodi rabov
tvoih
Jeromonaha Joanikija
Joanikija Voina
Vučetu Stojana
Milana Mojseja
Jo/v/anna Jo/v/anna
Jevta Jo/v/anna Voi =
na Pera Radula
Vučetu Đeorđija
Visilija Pavla
Jo/v/anna Đeorđija
Jo/v/anna Avraama
Hrista Đeorđija
Mihaila Aleksandra
Petra Jo/v/anna
Aleksandra Marka
Vasilija Jo/v/anna
Jo/v/anna Nikolaja
Vasilija Aleksandra
Rista Vuina Andriju
Stojana Evtimija
monaha Jo/v/anna
jeromonaha Miloša
Dragutina Pera
Miloša Vasa
Milutina Miha =
ila Jo/v/anna Sima
Petra Vuina
Nika Vasilija
Mitra Voina Ni =
kolu
Jevta Hrista
Milutina Đeorđija
Simeona
Prezvietra Đeorđija
Vasilija Voina Jo/v/anna
Dimitrija Georgija
Jo/v/anna
Kašandru
Ekaterinu
Mariocu
Jo/v/anna
Evfimiju Danojlu
Jo/v/anu Kandu Stoju
Anđu Janu Jegdu
Janu Maru Dejanu
Janu Ljiljanu Maru
Stoju Janu Komle =
niju Stanu Kondu
Janu Jo/v/annu Danoj =
lu Janu Gordanu
Anđu Dostinju
Anđu Saru Saru
Komleniju Mariju
Fimiju Mariju
Janu Mariju Ješu
monahiju Vasiliju
monahiju Mariju
Antoniju Mariju
Savku Janu Sćepa =
niju Janu Mariju
Mariju Efu Mariju
Garofalu. Elenu
Katu Mariju
Dušana.[17]
17. Jedna od najznačajnijih novskih, topaljskih porodica koja je potekla sa hercegovačkog krša i koja je i prije Morejskog rata u Dračevici uživala velike posjede. Odigrali su krupnu ulogu u pokretanju dijela istočno-hercegovačkih familija ka Dračevici u Morejskom ratu i zadobili mletačke privilegije. Nastanili su se u Toploj gdje su se bavili trgovinom i pomorstvom. Jedan neobično zanimljivi kompleks pitanja iz topaljske istorije 18. vijeka je svakako sadržan u nizu indicija o mnogostrukosti rodbinskih veza, pa čak i preklapanju imena najkrupnijih i najuticajnijih familija stare Tople. Ovo preklapanje se opaža u njihovim čituljama i o tome ćemo na drugom mjestu šire govoriti. Opšti list tvrdoško - savinski nosi i bilješku o daru Vojnovića - Vujnovića savinskom manastiru iz prve polovice 18. vijeka.
Svakako, dobro je poznato preklapanje prezimena Vojnović i Vujnović koje je
u Dračevici u 18. vijeku sasvim uobičajeno. Viceserdar iz doba mletačke uprave
Todor Vujnović nikako ne pripada kućanskoj - obaličkoj familiji Vujnovića već
upravo topaljskih Vojnovića. Austrougarske katastarske mape govore o velikim
zemljišnim posjedima Vojnovića koji su grupisani u selima oko Tople i koje su
Vojnovići sticali u 18. vijeku, veoma izrazito u jednom velikom zamahu tokom
četrdesetih godina. Učestvovali su u upravnim tjelima Topaljske komunitadi.
Savinski Kneževići - Vojnovići su isti oni topaljski. Nota od soli za 1771.
godinu uključuje na prvome mjestu konte Vasilja Kneževića sa 16 članova obitelji.
Sljedeće 1772. godine konte Vasilj je imao 17 članova porodice, a 1789., familija
je umanjena za dva člana. U noti od 1790., pominje se konte Georgije Vojnović
sa 15 članova, i 1793., konte Đorđije Vojnović sa 16 osoba. Nota od soli Topaljske
parohije iz 1750. uključuje Vaselja Kneževića sa 20 ukućana. Nota Topaljske parohije
iz 1758. pominje konte Vojina Serdarevića sa 7 ukućana, kao i konte Vasilja Kneževića
sa 16 članova obitelji. I kada se Savina prestane popisivati u sklopu sa Toplom,
Vojnovići se upisuju i u jedne i u druge popise. Moguće je čak da su imali kuće
i u Toploj i u Savini.
Čitulja
Krsta
Lepetića
1829 ........................................ na vanjskoj strani korica
Čitulja
Kersta
Lepetića
Pomjani Gospodi
duši usopših
Petra Toma
Milinka Pera
Mića Jova
Đura Lazara
Đura Mija
Sima Jova
Savvu Pera
Anta Marka
Iva Pavla
Stanišu
Vukosava
Mitra Jova
Sima Pera
Lazara Petra
Lazara Jova
Sima Kersta
Rosu Jelu
Ćeranu Katu
Rosu Annu
Ješu Elenu
Anđu Maru
Anđu Maru
Anđu Mariju
Janu[18]
18. Lepetići se po starini vezuju uz selo
Mokrine i odlomak Crljeno brdo. U ovome odlomku: Poljaci. U 18. vijeku bijaše
to veliko bratstvo u Mokrinama, čak se može kazati da je spadalo u najmnogobrojnija.
U Notama od soli države Novske za 1758. godinu, javljaju se domaćini Tomo sa
4 člana obitelji, Đuro (8), Pero (7) i Draško (8). U to vrijeme knez Mokrina
bio je Aćim Kosić. U noti za 1771. godinu javljaju se sledeće glave porodica:
Đuro (12), Tomo (6), Đuro (3), Mijo (4), Mitar (9), Draško (8) i u odlomku Crljeno
brdo Vaso (4). U važnome popisu Mokrina iz 1808. godine, koji uključuje svu mušku
djecu stoje sljedeći podaci o mokrinjskim Lepetićima: Niko z bratom, brat mu je
u mernare, Todor samac, Andrija z bratom brat mu je u pandure, Đuro od
godina 62 su dva sina jedan je na
dvoru a drugi u mernare Mitar, Niko samac, Tomo samac, Mijo od godina 60 sa
jednim sinom, Marko od godina 70 sa jednim sinom, Joko samac, Gligo su tri brata,
Joko Tomov s bratom oba malašna, Lazo od godina 60 sa jednim sinom, Luka samac,
Joko Todorov s bratom, Nikola od godina 80 su dva sina i Vaso od godina 60 sa
jednim sinom.
Sija čitulja
kapetan Đura
Avar/am/ovića (!)
iz Serbinja (!)[19] ........................................ na prvoj strani čitulje
ARHIMONDRITA GEORGIJA
ARHIMONDRITA LEONTIJA
ARHIMONDRITA ILARIONA
JEROMONAHA AVERKIJA
JEROMONAHA ARSENIJA
JEROMONAHA TEODOSIJA
PRESVITERA AVRAAMA
PRESVITERA JO/V/ANNA
PRESVITERA DUKU
PRESVITERA PAVLA
PRESVITERA MILOŠA
PRESVITERA DAMJANA
PRESVITERA VUJADINA
PRESVITERA AVRAAMA
PRESVITERA NIKOLAJA
MONAHA NIKODIMA
JEROMONAHA: PARTENIJA
RAJA. DIMITRIJA KOMNENA
DIMITRIJA DUKU
NIKOLAJA VUINA
Prezvitera Aleksa
ndra.
Prezvitera Nikolu
Prezvitera Miha
ila. Spiridona
Konstantina.
STEFANA. LAZARJA.
AVRAAMA. DAMJANA
PETRA. ŽIVKA.
SAVVU. DANILA
AVRAAMA. SIMEONA.
PETRA. JO/V/ANNA.
DRAGA. SEKULA.
NIKOLAJA PETRA
TOMU. JO/V/ANNA.
MONAHIJU JELISAVETU.
MONAHIJU IRINU.
MONAHIJU JELISAVETU.
MONAHIJU TEOFANU.
MONAHIJU MARTU.
MONAHIJU DOROTEJU.
MONAHIJU JELISAVETU.
DESPINjU.
MARIJU: ANNU. JELENU
EKATERINU. VUJU.
JELENU DOSTINjU
EKETERINU. DAFINU.
TEODORU. JELENU.
ĆERANU. IRINU.
MARIJU IKONIJU
SARRU. IKONIJU. SARRU.
JEFTIMIJU TATJANU
EVLOGIJU. ANASTASIJU
JO/V/ANNU. ANASTASIJU.
JELENU MARIJU
GROZDANU MARIJU
BOJKU DANOJLU
SAVKU ĆERANU
STAJU GORDANU
DANOJLU JO/V/ANNU
MANDALINU STANU
MARIJU IVANU
BOJKU ROSANDU
GOSPAVU Gospavu
Anetu ANGEDI
JU JO/V/ANNA na 17 No:
Efrosiniju
sofiju
Anđu
Dimitrija
Jo/v/anana
Georgija. Elena
Stefa Soku
Georgija Tomu
Anetu
Mladenca Jelenu
Sofiju Vasa
Mariju
DESPU. ANĐU
LAZARA JO/V/ANNA
IVANA. SIMEONA.
GEORGIJA IVANA
ALEKSIJA. DIMITRIJA.
GRIGORIJA. GEORGIJA.
STEFANA. JANOŠA.
LUKU. MOJSEJA. = 16
JO/V/ANNA. fev = 1777
NIKOLAJA. DEKEMVRIJA: 1790
IGNjATIJA
MILANA. CJETKA
JO/V/ANNA. MILIJU.
SLAVUJA. SIMEONA
VUKOVOJA. VUKOLAJA
JOSIFA. MARKA.
VUJA DAKIĆA
SIMEONA. SAVVU.
JO/V/ANNA. TOMU
STEFANA. GRIGORIJA.
ANDREJA[20]
19. Ovdje se radi o novskome naselju Srbina i kapetanu Đuru Avramoviću iz Trebesina. Znatnije teškoće su se javile kod razdvajanja Avramovića iz Trebesina i Oravca, jer su i jedni i drugi davali srpske sveštenike, mada trebesinjski Avramovići svakako više.
20. Najbrojnija srpska sveštenička familija u Dračevici. Potekli iz trebinjskog kraja a u vrijeme morejskog ratnog meteža doselili u Trebesin. Zabilježeni i u Srbini i Savini. Avramovića ima i u Gornjim Sasovićima i Oraovcu gdje takođe sveštenici. Leontije Avramović je bio savinski iguman i kandidat novske krajine za arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve. Bijaše to u vrijeme oštrih raspri nakon progona bokeškog i dalmatinskog mitropolita Stefana (Ljubibratića) iz Novoga i njegovog preuzimanja kostajničko - zrinkopoljske eparhije. Dalmacija i Boka bejahu bez episkopa i pravilne episkopske vlasti. Na poziv protopopa Dimitrija Krčke i krupske komunitadi, manastir Savina i Topaljska komunitad je između sebe izabrala dvojicu kandidata. Jedan je bio savinski iguman Leontije. Iz jednoga pisma koje se učuva u arhivi manastira Savine, a koje je manastir uputio svome poslaniku i povjereniku u Mlecima Marku Mirkoviću, vidi se da oci negoduju zbog kandidata Lavrentija koji je "metat u balotu" kao kandidat zadarske nadbiskupije.
Savinske Note od soli uključuju Avramoviće. U noti iz 1771. godine pominje se Jovan Avramović sa 5 članova obitelji i to pod rednim brojem 13. Sljedeće godine, takođe Jovan, sa nepromjenjenim stanjem, a 1789., N i k o Avramović sa 11 članova porodice. U 1790. godini javljaju se dvije kuće Avramovića: Nika, sa 7 članova i J o a k i m a sa 5 članova. U noti od soli za 1793. i dalje su u Savini dvije kuće: Jova (7 članova) i Aćima (6 članova). U Noti od soli Topaljske parohije pod rednim brojem 165. upisan je Jovo Avramović sa 7 ukućana. U ostalim topaljskim notama nema Avramovića pa se može vjerovati da su ove familije u drugoj polovici 18. vijeka zaista vezane za naselje Savina.
Iz trebesinjske kuće Avramovića bio je i savinski iguman Ilarion. I on se postrigao u Savini gdje je bio nastojatelj i arhimandrit. Otac Ilarion je umro 1766. godine. Njegov ručni krst čuva se u manastiru. U 19. vijeku bio je savinski sabrat i nastojatelj Joanikije Avramović koji je rođen u Trebesinu 1831. godine. On je završio osnovnu školu u Zadru i klerikalnu školu u Šibeniku. Savo Nakićenović kazuje da je otac Joanikije zakaluđeren u Savini, i da je učiteljevao u Risnu i po paštrovskim manastirima. Postao je iguman savinski 1877. godine. Preminuo je 1893. u Herceg - Novom. Iz ove familije bio je i otac Teodosije, ali svakako, najznamenitiji među trebesinskim Avramovićima je otac Leontije, savinski iguman iz prve polovice 18. vijeka. On se upokojio 1742. godine. Pop Savo Nakićenović kazuje životopis arhimandrita Leontija. Otac Leontije je učesnik pravoslavne skupštine u Benkovcu, skupa sa ocem Nikanorom Rajevićem, na kojoj su donijete odluke važne za održanje Srba u Dalmaciji i Boki. Ova je skupština održana 1731. godine. Ona je odlučila da se srpsko - pravoslavni narod u domenima republike Svetoga Marka čvrsto drži nauke istočne crkve i da nema ništa zajedničko sa rimokatoličkom crkvom i da se mletačkom senatu podnese molba za izbor jednoga sveštenika koji bi bio posvećen za dalmatinsko - bokeškog vladiku. Poslije, Srbi u Boki predlagali su upravo oca Leontija za arhijereja. Ova akcija proizvela je kasnije niz represivnih mjera prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi u primorju. U crkvi Svetog Proroka Ilije u kućanskoj Lastvi čuva se jedan osmoglasnik koji je otac Leontije dobio na dar od arhimandrita sibirskog u vrijeme njegove posjete Moskvi. Iz ove kuće bio je i otac Partenije koji su upokojio u Savini 1797. godine. Poznat je otac Stefan Avramović iz Trebesina koji je po sopstvenoj želji čitavoga života ostao đakonom a upravo njegovim trudom opravljena je crkva Svetoga Tome u rodnom mu Trebesinu. Upokojio se 1806. godine. Iz ove kuće bijaše i sabrat manastira Savina u prvoj polovini 18. vijeka arhimandrit Georgije. Otac Savo Nakićenović smatra, na temelju čitulje kapetana Mitra Avramovića da je otac Georgije rođen prije arhimandrita Leontija.
Istoriju ovoga bratstva izučavao je pop Savo Nakićenović. On pominje rukopis
popa Jovana Avramovića koji je do naših dana sačuvan samo u fragmentima, u kojoj
se kazuje da su Avramovići doselili ispod Golije, iz Ljubomira, i to tri brata,
od kojih se jedan naseli u Trebesinu, drugi u Orahovcu, a treći u Bjelicama.
Čitulja Marka Mi
hailovića
Pomjanik Marka
Jo/v/annova Mihai -
lovića. pri Kaštel
Novom
1797
Pomjani Gospodi rabov tvoih
Jo/v/anna Stojana Petra
Radivoja Vukolaja Petra
Jevta Vuina Visariona
Mihaila Radana Todora
Boška Stefana Todora
Jo/v/anna Radana Vasilja
Boška Raosava Obrena
Vukašina Mitra Savvu
Mirčetu Vukola Jo/v/anna
Jevta Savvu Lazarja
Jo/v/anna Todora Sima
Vukolaja Raosava: monahiju
Martu Annu Andrijanu Anu
Jo/v/anu Anđu Jelu Ješu
Ljiljani Despi Ekaterini
Stani Đurđi Jo/v/ani
Ani Anđi Đurđi Jo/v/ani
Anđi Despinji Mari Ani
Anastasiji Mari Mar -
ka Tadu Mariju
Mirčetu Iliju
Jo/v/anna
Kersta
Jefimiju Ijanu[21]
21. Porodica Mihailovića koja je stajala pri Starome gradu.
Čitulja Mar -
ka Danilovića
1826 ili
Mirovića
23. Aprila
Pomeni Gospodi rabov tvoih
Petra Vukolaja Ivana
Pera Mihaila Jo/v/anna
Savu Ivana Boža Petra
Kuzmana Jo/v/anna Petka
Vasilija Nikolu Marka
Petra Mitra
Simeona Đura Savvu
Jo/v/anna Luku Marka
Petra Petra Stjepana
Mirona Jova
Jelu
Angelinu Magdalinu
Dafinu Mandu Janu
Despu Saru Ješu Ivanu
Stanu Anastasiju Stoju
Krunu Saru Maru Saru
Bojanu Maru Dostinju
Despinju Janu Elenu
Stanu Rosu: Rosu
Anđu Ješu.
Andriju.
Spasoja Stanu
Janu[22]
22. Sasvim je sigurno da je u pitanju rod Danilovića iz Zubaca. Prema predanju koje je zabilježio Obren Đurić Kozić, ovaj rod je dao i srpske episkope. Vjerujemo da ova čitulja pripada zubačkim Danilovićima zbog pominjanja Kuzmana, Jovana i Vasilja. Nedostaje četvrti brat Grgur, povjerenik Dubrovačke republike, ali nije rijetkost da Srbi nose dva imena. Kuzman je bio zubački knez u teškom vremenu, kada na početku 18. vijeka Zupci stoje između katunjanskih grupa koji pustoše dubrovačku okolinu i Republike koja traži od Zupčana da onemoguće prolaz ovim grupama. Kada 1714/15., otpočne novi veliki tursko - mletački rat, a pored toga i hercegovački ustanak 1711., naći će se Kuzman i njegova familija u neodrživom položaju i preći u Dračevicu. Ovdje su se naselili u Toploj, Mokrinama, i Đenovićima. Kuzman je bio zubački glavar, a na jednome mjestu se pominje i kao serdar od obje krajine, i zubačke i novske. Mokrinjski Terzovići potiču od Danilovića.
Nota od soli Topaljske parohije iz 1750. godine uključuje pod rednim mjestom
117. Jovana Danilovića sa 9 ukućana i Mojsija Danilovića sa 7. Isto tako i topaljska
nota od soli za 1758. godinu: vojvoda Jovan sa 10 ukućana i Mojsije sa 7. U
Noti od soli Topaljske parohije iz 1771. godine pominje se Kuzman Danilović sa
4 člana obitelji, a 1778., i Marko Danilović (8) i Kuzman (5). U Noti od soli
za 1790. godinu, u Toploj stoji Đorđije Danilović (3) i Jovo Danilović (4).
Sasvim je vjerovatno da su zubački Danilovići živjeli i u Toploj i u Savini
u drugoj polovini 18. vijeka
Čitulja Pera
Perišića
sa Savinja
Pomjani Gospodi rabov tvoih
Perišu Jo/v/anna Filippa
Vasilja Petra Šćepana
Nikolu Marka Radoicu Luku
Petka Iliju Duku Petra
Đura Vujadina Milutina
Jo/v/ana Draška Duku Nikolu
Ivana Petra Miletu
Šćepana Perišu Lesa Pere
Nikolu Jova Mija Sava Iva
Tripka Jevta Milana Đuka
monaha: Vitora Todora Sima Pera
Marka Jova Lazara Savvu
Nikolu Jakova Iliju Jevta
Savu Nikolu Jova Dmitra
Lazara Stefana Lazara: Ćira
monahiju: Martu. Dostinju Poleksiju
Annu Danojlu Savku Ćeranu
Vujaču Ljiljanu Sandu Višnju
Jagitu Despu Savku Zoricu
Anu Sandu Jelu Veselicu Jelu
Despu Nastasiju. Ješu Danojlu
Sandu Jelu Zoricu Despinju
Nastu Jelu Anastasiju Kom -
leniju Stanu Magdalinu
Mariju Pera Evfrosiniju
Kersta[23]
23. Savinski Perišići su prisutni u Notama
od soli države Novske - Dr G. Komar, Svetouspenski manastir Savina u Meljinama
kod Herceg - Novog, manastir Savina, Herceg - Novi, 2001. Pored Savine, prisutni
su i u Kutima u odlomku Pestorići gdje, prema predanju doselili u Morejskom ratu
iz sela Dračevo u Popovom polju. U Dračevu i danas stoje Perišići. Note od soli
države Novske, pored Kuta, ukazuju na naseljenje Perišića i u Savini. U noti iz
1789. godine pomenut je Anto Perišić sa 3 člana obitelji, ali i Pero Perišić
sa 4 člana. U ranijim notama nema Perišića, a sada se javljaju dvije porodice.
Može se, zaista, nagađati da su Perišići u Savinu stigli između 1772. i 1789.
godine. Note od soli u uglavnom rađene na mletačku Novu godinu, 1. marta. Ostaje
međutim pitanje ko je Pero Lazarev iz nota od soli za 1771. i 1772. godinu. I
Pero Lazarev je imao 4 člana obitelji
i u notama se pominje pod bliskim rednim brojevima. U 1790., pominje se samo Anto
Perišić sa 4 ukućana, ali i Vuko Petrov sa 5 ukućana. I u poslednjoj sačuvanoj
savinskoj noti javlja se Anto sa nepromjenjenim stanjem. Takođe, i Andrija Vukov.
Zaista je za vjerovati da ovaj rod savinskih Perišića nije u vezi sa kućanskim
Perišićima iz Pestorića jer se tamo ne pominje ime Anto. Perišića nikako nema
u Notama od soli Topaljske parohije. To je rod koji je stajao u Savini.
Sija čitulja
Vasilija Špadića
Pomeni Gospodi rabov tvoih
Jeromonaha: Vasilija: jeromonaha.
Teodosija. monaha
Savatija. Vučetu. Niko -
lu. Radovana. Pavla
Stojana. Pavla. Petra.
Sava. Petra. Jo/v/anna.
Teodora. Nikolaja.
Petra. Jo/v/anna. Stefa
na. Radula. Jo/v/anna.
Milivoja. Savva. Petra
Filipa. Jo/v/anna. Gavrila
Mitra. Vukolaja. Petra.
Savva. Ivana. Rakoslava.
Mirka. Stefana. Milo -
ša. Vasilija. Miletu
Spiridona. Jo/v/anna. Mat-
teja. Stefana. Ijakova.
Jo/v/anna. Matija. Stojana.
Andreja. Stojana. Nikolaja.
Grigorija. Sava. monahiju.
Jelisavetu. monahiju
Stanu. monaha. Anastasiju
Anđu. Zoricu. Jelu. Savku.
Mariju. Danojlu. Angeliju
Martu, Mariju. Anđu. Jelu
Stanu. Despinju. Jelu.
Todoru. Jannu. Maru.
Sandu. Jelu. Bojanu. Man
du. Danojlu. Kandu.
Rosu. Anđu. Rosu. Janu.
Dunju. Maru. Despu
Andrijanu Despinju.
Sava Jakova
Marka. Dimitrija.
Ekaterinu. Jovana
Alesandra Vasilija
Lazara Annu Marija =
janu (!)
Mariju
Vasilija
Alesandra Jelu
Sofiju Mića
Špira
Usopšiju
Simeona
Mladencov
Savu Sofiju
Mariju.[24]
24. Danas gotovo zaboravljena a značajna srpska savinska familija. Kao kod svih značajnijih novskih rodova, i njihova čitulja započinje kaluđerima. Osim toga, vidljivo je prisustvo srpskih kaluđerica. Da vidimo ko je od Špadića stajao u Savini u drugoj polovici 18. vijeka. Najprije, nota iz 1771. godine otkriva V o j i n a Špadića sa 3 člana obitelji na rednom mjestu 26. Njegova je familija u narednoj godini narasla za dva člana, a 1789. godine javljaju se Aleksandro sa 6 ukućana i Vaso Špadić sa 7 članova obitelji. Interesantno je se u noti od soli za 1790. godinu Špadići pomjeraju u rednom mjestu u popisu na sam vrh a to nije baš čest slučaj u notama od soli. U ovoj noti pominje se na 2. mjestu Aleksandro Špadić sa 5 ukućana, a na 27. mjestu i dalje Vaso sa 7 članova. Nota od soli za 1793. godinu uključuje ponovo Aleksandra sa 3 člana i Vasa sa 5 ukućana.
Nota od soli Topaljske parohije za 1750. godinu uključuje na rednom mjestu 190.
Mata Špadića sa 11 ukućana. U tome času Topla je skupa sa Savinom brojala 1229.
žitelja. Glavar je bio Dragutin Magazinović a sekretar Matija Jovović. U sljedećoj
sačuvanoj noti od Tople, javlja se ponovi na rednom broju 198. Mato Špadić sa
9 ukućana. U ostalim notama od Tople nema Špadića pa se može vjerovati da je
ova porodica stajala samo u Savini.
Čitulja
Nikolaja
Palikuće
sada
Stevana
1845.
Pomjani Gospodi rabov tvoih
Arhijereja Avksentija
Jeromonaha. Simeona
Monaha. Dimitrija
Monaha. Danila.
Monaha. Zaharija. Radula.
Perića. Vukosava.
Petra. Savva. Sima.
Stjepana. Mihaila.
Vasilja. Aleksandra.
Voina. Draga. Miloša.
Joakima. Vuicu.
Miladina. Dimitrija.
Mihaila. Vasilja.
Stjepana. Nikolaja.
Simeona Stjepana.
Georgija. Nikolaja
Vasilija Jo/v/anna.
Joakima. Jo/v/anna.
Petra. Voina. Geor -
gija. Mihaila. Di
mitrija Teodora.
Jo/v/anna. Andreja.
Lazara. Nikolaja.
Aleksandra. Spiridona.
Aleksandra. Savva.
Jo/v/anna, Jo/v/annu.
Nikolaja
Jo/v/annu
Monahiji Marti. monahiji.
Teofani. monahiji. Jelisa -
veti. Kati. Vuji. Jani.
Mariji. Ješi. Anđi. Evfro -
siniji. Kati. Eleni.
Stani. Kati Jeli. Anđi.
Teodori. Jani. Eleni.
Mariji. Evfrosiniji.
Stani. Mariji. Jani
Anđeliji. Mariji.
Pera Poleksiju
Jo/v/anna
Mariju[25]
25. Trebesinjski rod Palikuća ili Palikućića čija čitulja započinje pominjanjem jednoga arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve - Avksentija. Palikuće su iz trebinjske oblasti tokom Morejskog rata stigli u Dračevicu i nastanili se u Trebesinu. Poznata su braća Damjan i Draško koji su učestvovali u okršajima Morejskog rata. Draško je bio bliski saradnik mitropolita zahumskog Savatija (Ljubibratića). On je darovao manastiru Savina kapelu Svetoga Save Srpskoga na Savini! Spadaju u trebesinjske familije koje pripadaju migranatskom sloju u Dračevici budući doseljene za vrijeme rata ( uz drugu svešteničku familiju Avramovića). U Savini je 1771. stajao kapetan Aleksandro Palikuća sa 9 članova familije, ali i Savo Palikuća sa 3 člana. Sljedeće godine, javljaju se Savo sa 4 člana i Ivan sa 7 članova obitelji. Godine 1789. ubilježen je Sava (5 članova), a 1790. i 1793. godine, stanje je nepromjenjeno.
Nota od Tople za godinu 1750., uključuje Nika Palikuću na rednom mjestu 164. sa 8 ukućana, a sljedeća nota od Tople iz 1758. godine, pod rednim brojem 196. u popisu, kapetana Nika Palikuću sa sinovcem Lesandrom i 7 ukućana. Ostale Note od Tople ne pominju Palikuće. Očigledno je da su stajali u Savini tokom druge polovice 18. vijeka. Opšti list tvrdoško - savinski iz 17. i 18. vijeka, uključuje familiju kapetana Nika Palikuće i to u mjestu Tvrdoš kraj episkopskih sjedišta Hercegovine: Selo Tvrdoš / Nikolu, Vasilija, Jovana, Pavicu, Bojanu, Martu, Stefaniju, jelu, Vuka, Ivana, Dimitrija monaha, Ivana, Maru, Petra, Savu, Đura, Nikolu / Dom kapetana Nike Palikuće. Izvjesno je da se radi o istoj familiji trebesinjskih Palikuća - Palikućića.
Palikuće u Trebesinu, pamte predanje o raseljenju iz Stoca u Hercegovini, u 17.
vijeku.
Palikuće su se u starini prezivali Stanići i iz Hercegovine su se raselila
devetorica braće u vrijeme Morejskog rata. Neki su stigli u trebinjski kraj.
Dužni smo ovdje pomenuti neobični toponim "Stanići" u zaravni Vrbanja u ataru
Bajkovih Kruševica, podno planine Orjen (Borovik), gdje stoji usamljena ruševina
kuće, kao i prisustvo Stanića u Toploj kroz 18. vijek.
Pomjani Gospodi rabov tvoih
Jeromonaha Leontija
Petra. Jo/v/anna. Vasilija
Stojana. Stefana. Ivana.
Savva. Maksima. Ilija.
Jo/v/anna. Marka. Jo/v/anna.
Đura. Ivana, Marka
Mateja. Kersta. Todora.
Mateja. Jo/v/anna. Marka.
Filippa. Luku. Toma.
Savva. Đura. Petra.
Milinka Toma
Mateja, Špira
Lik ženski
Kati. Janni. Mariji
Stoji. Anđi Mandi
Jeli. Janni. Jeli.
Eleni. Stani. Ma =
riju. Toma Stani
Janu[26]
26. Pretpostavku o porijeklu čitulje gradimo na prisustvu oca Leontija. Savinske
Note od soli nisu zabilježile prisustvo u selu Savina familije Vučkovića, pa
je moguće da je i sam otac Leontije u manastir donio čitulju svoje porodice.
Nota od soli Topaljske parohije iz 1750. godine uključuje na rednom mjestu 159.
Bogića Vučkovića sa nepoznatnim brojem ukućana (trulost dokumenta). Nota od
Tople iz 1758. pominje Petra Bogićeva Vučkovića kao samca. U ostalim topaljskim
notama nema Vučkovića. Očigledno se vezuju uz Savinu u drugoj polovici 18. vijeka.
Međutim u to doba, otac Leontije (Vučković) bio je topaljski paroh. Pominje se
u Noti od soli Topaljske parohije za 1790. godinu sa 2 ukućana.
Pomjani Gospodi d/u/še usopših rabo
v svoih vo carstvi tvojem.
Jeromonaha - Mojseja,
Prezvitera Teodora,
Pera, Nikolaja,
Nika, Andriju,
Petka, Elenu,
Ivana, Jova,
Đeorđija, Đeorđija,
Anđeliju, Vasilija,
Stanu, Anđeliju,
Mariju, Lazara
Spiridona, Jo/v/anna,
Nenicu, Đeorđija,
Ignjatija, Mihaila,
Annu, Mariju
Andriju Katarinu,
Bogdana,
Vasilija
Mihaila
Elenu
Mariju
Radula Mihaila Evfimiju
Nika Iliju Radivoja Monahiju
Nika Mihaila Stefana Martu
Milutina Radana Janku Bojanu
Petra Vuksana Mihaila Vujaču Dafinu
Milutina Petra Ivana Jerinu
Draška Vuka Lazara Vuka Anđu Jelu
Nika Vuka Tripa Marka Ljiljanu
Stjepana Vukašina Mandu
Sredana Damjana Ivanu
Petra Đura Stjepana Anđu
Jova Todora Bokca Mandu
Savku Avfrosiniju Despu
Jova Maru Janu
Maru Jelu
Đo/r/đija Marka Anđu
Da pomene Gospod Bog vo ca/r/st/v/i
sv/o/im
Iliju. Vukovoja. Mariju
Kandi Mariju
Mariju Lazara -
Ješu
Savva Jo/v/anna.
Grigorija. Anastasija. Grigorija
Vasilija. Georgija
Bogdana Petra,
Čitulja
Jevta
Baralića
1794.
Sija čitulja Eftimija
Markova Balariča = :
ot 1794 -
Pomjani Gospodi rabov tvoih
Jevta. Pera. Vukosava.
Jova. Sava. Boža.
Ivana. Boža. Mihaila.
Nikolaja. Iliju. Milu -
tina. Jo/v/anna. Toma.
Milionka Toma. Jo/v/ana.
Stjepana. Savva. Pera
Jova. Vukolaja Petra
Ivana. Petra. Savva.
Vasilja. Petra. Toma
Đeorđija. Ivana. Petra
Đeorđija Marka. Pera
Sima. Petra. Filipa.
Stanišu. Marka.
Antonija. Pera. Miha
ila. Teodora. Mihaila
Gavrila. Stanišu.
Savva. Rada. Jerinu
Aleksu. Ivana. Đona.
Jevta. Nikolaja.
Jovana Aleksandra
Jovana. Maru
Mariji. Rosi. Stani.
Jani. Jeli. Savki. Mariji
Bojani. Đerani. Stoji.
Anđi. Savki. Jo/v/anni.
Monahiji. Anni, Dafini.
Mariji. Anđi. Mariji.
Jeli Dmitri. Mariji
Kojani. Anđi. Jo/v/ani.
Sari. Anđeliji. Mariji
Mariji. Despinji. Marti
Rossi. Ijani
Toma Marka Maru
Janu. Martu. Ješu. Rada
Andriju. Jelu Kersta
Janu Jevta
Soku[27]
27. Balarići su prisutni u Notama od soli
sela Savina. Ovdje je stajalo više kuća ove familije. Ponekada u notama stoji:
B a r a l i ć. U Noti za 1771. godinu nalazi se Jovan Balarić sa 4 člana familije
na rednom mjestu 17. Odmah iza ove porodice dolazi Jevto Balarić sa 4 člana.
U sljedećoj noti iz 1772. godine i Jovanova i Jevtova porodica broji po 5 ukućana.
Do 1789. godine obje porodice su narasle pa je Jovanova brojala 11 članova,
a Jevtova 10. Dakle,
u času kada je savinsko naselje obuhvatalo 226 žitelja u 48 kuća, Balarići su
učestvovali sa 21 osobom. U noti od 1790. pominju se i dalje Jovan i Jevto sa
po 10 ukućana, a 1793. godine takođe Jovan i Jevto kao glave familija ( Jovan:
11, Jevto: 9). Balarići su
prisutni u Notama od soli Topaljske parohije. Nota od Tople za 1750. godinu pominje
na rednom mjestu 152. Vučura Balarića sa 7 ukućana i Pera Balarića sa 13., a
Nota od Tople za 1758. Jevta Balarića sa 9 osoba i Nikolu Vučurova Balarića
sa 8 ukućana. Kasnije, u topaljskim notama nema Balarića pa je i to isključivo
savinska familija u drugoj polovici 18. vijeka.
+
Čitulja Jo/v/ana
Lazareva
Ivankovića
= 1828 =
Pomajani Gospodi duši
usopših
Savva Grigorija
Dijakona Jo/v/ana
Anastasija Vasa
Grigorija Georgija
Bogdana Petra
Iliju Vuka
Jo/v/anna
Mariju. Kandu.
Mariju. Mariju.
Lazara. Ješu.
Janu Janu Tadu
Jo/V/anna
Andrijanu
Mihaila
Toma[28]
28. Prezime Ivanković javlja se na tri tačke u novskome opsegu: Podi, Savina
i Luštica. Upisani u Note od soli države Novske. U razgovoru sa gospođom Olgom
Simić iz Herceg - Novoga koja je rođena Ivanković i koja pripada ovoj savinskoj
porodici, dobili smo snimke dva porodična kupoprodajna ugovora iz prve polovine
18. vijeka. Takođe, gospođa Olga nije mogla posvjedočiti da postoji veza između
luštičkih i savinskih Ivankovića. U selu Savina stajale su u drugoj polovini
18. vijeka dvije do tri kuće Ivankovića. Oni su ukopavani kod male savinske
Svetouspenske crkve gdje se i sada može vidjeti plitko urezani natpis sa imenima.
Da vidimo ko je od Ivankovića stajao u Savini u vremenu koje je neposredno prethodilo
savinskoj čitulji ove porodice. U noti iz 1771. godine upisan je Đorđije sa 5
ukućana i Lazo sa 1. I sljedeće 1772. godine stanje je nepromjenjeno u po pitanju
glava familija i broja ukućana. Nota od soli iz 1789. godine uključuje Đorđija
Ivankovića sa 7 ukućana, kao i Špira Ivankovića sa 3 člana obitelji. Dakle, dvije
porodice koje su upisane pod rednim brojevima 28. i 29. Međutim, na rednom mjestu
37. javlja se Lazar Ivanković sa 6 osoba. U tome času u Savini su stajale tri
porodice Ivankovića a za vjerovati je, u najmanje dvije kuće. Do 1790. godine
stanje se nije promjenilo. U poslednjoj sačuvanoj savinskoj noti od soli iz 1793.
godine, javlja se takođe Đorđije i Spiridon sa istim brojem ukućana, dok je Lazareva
familija izgubila jednoga člana. Selo Savina imalo je u tome času 47 kuća u
kojima je stajalo 260 žitelja.
Note od Tople za 1750. uključuju Gliga Ivankovića na rednim mjestu 192. sa 6
ukućana. Nota od Tople za 1758. pominje opet Gliga, ali ovoga puta "sa sinovcima"
i 6 ukućana.
Čitulja Andrije
Petrovića
Pomjani Gospodi rabov tvoih
Petra Jo/v/annu Filippa
Kersta Fimiju Joka
Tomanu Jo/v/ana Sarru
Vuka Sima Annu
Anđu Đura
Filippa
Tadu Andriju
Stanu
Janu Nikolu
Joka
Vukova
Čitulja Andrije Petrovića
Stefana Elenu[29]
29. I ova porodica pripada selu Podi. Po starini, Petrovići su stajali u selima: Kameno, Podi i Žvinje (Sutorina). U Notama od soli parohije pođanske pominju se Petrovići i Parapani. U Noti iz 1763. stoji sigurano obavještenje o prisustvu Ivana Parapana sa 12 članova obitelji, dok je u Noti iz 1771. u Podima stajao takođe Ilija sa 6 ukućana, na rednom mjestu 4., ali i Pavle Petrović sa 8, na rednom mjestu 44. U vrijeme pođanskog paroha Dionisija Savinca Vladojevića, sabrata Svetouspenskog manastira u Savini, u Noti od soli iz 1772, javlja se Pavle Petrović koji će kasnije figurirati kao pođanski knez. On je imao 8 članova porodice. U Noti od 1777. godine javlja se Knez Pavle sa 10 ukućana. Tako će ostati do 1778. godine. Međutim, 1789., u Podima se javljaju Marko Petrović sa 4 člana i Niko Pavlov Petrović sa 8 članova. Važni Popis iz 1808. godine daje pregršt informacija o pođanskih Petrovićima: Ilija Parapan jednoglavac ima sina malašna od godina 9, Joko Parapan brata oba malašna jedan na dvor od godina 9, Lako Pavlov Parapan su dva brata oba na dvoru, Petar Parapan od godina 60 su dva sina oba na dvoru, Jevto Petrovič s jednijem sinom butigijer godina 48, Gligo Petrovič godišta 43 ima sina maloga a on je na dvoru sin mu ima godina 10, Arsenije Parapan samac.
Petrovića ukopavalište je groblje crkve Svetoga Sergija i Vakha u Podima, a
njihove kuće stoje nedaleko.
Čitulja Jova
Luke Bajkovića
7: đenara 1847
Pomjani Gospodi du -
ši. usopših
Vuka Tanu
Anđušu
Janu Rista
Bogdana Joka
Petra Ivanu
Savetu Jova
Ješu ml/adenca/.
Daicu Katu,
Draga Goluba
Luku
Kerstinu
Mladenca Savvu[30]
30. Čitulja Jova Bajkovića iz Novog sela. Ova je familija u Savinu vjerovatno
stigla u prvoj polovici 19. vijeka. Nije uključena u Note od soli države Novske.
Čitulja kapet/ana/.
Petra Kaluđerovića
Sofiju
Toma
Jakova
Mihaila
Annu
Pomjani Gospodi živušči
h. rabov tvoih. mene
Stefana: i Fimiju:[31]
31. Najvjerovatnije je i ovdje u pitanju zagranak luštičkih Kaluđerovića, veoma znamenitog roda pomorskih kapetana i roda svešteničkog koji je dao dosta sveštenika Srpske Pravoslavne Crkve, kao i srpskih kaluđerica. Da pogledamo raspoložive čitulje luštičkih familija Kaluđerovića okupljene u Pomeniku luštičkom. Prema Pomeniku Kaluđerovići se vezuju uz selo Klinci koje je u Luštici posvjedočeno u srednjemu vijeku a koje se prozvalo po rodu Klinčića iz prve polovice 14. vijeka (Aleksa Klinčić, čovjek episkopa Svetoga Mihaila). Kaluđerovići su iz nekolike porodice dali: monaha Visariona, Rafaila, Joanikija, Partenija, Joanikija, jeromonaha Nikodima, kao i monahinje Martu, Martu i Stanu, kao i prezvitera Nikolaja. Najprije, čitulja Rada Ivova Jovića Kaluđerovića: Jeromonaha Nikodima, prezvitera Nikolaja, Vuka, Nika, Iva, Đura, Tripa, Pera, Iva, Stanu, Janu, Januša, Stijepa, Rada, Vula, Anđu, Stanu, Vasa, Tripa, Marka, Anđu, Iva, Rada, Petra, Janu, Stanu, Stijepa, Đura, Vasa, Đura, Vuka, Katu, Iva, Stanu, Stijepa, Jovića, Janu, Stanu, Katu, Iva, Mandu, Janu, Nika, Marka.
Čitulja kapetana Rada i Pijera Kaluđerovića: Monaha Visariona, monaha Rafaila, monaha Joanikija, Vladicu, Tripa, monahinju Martu, Anta, Stanu, Anu, Marka, Stijepa, Anu, Katu, Stanu, Nika, Stijepa, Katu, Stijepa, Janka, Janu, Jelu, Rada, Nika, Anđu, Vuka, Pijera, Stijepa, Anđu, Jova, Nika, Pera, Katu, Maru, Maru, Stanu, Kosta, Kosta, Nika, Stijepa, Katu, Stijepa, Anđu, Jelu, Tripa.
Čitulja kapetana Vuka Pijerova Kaluđerovića: Monaha Petronija, Stanu, Stijepa, monaha Joanikija, Tripa, Pijera, Nika, Nika, Janu, Anta, Stijepa, Janu, Anastasiju, monahinju Martu, Stijepa, Pera, Stanu, Anđu, Đura, Petra, Vuka, Katu.
Čitulja Iva Popova Kaluđerovića: Jeromonaha Nikodima, prezvitera Nikolaja, Iva, Vuka, Stanu, Đura, Vasa, Tripa, Marka, Anđu, Anđu, Nika, Jova, Pera, Đura, Stanu, Maru, Marka, Pera, Katu, Janu, Stanu, monahinju Stanu, Anđu, Nika, Anđu.
Čitulja Jova Stijepova Kaluđerovića: Vuka, Stijepa, Marka, Janu, Anđu, Jeromonaha Nikodima, Jovana, Nika, Anđu, Janu, Anđu, Jovana, Anđu, Nika, Anđu, Janu, Anđu, Đura, Vasa.
Čitulja Toma i Rada Ivova Kaluđerovića: Marka, Anđušu, Stijepa, Iva, Iva, Rada, Stijepa, Tripa, Jova, Marka, Katu, Katu, Rada, Jova, Nika, Maru, Milicu, Maru, Andriju, Toma, Anđu, Petra.
Čitulja kapetana Gavrila Markova Kaluđerovića: Marka, Anđušu, Nika, Tripa, Iva, Stijepa, Stanu, Jovana, Luku, Stanu, Janu, Stanu, Rada, Tripa, Rada, Janu, Pijera, Luku, Katu, Vuku, Luku, Katu, Vuka, Iva, Stijepa, Iva, Nika, Milicu, Jovana, Janu, Petra, Vuka, Vuka, Marka, Vuka, Iva, Stijepa, Đura, Janu, Toma, Stijepa, Tripa, Stanu, Andriju, Rada, Vuka, Katu, Katu, Jova, Anđu, Petra, Katu, Janu Stijepovu, Jova, Dafinu, Gavrila, Dimitrija, Filipa, Anđu.
Čitulja kapetana Nika Kaluđerovića: Marka, Anđušu, Nika, Tripa, Iva, Stijepa, Stanu, Jova, Luku, Stanu, Janu, Stanu, Rada, Tripa, Rada, Janu, Pijera, Luku, Katu, Vuka, Iva, Stijepa, Iva, Nika, Milicu, Jova, Janu, Petra, Vuka, Marka, Vuka, Iva, Stijepa, Đura, Janu, Toma, Stijepa, Tripa, Stanu, Andriju, Rada, Đura, Đura, Stijepa, Staku, Janu, Andriju, Janu, Nika, Jelu, Stijepa, Jova, Mariju, Stanu, Nika, Stijepa, Jova, Jova, Jova, Rada, Jova, Nika, Janu, Jelu, Katu, Dafinu, Petra, Filipa, Laza, Vasa, Đura, Stijepa, Staku, Andriju, Janu, Toma.
Čitulja Stijepa Kaluđerovića: Jeromonaha Nikodima, Vuka, Stijepa, Marka, Janu,
Anđu, Jova, Nika, Anđu, Janu, Anđu, Đura, Vasa.
Čitulja Toma i Rada Ivova Kaluđerovića: Marka, Anđušu, Stijepa, Iva, Iva, Rada,
Stijepa, Tripa, Jovana, Marka, Katu, Katu, Rada, Jovana, Nika, Mariju, Milicu,
Mariju, Andriju, Toma, Anđu, Petra.
Sve familijarne čitulje Kaluđerovića govore o prebivalištu ovih porodica u luštičkom
selu Klinci. Note od soli naselja Savina ne uključuju Kaluđeroviće.
Sija
čitulja
Krsta
Milišića
iz Savvine
1829.
Pomjani Gospodi duši
usopših
Mijata Fimiju
Mitra Elennu
Ješu Stefa
Đeorđija Mitra
Maru Janu Maru Komneniju
Kersta Mariju
Vidu
Kostantina[32]
32. Budući da Note od soli za naselje Savinu ne uključuju Milišiće, a čitulja
izričito kaže: iz Savine, to vjerujemo da je ova porodica doselila na početku
19. vijeka. Svakako, ovdje se radi o zagranku pođanskih Milišića koji je iselio
u Srbinu, gdje ih pominje pop Savo Nakićenović. Ovaj pisac je pomenuo jednu kuću
Milišića, da je doseljena iz Poda koncem 19. vijeka.
Čitulja
kepatan
Sima
Mitrovića ..................................... na vanjskoj stani korica
Čitulja
kapetan
Sima Mit -
rovića
1827. Aprila
23.
živuščih
Simeona Anđel =
iju
Pomjani Gospodi duši
usopših
Andriju
Alesandra
Marka
Andriju Filipa
Joka Maru
Saru Stanu
Sija čitulja
mene Ilije
Tomaševića
iz Savine
1742 ....................................... na vanjskoj strani korica
Čitulja
Ilije Toma -
ševića
Ignja
Tomaševića iz
Savvine
Pomjani Gospodi rabov
tvo/i/hi (!) Ivana Mijata
Stefana Pera Simanu
Stanu Stanu Sima =
nu
Stefana Rosi Petra
Janu Luka Jovana
Mateja Rosu Anđu
Janu
Maru Gošu
Iliji Ješu Eleni
Živuščih
+
Iliju Vasa Ignjata
ješu + Janu + Goši Anu[33]
33. Ovo je čitulja porodice Ignja Tomaševića iz Savine. U pitanju je stara savinska porodica koja je uključena u Note od soli države Novske. Dileme se javljaju oko pripadnosti ove savinske porodice čuvenome stablu popovskih i topaljskih Tomaševića - Magazinovića. Savinski Tomaševići su nosili nadimak Kukice i to se vidi iz čitulja. U Noti od soli naselja Savina iz 1771. godine, javlja se: Petar Tomašević ( 4 ukućana) i Savka Tomaševića ( 4 ukućana). Sljedeće 1772. godine u noti su upisani: Simo Tomašević (3 člana) i Savka (3 člana). U noti iz 1789. godine Simo i Savka su upisani na rednim mjestima 45. i 46. a u prethodnim notama na samome vrhu popisa. U 1789. godini Simo ima 6 članova obitelji a Savka 2 člana. U noti od soli za 1790. godinu javlja se i dalje Simo sa 6 ukućana ali, umjesto Savke, M a t o sa 3 člana porodice. Interesantno je da nota iz 1793. godine uključuje Sima, a li sada, umjesto Mata, opet kao glavu familije pominje savku sa 2 ukućana. Dakle, za vjerovati je da je Mato napustio Savinu.
Note od Tople iz 1750. uključuju na rednom mjestu 175. Petra Tomaševića sa 7
ukućana, kao i Ilija telenbak sa 8 ukućana. U 1758. godini javlja se u topaljskoj
noti od soli kapetan Miloš Milutinović sa sinom Simom i 6 ukućana, kao i Petar
Tomašević sa 5 članova obitelji, ali i Đuro Tomašević "s Vukelinicom" i 3 ukućana.
U Noti od soli iz 1778. godine javlja se Mato Telembak sa 9 osoba.
Sija čitulja
Sima Lepetića
Pomjani Gospodi
duše usopše
Petra Miliju
Mihaila
Toma Jova
Petra Jevta
Vasa Đura
Lazara Đura
Mijata Sima
Jova Luku
Jova Savvu
Pera Anta
Marka Iva
Pavla Mitra
Stanišu Vuka
Jova Sima
Pera Lazara
Pera Laza -
ra Joka
Sima
Kersta
Nika Jevta
Lik ženski
Rosu Ćeranu
Jelu Katu
Rosu Anu
Ješu Elenu
Anđu Maru
Anđu Annu
Anđu Maru
Anđu Maru
Janu = Stanu
Sofiju.
Sija čitulja
Sima Obilića
s Tople 1809 .................................... na vanjskoj strani korica
Sija čitulja
Sima Obilića
žitelja Kastel
Novoga, 1809 -
januarija, 2:
Pomjani Gospodi
duši usopših
rabov tvoih
Andriju, Maru,
Đura, Vuka,
Vuiju, Luku, Đor -
đija. Anđu, Spi -
ra, Dostinju
Stoiju. Sima
Marka. Katu
Živih
Andriju
Marka. Mića
Jovana, Petra
Đura. Katu[34]
34. Porodica Obilić,
Obilović, po starini je stajala u selu Kameno. U Kamenome žive i danas. Odavde
iseljavali u Toplu.
Čitulja kape/ta/n.
Nikolaja Živko -
vića
Pomajni Gospodi rabov tvoih
Arhijereja Stefana.
Arhijereja Simeona
Arhimandrita Nektarija
Vladislava, Mateja
Nikolaja, Bratula.
Umka. Dragića. Seku -
la. Duku. Andreja.
Vukovoja. Vukašina.
Stefana. Vuina. Sekula
Toma. Matteja. Mi -
haila. Jo/v/anna. Živka.
Savva. Arsenija. Raja.
Kraguja Gavrila Sima.
Savva. Lazara. Ivana.
Evtimija. Maksima.
Simeona. Evgenija. Mi -
haila. Vuina. Jo/v/anna.
Stefana. Jo/v/anna. Vukića
Đura. Toma. Jakova
Nikolaja Jakova, Prokopija
Miloša, Andriji Sima
Petra. Nikolaja
Monahiju Solumiju.
Angeliju. Simannu.
Monahiju Đeru. Komneniju
Evfimiji. Solumiji. Evfro -
siniji. Sari. Mariji. Ta -
tjani. Sofiji. Savki.
Anđeliji. Evfimiji. Evlo -
điji. Katarini. Poleksiji
Genadiji. Kruni, Evfimiji
Ješi. Mariji. Marijani.
Anni. Anđeliki, Angeliji
Jelisaveti. Garofali
Ekaterinu. Ekaterinu
Mariju. Sofiju. Stana
Mara Ana Nikolaja
Jovanna, Annu[35]
35. Familija Živković je u 18. vijeku stajala u selu Savina, kraj Svetouspenskog manastira Savina. Potpuna je nepoznanica u našoj istoriografiji da je ovaj rod dao dva episkopa SPC, Stefana i Simeona. Nema sumnje da ove episkope iz kuće Živkovića treba tražiti u vrijeme kada je ova familija još stajala u Hercegovini. Danas se vežu uz selo Kruševice na hercegovačkoj granici. Najprije, da pogledamo ko je od Živkovića upisan u Note od soli sela Savina. U notama se po prvi put Živković javlja 1789. godine, kada je upisan alfier Niko Živković sa 14 ukućana na rednom mjestu 14. U noti iz 1790. pominje se "kapetan telente Niko Živković" sa 17 članova familije, a 1793. "vojevoda Niko Živković" sa istim brojem ukućana.
Note od soli Topaljske parohije uključuju Živkoviće: 1750.: Jakov sa 12 ukućana, 1758.: Kapetan Aleksandro Živković sa braćom i 14 ukućana, 1778.: Niko alfier Živković sa 4 ukućana i Aleksandro Živković sa 16. Ova ugledna familija je mogla u Dračevici 18. vijeka posjedovati kuće i u Toploj i u Savini.
U Staroj Hercegovini Živkovići su stajali
u gatačkom kraju, u selu Mala Gračanica gdje su smatrani najstarijim stanovnicima
ovoga sela. U Maloj Gračanici u Gatačkom polju, oni su po starini zauzimali mjesto
kneževa. Veoma je interesantno vidjeti i podataka o hercegovačkom porijeklu
(iz Čarađa), Živkovića u Cucama. Naime, prema obavještenjima J. Erdeljanovića,
Živkovići u Ržanom dolu i Dolovima u trešnjevačkoj opštini potekli su iz Čarađa
u Hercegovini na izmaku
17. ili početku 18. vijeku. Ova familija stigla je u Cuce i naselila se na rubnome
području cucke oblasti.
Čitulja
Pera
Lučića
Paštrovi
ća iz
Savine ................................... na vanjskoj starni korica
Čitulja
Pera Lučića
Gruičića iz
Savvine
Živuščih
Petra Annu
7 januarija
Usopših
Gruicu Boža
Luku Stanu
Anđu Nika
Boška Joka
Luku Vasiliju
Ješu Kersta
Maru Špira
Soku Iliju
Gliga. Elenu.
Janu Iliju
Anetu Savva
Katu[36]
36. Postoji ozbiljna mogućnost da se ovdje radi o rodu Paštrojevića, stare hercegovačke vlastele koja se tokom 18. vijeka, prema Notama od soli države Novske vezuje uz selo Sušćepan, gdje u srednjemu vijeku imali baštine, kao i za selo Toplu. Ovdje se prezivali Grušići, i upravo u čitulji pomenut nadimak "Gruičić" upućuje na hercegovačko porijeklo i istovjetnost ove savinske familije sa sušćepanskim i topaljskim Paštrojevićima.
Note od soli Topaljske parohije uključuju
Paštroviće: 1758.: Marko Grušić sa 6 članova i Simo Grušić sa 3 člana, 1778.:
Sava Paštrović (samac) i 1790.: Đuro Paštrović sa 4 člana. U Noti od Tople za
1793. opet se pominje Đuro sa 3 ukućana. U tome času Topla je imala 596 žitelja
i na taj način zabilježila ogromni pad stanovništva u odnosu na prelom vijeka.
čak i kada se
vodi računa o otpadanju u popisima Drenovika i Savine.
Sija čitulja
Jovana
Martinovića
iz Savvine
6 dekembra
1829: ........................................... na vanjskoj strani korica
Čitulja Joka
Martinovića
iz Savvine: -
Pomjani Gospodi
duši rabov
tvoih usopših
Nika Petra
Nika Jo/v/ana
Andriju Boža
Kersta Luku
Marka Georgija
Jo/v/anna.
Sima
Lik ženski
Stanu Anđu
Maru Rosu
Janu Andrija =
nu Marijanu
Jo/v/anu Zoricu
Tadu Stanu
Tadu Vasu[37]
37. Martinovići se u Notama od soli naselja Savina ne javljaju, pa je najvjerovatnije
ova familija u Savinu doseljena na početku 19. vijeka.
Čitulja
Lazara
Vučkovića
iz Savvine
Pomeni Gospodi
duše usopše
Marka Anđu
Gliga Iliju
Todora Janu[38]
38. Vučkovići po starini stoje u Sasovićima.
+
Sija čitulja
Jovana Bjel =
adinovića
Jo/v/ana Bjeladin =
ovića iz Serbine
POMENI GOSPODI RABOV TVOIH:
Stefana Milutina
Mihaila Dimitrija
Marka Petra Savva
Spiridona Dimitrija
Aleksandra, Efrosiniju
anđeliju Mariju Katu
Maru Stanu Jeku
Sima Anušu = Antonija =
Stefana: Georgija: Mariju:
Mihailu:
Jo/v/anna Nikolaja
Ef/r/osiniju[39]
39. Ovo su risanski Bjeladinovići koji se zovu i Đaje i koji su u Risan prešli
iz Dubrovnika. Bilo je u ovome rodu pomorskih kapetana i znamenitih ličnosti,
a u 20. vijeku bijaše na beogradskom universitetu čuveni fiziolog prof. Aleksandar
Đaja. Porodica Bjeladinovića se u Notama od soli sela Savina javlja u 1793. godini.
Glava porodice bio je Jovan Bjeladinović koji je imao 3 člana obitelji i koji
je upisan na rednim mjestu 31. Treba voditi računa o pojavi imena Jovo Mirov
u savinskoj noti iz 1789., pod rednim brojem 32 u popisu, kao i istoga imena
u 1790. godini, na veoma bliskom rednom mjestu. Dakle, moglo bi se pretpostaviti
da su savinski Bjeladinovići koji su ovdje pohranili svoju čitulju u Savinu stigli
između 1772. i 1789. godine, ukoliko bi se ime Jovo Mirov odnosilo na Jovana
Bjeladinovića iz 1793. godine.
Za nas je jako važno što Note od soli Topaljske parohije uključuju Bjeladinoviće
sa njihovim poznatim nadimkom. Već 1750. godine javlja se pod rednim brojem 80.
Miloš Čaija sa 9 ukućana. U noti od Tople iz 1758. godine javlja se pod rednim
brojem 118. guvernadur Petro Bjeladinović sa 9 ukućana, a 1763. Miloš Bjeladinović
sa 6 članova obitelji. Bjeladinovići su ipak kroz drugu polovicu 18. vijeka pripadali
naselju Savina.
Čitulja
Špira
počivšeg
Gliga
Ivankovi -
ća ...................................... na vanjskoj strani korica
Čitulja
Špira poč/ivšeg/.
Gliga Ivan =
kovića
iz Savvine
Usopših.
Gliga. Ješu.
Maru. Annu.
Špira. Soku.
Đura Janu
Iliju Gliga
Elenu Annu[40]
40. I ovo je savinski rod Ivankovića.
Čitulja
Bogdana
Špadića. ...................................... na vanjskoj strani korica
Sija čitulja
Aleksandra Špa -
dića -
Pomjani Gospodi d/u/ši
Jeromonaha Vasilija
Jeromonaha Teodosija
Vučetu. Nikolaja
Radovana. Pavla
Stojana. Pavla
Petra. Savva.
Petra. Jo/v/anna.
teodora. Nikolaja
Petra. Jo/v/anna.
Stefana. Radula
Monaha. Savatija.
Jo/v/anna. Milivoja.
Savva. Petra.
Filipa. Jo/v/anna.
Gavrila. Dmitra.
Vukolaja. Petra.
Savva Ivana.
Rakoslava. Marka
Stefana. Miloša.
Vasilija. Miletu.
Spiridona. Jo/v/anna.
Matteja. Stefana.
Ijakova. Mattija.
Stojana. Andreja
Stojana. Nikolaja.
Grigorija. Savva.
Jo/v/anna. Marka.
Dimitrija Je/ro/mon/aha
Maksima Jereja
Simeona
Monah/iju/: Jelisavetu
Monah/iju/. Anastasiju
Anđu Zoricu.
Jelu. Savku. Mariju
Danojlu. Anđeliju
Martu. Mariju.
Anđu. Stannu.
Jelu. Despinju.
Jelu. Teodoru.
Janu. Maru.
Sandru. Jelu.
Bojanu. Mandu.
Danojlu. Kandu
Rosu. Anđu.
Rosu: Jannu.
Dunju. Maru.
Despu. Andrijanu
Despinju. Eka -
terinu. Elenu
Mateja: Ale
ksandra: Va
silija: Maru
Ekaterinu
Nikolaja
Gospavu
Annetu. -
Nika
Sofiju.
Čitulja
Nika Dani =
lovića
23. Aprila. ........................................ na vanjskoj strani korica
Zdu zapisujutsja
Pravoslavnih
Čitulja Nika
Danilovića
1829. aprila 23.
Pomjani Gospodi duši
usopših rabov
tvoih
Mija Mariju
Špira Stanu
Luku Jo/v/annu
Nika Janu
Jova Jelu
Mira Mariju
Spasoja Ješu
Nika Soku
Mariju
Čitulja
Špira
Pavkovića ......................................... na vanjskoj strani korica
Čitulja suđe
Špira Lukina
Pavkovića
7. januarija 1829
Pomjani Pomjani
Gospodi Gospodi
rabov tvo = rabov tvo =
ih živih ih usopših
Spiridona Luku
+ Ekaterinu Efrosiniju
Ostoiju
Savvu
Pifaniju
Katu[41]
41. Jedna od najznačajnijih pođanskih pomorskih i zadužbinarskih familija 18.
i 19. vijeka. U notama od soli naselja Savina javlja se 1771. godine M a r k o
Pavković sa 3 člana obitelji na rednom mjestu 14. u popisu. Kasnije, Pavkovići
se ne javljaju u notama. Jedna kuća stajala u 19. vijeku u Meljinama.
Čitulja
Špira
Janića .......................................... na vanjskoj strani korica
Na 8. Novembra
slavi kersno
ime
Pomjani Gospodi duši
usopših rabov
tvoih
Jo/v/anna Stoiju
Jo/v/anna Marka
Stanu. Vasa
Jo/v/annu Sava
Lesa[42]
Jevta
Anđu
Milicu.
42. Precrtano: Lesa.
Čitulja
Iva
Meršule
iz varo =
ši
26 kom.
Usopših
Marka
Anđu
Nika
Vuka
Andru
Stanu
Marka
Stijepa
Marka
Iva Maru
mandu
Đura
Soku
Čitulja
kapetan
Nika Jančića
iz Novoga
20. Julija
1854.
Živih
Nika Marka
Sofiju
Usopših
Boža Anđu
Iliju Mitra
Bogdana Maru
Maru Rosu Sta =
nu Joka Vuka
Prezvitera
Hristofora
Annu
Čitulja Luke
Grušića iz
Serbine
Pomjani Gospodi duši
usopših
Trifona Savva
Anđu Kersta
Anđu Nika Đorđ
ija Stanu Joka
Nika Jeromonaha.
Dionisija A/r/him/a/
ndrita Makarija
Dimitrija
Luku Stanu[43]
43. Novski Grušići (Paštrojevići) koji dadoše jednog savinskog igumana Makarija u 19. vijeku. Grušići se u Notama od soli naselja Savina javljaju od 1771. godine: Simo (3 člana) i Marko (6 članova), zatim 1772. godine: nepromjenjeno, 1789.: Marko (11 članova), 1790.: Marko (11 članova) i 1793.: Marko (9 članova). Grušići - Paštrojevići su prisutni i u Toploj i Sušćepanu.
U selu Sušćepan koje je u drugoj polovici 18. vijeka gradilo srpsko - pravoslavnu
parohiju sa Trebesinom, Paštrojevići se uvijek pominju pod ovim prezimenom. Tako
se 1772. godine javlja Jovo Paštrojević u Noti od soli na rednom mjestu 45.,
sa 7 ukućana, a 1777. godine, iznova Jovo sa 6 članova obitelji, na rednom mjestu
42. u popisu. Sljedeće 1778. godine situacija nije izmjenjena. Međutim, 1789.
godine njegova je familija prepolovljena, kao i 1790. godine. U Noti od soli parohije
trebesinsko - sušćepljanske, Jovova familija se nešto uvećala, za jednoga člana.,
a 1799., nije moguće u popisu prepoznati člana ove porodice. Po svemu sudeći,
bila je u to doba jedna familija Paštrojevića u Sušćepanu.
U sredini 18. vijeka živio je u Toploj Marko Draškov Paštrović - Grušić koji
je bio patrun. U to vrijeme, pored njega živio je ovdje i Simo. U savinskoj noti
od soli upisane su ove iste osobe. U Toploj se 1771. javlja Sava Paštrojević,
a u 1790. i Đuro. Godine 1793. javlja se u Toploj Vaso Grušić.
Najpoznatiji među Grušićima je otac Makarije, savinski iguman, koji je bio
paroh u Dubrovniku. Od 1825. godine bio je bokokotorski provikar. On je obnovitelj
živopisa male savinske crkve. Pop Savo Nakićenović kazuje da je otac Makarije
učvrstio veze Savine i manastira Duži i Duljevo. Preminuo je u Savini 1845. godine.
Veoma je važno istaći da su Paštrojevići stara hercegovačka vlastela koja je
u srednjemu vijeku bila domaća u Dračevici. Oni su stajali u zaleđu Dubrovnika
a u drugoj polovici 14. vijeka, dubrovačke listine pominju Nikolicu Paštrovića
kojega je Dušan Silni slao u Dubrovnik po poklad kod Maroja Gučetića. U 1375.
Nicha Pastrovich dolazi u Dubrovnik da za Đurđa Balšića podigne Svetodimitrovski
dohodak. Sa početka 15. vijeka poznat je Aleksa koji je poveljom izdatom u Sokolu
dobio u posjed selo Kričenu Dragu u Ostrovici od Sandalja Hranića. Upravo ovaj
Aleksa imao je svoje ljude u Sušćepanu u Dračevici. On je imao braću Ostoju i
Radiča. Ostoja je kao poslanik Pavlovića putovao na Portu.
Čitulja
usopših
i živih
Pera
Lučića
iz Savvine ........................................ listovi nedostaju
Čitulja Spasoja
Danilovića iz
Novog sela
+
Pomjani Gospodi duši
usopših Jovana
Mira Jova Petra
Jelu Sava Todora
Đura Janu Marijetu
Spasoja Janu
Savinske čitulje novskih familija grade važan izvor za istoriju novskih familija i njihove Srpske pravoslavne crkve. One govore o vezi trebinjske oblasti i Dračevice u nemirno vrijeme konca 17. vijeka, kada se na prostoru Boke i Hercegovine odvijao ratni metež poznat kao Bečki ili Morejski rat. Svi sveštenici i arhijereji, koje mi u dokumentaciji naših novskih arhiva ne nalazimo, i sa kojima uglavnom započinju čitulje novskih familija i rodova iz ove zbirke, zapravo su sveštenici u Zahumskoj episkopiji u drugoj polovici 17. vijeka. Takav je slučaj i sa arhijerejem (episkopom Avksentijem /Palikućićem/) i sa arhijerejima iz roda savinskih Živkovića (Simeon i Stefan). I ova zbirka čitulja je ilustracija neraskidivosti veza Stare Hercegovine i njene velike i važne sastavnice: Dračevice, koja je u 18. vijeku našla svoj najviši narodni politički i ekonomski instrument u liku Topaljske komunitadi.
Vjerujem da je u hodu srpske istorijske nauke
o Boki i njenom najvišem moralnom središtu Herceg - Novome, došlo i prošlo vrijeme
u kojem se morao započeti njen revizionistički i kritički obrt. Prvi i glavni
korak na tome putu morao je postati projekat objavljivanja izvorne arhivske građe
kojom raspolaže grad Herceg - Novi. Samo se na taj način mogao preokrenuti regresivni
tok u našoj narodnoj istoriografiji o Novome i Boki koji je sasvim djelotovorno
vodio učenju i poučavanju najšire čitalačke publike zaliva klišeima velikohrvatske
u austrijske propagande. Neka bi i ovaj naš skromni prilog doprinio najkrupnijem
zadatku naše srpske narodne istoriografije koji je prije gotovo jednoga vijeka
uočio i potcrtao sveštenik Savo Nakićenović,
kada je u Glasniku Dalmatinske Pravoslavne Crkve objavljivao članke o savinskim
čituljama pravilno i potpuno uviđajući njihovu važnost za političku i crkvenu
istoriju Boke Kotorske.
//
Projekat Rastko - Boka / Istorija
//
[ Promena pisma | Pretraživanje | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]
©
2001. "Projekat
Rastko - Biblioteka srpske kulture na Internetu"; Tehnologije,
izdavaštvo i agencija "Janus"; kao i nosioci pojedinačnih
autorskih prava. Nijedan
deo ovog sajta ne smije se umnožavati ili prenositi bez prethodne
saglasnosti. Za zahtjeve kliknite ovdje.
|
