Madjarski filozof i skandinavista. Suprotno, dakle, onome shto mu prezime na nekom ikavskom slovenskom jeziku sugerishe (mesa gladan), ne bavi se materijalnim, vetj duhovnim pitanjima.
Zhivi u Sentandreji.
* Govorio je na (jednom) predstavljanju autorove (na madjarskom jeziku pisane) Istorije srpske knjizhevnosti (v. Bibliografiju).
Promocija je odrzhana u Sentandreji, u chuvenom Dalmatinskom podrumu, jednom od stalnih mesta koncerata Avala ekspres i Maturski sastanak (v. opet Bibliografiju).
G. M. je proricao dobru prodju madjarske Istorije srpske knjizhevnosti, pa je za njeno drugo izdanje predvidjao postgutembershki oblik.
To vishe netje biti shtampana knjiga, nego CD-RUM.
* Rum je sa srpskom knjizhevnoshtju od ranije bio tesno vezan, a bio je spona njena i sa svetskom. G. M. i autor imalu su faze kao i Pikaso, uz koje su se vezivala razna pitja i velika imena. Chitajutji dela Beketa i Pope godinama non stop, lokali su ruma (bez kisele, nego josh sa jednim rumom ili bocom piva, ili sveukupno).
* Predstavljanje knjige obavljeno je bez narochitih formalnosti.
Autor je ustao i pokazao svoju knjigu publici.
Rekao je da je ovo multimedijalna forma predstavljanja publika akustuchki chuje shta joj on govori, a vizuelno vidi shta joj pokazuje.
* Posle tih rechi autor je seo i rekao da je predstavljanje knjige time uspeshno obavljeno i mogu pretji na pitje.
* Publika se nesigurno smeshkala, poshto oni koji su autora poznavali znali su da bi izjava mogla biti i ozbiljna.
Na sretju, na podijumu Dalmatinskog podruma pored G. M.-a i autora sedeli su i glumci srpskog pozorishta u Madjarskoj, patrijarh Charnojevitj, Venclovitj, Jakov Ignjatovitj i Crnjanski, koji su, posle male smeh-pauze, udarili u talambas i otpevali iz autorove Istorije srpske knjizhevnosti Eminu. U autorovom prevodu na madjarski. (Op. cit. 240.)
* Posle toga je o knjizi govorio G. M.
Rekao je o njoj svega jednu rechenicu.
Koja je trajala, medjutim, pola sata.
* Autor je bio ponosan. G. M. je svojevremeno, kao student u seminaru svetske knjizhevnosti, o Prustu, u vidu referata, rekao takodje svega jednu rechenicu koja, medjutim, nije trajala ni dva minuta.
* O nastavi filozofije u srednjim shkolama, G. M. na televiziji nije rekao pak ni toliko.
A time je doveo autora u nedoumicu.
S jedne strane, kako da citira nechije tjutanje?
S druge strane, ako bi tu dilemu chak i reshio na primer trima tachkama ili verbalnim evociranjem tishine (npr. tishina), ostaje josh krupniji problem verbalna mimeza mimike i gestikulacije.
Jer autor izvrsno ume da imitira G. M.-a kad tjuti dok svi pilje u njega shta tje sad da kazhe.
I autor zna da guta vrlo mudro, da savija vrat i okleva glavom, a ochima gleda u onog ko slusha kao da ga bodri da cheka trenutak.
Prsti bi im tada G. M.-ovi i autorovi kad ga imitira zauzeli poziciju kao kad se rublje vadi oprezno iz vode: kazhiprst i palac spojeni na vrhovima, a ostala tri prsta polusavijena, kao kad sveshtenik deli blagoslov.
A ruke bi bile malo ispruzhene kao da diriguju nekome strpljenje, a i odbrambeno kao gest distance, govornikove od onog shto hotje da kazhe, i od onih koji to budu slushali.
* TV-emisija je ishla uzhivo, za velikim stolom u studiju sedeli su filozofi i filozofkinje, kojima je voditeljka postavljala pitanja, a zemlja ih je Madjarska gledala.
I videli su Madjari kako bradati mislioci i nashminkane mislilice kreketju i meketju i mucaju i gluvare o tome, zahuktani, da li je Hajdeger u tretjem razredu gimnazije dovoljno vetj zasenchio Marksa.
* Nema shta, voditeljka je radila profesionalno i u harmoniji s kamermanom koji je i samoinicijativno i na njene tajne migove shvenkovao sa aktuelnog govornika na onog koji se, ochito, spremao da progovori.
Tako su Madjari videli to veche jednog filozofa koji je u prvom delu emisije sve vreme pametno gutao i oklevao glavom, a ochima nagoveshtavao da tje on najzad neko neshto bitno retji.
Kamera se vishe puta zadrzhala na njemu kada je prethodni govornik upravo zavrshio svoje.
G. M. bi u nastaloj tishini ispunio ekran u bliskome kadru i tjutao.
* Tjutao je i spontano, kada je izgledalo da tje dobrovoljno progovoriti, ali tjutao je i onda kada ga je voditeljka, nestrpljiva poshto ih je vishe puta prevario gestom i mimikom, prozvala.
Poimence.
Medjutim, uzalud.
* G. M. je tjutao, ovoga puta bez mimike i gestikulacije koja obetjava.
Njegovo lice je izrazhavalo chudjenje.
Iznenadjenost choveka koji ne zna shta, ovi ovde za stolom i oni tamo iza kamere, cela Madjarska, ochekuju od njega.
* Izgledao je, zaista, kao Matoshev samac usred svemira.
* Autor je zhalio shto on nije snimatelj kao Ichwich.
U tom sluchaju bi, naime, umesto verbalnog opisa, mogao da poshalje na Mrezhu snimak na kojem G. M. kao ikona u ramu televizijskog ekrana tjuti, kao bog.