Narodna zastava
ujedinjenih Hrvata i Srba

Izdavatelj:
Cavtatsko i konavosko bratstvo

5000 primjeraka

Sadržaj:

• Slika «Narodne zastave» ujedinjenih Hrvata i Srba.
• Statut Društva «Hrvatski i srpski narodni dom» u Cavtatu
• Imenik prvih članova
• Svečano zasađenje narodne zastave ujedinjenih Hrvata i Srba na «Markovu kamenu», na brdu između Cavtata i Konavala
• Molba rodoljubima

DUBROVNIK
Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića
1905.

Slika «Narodne zastave» ujedinjenih Hrvata i Srba.

Statut
Društva «Hrvatski i srpski narodni dom»
u Cavtatu

DUBROVNIK
Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića
1904.

I Ime i sjedište.

§ 1.

Društvu je ime «Hrvatski i Srpski Narodni Dom» s naslovom «Cavtatsko i Konavosko Bratstvo». Sjedište mu je u Cavtatu a podružnice u ovećim selima Konavala.

II Svrha i kako da se postigne.

§ 2.

Svrha je društvu prosvjetna i narodna a sastoji se u buđenju narodne svijesti plemena hrvatskoga i srpskoga, u njegovanju bratske ljubavi između Cavtata i Konavala, kao i u promicanju što tjesnijih odnošaja i veza Cavtata i Konavala s Dubrovnikom, Bokom Kotorskom, Dalmacijom i s Hercegovinom, u kulturnom i ekonomskom pogledu.

§ 3.

U tu svrhu društvo će:

1. priređivati sijela, sastanke, zabave, predstave i pučke igre u sjedištu i po Konavoskim selima;
2. držati večernja književna i socijalna predavanja u društvenim prostorijama, u sjedištu, i nedjeljna popodnevna pučka predavanja, o svemu što je narodu potrebito znati, po selima;
3. poduzimati izlete u Dubrovnik i okolicu, u Boku Kotorsku i u pogranična sela Hercegovačka o blagdanima i sajmovima;
4. osnivati pučke knjižnice po Konavlima;
5. graditi, s vremenom i ako potpora domorodaca bude izdašnija, «Narodni Dom» u Cavtatu i «Seoske Kuće» u ovećim selima Konavala.

§ 4.

Ako bi Općina Cavtatska i Konavoska, kroz prve tri godine postojanja društva, izvela gradnju Općinskoga Doma u Cavtatu i seoskih kuća u Konavlima, društvo je u dužnosti, mješte da gradi vlastiti dom i seoske podružnice, zaiskati i u slučaju privole unajmiti dotične prostorije u Općine za sve vrijeme postojanja svojega.

§ 5.

U sveukupnom društvenom djelovanju isključena je svaka bilo vjerska bilo politička tendencija.

III Sredstva.

§ 6.

Društvo će se uzdržavati prinosima članova: 1) darovatelja; 2) utemeljitelja; 3) redovitih i 4) uživatelja. Najizdašniju potporu društvo očekuje od ono dvije tisuće Cavtaćana i Konavljana rasijanih po Americi, Egiptu, Australiji i t. d.

IV Društvena znamenja.

§ 7.

Toliko u sjedištu društva u Cavtatu, koliko u svim podružnicama po selima imaju biti postavljene za vazda slike Propetoga i slika Ćesarova.

§ 8.

Isto tako u svim društvenim prostorijama, bilo u sjedištu bilo po selima, imaju biti postavljeni za vazda natpisi sa društvenim geslima.

Ta su gesla:

1. Jedini neprijatelj – neznanje;
   Jedino sredstvo – ljubav;
   Jedina svrha – sloboda.
2. Brat je mio, bio Hrvat, Srbin bio.
3. Balkan Balkancima.

§ 9.

U svim prostorijama imaju biti: 1) karta Habzburške monarhije u srpsko-hrvatskom izdanju; 2) karta Balkanskoga Poluostrva.

§ 10.

Suviše moći će se društvene prostorije okititi i slikama iz hrvatske i srpske povjesti, kao i slikama zaslužnih muževa plemena hrvatskoga i srpskoga, ako to riješi skupština članova utemeljitelja su dvije trećine glasova.

§ 11.

U takve muževe imaju se ubrajati samo oni, čije zasluge budu u narodu priznate deset godina iza njihove smrti.

§ 12.

Slike i potpisi svih članova darovatelja i svih članova utemeljitelja sačuvaće se za vazda i biće izloženi u sjedištu društva u dva posebna okvira.

V Društveni barjak.

§ 13.

Društveni je barjak «Narodna zastava ujedinjenih Hrvata i Srba». Na zastavi su dvije vrpce, jedna u hrvatskim a druga u srpskim bojama. Boje su na zastavi položene ovako:

VI Društveni znak.

§ 14.

Društveni je znak crvena kokarda s bijelim rubom, kojoj su trakovi jedan u hrvatskim a drugi u srpskim bojama. Na trakovima je društveno ime i naslov, a na crvenom polju kokarde društveno geslo: «Brat je mio, bio Hrvat, Srbin bio».

VII Družinari.

A. Redoviti.

§ 15.

Družinar može biti toliko stojnik u Cavtatu i Konavlima, koliko i onaj koji prebiva u drugom kojem kraju, pa i u inozemstvu, ako je Hrvat ili Srbin iz Ćesarovine.

§ 16.

Članovi se razlikuju u: 1) dobrotvore; 2) utemeljitelje; 3) redovite i 4) uživatelje.

§ 17.

Dobrotvori su oni koji, bilo pri osnutku društva, bilo kroz prvu godinu postojanja njegova, uplate jednom za vazda u društvene svrhe iznos od najmanje kruna dvjesta, bez ikakve daljne obaveze, ili oni, koji, pošto mine prva godina postojanja društva, uplate jednom za vazda u društvene svrhe iznos od najmanje kruna petsto.

§ 18.

Utemeljitelji su oni koji u istinu sudjeluju utemeljenju društva, naime oni koji, boraveći u ovozemstvu, prijave se kao utemeljitelji do dana 31. dećembra 1904, a boraveći u inozemstvu, do dana 31. dećembra 1905. Kad spomenuti rokovi minu, društvo ne će primati novih članova utemeljitelja.

§ 19.

Članovi utemeljitelji, pristupajući društvu, uplaćuju u društvenu blagajnicu kruna 20, a obvezuju se za deset godina uplaćivati krune dvije mjesečno.

§ 20.

Utemeljitelji uz to, pristupajući društvu, daju ovu izjavu: «Pristupajući društvu «Narodni Dom» u Cavtatu, kao član utemeljitelj, izjavljujem da pristajem uz načelo da su Hrvati i Srbi dva ravnopravna plemena jednoga te istoga naroda, i dajem riječ poštena rodoljuba, da ću to načelo u svakoj prigodi života ne samo poštovati već i provađati i da ne ću dokle god budem član društva išta na njegovu štetu poduzimati. Pristajem da budem iz društva isključen gubitkom svih prava što ih društveni statut zajamčuje, ako skupština članova utemeljitelja su dvije trećine glasova, bez navođenja kakvih razloga, pronađe da nijesam svoju riječ održao».

§ 21.

Svak, muško i žensko, dobra glasa i ponašanja, bio gospodar ili kmet, bio građanin, varošanin ili seljak, bio katolik, pravoslavni ili muslim, može da bude primljen za člana utemeljitelja.

§ 22.

Redoviti su članovi oni, koji se kao takovi pismeno obrate na društveno predstavništvo, a skupština članova utemeljitelja njihovu ponudu prihvati. Ko na prijedlog ne dobije odgovora kroz mjesec dana, smatra se da nije primljen. Društvo ne dava nikomu razloga o svojim odlukama.

§ 23.

Redoviti članovi obvezani su za tri godine uplaćivati svaki mjesec unaprijed krune dvije. Skupština članova utemeljitelja su dvije trećine glasova može u svako doba, bez navođenja kakvih razloga, isključiti ih iz društva. Članovi redoviti imaju aktivno i pasivno pravo glasa u izboru predstavništva.

§ 24.

Članovi uživatelji jesu oni, koji prijavivši se u tu svrhu uplaćuju svaki mjesec unaprijed krunu jednu. Skupština članova utemeljitelja odlučuje o njihovu primanju. Uživaju sva prava članova redovitih izim prava glasa.

§ 25.

Ko za tri mjeseca zaostane u isplaćivanju propisanoga prinosa može biti isključen iz društva, gubitkom svih dojakošnjih prava; ko za šest mjeseci zaostane, pošto bude opomenut, mora biti isključen iz društva. Društvu je pak zajamčeno pravo zaiskati odmah isplatu cijeloga doprinosa za sve vrijeme za koje se dotični obvezao.

B) Izvanredni

§ 26.

Ako je stojnik u Cavtatu i Konavlima koji Slovenac ili Bugarin, može da pristupi društvu kao da je Hrvat ili Srbin.

§ 27.

Drugi pak stojnici, bilo kojega jezika, ako su dobra glasa i ponašanja, mogu pristupiti društvu kao članovi redoviti. Uživaju sva prava članova redovitih izuzam pasivno pravo glasa u izboru predstavništva.

§ 28.

Jezik italski, kao vjekovni kulturni jezik balkanskih Slavena na Jadranskom moru, poštovan je u društvenim prostorijama. Svak se njime može služiti isto kao i narodnim.

§ 29.

Inostrancima koje bilo narodnosti, što putuju nauke ili zabave radi – za cijelo vrijeme privremenoga boravka njihova u Cavtatu i Konavlima – slobodan je uz prijavu pristup u društvene prostorije, a družinari, kojima je dotični inostrani jezik poznat, u dužnosti su da se gostima stave na raspoloženje.

VIII Društvena imovina

§ 30.

Članovi utemeljitelji isključivi su gospodari svekolike društvene imovine. Članovi dobrotvori imaju jednaka prava kao i članovi utemeljitelji. Svaki član utemeljitelj ili dobrotvor može naznačiti onu osobu na koju će iza njegove smrti prijeći prava njegova. Ako to propusti, prava preminulih članova prelaze na ostale. Svako pravo prestaje svojevoljnim istupom iz društva.

§ 31.

Ako se društvo razvrgne zaključkom skupštine članova utemeljitelja, o društvenoj se imovini ima odlučiti apsolutnom većinom glasova. Ako društvo raspusti nadležna vlast, društvena se imovina ima razdijeliti u jednake dijele među tadašnje članove utemeljitelje.

§ 32.

Ako koji član, za što veće promicanje društvenih ciljeva, stavi na raspoloženje društva vlastite knjige, slike, novine ili što drugo, slobodan je u svako doba to društvu oduzeti. Društvo je s toga u dužnosti najdalje kroz 3 mjeseca od prijave povratiti dotičnu stvar vlasniku. O predanim stvarima koje su vlasništvo pojedinih članova ima se voditi redovit posebni inventar. Društvo sa svojom imovinom jamči za štetu.

IX Društveno predstavništvo

§ 33.

Društveno predstavništvo sastoji se od 23 lica, od kojih najmanje 12 moraju biti članovi utemeljitelji, nastanjeni u Cavtatu ili Konavlima.

§ 34.

Ta su lica: 1) predsjednik; 2) potpredsjednik; 3) tajnik; 4) blagajnik; 5) šest upravitelja; 6) četiri redatelja predstava, zabava i pučkih igara; 7) dva knjižničara; 8) četiri člana časnoga suda i 9) tri barjaktara.

§ 35.

Predsjednik zastupa društvo u javnosti i pred vlastima, sazivlje i predsjeda društvene skupštine, skupštine članova utemeljitelja, sjednice uprave, sjednice časnoga suda i redateljnog odbora i potpisuje sve društvene spise. Dužan je suviše sazvati skupštinu članova utemeljitelja kad god to zaište deset članova utemeljitelja. Podpredsjednik zamjenjuje predsjednika kad je zapriječen.

§ 36.

Tajnik vodi i potpisuje zapisnike svih društvenih sjednica i skupština.

§ 37.

Blagajnik vodi blagajnicu i potpisuje s predsjednikom sve odnosne spise.

§ 38.

Uprava sastoji od društvenoga predsjednika, tajnika i blagajnika, te od šest upravitelja. Ona vodi društvo, a odgovorna je skupštini članova utemeljitelja. Glasuje redateljnom odboru i knjižničarima potrebite svote u granicama proračuna.

§ 39.

Knjižničari rukovode sve posle knjižnice, nabavu, čuvanje i posuđivanje. Jednom je povjerena glavna knjižnica u sijelu društva, dok drugi vodi nadzor nad seoskim podružnicama. – Odgovaraju upravi za troškove.

§ 40.

Redateljni odbor sastoji od društvenoga predsjednika, tajnika i blagajnika, i od četiri redatelja. U određivanju predstava, zabava i pučkih igara, ovaj je odbor nezavisan, a odgovoran je upravi za troškove.

§ 41.

Časni sud sastoji se od društvenoga predsjednika i od četiri suca. Svrha mu je da presuđuje o ličnim sporovima družinara u društvu. Zaključcima časnoga suda dužni su se družinari pokoriti. časni sud može zabraniti kojemu članu pristup u društvene prostorije najviše za osam dana.

§ 42.

Barjaktarima je povjerena društvena zastava u svim svečanim prigodama. Kad je društvo pod barjakom, svi članovi društva moraju nositi na prsima društveni znak, a barjaktari moraju uz to biti odjeveni u narodno Konavosko odijelo i proviđeni narodnim oružjem. Toga radi mogu biti barjaktari pučani ovlašteni za nošnju oružja.

X Skupštine i sjednice

§ 43.

Toliko uprava, koliko redateljni odbor, koliko časni sud, zaključuje apsolutnom većinom glasova. Zaključci su valjani ako je svim dotičnim članovima, koji nijesu odsutni, redovito javljen dnevni red sjednice a pristupilo ih je, osim predsjednika ili podpredsjednika, najmanje trojica.

§ 44.

Društvena skupština svih članova darovatelja, utemeljitelja i redovitih bira predstavništvo. ta skupština biva sazvana oglasom, koji mora ostati izložen u društvenim prostorijama najmanje mjesec dana prije skupštine. Zaključci su valjani ma koliko članova pristupilo.

§ 45.

Skupština članova utemeljitelja glasuje predračun i konačni račun; ona je jedina pozvana da odlučuje o primanju novih članova, o isključenju kojega člana, o promjeni koje odredbe ovoga statuta i o razvrgnuću društva. Ona može da uništi svaki zaključak uprave, redateljnog odbora, časnoga društva pa i društvene skupštine. Ona suviše može u svako doba narediti predsjedniku da sazove glavnu skupštinu za izbor novoga predstavništva.

§ 46.

Članovi darovatelji i članovi utemeljitelji mogu glasovati i po punomoćniku, koji mora biti također član utemeljitelj.

§ 47.

Skupština članova utemeljitelja ne može biti držana, ako nije dokazano, da je poziv sa dnevnim redom bio poslat na vrijeme svim članovima utemeljiteljima.

§ 48.

Predložiti i glasovati koju promjenu ovoga statuta mogu samo dvije trećine svih članova utemeljitelja. Između prijedloga i glasovanja mora proteći tri mjeseca.

§ 49.

Izuzam sad navedeni propis, zaključci skupština članova utemeljitelja valjani su, ako je pristupila najmanje četvrtina svih članova s jednom trećinom svih glasova.

§ 50.

Skupština članova utemeljitelja zaključuje apsolutnom većinom glasova: 1) o primanju novih članova i o 2) predračunu i konačnom računu, dočim za zaključke o isključenju kojega člana, o uništenju kojega zaključka uprave, časnoga suda, redateljnog odbora i društvene skupštine potrebite su dvije trećine glasova. Za zaključke o primanju novih članova i o isključenju kojega člana određeno je tajno glasovanje.

XI Osnutak.

§ 51.

Društvo će se smatrati pravovaljano ustrojeno, netom nadležna vlast pronađe da ga ne zabrani i netom se u nj upiše najmanje trideset članova utemeljitelja i šezdeset članova redovitih ili uživatelja.

§ 52.

Do pravovaljanog ustrojenja društva, sva prava članova utemeljitelja ima odbor promicatelja.

Br. 16942/VIII

Zadar, 25 Svibnja 1904.

Namjesništvo nalazi da ne zabrani u smislu § 6 zakona o pravu udruživanja dne 15 novembra 1867 D. Z. L. Br. 134 naumljeno ustrojenje društva Hrvatski i Srpski narodni dom sa sjedištem u Cavtatu na osnovi pravilnika prikazanog podneskom de praes. 2 svibnja t. g.

Nakon konstituiranja društva prosto je društvenoj upravi potražiti, da bude u smislu § 9 navedenog zakona posvjedočen zakoniti opstanak društva, za koju svrhu treba iznova posebnim podneskom podastrijeti priloženi primjerak društvenog pravilnika.

Opaža se ovom prigodom, da kad bi društvo namjeravalo u smislu §§ 1 i 39 društvenog pravilnika osnovati podružnica imalo bi se isto tako amo podastrijeti pravilnik istih u 5 primjeraka.

Za ć. k. Namjesnika

Nr. 11941

Dubrovnik 28 Maja 1904.

Po nalogu ć. k. Namjesništva od 25 Maja 1904 br 16942/VIII dostavljam Tomu Odboru priloženu Namjesništvenu odluku, a istodobno upozoriti mi je to iz otpisa društvo da što se tiče sijela, sastanaka, zabava, predstava, izleta i t. d. predviđenih u § 3 pravilnika, u koliko bi oni spadali u vrst javnih produkcija, društvo će biti dužno držati se odnosnih, za to postojećih propisa. Nadalje upozoriti ću isto društvo da mora u svim prigodama kada bude izvjesiti svoj barjak, uza nj i to na počastnom mjestu, postavi austrijansku zastavu, i da društvo, i ako po svome pravilniku ima pravo da se služi rečenim barjakom, ipak nije izuzeto od dužnosti da se glede njegove javne uporabe mora podvrći svim odredbama koje politička kotarska vlast, kao vlast javne sigurnosti izda u predmetu. Konačno upozoriti ću jošter društvo da pravo nošenja oružja narodnog, kako je navedeno u § 42 društvenog pravilnika, ne pripada članovima društva kao takvim već samo onima, koji su na to individualno uoblašćeni.

C. k. Namjesništveni Savjetnik Upravitelj kot. Poglavarstva

Imenik prvih članova

A. Dobrotvori

• Bianchi Antun Antunov, veleposjednik u Cavtatu, poduzetnik u Kairu.
• Ljubić Josip Dinkov, «Ild Bogdanov», ć. k. kotarski sudac Cavtata i Konavala.
• Račić Ivo pok. Nikole, veleposjednik i vlasnik parobroda «Cavtat», «Ston» i «Gruž».
• Vragolov Boško Nikolin, veletržac i općinski prisjednik.

B. Utemeljitelji.

• Letunić Niko «Stričko» pok. Đura, trgovac iz Mihanića od Konavala.
• Drobac Pavo pok. Miha, kapetan duge plovidbe, iz Komaja od Konavala.
• Malošević Miho pok. Stijepa, veleposjednik u Cavtatu.
• Skurić Miho pok. Luke, kapetan duge plovidbe iz Čilipa od Konavala.
• Antunović Mato «Matić» Đurov, posjednik i bivši glavar Đurinića od Konavala.
• Vodopić Niko pok. Balda, posjednik i općinski vijećnik iz Lovorna od Konavala.
• Pušić Petar pok. Ivana, seoski glavar Dunava od Konavala.
• Račić kapetan Ilija, upravitelj dubrovačkog parobrodarskog društva «Zora».
• Matković Ivo Mihov, posjednik i seoski glavar Dube od Konavala.
• Kalačić Luko pok. Vice, ć. k. bilježnik u Cavtatu.
• Rajčević Vlaho pok. Petra, trgovac u Cavtatu.
• Arkulin Mato «Martin», trgovac i općinski vijećnik iz Ljute od Konavala.
• Arkulin Jakov pok. Ivana, trgovac u Cavtatu.
• Marić Niko pok. Rada, posjednik i seoski glavar Vitaljine.
• Ljubić Đuro pok. Pera, posjednik iz Radovčića od Konavala.
• Stanoš Ivo pok. Iva, pomorski kapetan iz Cavtata.
• Mihočević Đuro pok. Pera, trgovac iz Pridvorja od Konavala.
• Kalačić Ivo, pomorski kapetan duge plovidbe iz Cavtata.
• Bratičević Đuro «Đuriša», posjednik i općinski vijećnik iz Vitaljine.
• Negrini Petar, ć. k. sudbeni pristav u Cavtatu.
• Orepić Vlaho pok. Mata, seoski glavar Stravče od Konavala.
• Benić Andro pok. Marka, kapetan duge plovidbe iz Cavtata.
• Markoč-Moretti Maro, posjednik iz Cavtata.
• Burlović Ljudevit, ć. k. car. prijamnik u miru, posjednik u Cavtatu.
• Đurović Ivo pok. Mata, poduzetnik i općinski vijećnik iz Močića.
• Alamat Ivo pok. Nikole, posjednik iz Zastolja od Konavala.
• Car Ivo pok. Marka, posjednik iz Zastolja.
• Kolić Miho pok. Boška, veleposjednik iz Stravče od Konavala.
• Miloglav Baldo «Bajan», seoski glavar Mrcina od Konavala.
• Nachich Ugo, ć. k. porezni priglednik u Cavtatu.
• Kukuljica Niko «Barač», posjednik i glavar Mihanića u Konavlima.
• Miljanić Pero pok. Boža, posjednik i glavar Uskoplja od Konavala.
• Kušelj Pero pok. Ivana, trgovac u Cavtatu.
• Ljutić Nikola pok. Balda, posjednik iz Dunava od Konavala.
• Demović Vlaho pok. Petra, posjednik iz Mrcina.
• Patiera Marko pok. Martina, trgovac u Cavtatu.
• Miloglav Miho «Mićan», posjednik i općinski vijećnik iz Mrcina.
• Mujo Vlaho Nikov, seoski glavar Lovorna od Konavala.
• Čučuk Petar pok. Boža, posjednik iz Dunava.
• Đano Luko pok. Petra, seoski pristav iz Mrcina.
• Bucchich Ivo, ljekarnik u Cavtatu.
• Miloglav Miho «Mišara», posjednik iz Pičeta od Konavala.
• Bratić Antun, posjednik i ć. k. sudbeni oficijal u Cavtatu.
• Birimiša Luka pok. Iva, posjednik i općinski vijećnik iz Ljute.
• Moretti Ivan pok. Luke, posjednik u Cavtatu.
• Lonza Đuro pok. Stijepa, posjednik u Cavtatu.
• Čupić Miho Jozov, posjednik iz Vatasa od Konavala.
• Pendo Đuro pok. Nike, posjednik iz Močića od Konavala.
• Casilari Ivo pok. Gabra, posjednik u Cavtatu.
• Brautović Luko pok. Miha, trgovac u Cavtatu.
• Matijašević Ivo pok. Pera, posjednik u Cavtatu.
• Mladošević Niko pok. Mata, posjednik iz Vitaljine od Konavala.
• Šapro Niko pok. Pava, posjednik iz Zastolja od Konavala.
• Galzigna Duje, ć. k. carinarski prijamnik u Cavtatu.
• Vragolov Mato pok. Stijepa, svršeni pravnik i veleposjednik u Cavtatu.
• Đuho Nikola pok. Antuna, poduzetnik iz Čilipa od Konavala.
• Sukno Pasko pok. Pera, veleposjednik iz Cavtata.
• Condenaro Božo, ć. k. sudbeni kancelist u Cavtatu.
• Županović Božo pok. Đura, posjednik iz Vitaljine od Konavala.
• Sirnig Vice pok. Luja, trgovac u Cavtatu.
• Račić Kate ud. pok. Antuna, posjednica u Cavtatu.
• Miljan Vlaho pok. Andrije, trgovac u Cavtatu.
• Bandžar Petar pok. Boža, posjednik iz Mrcina od Konavala.
• Perak Božo pok. Boža, posjednik iz Pičeta u Konavlima.
• Đano Mihajlo Lučin, posjednik iz Mrcina.
• Perović Mato pok. Vlaha, posjednik iz Pičeta.
• Perović Baldo Nikov, posjednik iz Pičeta.
• Miljan Vicko pok. Vicka, strojar u Kuparima.

C. Redoviti i Uživatelji

• Obad Pero p. Stjepana, posjednik iz Pridvorja od Konavala.
• Župan Marko pok. Ivana, posjednik iz Čilipa od Konavala.
• Kalačić Luko pok. Pera, posjednik iz Čilipa.
• Jozović Ivo Boškov, posjednik iz Dube od Konavala.
• Veramenta Nikola Đurov, posjednik iz Stravče od Konavala.
• Ljutić Đuro pok. Balda, posjednik i poduzetnik iz Dunava od Konavala.
• Hammer Josip, strojar u Cavtatu.
• Fjorović Ivo Petrov, posjednik iz Vodovađe u Konavlima.
• Bogišić-Pohl Marija, posjednica iz Cavtata.
• Alaga Ivo pok. Nikole, posjednik iz Mihanića od Konavala.
• Kobasica Stijepo, posjednik iz Mlina (Župa).
• Mišić Marko Vlahov, posjednik iz Šilježaka od Konavala.
• Osian Antun p. Ivana, trgovac iz Cavtata.
• Ruso Luko p. Petra, posjednik iz Čilipa od Konavala.
• Tonković Pavao Lukov, trgovac iz Mlina od Župe.
• Petric Pero p. Pera, posjednik iz Cavtata.
• Nikšić Niko pok. Nika, posjednik iz Močića od Konavala.
• Obad Stijepo pok. Mihajla, posjednik iz Pridvorja.
• Nachich Lujo, c. k. carinski prijamnik u m. u Cavtatu.
• Kušar Antun p. Valentina, posjednik iz Čilipa od Konavala.
• Dubreta Nikola p. Ivana, posjednik iz Dunava od Konavala.
• Čudović-Primorac Ivo pok. Đura, posjednik i glavar iz Jasenice.
• Mihočević Ane ud. pok. Ivana, posjednica iz Cavtata.
• Vukić Nikola pok. Petra, posjednik iz Lovornoga od Konavala.
• Malošević Stijepo Mihov iz Cavtata.
• Katić Baldo Matov, posjednik iz Pičeta od Konavala.
• Guljelmović Petar Jakobljev, posjednik iz Oboda.
• Bellan Antun, c. k. viši geometar u Dubrovniku.
• Antunović-Cvjetković Ivo, posjednik iz Đurinića od Konavala.
• Vragolov Mare pok. Đura, posjednica iz Cavtata.
• Kušelj Ivo Perov iz Cavtata.
• Vidak Đuro pok. Đura «Šurka», posjednik iz Dube od Konavala.
• Glumac Ivo pok. Ilije, posjednik iz Lovornoga od Konavala.
• Malošević Josip Mihov iz Cavtata.
• Ljubić Marko pok. Antuna, posjednik iz Radovčića od Konavala.
• Veselić Petar p. Mata, posjednik iz Pridvorja od Konavala.
• Uvodić Niko Nikov, posjednik iz Uskoplja od Konavala.
• Soldić Vicko pok. Ivana iz Cavtata.
• Letunić Ivo pok. Mata, posjednik i trgovac iz Pridvorja od Konavala.
• Hendić Pavo pok. Mihajla, posjednik s Mrcina od Konavala.
• Fattori Dragutin, c. k. porezni prijamnik u Cavtatu.
• Laptalo Nikola Stjepanov, posjednik iz Uskoplja od Konavala.
• Obradović Petar Vlahov, posjednik iz Dunava od Konavala.
• Kušelj Antun Perov iz Cavtata.
• Vlahutin Antun pok. Jakoba, posjednik iz Gabrila od Konavala.
• Ćumo Mato pok. Nikole, posjednik iz Močića od Konavala.
• Kalačić Antun-Ulderik pok. Vice, posjednik iz Cavtata.
• Grill Marin iz Mlina od Župe.
• Đukan Pero «Perić» pok. Pera, posjednik iz Mihanića od Konavala.
• Karaman Ivo pok. Nikole iz Cavtata.
• Dabo Mato pok. Nikole, posjednik iz Stravče od Konavala.
• Butijer Miho pok. Miha, posjednik iz Drvenika od Konavala.
• Arkulin Andro Androv, posjednik iz Lovornoga od Konavala.
• Bianchi Ljubimir Antunov, trgovac u Cavtatu.
• Marinović Stijepo Perov, posjednik iz Pridvorja od Konavala.
• Lonza Mato pok. Stjepana iz Cavtata.
• Miloglav Petar Ivanov, posjednik s Mrcina od Konavala.
• Karaman Marko Nikolin, posjednik s Brotnjica od Konavala.
• Primorac Ivo pok. Boža, trgovac iz Cavtata.
• Ljubić Mato p. Antuna, posjednik s Radovčića od Konavala.
• Katušić-Vicković Mato Vickov, posjednik iz Cavtata.
• Orepić Boško pok. Ivana, posjednik iz Stravče od Konavala.
• Skance Vlaho Nikolin, posjednik iz Ljute od Konavala.
• Veselić Vlaho pok. Luke, posjednik iz Pridvorja od Konavala.
• Pavlin Vlaho Ivov, posjednik iz Uskoplja od Konavala.
• Sirnig Mato pok. Luja, posjednik iz Cavtata.
• Đurković Đuro pok. Ivana, posjednik iz Ljute od Konavala.
• Radin Petar Ivov, posjednik iz Mihanića od Konavala.
• Arkulin Petar pok. Đura posjednik iz Lovornoga od Konavala.
• Šarilo Antun, posjednik iz Dube od Konavala.
• Katušić Ivo pok. Iva, posjednik iz Gabrila od Konavala.
• Radović Mato «Matana» pok Rada, posjednik iz Čilipa od Konavala.
• Primić Gajo pok. Nikole, posjednik iz Dunava od Konavala.
• Birimiša Vlaho pok. Iva, posjednik iz Ljute od Konavala.
• Miladin Đuro pok. Luke, posjednik iz Brotnjica od Konavala.
• Simičić Ivan c. k. viši financij. nadgled. u m. u Cavtatu.
• Kralj Jakob Đurov, posjednik iz Pridvorja od Konavala.
• Birimiša Jozo pok Iva, posjednik iz Ljute od Konavala.
• Ljutić Baldo Đurov, posjednik iz Dunava od Konavala.
• Raše Boško pok. Mihajla, posjednik iz Stravče od Konavala.
• Klečak Antun pok. Antuna, posjednik iz Komaja od Konavala.
• Bjelokosić Vice Lukov, posjednik iz Čilipa od Konavala.
• Ljutić Petar Đurov, posjednik iz Dunava od Konavala.
• Kapetanić Pero pok. Jakoba, posjednik iz Lovornoga od Konavala.
• Birimiša Pavo pok. Iva, posjednik iz Ljute od Konavala.
• Delija Đuro, posjednik iz Dube od Konavala.
• Đurović Mato Perov, zidar iz Močića od Konavala.
• Drobac Andrija pok. Mata, posjednik iz Komaja od Konavala.
• Katušić Nikola pok. Nikole, posjednik iz Gabrila od Konavala.
• Martinović Ivo, posjednik iz Dube od Konavala.
• Prokurica Petar pok. Ivana, posjednik iz Pridvorja od Konavala.
• Ljutić Luka Đurov, posjednik iz Dunava od Konavala.
• Đukan Marko Pavov, posjednik iz Mihanića od Konavala.
• Bakić Mato Perov, posjednik iz Čilipa od Konavala.
• Leventa Pero pok. Stijepa, posjednik iz Pridvorja od Konavala.
• Karaman Nikola Antunov, posjednik iz Brotnjica od Konavala.
• Selak Ivo pok. Petra, posjednik s Jasenice od Konavala.
• Maslač Jozo pok. Vlaha, posjednik iz Pridvorja od Konavala.
• Lonza Stijepo Đurov, trgovac iz Cavtata.
• Đurković Đuro pok. Đura, posjednik s Jasenice od Konavala.
• Baletin Pavo pok. Mata, posjednik iz Stravče od Konavala.
• Klečak Andrija pok. Vlaha, posjednik iz Gabrila od Konavala.
• Skurić Pero pok. Nika, posjednik iz Čilipa od Konavala.
• Guljelmović Ivan Jakobljev, posjednik iz Oboda.
• Bošković-Borlić Vlaho, trgovac iz Čilipa od Konavala.
• Kovačević Nikola Androv, posjednik s Mrcina od Konavala.
• Bego Luka pok. Boška, posjednik s Brotnjica od Konavala.
• Kolić Miho pok. Đura, posjednik iz Stravče od Konavala.
• Skvičalo Ivo pok. Nikole, posjednik iz Pridvorja od Konavala.
• Letunić Ivo, posjednik iz Mihanića od Konavala.
• Spremić Mato pok. Vlaha, posjednik iz Vitaljine od Konavala.
• Gatić Đorđo Đurov, sud. pisar u Cavtatu.
• Senjo Rado pok. Vlaha, posjednik iz Močića od Konavala.
• Šapro Antun Perkov, posjednik iz Zastolja od Konavala.
• Matijašević Pero Ivov, posjednik u Cavtatu.
• Skance Vlaho Nikov, posjednik iz Ljute od Konavala.

Svečano zasađenje narodne zastave
ujedinjenih Hrvata i Srba
na «Markovu kamenu», na brdu između Cavtata i Konavala

U nedjelju dne 23. oktobra 1904. zasađena je prvi put na brdu između Cavtata i Konavala, na «Markovu Kamenu», narodna zastava ujedinjenih Hrvata i Srba.

Ta zastava sastoji se iz složenijeh zastava hrvatske i srpske, a u sredini je grb. Zeleno polje grba znači nadu u bolju budućnost; dvije muške ruke u grbu znače bratimstvo, a zvijezda danica više ruku znači novo doba.

Svečanost je tekla ovako.

Konavljani iz svijeh gotovo sela u narodnoj nošnji, izvezenoj zlatom i srebrom, sa handžarima i puškama o pasu, sakupiše se oko 7 sahati iz jutra pred crkvom Sv. Đurđa, daleko jedno 2 kilometra od Cavtata, gdje su bila postavljena tri narodna barjaka, koja su označivala Konavosko sastajalište. Narod su tu predvodili sedam glavara: Ivo Matković Mihov, glavar Dube, Baldo Miloglav pok. Iva, glavar Pičeta, Vlaho Orepić pok. Mata, glavar Stravče, Niko Marić pok. Rada, glavar Vitaljine, Vlaho Mujo Nikov, glavar Lovorne, Đuro Miljanić pok. Đura, glavar Uskoplja i Petar Pušić pok. Iva, glavar Dunava. Uz glavare bili su sa svojim pristašama i članovima «Hrvatskoga i Srpskoga Narodnoga Doma» u Cavtatu još tu sakupljeni: Đuro Bratičević pok. Miha, općinski vijećnik iz Vitaljine, Luka Birimiša pok. Iva, općinski vijećnik iz Ljute, Mato Arkulin pok. Iva, općinski vijećnik iz Lovorne, Niko Vodopić pok. Balda, općinski vijećnik iz Lovorne, Ivo Đurović pok. Mata, općinski vijećnik iz Močića. Tu je bilo kršne mladosti, a bilo je i staraca preko 80 godina, kako glasoviti Pero Lasić pok. Ivana od starinske porodice konavoske iz vremena Bogomilskih, kako i Niko Letunić «Stričko» pok Đura, koga pozna cijela Hercegovina, kako Niko Mladošević pok. Mata, nazvan «Nikić» iz Vitaljine, poznat u Boci Kotorskoj, a bili su svi u odijelima izvezenim zlatom i srebrom, od kojih mnogi vrijede po više od 1000 kruna.

Oko 7 1/2 sahata Konavljani, predvođeni od svojih barjaktara, koji su nosili tri narodne zastave ujedinjenih Hrvata i Srba, krenuše prema Cavtatu pucajući iz pušaka. U isto doba Cavtaćani, predvođeni od glavnog društvenog barjaka s Ild Bogdanovom na čelu, krenuše u susret Konavljanima. Iza glavnoga barjaka išao je zbor od 30 mladića i djevojaka, koji su pjevali društvenu himnu, što je sastavio Ild Bogdanov a uglazbio kapelnik Ivo Čižek. Ta himna glasi:

Hvala Bogu, Bogu slava!
Novi duh nas ogrijava.
Na Balkanu sviće zora,
Složni da smo, sad je hora!

Staroj kletvi nesta traga.
U jedinstvu nam je snaga.
Ko da slomi oba brata,
Složna Srba i Hrvata?

Jedna miso, jedan rad,
Svi ko jedan, složno sad!
_ _ _

Zaman spletke s nutra, s polja,
Jaka svijest, čvrsta volja,
Paklenike smrvit mora.
Složni da smo, sad je hora!

Staroj kletvi nesta traga.
U jedinstvu nam je snaga.
Ko da slomi oba brata,
Složna Srba i Hrvata?

Jedna miso, jedan rad,
Svi ko jedan, složno sad!

Svi Konavljani i svi Cavtaćani nosili su na prsima društvenu kokardu, u kojoj su isprepletene hrvatske i srpske šare. Na šarama hrvatskim napisano je ime društva: «Narodni Dom u Cavtatu», a na srpskijem napisan je naslov društva «Cavtatsko i Konavosko Bratstvo».

Uz povorku išao je trubač svirajuć slovenske marševe. Kad se dvije povorke približiše, zagrmiše s obližnjijeh brežuljaka maškuli, i nasta grljenje, bratimljenje i pjevanje, te obje povorke, sastavši se u jednu, krenuše u Cavtat. U taj čas zazvoni misa u franjevačkoj crkvi, te povorka s barjacima krene u franjevačku crkvu, gdje mnogo poštovani otac Danijel Radmilović blagoslovi i poškropi svetom vodom barjake i opsluži svetu misu. Iza mise bila je prva društvena skupština, kojoj je prisustvovao odaslanik vlasti iz Dubrovnika, c. k. politički komesar Gruber. Skupština se držala pod vedrim nebom, u borju pred društvenom zgradom. Na toj skupštini izabrano je prvo društveno predstavništvo. Na prijedlog Ilda Bogdanova izabrana su jednoglasno ova gospoda:

Predsjednik Miho Skurić iz Čilipa od Konavala, kapetan duge plovidbe, od 65 godina, koji živi u Čilipima.

Potpredsjednik Božo Vragolov s Brotnjica u Konavlima, općinski prisjednik, veletržac i veleposjednik nastanjen u Cavtatu.

Đuro Bratičević, općinski vijećnik iz Vitaljine.

Pero Pušić, glavar sela Dunava.

Ilija kapetan Račić, vlasnik parobroda «Cavtat», «Ston» i «Gruž», upravitelj dubrovačkoga parobrodarskoga društva «Zora», nastanjen u Cavtatu.

Antun Bratić, c. k. sudbeni oficijal, domaćin starinske patricijske obitelji iz Cavtata.

Mato Antunović Matić, bivši glavar iz Đurinića.

Vlaho Orepić pok. Mata, glavar iz Stravče.

Luko Kalačić, c. k. bilježnik u Cavtatu.

Đuro Ljubić, seljak iz Radovčića u Konavlima.

Vlaho Mujo Nikov, glavar sela Lovorne.

Niko Vodopić pok. Balda, općinski vijećnik iz Lovorne, u Konavlima.

Ljudevit Burlović, c. k. carinski prijamnik u pensiji, nastanjen u Cavtatu.

Đuro Mihočević, trgovac iz Pridvorja u Konavlima.

Luko Brautović, trgovac u Cavtatu.

Ivo Đurović, općinski vijećnik iz Močića.

Ivo Matković, glavar Dube.

Miho Butijer, posjednik iz Drvenika od Konavala.

Društveni tajnik: Miho Malošević, veleposjednik iz Cavtata.

Društveni blagajnik: Pero Kušelj, trgovac iz Cavtata.

Baldo Miloglav, glavar Pičeta u Konavlima.

Đuro Pendo iz Močića u Konavlima.

Ivo Martinović s Dube u Konavlima.

Đuro Ljutić i Pero Čučuk za selo Dunave.

Đuro Đano i Vlaško Demović za selo Mrcine.

Pavo Birimiša za selo Ljutu.

Đuro Miljanić pok. Đura i Mato Rajčević za selo Uskoplje.

Antun Skurić Kušar i Mato Bakić Perov za selo Čilipe.

Božo Županović i Niko Marić za selo Vitaljinu.

Vlaho Veselić i Niko Marinović za selo Pridvorje.

Pero Đukan i Pero Miljas za selo Miljaniće.

Niko Vukić i Mato Sekondo za selo Lovorno.

Guljelmović Ivo i Guljelmović Pero za selo Obod.

Rado Senjo i Mato Ćumo za selo Močiće.

Ivo Car pok. Marka za selo Zastolje i t. d.

***

Iza skupštine svi članovi društva svratiše u društvene lokale, gdje se okrijepiše kafom i čašicama. Iza toga seoski barjektari pođoše u kuću Ilda Bogdanova gdje, pošto se obvezaše da će u svakoj prigodi života biti pošteni i odvažni, primiše seoske barjake.

Društveni su lokali u jednoj kući bilježnika Kalačića. Ta je kuća sva u prizemlju, građena u stilu za društvo i sva na raspoloženje društva. Ima dvije velike dvorane, kafanu, biljarad i pozornicu potpuno opskrbljenu. Nad vratima društva stoji veliki društveni grb od željeza i društvena tabla, na kojoj je napisano: «Hrvatski i Srpski Narodni Dom u Cavtatu» te naslov društveni: «Cavtatsko i Konavosko Bratstvo».

U 10 sahata iz jutra krenuše svi članovi društva s društvenim barjakom i sa seoskim barjacima, praćeni gotovo od svega puka u Cavtatu, od mnogobrojnih gospođa, seljana i seljakinja i t. d., pucajući iz pušaka i uz gruvanje mužara, na brdo između Cavtata i Konavala, gdje je veliki «Markov Kamen», na kome se pred 100 godina vijala zastava jedne francuske regimente.

Na brdu zbio se je ovaj prizor.

Glavari seoski popeše se na kamen, gdje je podignut novi, veliki stup za društveni barjak, dok su seoski barjaktari stali u polukrugu okolo kamena, a u sredini glavni i sve društveno predstavništvo.

Svečan je bio čas. Krasan bijaše dan. Nad cavtatskim kućama vijalo se 38 društvenijeh zastava, naime na svijem glavnijim kućama. Glavari na Kamenu skidoše kape i glavar Baldo Miloglav, dozvavši pomoć Božiju, zavapi mnoštvu: «Jesmo li ljudi?» Na to sav narod odgovori: «Jesmo!» Reče za tim: «Jesmo li braća?» a narod odgovori: «Jesmo!» Reče opet: «Jesmo li složni?» a narod reče: «Jesmo!» Tad glavar Miloglav progovori jakim glasom: «Sunce nam je istok a gospodin Bog na pomoć! Zagrlimo se braćo!»

Glavari na kamenu zagrliše se, a tako učini i vas narod.

Tad glavari stadoše pucati iz pušaka i Baldo Miloglav podiže zastavu uz urnebesnu viku «slava barjaku» i uz gruvanje mužara s obližnjih brežuljaka.

Kad se sve utišalo, glavar Miloglav progovori narodu:

«Evo vam barjaka! Kažite narodu, da sam ga ja sa svojom družinom ovdje razvio. Pomogo nam Bog svu našu braću, koji su ovdje i drugovdje na sve četiri strane. Pomogo Bog svakoga brata kršćanina, kojim god se krstom krsti a za Boga zna. Kupili se ovdje ljudi na dobru volju, na pošten glas i na slavu! Neka bude sretno i dugovječno, tvrdo i vjekovito! Slava Bogu i slavnom božjem porođenju!»

Na ovo nasta u mnoštvu neprekidna vika: «Slava Bogu! Pomogo nam Bog! Slava glavarima! i t. d.»

Sad Ild Bogdanov izreče mnoštvu sakupljenom okolo kamena ovaj

«Na brdu smo, gdje je zrak čišći i duh vedriji. Na brdu smo, gdje su oči i srce slobodni od taština i sitnica, koje se u nizini veličaju. Zato malo riječi; tek onoliko koliko treba da svak, ovdje i drugovdje, spozna što hoćemo i što činimo. Riječi malo, jer ovaj put govori djelo.

Cavtaćani i Konavljani! Braćo i drugovi moji! – Današnji je dan vaš dan! Vašom voljom i vašom mukom, ovdje, na Markovu Kamenu, na ovom brežuljku, u južnoj Dalmaciji, u ovoj prama zapadu najizloženijoj strani Balkanskoga Poluostrva, danas prvi put stoji i vije se pod suncem narodna zastava ujedinjenih Hrvata i Srba. Slava zastavi!

(Gromka vika: «Slava zastavi!»)

Bez velika sjaja, bez velike buke, skromno ali dostojno, izvedeno je danas po vama, braćo, djelo ljubavi. Slava vama!

(Gromka vika: «Slava Cavtatu i Konavlima!»)

Djelo je to veliko. Ne po nama, jer smo mi maleni i časoviti ljudi, ali je veliko po misli, koja nas vodi. I ova stvar, danas nejaka, rašće daljinom i postaće snažna, jer je istinita!

U tom djelu nama nas još mnogo, tek nekoliko stotina.

Mala danas četa, ali iza nje doći će gusti redovi narodnih pobornika, od nas sretnijih, koji će potvrditi i raširiti s visokih brda ono, što mi ovdje objavismo. –

Danas smo rođeni!

U tmini rodismo se narodnoj, pa u nama ništa veliko nema, izim vjere, ali po njoj u naraštaju bezvjernu jesmo naj jači!

Nas je rodila ljubav, i neka znate, da će nas ljubiti, danas i do vijeka, svi oni koji ljubiti mogu, kao što će nas mrzjeti i klevetati oni, kojima srce nije još sito žuči i pravdanja. Al neka vas zato nije briga, jer je ljubav život, a mržnja je smrt. I vi ćete živjeti, rasti i množiti se, jer je u vama zdrava krv!

Lijepa je vaša zastava. Govori jasno i čisto. Kazuje svakomu, što hoće da kaže.

Dobra je vaša zastava! Ona viče na sav glas, da bez ujedinjenja nema spasa. Ona opominje sadanje i buduće naraštaje, da će bit dvojici bolje nego jednome, i da ako bi ko nadjačao jednoga, dvojica će mu s pomoći Božijom odoljeti. Dvostruka vrpca ne kida se lako.

Jaka je vaša zastava! S njom i jedino s njom naš će mukotrpni narod steći pravo na život i napredak i biće poštovan od svih ostalih naroda kako po Bogu i prirodi zaslužuje.

A lijepo joj prvi put izabraste mjesto, na brdu sred Cavtata i Konavala, na Markovu Kamenu, u ovoj klasičnoj zemlji. Ovdje – eno još starinskijeh znakova i gvožđa – prije 100 godina vijao se barjak tuđinskoga časovitoga nasilja. Ovdje, na ovom istom kamenu, vi danas zasadiste zastavu slobode. Velim slobode, jer slobode bez svijesti, bez ljubavi, bez mjere nema.

A mi hoćemo da naš narod bude slobodan. – Zato se baš ne igramo revolucionarizma, jer je to ili djetinjarija nedoraslijeh zanesenjaka, koja se može i oprostiti, ili posljednja karta besavjesnijeh i nesposobnijeh, propalijeh političara, koje valja žigosati i kazniti! –

Mi ištemo reformu, reformu duševnu, preporod nutrnji.

Ištemo, da oni, koji narod gule, zavode i varaju, panu. Ištemo da oni, koji siju mržnju, neslogu, nemoć, budu oboreni. Naš je prevrat u dušama. – Hoćemo da obnovimo sebe, jer jedino tako naš će narod odoljeti svijem neprijateljima. – Pošten je, dobar, značajan i vjeran naš puk, ali se ludost i sljeparstvo posadiše na najviša mjesta, pa je ova naša sirota domovina puna boraba i međusobica, zemlja spletkara koji se tove u dugim pravdama i trvenjima, koji jedno govore a drugo čine, koji ne će da bude svijesti, ne će da bude svjetlosti, ne će da bude slobode, jer kad bi narod progledao, njih ne bi više bilo. –

I tmina će s toga ustati da zadavi novorođenče, al' utaman! Mi se borbe ne plašimo. Mi borbu ištemo, jer je zlo ponaraslo tako, da je borba postala dužnost, kojoj se niko pa i najmanji čovjek ne smije otimati.

Samo budite složni i pobjedićete! I svoj ćete barjak naskoro prenijeti u Dubrovnik, u Kotor, u Trebinje i dalje po svim zemljama, gdje Hrvat i Srbin živi.

Budite složni, i vaša će se zastava vijati proti svakomu vjetru, a promisao Božja poslaće vam takove vođe, čiji će glas čuti i poslušati vlade u časovima zaslijepljenosti, kako i zavedene gomile ljudske u časovima ludila.

Poštujte zakone. Budite pravi kršćani i u svakoj prigodi da ste vazda vjerni, odani i zahvalni našemu gospodaru i Ćesaru Franu Josipu I, ... (Urnebesno klicanje: «Živio naš Ćesar! Živjelo Njegovo Veličanstvo Frano Josip I») ... pod čijim sretnim vladanjem ova se zastava slobodno razvila pod suncem. Budite ljudi napretka i rada. Držite se na pravom putu, daleko od skrajnosti, ali svijesni, ustrajni i odlučni. Zlo je oko vas ponaraslo veliko, pa teško da razum od jednom sve obnovi. Za to neka ste strpljivi, snošljivi, i neka vas ljubav vodi!

Izvršio sam!

Slava ovoj grudi zemlje! Slava ovom kamenu! Slava ovijem brdima i poljima! Slava Cavtatu i Konavlima!»

(Urnebesna vika: «Slava!»)

Za tim zbor pjevača ispjeva društvenu himnu «Slava Bogu, Bogu hvala», te pošto trubljač okupi sve barjake, velika povorka, pucajući iz pušaka, povrati se u Cavtat.

Oko podne bio je objed u društvenijem lokalima, na kome je bilo preko 300 društvenijeh članova. Pročitani su brzojavni pozdravi društvenijeh članova, pomorskijeh kapetana iz Trsta, Carigrada, Taganroka. Nazdravicama nije bilo kraja.

Najljepše su bile one Gosp. Antuna Bratića, koji je nazdravio svijem rodoljubima po zemljama hrvatskijem i srpskijem, vapeći da ustanu na obranu svete misli ujedinjenja; Gosp. Đura Mihočevića iz Pridvorja, koji je ožigosao crnu stranačku štampu, što se drznula ovo sveto poduzeće oklevetati i ona Gosp. Miha Maloševića, koji je izrazio želju, da se i neprijatelji obrate na pravi put.

Spomenuti je nada sve starinsku zdravicu, koju je izrekao poznati u svijem Konavlima zdravičar Luka Kalačić, seljak iz Čilipa. Ta je zdravica neka osobita stvar u stilu negdašnjih Bogomila, u kojoj ima mnogo starinskih uspomena, te sve u njoj izgleda kako neka tajna zavjera. Zdravica je slijedila ovako:

Luko Kalačić sjedio je prema Ildu Bogdanovu, te od jednom, vazda sjedeći, stao se s njim razgovarati, sve glasnije i glasnije, zovući u pomoć sile prirode i Sveto Trojstvo.

Kako mu je glas rastao jači, ustajali su ljudi s obližnjijeh stolova, i sve to više i više, dok se cijela vojska digla na noge i bila u skupu. Tad nazdravljač ustane, zovući sunce na istok a Gospoda Boga na pomoć, te izreče cijelu svoju zdravicu, u kojoj spomenu sve zemlje gdje Hrvat i Srbin žive. Blagoslovi vjetrove, dok je cijelo mnoštvo svaku njegovu rečenicu pozdravljalo s «Amen», udarajući naglaskom a i nogom na potvrdu, nekim tajinstvenim načinom, koji se ne da izreći.

Oko tri sahata Konavljani praćeni od Cavtaćana krenuše s narodnim barjacima u sela, pjevajući i pucajući iz pušaka, gdje su svuda bili dočekani zdravicama i počašćeni jelom i pićem.

Molba rodoljubima

Eto, učinili smo što smo mogli.

Posijali smo, i niklo je; živi, a ako Bog da živjeće.

S velikom mukom, s velikim, teškim žrtvama to je učinjeno. Da je komu znati sve što smo pretrpjeli i s kakvim nam se nevoljama valjalo boriti, i kakvih nam se sa sto strana prepona stavljalo, a i sad stavlja, bilo bi za plakati.

Sve učinismo sami, bez ičije pomoći do Božije, pa hvala budi Bogu, živi smo i zdravi, i ne mislimo na ono što je bilo već na ono što će biti, da utvrdimo, da raširimo, da naša stvar procvate i urodi zdravim plodom.

Ali za to hoće se novih kušnja, novih žrtava, a mi sami sve ne možemo.

Zato molimo rodoljube, po svim zemljama gdje Hrvat i Srbin živi, da nas pomognu.

// Projekat Rastko - Boka / Istorija //
[ Promjena pisma | Pretraživanje | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]

© 2001. "Projekat Rastko - Biblioteka srpske kulture na Internetu"; Tehnologije, izdavaštvo i agencija "Janus"; kao i nosioci pojedinačnih autorskih prava. Nijedan deo ovog sajta ne smije se umnožavati ili prenositi bez prethodne saglasnosti. Za zahtjeve kliknite ovdje.