Prvi izvještaj
o Srpskoj moreplovskoj zakladnoj školi
Bošković – Đurović – Laketićke
u Srbini kraj Herceg-Novoga

ŠKOLSKE GODINE 1884-85

U Dubrovniku

Današnji izgled pomorske škole (foto: Dragan Pješivac)

Kao što je opće poznato veći broj srpskih škola, te su do danas ponikle po raznim krajevima Srpstva, zadužbine su srpskih narodnih dobrotvora; pa ako mi Srbi dan današnji imamo i jednu moreplovsku čisto srpsku školu, to je opet zasluga dobrotvora Jovana Boškovića, Đura Đurovića i Jevrosime Laketića, koji svojim zavještajima doskočiše golemoj jednoj potrebi jednog dijela srpskog naroda, to Bokelju, kome je, tako rekuć, po općoj nekoj sudbini od kada je Boka Bokom morska pučina ravno polje, gdje on i ore, i kopa, i sije, i vlači, i žnje.

Prvi se je sjetio te pogoleme praznine u Srpstvu i prvi joj doskočio Jovan Bošković.

Jovan Bošković rodio se na Topli, u općini Herceg-Novskoj, 9 junija 1761 i tu bje kršten u pravoslavnoj crkvi sv. Spasa od ondašnjeg sveštenika Topaljskog Petra Jovanovića. Kao obično skoro svaki Bokelj, tako i naš Jovan, pošto se dohvati snage i pameti, vinu se glavom po svijetu a trbuhom za kruhom, da sebi i svojim siromašnim roditeljima steče koru hljeba, te brodom nekim sretno stigne na Zmirnu, u Maloj Aziji. Tu u tom gradu stanovaše tada čuven na daleko i imanjem i uvaženjem trgovac Srbin Jovo Kurtović, kod koga mladi Bošković jedanak stupi u službu i svojim radom i ponašanjem tako se ponaravi Kurtoviću, da mu ovaj bez svake zebnje povjeri sve svoje poslove i radnje. Kašnje odijeli se Bošković od Kurtovića i stade sam po sebi da radi, te ga u trgovini tako sreća posluži, da ga za kratko vrijeme stadoše ubrajati među najimućnije trgovce na Zmirni i izmeđ' Grka istih, kod kojih je stekao bio veliko uvaženje radi pravičnosti svoje, poštenja, privrženosti k crkvi svojoj i obilate milostinje što je vidom i nevidom bezprestanka dijelio; rašta su ga sve sami Grci više puta nudili starješinstvom u crkvenom im opštestvu, no se on vazda ponizno zahvaljivao na toj ponudi i povjerenju, znajući lijepo da se mnogima drugima po sposobnosti svojoj mnogo bolje ta čast dolikuje. Na Zmirni oženi se on s bogatom nekom Grkinjom, s kojom lijep porod izvede: četiri sina i šest kćeri. Mjeseca pak junija 1832 umrije tu na Zmirni u 71 godini, ostavivši nakon sebe svojoj domaćici i svom porodu golemo blago.

Nego naš Bošković pri ostavljanju i razdjeljivanju svog imuća ne zaboravi ni sirotnu svoju otadžbinu, već se lijepo i nje sjeti u svojoj oporuci, napisatoj još u martu 1826-te, pošto ostavi crkvi sv. Spasa na Topli i manastiru Savini po hiljadu «pjastara», a siromasima ove okoline tri hiljade, nastavlja u istoj oporuci: «Sva moja dobra u Boci, kojima mi je podmirio svoj dug Andrija Janković i žena mu, ostavljam mojoj miloj otadžbini, da se prihodom istih osnuje i izdržava škola srpskoga i italijanskog jezika i moreplovstva. Ako se počem prihodom tim ne bi mogli da podmiruju svi troškovi na izdržavanje predrečene škole, te se vremenom ne bi našao koji rodoljub, koji bi od svoga imuća namjenio što na istu svrhu; tad ostavljam svojoj djeci svu vlast i oblast, da slobodno od pomenutih dobara urade što sami hoće i žele. No, ako koja dobra duša nadoknadi manjak na uzdržavanje pomenute škole; tad, u tom slučaju moja djeca i njihovi našljednici gube svako pravo na taj moj zavještaj.»

Kako se je i koliko Bokelj obradovao toj vijesti, može svak olako sebi pretstaviti, osobito što se tiče moreplovstva, pošto je izučavanje istoga izvan Boke skopčano, te dakako, bilo i velikim troškom; pa su se osobito Hercegnovljani, u čijoj se općini višerečena škola zavesti imala, svojski zauzeli bili da ta plemenita želja rodoljubivog im sugrađanina što skorije djelom postane. Ama, kao što je pokojnik i sam predviđao, prihod tih dobara zbilja nije dovoljan bio na izdržavanje pomenute škole, s česa je on po svoj prilici i ostavio ista poduslovno, tek da potakne i drugog kog rodoljuba, da mu se u toj plemenitoj namjeri pridruži. Šta dakle da se radi, čime li nadoknadi taj nedostatak? Prevrći s prve na potonju, s potonje na prvu, pa sve na jednu padaj: ne preostajaše nako obratiti se braći Bokeljima preporukom i molbom, eda svaki po mogućnosti što pruži, kako bi se preduzeto što prije ostvarilo na opću korist Boke. I zbilja, usljed naloga i preporuke od strane samog c. k. namjesništva dalmatinskog upravljene 14 februara 1838 br. 505/101 podčinjenim vlastima, bijahu pozvati svi imućniji ljudi iz svih bokeljskih općina, da na zapisniku izjave da li će što dobrovoljno priložiti na tu cijel; te kojigod je shvaćao važnost te škole odmah i velesrdno obeća, da će po mogućnosti što pružiti. Al' ipak sve to ne bi dosta da se troškovi pokriju, premda i djeca pokojnikova još godine 1835 obećaše na istu svrhu neku pripomoć. U toj, uprav da rečem, trzavici i zdvajanju prosu se u avgustu 1838 izubaha po Herceg-Novome glas, da je u Trijestu umro Đuro Đurović i da je namjenio dvije svoje kuće u onome gradu na prosvjetne cijeli svoje otadžbine.

Đuro Đurović rodio se na Žlijebima, u općini Herceg-Novskoj, polovicom osamnajstog vijeka, odakle mu roditelji predignu sa svim na Toplu, gdje im se sinčić Đuro učio knjizi kod ondašnjeg pravoslavnog sveštenika. Kad poodraste naveze se i on, po starom bokeljskom običaju, na more, te je nekoliko godina jeo pomorski kruh, na kome je, vele pomorci, sedam kora. Docnije stani se u Trijestu kao trgovac, gdje radnjom i štednjom steče lijepo imuće. Pošto nadživje domaćicu svoju, s kojom nije imao od srca poroda, to zbilja u svojeručnoj oporuci napisatoj u Trijestu 28 aprila 1838, pošto se sjetio i svojte i prijatelja, i crkava i manastira, na svršetku iste piše: «Dvije pak moje kuće u ovome gradu, koje danas davaju čista prihoda for 1260 ostavljam, da se prihodom istih osnuje i izdržava u Herceg-Novome škola srpskoga, italijanskoga i njemačkoga jezika.»

Pošto po samrti mu, koja ga pokosi u Trijestu svršetkom avgusta 1838, primi onaj kome je po pravu pripadao taj njegov zavještaj, budući između njegove ostavštine i one J. Boškovića sasvim mala razlika postojala, to se je živo stalo nastojati i raditi oko toga, da se obje ove zadužbine sliju u jednu, ne bi li se tim barem lakšim putem do željene svrhe što prije doprlo. I dok se okolo toga svojski radilo, 27 maja 1847 umrije u Srbini, odmah više Herceg-novoga, Jevrosima Laketić odiva glasovite porodice Vladislavića, od koje je grof Sava svjetsko ime stekao bio.^[1] Pošto umrije prije nje domaćin joj Anto Laketić,^[2] a ne imadoše poroda, to i ona u potonjoj svojoj volji dobar dio svog imuća ostavlja za prosvjetu svoje otadžbine ovim riječima: «Ova moja kuća, u kojoj živim, i baština okolo kuće, te mi je treći dio ostao od očinstva, a dva dijela kupio počivši moj muž od našljednika pokojnog mog oca, želim da bude u polzu škole, koja se blagonadeždno očekuje da se ustanovi po zavještajima počivših Jovana Boškovića i Georgija Đurovića, na srpskom dijalektu slovima kirilijanskim ili našijem crkvenijem bukvama radi polze naše mladeži.»

Pošto dakle i Laketićka u svojoj potonjoj volji izrazi želju, da njezina ostavština skupa s onima Boškovića i Đurovića sačinjava jednu zadužbinu, to je u toliko lakše bilo postići, što je svu trojicu jedna te ista želja i misao rukovodila. Protivnosti dakle u tome s nijedne strane ne bijaše, te je izgledalo da će sve dobrim putem okrenuti. Na molbu općine Herceg-Novske upravu i nadzor kuća Đurovića u Trijestu preduzme pokojni Marko Kvekvić, tast pokojnog kneza Danila I, godine 1851, koji se još odmah po smrti J. Boškovića kao pravi patriota svojski zauzimao i nastojao da se predrečena škola što prije zavede – te dotada zašteđenim novcem od prihoda istih obnovi on iz temelja jednu od rečenih kuća, čime se, da kako, i prihod iste znatno povećao. Zavještaj pak Jovana Boškovića, po dozvoli starije vlasti, proda se na javnoj dražbi za forinti 4880, i tim novcem obnovi se sa svim kuća namijenjena za školu predrečene Laketićke. Ista, budi ovdje mimogred rečeno, iznešena je na prelijepom položaju u Srbini odma više Herceg-Novoga, okružena sa sviju strana baščom, sa tri sobe i kuhinjom pri zemlji, a na tavanu sa šest soba i velikom salom.

Stopljene budući tako sve te tri ostavštine u jednu i pripravljene budući već i školsko zdanje, ne preostajaše no «pravilnik» sastaviti i ministarstvu ga na odobrenje podnijeti, što se jedanak i uradilo. Nego, pošto se radi spletkarenja nekih ter nekih odugovlačilo sa potvrdom istoga, to jedno jutro na uranku godine 1855 pani ti narod tadašnjem svom načelniku, kapetanu Lesu Pavkoviću^[3] pred dvore i stani ga moliti i kumiti, da on glavom ode pred ćesara i svijetloj kruni prestavi pravedne želje i zahtjeve narodne. I tako se Pavkoviću ne mogaše no ino, pošto i njemu vlaštome živo k srcu bijaše prirastao taj posao, već u maju te iste godine krene put Beča, gdje izradi ministarsku naredbu, po kojoj je on kao predstavnik općine Hercegnovske, skupa sa namjesništvom dalmatinskim imao da izradi dotični pravilnik. Isti odma sastavi čuveni advokat u Dalmaciji i prvi predsjednik sabora dalmatinskog, Srbin pokojni Spiro Petrović s obzirom na volju zavještatelja, na potrebe narodne i na načelima već od ministarstva odobrenim. Taj pravilnik sadržavao je u glavnome: da škola bude podijeljena u dva osjeka, a naime u osjek jezika, gdje da se predaje srpski ćirilicom, italijanski i njemački, i to svaki jezik da predaje dotični učitelj baška za punane tri godine uz još neke neophodno trebite predmete; i u osjek moreplovstva. Pravo predlaganja učitelja isključivo da pripada općini Herceg-novskoj, a potvrda dijecezalnom pravoslavnom vladici uz ciglo dostavljanje do znanja c. k. dalmatinskom namjesništvu.

Taj i takovi pravilnik bješe odobren na opću radost naroda ministarskom odlukom 22 junija 1855 br. 8882 i izaslaniku Pavkoviću predat, da ga u djelo privede. Odmah se je zatim postaralo da se vrsni učitelji nađu, te odmah svakoga um povede odnosno osjeka moreplovstva na poznatog rodoljuba ondašnjeg profesora pri moreplovskoj školi u Zadru, Mata Mršu,^[4] rašta mu se općinsko prestavništvo obrati jednim pismom, te on, pošto ga je postojbina trebovala u ono doba mimo čovjeka, odazove se velesrdno tom pozivu, i dođe početkom godine 1858 u Herceg-Novi, a na prvi februara te iste godine otvori se osjek moreplovstva, čime se najviša želja ispuni Bokelju, to, što mu se u kući otvori srpska-moreplovska škola i što je u istoj, te je također značajno, Srbin učiteljem postao.

Neće, ja mnim, suvišno biti da ovdjen navedem opis svečanosti prilikom otvora predrečene škole, kako je istu pribilježio i ostavio među školskim spisima pokojni Mrša. «Na 19/31 januara 1858» piše on, «spadajući taj dan nedjelja, sakupiše se izjutra u općinskoj sali, na poziv općinskog prestavništva, svi seoski glavari i druga odlična lica ove općine, a na čelu im tadašnji mjesto-načelnik kapetan Stefan Milašinović sa općinskim savjetom, te u određeno vrijeme upute se svi skupa po tadašnjeg pretora, prestavnika političke vlasti, i zajedno s njime odu na Toplu u Voznesensku crkvu, gdje mjesni paroh odsluži toržestvenu liturđiju i parastos za upokoj duša blaženopočivših dobrotvora Boškovića – Đurovića – Laketićke. Po svršenom crkvenom obredu prečasni paroh Hristifor Lombardić držao je tu shodno slovo o besmrtnim tim dobrotvorima, koji sebi ostavštinom svojom podigoše vječiti spomenik. Po tome krenu svi istim redom u školsko zdanje, gdje prvo mjesto zauzme pretor, s desne mu strane općinsko prestavništvo, a s lijeve školski odbor. Najprije uze riječ mjestonačelnik Milašinović i sa nekoliko riječi objavi radosnu vijest, da se eto sa srećom osjek moreplovstva poslije toliko muka i tegoba otvara, te pozva prisutne da kliknu živno Nj. V. ćesaru Franu Josipu I, koji je najmilostivije udostojio se dozvoliti, da se ostavštine pomenutih dobrotvora u djelo privedu. Za Milašinovićem pretor prestavi okolostojećim jezgrovito koristi, što će iz pomenute škole pomorstvo i Boka crpiti, te i on zaključi sa živio Njegovom Veličanstvu. Pri svršetku uze riječ Mato Mrša, zahvali se na povjerenoj mu časti i obeća da će se svojski zauzeti okolo povjerene mu mladeži, eda se dostojan pokaže narodnog povjerenja, te pri kraju izrazi želju, da što skorije vidi u djelo priveden i osjek jezika na to sve veću diku i korist Boke.

I dok je sve tako naginjalo da se što skorije potpuno zbudu narodne nade i želje, i dok se već sve priugotovljavalo da se što prije otvori i osjek jezika; iznenada, kao grom iz vedra neba, puče glas, da je c. k. dalmatinsko namjesništvo svojim dopisom 19 junija 1858 br. 10 500/2569 po ministarskoj odluci od 29 maja 1858 br. 7160 ukinulo već odobreni pravilnik, a odredilo drugi, skrojen od njega vlaštoga, u kom propisuje, da se srpski ima učiti objema slovima, to ćirilicom i latinicom, dakle protiv volje i želje zavještatelja, i sasvim ograničava vlast djecezalnom pravoslavnom vladici nad tim zavodom, a sebi je prisvaja. A pošto je ova naredba potekla od samog ministarstva, to narodu ne preostajaše no uteći se samome caru. Devetog oktobra 1858, prilikom rođenja prestolonašljednika Rudolfa, glavari općine hercegnovske oprave tom prilikom na ćesara prošnu, u kojoj moljahu Njegovo Veličanstvo, da im se milostivo povrati prvi pravilnik; ama im ista ne bi uvažena, te se taj splet, - sa svim zauzimanjem i nastojanjem ondašnjeg djecezalnog vladike preosveštenog Stefana Kneževića i pokojnjeg Šćepana Mitrova Ljubiše, zastupnika bokeljskog na carevinskom vijeću, jedva na sve duge jade mogao rasplesti tek godine 1867 ušljed novog pravilnika, odobrena 26 junija 1867 a skrojena na temelju postojećih novih školskih zakona i naredaba.

Zadovoljivši se, ako će i unekoliko, narod tim novim pravilnikom, općinsko upraviteljstvo otvori odmah natječaj na mjesto učitelja srpskog jezika u predrečenom zavodu, i ušljed tog natječaja općinsko vijeće izabra, a c. k. namjesništvo dalmatinsko potvrdi za učitelja Rista Kovačića, koji 4 novembra 1867 preduze u istom zavodu svoja predavanja. Natječaj pak za učitelja talijanskog jezika mogao se tek otvoriti godine 1872, kad to dopustiše prihodi zaklade, te 1 novembra 1872 Stanko Brkanović zauzme mjesto istoga.

Ušljed pak ostupa profesora Mata Mrše osjek moreplovstva zatvori se svršetkom školske godine 1872, a otvori opet početkom školske godine 1874, kad bi imenovat profesorom Josip Belušić; nego, budući po novim naredbama odnosno pomorskih škola zaklada nije toliko jaka da podmiruje sve troškove, to na predlog upravljajućeg odbora ovom zakladom, u avgustu 1875 zatvori se opet osjek moreplovstva.

Kao što će čitaoc razabrati iz daljeg «naputka predavanja» u ovoj knjižici, dan današnji u istom zavodu postoji samo osjek jezika uz dotične druge predmete, gdje se primaju učenici koji su dobili otpustnu svjedodžbu iz koje narodne škole; dočim osjek moreplovstva izgleda kao ozebao sunce na dobrotvora ovog zavoda, koji će svojom ostavštinom pomnožiti zakladu, eda Boka jednom počme crpiti iz tog zavoda one koristi, kojima je on najvećma namjenjen, to kao pomorska škola. Ova živa potreba Boke, ova davna i davna joj želja neka je na dušu svakom imućnijem Srbinu ma odakle on bio!

Pri završetku ovo nekoliko redaka o ovom zavodu milo mi je spomenuti, kako Boka broji danas lijepu kitu svojih pomorskih kapetana, koji su učenici bili ovog zavoda, pa, osim što ima učenika ove škole i po sveučilištima – da bogme kao sveučilišnih đaka – i mnogi i mnogi današnji narodni učitelji po Boci učili su se u istom, koji su vazda spremni ušli u preparandiju. A da je zbilja ovaj zavod vazda od koristi bio narodu, osobito ove okoline, potvrđuju i imena dojakošnjih učitelja istoga, koja evo ovdjen redom navodim:

1. + Profesor Mato Mrša od 1 februara 1858 do 31 oktobra 1872.

2. Protoprezviter Hristofor Lombardić (kao pravoslavni katihet) od 1 februara 1858 do 30 junija 1882.

3. Pop Stjepan Radimiri, današnji paroh u Dobroti (kao katolički katihet) od 1 februara 1858 do svršetka avgusta 1858.

4. + Pop Tomo Tripković (kao katolički katihet) od 1 novembra 1858 do svršetka aprila 1865.

5. + Otac Danilo Bertoli reda sv. Frana (kao katolički katihet) prvom od 1 maja 1865 do 30 maja 1866, drugom od 13 dekembra 1868 do 13 januara 1870.

6. Pop Vicko Skarpa, današnji mitronosni abat u Skradinu (kao katolički katihet) od 31 maja 1866 do 12 dekembra 1868.

7. Risto Kovačić, današnji profesor u Italiji, prvom od 2 novembra 1867 do 31 avgusta 1871, drugom od 1 marta 1880 do 21 septembra 1881.

8. Stefo Mrđen, današnji pravoslavni katihet pri c. k. velikoj gimnaziji u Kotoru od 1 novembra 1871 do 31 marta 1875.

9. Stanko Brkanović, današnji općinski tajnik u Skradinu, od 1 novembra 1872 do 31 avgusta 1874.

10. Simo Matavulj, današnji profesor na Cetinju, od 1 novembra 1874 do 30 septembra 1881.

11. Josif Belušić, današnji profesor u Kapodistriji, od 1 novembra 1874 do 31 avgusta 1875.

12. Dr Milan Jovanović, ljekar i srpski književnik od 1 januara 1875 do 10 julija 1876.

13. Stefo Gojković, današnji c. k. sudbeni pristav u Dubrovniku, od 1 marta 1875 do 31 avgusta 1875.

14. Stefo Čuturilo, današnji profesor u Srbiji, od 12 januara 1876 do 1 julija 1876.

15. Nikola Mihajlović, današnji općinski tajnik u Luštici, od 29 aprila 1877 do 31 januara 1880.

16. Kosto Kulišić, sadašnji profesor pri c. k. velikoj gimnaziji u Kotoru, od 1 oktobra 1881 do 1 aprila 1883.

17. Otac Jeroteji Đordan (kao pravoslavni katihet) od 1 oktobra 1882 do 31 dekembra 1884.Pri zaključku navešću još ovdjen i današnje stanje ove zaklade, a naime: imovinu joj, prihod i rashod. Imovina sastoji joj se:

Srednji pak prihod godišnji od sve ove imovine po konačnim računima je od forinti 2132:23, od kog se godišnje troši na izdržavanje škole forinti 1901:94.

Tomo Krstov Popović

B.
Starinski nadpis

Čestiti građanin Hercegnovski gosp. Antonije Mlađi Đurinović, koji se od više godina zanima sakupljanjem i sabiranjem naših starina, imao je dobrotu ustupiti nam za naš «program» slijedeći starinski natpis:

Isti nadpis našao se među ruševinama, gdje se priča da je zemanom bivao manastir svetog Dimitrije, na Predivanu više Tople; a urezat je na prostom običnom četverouglastom kamenu, dugu 59 cm. visoku 33 cm. a debelu 23 cm. No kako je isti skoro sav bio oklačen, te se nadpis na njemu malo i razaznavao; to je gosp. Đurinovića odista dosta muke stalo dok ga je dotjerao kao što ga danas čitaocima prikazujemo.

Da bi se ovaj spomenik sačuvao, gosp. Đurinović obećao je isti pokloniti «Zetskom domu», te će ga prvom prilikom poslati na Cetinje.

Od istoričara naših očekujemo, da nam nadpis ovaj razjasne i istaknu važnost istoga.

T. K. P.

Drugi dio
Starješine i učiteljsko osoblje ove škole

a) Općinsko prestavništvo hercegnovsko preko svog upraviteljstva, koga su danas članovi:

Načelnik Simo kapetan Milinović i prisjednici: Mićo kapetan Kvekvić, Gligo Petrović, Mićo Gudelj, Luka Pavković, Pero Vulićević i Đuro Vuković.

b) Upravljajući odbor zakladom:^[5]

Mato Đuranović presjednik, Jovo Nakićenović blagajnik, Lako Perčinović član.

v) Učiteljsko osoblje:

Pregled predavanja

Statistični pregled

Bilo je učenika	I. Raz.	II. Raz.	III. Raz.
1. Na broju: javnih početkom školske godine privatnih izvanrednih javnih na svršetku škol. godine privatnih izvanrednih 1. Po vjeri: pravoslavnih rimo-katolika 3. Po narodnosti: Srba Hrvata (s Visa)	22 - - 18 - -   17 5   21 1	9 - - 8 - -   8 1   9 -	31 - - 26 - -   25 6   30 1

Školska biblioteka

Sudeći po knjigama, koje se nahode u ovoj knjižnici, temelj istoj položio je pokojni profesor Mato Mrša i to knjigama koje je on vlašti darovao. Kašnje pak, s godine na godinu, sveđer je ona, i ako sporo, rasla, i to nešto kupovinom od ono godišnjih forinti 15, što se svake godine određuje iz blagajne iste zaklade na tu svrhu; a nešto darovanim knjigama. Među priložnike ove biblioteke osobitom blagodarnošću mora se spomenuti pokojni Mićo kapetan Rusović, i ako od njegove znatne knjižnice, ostavljene ovom zavodu, ni dvadeseti dio knjiga nije dopro do njega. Također i o tragu tri godine znatno se je povećao broj knjiga u ovoj biblioteci, e je sama «Matica srpska» ušljed molbe ondašnjeg upravljajućeg odbora zakladom, koga su članovi bili Dr. Laza Tomanović, Lako Perčinović i Tomo Krstov Popović, poslala na dar 84 komada što «Ljetopisa» što drugih knjiga svog izdanja, te osim toga od tada biblioteka redovito prima svake godine svaku svesku «Ljetopisa». Pa i «Srpsko učeno društvo» u Biogradu, kako smo bili izvješteni, zaključilo je već davno na molbu predrečenog odbora poslati na dar ovoj biblioteci sva svoja izdanja, i ako ih ista još nije primila do neke «Glasnike», počimljući od knjige 55. A i kroz tekuću školsku godinu, kao što će se niže vidjeti, ova knjižnica prilično je ponarasla, pošto su se na molbu nje današnjeg bibliotekara i razna društva i pojedini rodoljubi lijepim brojem knjiga odazvali.

Kroz tekuću školsku godinu kupljene su slijedeće knjige i listovi: Dr. Laza Paču (prevodi) «Fiziologija», «Geologija», «Opšti uvod u prirodne nauke». – Dr. Đ. Natošević (prevod) «Astronomija». – N. M. Dušmanić (prevod) «Mineralogija». – St. V. Popović (prevod) «Fizika». – Filip J. Kovačević «Srpstvo» pjesme – «Gospodarski Poučnik».

Kroz predrečenu godinu poslato je na dar:

Slav. Srpsko Učeno Društvo u Biogradu: «Glasnike» knj. 55-62.

Slav. Matica Srpska u Novome sadu «Ljetopise matice srpske» knjiga 139-142.

Slavno Društvo sv. Jeronima u Zagrebu: 1. Krempler Pajo »Povrćarstvo«, 2. Kučenjak Milan »Pčelarstvo«, 3. »Govedarstvo«, 4. Stražimir Dragutin »Ratarstvo«, 5. Kuralt Fran »Voćarstvo«, 6. Kišpatić Mijo »Životinje« II dio, 7. Dr. A. Lobmayer »Domaća dvorba bolestnika«, 8. »Prva pomoć kada tko nastrada«, 9. Ferkić Dragutin »Pripoviesti iz povjesti hrvatske«, 10. Gj. Šebišanović »Životinje« dio III, 11. Kurelac Fran »Vinogradarstvo i Pivničarstvo«, 12. Haidinjak Andrija »Domaća perad ili živad«, 13. Paulić Isidor »Supruga prava kršćanka«, 14. Stražimir Dragutin »Mijat Briguša hrvatski seljak«, 15. Filipašić Rikardo Nauk o domaćem uzgoju«, 16. Dr. Iveković Franjo »Život svetaca i svetica božjih« 5 svezaka, 17. Šimončić Gjuro »Večernji razgovori o sv. obredih katoličke crkve« dio I, 18. Šulek Dr. Bogoslav »Prirodni zakonik za svakoga ili popularna fizika« sveska III, 19. Rubetić Cvjetko »Vjekopis Dr. Jurja Dobrile«, 20. Klaić Vj. »Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati« tri sveske, 21. »Danica« kalendar god. 1881-83-84-85.

Slav. «Matica Hrvacka» u Zagrebu: 1. Stanko Vraz »Izabrane Pjesme«, 2. Petar Preradović »Pjesnička djela«, 3. Dr. B. Šulek »Lučba za svakoga ili popularna kemija«, 4. Ivan Despot »Zdrav razum i pošteno srce« (po Cezaru Cantu), 5. August Šenoa »Sabrane pripoviesti« svezak I, II, »Izabrane pjesme«, 6. Franjo Marković »Iz mladih dana pjesme«, 7. Dr. Petar Tomić »Poviest Grčka«, 8. Gavro Manojlović »Poviest iztočnih naroda u starom vieku«, 9. J. I. Kraszewski »Kolibar« pripoviest, 10. Ferdo Becić »Zavjet« pripoviest, 11. Janko Jurković »Sabrane pripoviesti« svezak I i II, 12. Jenije Sisolski »Gospodja Sabina« roman, 13. Blaž Lorković »Žena u kući i u družtvu«, 14. Josip Miškatović »Klara Milićeva« pripoviest Turgenjeva, 15. Ferdo Ž. Miler »Cvieta i Miljenko« tragedija, 16. Ivan Trnski »Evgenij Onjegin« od A. S. Puškina, 17. Vladimir Mažuranić »Grof Ivan« igrokaz, 18. Tomo Maretić »Prievodi grčkih i rimskih klasika«: »Homerova Odysseja«, »Homerova Iliada«, 19. Adolfo Veber »Prievodi grčkih i rimskih klasika«: »Sallustijeva djela«, 20. »Novovjeki izumi« knjiga I, II. 21. Zajc »Sbirka pjesama« hrvatske skladbe.

Visokopreosvešteni vladika gospodin Gerasim Petranović: 1. «Izvještaj o pravoslavnom bogoslovskom zavodu u Zadru za školsku godinu 1884-85», 2. «Dvije korizmene okružnice dvaju hrvackih biskupa J. J. Štrosmajera i J. Posilovića», 3. «Izvještaj o srpskoj velikoj gimnaziji u Novom Sadu za škol. godinu 1884-85», 4. «Pregled stanja fondova pod upravom Matice Srpske za god. 1884», 5. Ilarion Ruvarac «Prethodni prikaz knjige: Istorija srpskoga naroda knjiga prva županijsko vreme napisao Pan. Slav. Srećković».

Visokoučeni Dr. Nikodim Milaš: Dr. Nikodim Milaš: 1. «Uspomeni prof. Ljubomira Vujnovića», 2. «Nikola Miletić narodni dobrotvor», 3. «Upliv hristjanstva na grčko-rimsko zakonodavstvo», 4. «Kiril i Metodije i istina pravoslavlja», 5. Nikola Ružičić «Nomokanon o braku», «Nomokanon srpske crkve», 6. «Crkvensko-hijerarhisko pitanje u Srbiji s kanonske tačke gledišta», 7. M. Đ. Milićević «Pomeni o Daničiću», 8. T. Ž. K. E. «Pohvala Đuri Daničiću», 9. «Hristіanskoe čtenіe» god. 1884. (šest knjiga).

Visokopoštovani gosp. Marko Dragović tajnik ministarstva prosvjete i crkvenih djela u Crnoj Gori: 1. Marko Dragović «Krusovulj knjaza i gospodara crnogorskoga Ivana Crnojevića», 2. «Mitropolit crnogorski Vasilije Petrović Njegoš», 3. «Upustvo za skupljanje materijala za istoriju i đeografiju Crne Gore», 4. «Vospominanіja Černogorca iz'' vremen'' Gercegovinskago vozstanіja i černogorsko-tureckoj vojni 1876-78», 5. M. Kojaloviča «Istorіja vozsoedinenіja zapadno-russkih'' Unnіatov'' staryh'' vremen''», 6. Istoričeskaja živučest' russkago naroda i sja kul'turn'ija osobenosti», 7. Lopuhin'' «Religіja v'' Amerik», 8. «Rimskіj katolicizm'' v'' Amerik», 9. Evgrafa Lovjagina, «Ob'' otnošenіj pisatelej klassičeskih'' k'' biblejskim'' po vozzrnіє hristіanskih'' apologetov''», dalje izdanja blagotvornog društva Petrogradskog, 10. «Žizn' i podvigi svjatyh'' Kirilla i Metodіja», 11. «Kratkoє skazanіє žizni i podvigah'' svjatih'' Kirilla i Metodіja», 12. «Svjatyє Kirill'' i Metodіj».

Visokopoštovani gosp. Spiro Gojković: 1. P. Gioachino Stulli »Vocabolario Italiano-illirico-latino« (dio drugi, sveska druga i dio treći, sveska prva), 2. J. Sundečić «Novi pakao», 3. Dr. Milan Jovanović «Demon povest i alegorija», 4. Risto Milić «Srbobranke».

Prečasni gosp. Leso pop Mikulić: 1. Maschek Luigi »Manuale del regno di Dalmazia« god. 1871-72-74-75-76-77, 2. «Srpsko-dalmatinski magazin» god. 1861-69-70-71-73, 3. Ubl Josif »Bolesti i liekovi za domaću životinju«, 4. Mitrović Bartolomeo »Federico II considerato come principe protettore«, 5. Pjerotić Simeone »Sulla vita e sulle opere di Mattia Ban«.

Velecijenjeni gosp. Dušan Rogić: 1. «Srpski zabavnik», 2. «Strela».

N. N.: 1. Jevtimije Vukadinović «Obrana pravoslavija», 2. M. S. Srpkinje «U Fruškoj-Gori», 3. Arhimandrita V. Pelagić «Pokušaji za narodno i lično unapređenje», 4. Pavle Stamatović, «Serbska pčela» god. 1830, 5. Dr. B. Petranović, «Nkolike rči dalmatinskim'' Srbl'ima prilikom'' nove 1839 godine», 6. Nikola Đ. Vukićević, «Biblične povesti novoga zaveta», 7. Stefan Aćimović, «Oda visokopreosvjaščejvšemu i visokodostojnejšemu gospodinu Josifu Rajačiću pravoslavnomu episkupu dalmatіjskomu», 8. Mitropolit'' Mihail'' «Odbrana istine», 9. P. Despotović, «Zologija za narodne škole», «Mineralogija», «Botanika», 10. Mita Petrović, «Osnovi fizike», «Nauka o geometrijskim oblicima», «Čovečje telo i njegova njega», 11. Stevan V. Popović, «Naša zemlja», sveske dvije, 12. Arh. V. Pelagić «Naši pozivi», 13. Luca Svillovich »Memorie storiche sull' isoletta di Lacroma con un compedio storico della Dalmazia«, 14. J. S. V. «Iz'' života єdnog c. k. oficira», 15. Gerasim Petranović «Pastirska pisma slova i besjede», 16. Đorđe Nikolajević «Protoprezviter i njegovo dostojanstvo», 17. Onoranze a Nicolo Tommaseo per cura della colonia dalmata dimorante in Trieste«, 18. Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich nella libreria de' P. P. Francescani di Ragusa«, 19. E. Wild »Nuovo metodo facile pratico e teorico per imparare la lingua tedesca«, 20. Vladan Đorđević, «Brut i Kolatin» (prevod), 21. «Srpski omladinski kalendar» god. 1868, 22. «Mala sveštena istorija», 23. «Kratak nauk o globusu» 24. «Računica za narodne škole» knjiga VI, 25. «Mala Katavisija», 26. «Iz'' časoslova», 26. N. Milaš «Dostojanstva u pravoslavnoj crkvi».

Prepodobni O. Jeroteji Đordan: 1. N. G. Ž. «Istorija hrišćanske crkve».

Gosp. Tomo K. Popović: 1. Tom. K. Popović «Herceg-Novi», 2. «Čežnja za otadžbinom».

Zahvaljujući opet ovdjen svim navedenim darovaocima na lijepom im odzivu, preporučujemo i njima i drugima najtoplije i unaprijed ovu još malašnu biblioteku i jedihnu u cijeloj općini hercegnovskoj.

TOMO KRSTOV POPOVIĆ

bibliotekar

Ljetopis školske godine 1884-85

1. Školska godina započela je 1 oktobra prizivanjem Duha Svetoga.

2. Oktobra 12 prisustvovali su učenici sa učiteljima običnom godišnjem parastosu u crkvi Topaljskoj za upokoj duša blaženopočivših osnovatelja ovog zavoda, te na katafalku položili istima u znak blagodarnosti lijepi vijenac. Osim općinskog upraviteljstva i upravljajućeg odbora zakladom bilo je taj dan u crkvi dosta i drugog svijeta.

3. Ušljed odluke naimenovanja od 8 dekembra 1884 Br. 1403 Visokoprečasne Pravoslavne Konzistorije Kotorske 2 januara 1885 preduzeo je mjesto pravoslavnog katihete Mikulić pop Leso mjesto dotadašnjeg katihete oca Jeroteja Đordana.

4. Na sv. Savu prisustvovali su učenici s učiteljima sv Liturđiji u crkvici sv. Save na Savini, i tu otpjevali svetosavsku pjesmu.

5. Februara 20 sva su se djeca ispoviđela, a sjutri dan pristupila sv. Pričešću.

6. Marta 8 posjetio je zavod visokopoštovani načelnik Simo kap. Milinović sa članovima upravljajućeg odbora zakladom g.g. Matom Đuranovićem i Jovom Nakićenovićem, te ispitivali djecu iz raznih predmeta.

7. Na Vidov dan prisustvovali su učenici s učiteljima sv. Liturđiji u manastiru Savini.

8. Julija 27 držani su u zavodu godišnji ispiti u prisustvu mnogih roditelja i drugih lica. Istima predsjedovao je visokopoštovani gosp. načelnik Simo kap. Milinović, pošto ove godine nije bio na ispitima visokopreosvešteni gospodin vladika Gerasim Petranović, koji po osobitoj svojoj ljubavi k školi i srpskom podmladku svake godine počasti iste svojom prisutnošću. Po svršenom ispitu visokopoštovani gosp. načelnik posokolio je učenike da i dalje ustraju u nauci i zahvalio učiteljima, koji se svojski zauzimlju okolo povjerene im Srpčadi.

OBJAVA

Školska godina 1885-86 započeće 1 oktobra tek. godine.

Učenici upisivaće se 29 i 30 septembra.

Svaki novi učenik prikazaće se upraviteljstvu u predrečene dane skupa s roditeljem ili zakonitim mu zamjenikom i sobom donijeti otpusnu svjedodžbu osnovnih škola.

Po zaključku učiteljskog osoblja, a odobrenju općinskog prestavništva, svaki učenik koji se upiše dužan je platiti u ime ulazne takse forint 1, što ide na korist školske biblioteke.

U Srbini kraj Herceg-Novoga, 31 julija 1885.

Dušan Jovanović

upravitelj

Napomene

1 O porodici Vladislavića, osobito o Savi, možeš čitati nešto opširnije u mojoj knjižici «Herceg-Novi».

2 Slučajno onomlani doznadoh, da se u jednoj kući na Podima nahodi slika Anta Laketića, te ušljed moje prestavke, upravljajući odbor zakladom Boškovića – Đurovića – Laketićke uoblasti me da istu ma i za novce dobavim, što i uradih, pa se ona sada nahodi u školskoj biblioteci iste škole. Neka je i ovom prilikom hvala od srca čestitom gosp. Antoniju Đurinoviću, koji se je ciglo iz patriotizma svojski zauzeo bio, da rečenu sasvim zabataljenu sliku pročisti, osvijetli i uprav nov joj život da.

3 Naći ćeš mu sliku kao narodnog dobrotvora i neke crtice iz života mu, koje sam napisao, u «Orlu» god. 1881.

4 Vidi mu sliku i neke biografske crtice, koje sam napisao u «Orlu» god. 1880.

5 Ovaj se odbor mijenja svako tri godine, a izabira ga općinsko vijeće.

// Projekat Rastko - Boka / Istorija //
[ Promena pisma | Pretraživanje | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]

� 2001. "Projekat Rastko - Biblioteka srpske kulture na Internetu"; Tehnologije, izdavaštvo i agencija "Janus"; kao i nosioci pojedinačnih autorskih prava. Nijedan deo ovog sajta ne smije se umnožavati ili prenositi bez prethodne saglasnosti. Za zahtjeve kliknite ovdje.