— Avala ekspres —


Bog zna šta

Bogzna šta, u ovoj pesmi,
bogzna šta, u njoj nema,
to jutro, i neki tramvaj,
i Ana, i tako to.

To jutro, kada pomislih
kroz prozor da najzad bacim,
Anu, koja u holu
sakuplja prljavi veš.

I dere se, a i ja vičem,
i tandrče ulicom našom,
tramvaj, i bog bi znao
šta je bio tome kraj.

Kroz prozor sam, to tačno pamtim,
kroz prozor sam bacio pogled,
i boga molio daj mi,
daj, bože, daj mi nov stan.

Pa bogzna šta, u ovoj pesmi,
bogzna šta, u njoj nema,
moj prozor, nervozno jutro,
i tramvaj, prljavi veš.

Pa bogzna šta, u ovoj pesmi,
bogzna šta, bogami, nema,
to jutro, i neki tramvaj,
i Ana, i tako to.