— Maturski sastanak —


Sremski Bob Dilen

Zvali smo ga sremski Bob Dilen,
pevao je kao opičen.
Al i igrač dobar beše on:
zvali smo ga sremski Bob Dilon.

Noge je savijao ko da su od plastike,
u trans su padale cure od te gimnastike!
Kosa mu letela nad čelom visoko,
svi su se divili kao da je bioskop!

Sad pogodi gde je postavljen,
šta je posto sremski Bob Dilen!
Taj što beše svih parketa bog,
postao je reumatolog!

I juče, zamisli, sretnem ga u bolnici,
lečim reumicu, znaš, u Kamenici.
A u hodniku, majke mi: ugledam:
u belom mantilu ide sremski Bob Dilan!

Ja još čujem staru muziku,
hipnotisao je publiku.
Publika se hipnotisana
palila na Boba Dilana.

A sad me pita: kako vaš nestašni zglob?
To pita, kapiraš, negdašnji Bob Dilon!
A ja sa divljenjem buljim u cara noćnoga,
i kažem: boli me, doktore, boli cela noga!

Trebaće vam još penicilin,
tako veli sremski Bob Dilin.
Sjajan je to diagnostičar,
svih parketa nekadašnji car.

Njegova ličnost beše u zvezde kovana,
kud prošeta svaka riba je kuvana.
A sad mi u bolnici veli sremski Bob Dilan
da je moj zglob prilično problematičan.

Posle toga šta da mislim ja?
Šta je laž i šta je istina?
Hoće li me izlečiti on:
nekad slavni sremski Bob Dilon?

Da l se stvarno mogu uzdati
u tu avet davne prošlosti?

Hoće li me izlečiti on:
nekad slavni sremski Bob Dilon?