—
Mi že Sentandrejci —Ljubav
U novog profesora fizičkog Čokolada se u trećem razredu gimnazije zacopala kao šašava.
Privremeno, “dok se ne nađe neko od naših”, rekao je direktor, angažovan je mladi Mađar koji je učenike srpskohrvatske škole, decu iz zabitih srpskih i hrvatskih sela diljem Mađarske, vodio na utakmice na Nepstadion, na izlete u okolna brda i pećine i čuvene budimske banje.
Najveći uspeh kod učenika profesor Som je postigao večernjim kupanjem na otvorenom bazenu, zimi. Uveče od pet do sedam, kada je ulaznica upola jeftinija, jedan sat su plivali u hladnoj vodi, a sat vremena se brčkali u toploj.
Ovde se Čokolda preporodila. Odrasla na sentandrejskom Dunavu, u vodi se osećala prisno, a u plivanju je među ostalom decom bila as. Som je odlučio da je pošalje na gradsko takmičenje u prsnom stilu.
Tako su počeli njihovi treninzi i razgovori u večernjoj magli koja je iz zelenkaste vode rasla kao dim, a iza nje su tajanstveno lebdeli golišavi kameni anđeli sa okolnih zgrada, krovova, fasada i stubova kupatilskog kompleksa.
U velikom bazenu Čokolada se ježila od hladne vode, a srce joj je lupalo kao guša golubova.
Ljubomorno je gledala kako Som neku gusku drži na dlanu pod stomakom. Ona tone kao sekira i, čim joj voda pljusne u nos, hvata ga za vrat i vrišti kao idiot.
Čokoladu su tešili samo profesorovi pogledi koje joj je upućivao kroz maglu, belu kao til.
Najzad, oko pola šest, počinjao bi njihov poseban trening, igra oko konopca. Plivali su paralelno, a Som je pažljivo motrio njene pokrete pod prozirnom vodom. Čokoladi se činilo da je taj pogled miluje, osećala mu je težinu kao dlana, kako joj klizi po ramenima, leđima i nogama, zadržavajući se na oblinama i u savijuc
ima kod lakata, na donjem delu kičme i u završetku butina.Ona je pak odgovarala zatezanjem mišića, treptajima mikrodelova svoga tela, skoro neprimetnim vibracijama na neočekivanim mestima preko kojih je Somov pogled prelazio ili na koja je ona htela da mu skrene pažnju.
Dok je Čokolada govorila telom, Som je neprestano brbljao. Pričao je sasvim drugačije nego ostali profesori i nikad ne bi završio ono što je počeo.
Čokoladine dane ispunjavale su slutnje i maštanja o nastavcima tih rečenica, a noću je sanjala Somova naga ramena i butine sa maljama. Na rubu između jave i sna, osetila bi kroz spavaćicu dodir njegovih mokrih kupaćih gaća i ronila u nepoznate, prozirne dubine.