 |
 |
|
 |
 |
|
 |
 |
|
|
|
|||||||
 |
 |
  |
 |
     |
|
Velika porodica Skopljaka, po riječima Omer-begovim, vodi porijeklo od bosanskog vlastelina Mihaila, gospodara Vesele Straže kod Bugojna. Ova oblast u srednjem vijeku bila je poznata pod imenom Uskoplje, od kojeg i potiče docniji naziv Skoplje (koga nazivamo i Bosansko Skoplje da bismo ga lakše razlikovali od Skoplja u Makedoniji). Mihailo, koga Omer-beg, naziva i despotom, je po pokorenju Bosne primio islam dobivši ime Ali-paša.
Od Mihailovih potomaka po lošem je bio najpoznatiji Sulejman-paša Skopljak. Nakon poraza na Mišaru 1806, Sulejman-paša se na koljenima zakleo Karađorđu da više nikada neće ratovati protiv Srbije. Riječ nije održao pa je 1809. poražen od vojvode Miloša Obrenovića. Ipak, uspio je da porazi Karađorđevu vojsku 1813, dok Sulejman-pašina zlodjela nakon Hadži Prodanove bune (1814), Ljuba Nenadović ovako opisuje u "Prilozima za srbsku istoriju":
"Beograd, bedna i tužna varoš, posle propasti Srbije, bio je tada ljudska kasapnica, gnezdo užasa i strahota. Gubilište nije bilo stalno određeno, ono je bilo svud, u gradu i izvan varoši pa i na ćoškovima čaršije. Sa zidova gradskih i karaula varoških strčale su motke i kočevi s odsečenim glavama oko kojih se gavranovi vitlaju; odmah izvan varoši, naročito pored glavnog puta od Stambol-kapije ka Terazijama, i od Batal-džamije ka Tašmajdanu nepokopane i onakažene lešine oko kojih se psi otimaju ili još živi mučenici na kolju, koji se po dva tri dana bore s dušom i razgovaraju sa srodnicima".
Sulejmanov sin Osman-paša Skopljak ratovao je protiv Crne Gore. Želio je da uništi ovu srpsku zemljicu. Njegoš ga je u prepisci podsjećao da su i Crnogorci i Bošnjaci - Srbi:
"Kada je Bajazet (Ilberim nazvani) Bosnu pokorio i kada su divlje orde azijatske naše maleno, no junačko carstvo razrušile, onda su moji preci i jošte neke odabrane familije, koje nijesu tu poginule od Turaka, ostavili svoje otačastvo i u ovijem gorama utekli... Ja bih rad da sam se malko docnije rodio, jer bih vidio svoju braću đe su se sebe i svojijeh spomenuli i đe javno pred svijetom kazali da su oni dostojni praunuci starijeh vitezovah našega naroda. Kada se ova sveta riječ izgovori, blago cijelom našem plemenu, onda će ime crnogorsko bosanski i proči vitezovi srpskoga naroda kako sveti talisman (amanit, zapis) čestvovati i u njedrima nositi".
1870. rodio se pjesnik Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak, koji je svom rodnom imenu i prezimenu dopisivao i - Despotović, čukununuk Sulejman-paše Skopljaka. Ovo je njegova rodoljubiva poezija koju sa zadovoljstvom objavljujemo 16. novembra 2002. na sajtu Srpska zemlja Crna Gora kao zadocnjeli odgovor Njegošu.
Pjesme
Želja
Srpstvu
Leti, pjesmo
Njoj
Molitva ranjenika
"Carigradskom glasniku"
Ustajte, braćoI
Sićane zv'jezde osule nebo,
s mjeseca trepti alemov sjaj;
nebeskim sjajem, svjetlošću svojom
on zlati i naš uspavan kraj.I blagim mirom on tvrdi sanke,
najbolji vjesnik na nebu svom.
U sanku barem on vida rane
paćenom tužnom narodu mom.Al' na me mlada ni sanak neće,
ne uspava me nikakva moć,
vječita patnja vječno me kreće
kroz bio danak i crnu noć.Ja mislim na te, o, robe tužni,
što 'no te lomi taj sraman lom.
Ja mislim na te, moj rode srpski,
što si na nehaj svijetu svom.Ja mislim na te, u vječnoj misli
kreću se dani i život mlad;
al' hora pusta kasno će doći,
da okov skidam, a s njim ti jad.Hoću l' k'o starac mašit' se mača,
dušmanskim kost'ma tupit mu rez,
na gadnom licu dušmana tvoga,
odužujuć' se, da vezem vez.Oh srećo, srećo, oj, stigni samo,
da život dadem - da nisam rob;
bar mjesec svojim zlatiće sjajem
poštenog borca hlađani grob.II
U srećnom sanku, o, mili sine,
budnoga babe da l' čuješ glas?
Njegove krvi, o krvi slatka,
mrziš li ropstvo, štuješ li spas?Da, mrziš, mrziš, svom mladom dušom,
I čistim žarom srdašca svog,
jer istu miso, ko u tvog babe
u srce tvoje usadi Bog.Dušmane mrzi, a Srpstvo ljubi,
tako mi, sine, ti bio živ,
pane li babo u borbi ljutoj,
osvet' ga, sine, sokole siv!III
Još mjesec sjaji, još trepte zv'jezde,
na plavom nebu, sijelu svom;
još žarka želja plamenom plamti,
u srpskom srcu - u srcu mom.Pa leti, pjesmo, na kril'ma želja,
poštenih želja srdašca mog;
poleti nebom, poleti zemljom,
poleti, pjesmo, s tobom je Bog!Kroz srpski svijet, kroz svijet cio,
svakoga brata pozdravi mog.
Ta svi smo sinci jednoga doma,
jednoga doma - Srbinstva svog!Nek ista miso grije nam grudi,
kad ista bolja tare nam vrat,
poštena želja u srpstvu milom -
da smo svi svakom: ko bratu brat!Bosanska vila, 1897, br. 1, str. 8.
Iz mog srca, iz plamenih grudi,
iz uzdaha, iz duše i snova,
tebi, Srpstvo, moja srećo draga,
leti evo, laka pjesma ova.Ti si nebo pred kojijem padam
i čijem se veličanstvu divim;
tebi srce, krv, misli i duša
otimlju se s ushićenjem živim.Ti mi daješ krila sokolova,
ti me dižeš gori pod oblake,
s te visine gledam prošlost tvoju,
gledam slavu i tvoje junake;Gledam dive pod kalpakom sjajnim,
na kalpaku perjanice vite.
Po plećima smjelih barjaktara
udaraju one zlatne kite.Gledam, gledam, pa im letim živo,
braću ljubim u junačka čela,
a iz oka od sreće i milja
otimlje se jedna suza vrela.Suza čista, suza nade moje,
suza jasna u sred mračne tmuše,
suza vjerna ljubavi i krvi
tebi, Srpstvo, dušo moje duše!Zora, 1897, br. 2, str. 1.
Leti, pjesmo, mila, leti,
pa sve zdravi srpsko što je.
Ko će tebi na put stati
kad si izvor duše moje?Ti si silna ko bujica
što pro strmog krša leti,
svojim bukom što razdire
silne kami i vrleti.Pred tu snagu ko će stati?
Zar s pakosti zlotvor prvi?
Il' odrodi, izdajice
roda svoga, svoje krvi?Oh, ne boj se, pjesmo moja,
pred tvojim će glasom pasti;
zabljesnuće oči njine
s tvog imena, s tvoje časti.Želiš vidjet' surog orla
spram sunašcu što se vije,
ti poleti, pjesmo moja,
do pitome Šumadije!Tu se diže st'jeg slobode,
tu je svjetlost nad sve veća,
tu je ponos gn'jezdo svio,
a brat brata bratski sreća.A želiš li vidjet lava
za slobodu što se bori,
ti poleti, pjesmo moja,
onoj maloj Crnoj Gori.Pod Lovćenom u kamenu
naćeš tamo onog plama
što slobodi krči puta,
oštrim mačem i guslama.Pa nosi im pozdrav vjerni
zarad sreće, bratskog gleda,
krv nas veže, a ne d'jeli
vjera Hrista, Muhameda.Leti, pjesmo, mila leti,
pa sve zdravi srpsko što je;
ko će tebi na put stati
kad si izvor duše moje!Bosanska vila, 1897, 6r. 5, str. 67.
I
Pjeva slavuj, tiho pjeva,
zlatu svome pjesmu šalje,
ali pjesma lakokrila
tu ne staje, leti dalje.I ko znade čul' ga ona
u sumračne čase ove,
jer dok pjesmom priželjkuje,
njega pjesma na boj zove.II
Pitala si jednom
kad si pjesmu čula:
Što li mi je pjesma
slađa od bulbula?Tvoje oči divne,
tvoj pogled vatreni
i Srbinstvo naše -
jer je daše meni!III
Kad zatrubi bojna truba
za slobodu da se gine
otići ću, zlato moje,
za spas naše Otadžbine.Al' ću i tad mislit na te
posred krvi i mejdana:
poginem li uzdah jedan
s bojnih će ti stići strana.IV
Silna je ljubav naša,
ko sunce žarko što je,
ono nam čedo dade,
te spoji i nas dvoje.U kutu sreće naše
vi ste mi pjesmu dali:
Ti, čedo, Srpstvo milo;
jedini ideali!Bosanska vila, 1897, br. 7, str. 103.
Bojak presta i tama se diže,
blijeđan mjesec nad bojište stiže,
pa obasja svojom zrakom sjajnom
bojno polje u mrtvilu tajnom.Bujna krvca do koljena pala,
bujna krvca ravan pokapala.
Tu dva brata boriše se mila
iz jednoga majčinoga krila.Jedan junak na tom polju bojnom,
na tom polju mrtvilu spokojnom,
teško ranjen sa dušom se bori,
blijeda usna ovako mu zbori:"O zvjezdice, lake treptalice,
plava neba divne sijalice,
što sijete s neba visokoga
više zemlje slavna roda moga,Zadnji pozdrav noste rodu mome,
rodu mome, rodu srbinskome,
vječitome za slobodu borcu
na junaštvu divnu čudotvorcu!O ti, slogo, srpska slogo sveta,
koliko te Srbin čeka ljeta,
tebe nema, a dva brata mila
zbog nesloge polomiše krila.Silni Bože, s visokih nebesa,
divnom silom vječnih ti čudesa,
daj mi rodu što mu duša žudi,
nek mu nova zorica zarudi!Nova zora slavna milovanja,
o čem Srbin mnogo ljeta sanja,
nova zora one sloge divne,
nek mu srce u njedrima živne!"Bosanska vila, 1900. br. 3, str. 37.
Tamo, tamo, na Bosforu zlatnom,
gdje 'no Stambol zapljuskuju vali,
gdje na moru komeša se barka,
da odoli nenasitoj hali,Tamo ti si razavio krila,
pod okriljem moćnoga Sultana,
i viteškim poletio letom -
gdje god Srpstvo očekuje dana.Tvoje r'ječi, tvoje želje čiste,
srpskom duhu otvoriše vrata,
a braća te sa ponosom grle,
širom Srpstva tako razgranata.O, pa leti širom srpskih gora,
sa Bosfora sa ubavog mora
i pričaj nam umiljate glase,
kako Stambol odbija talase...Pobratimstvo, 1900, str. 18.
Ustajte, braćo, na noge lahke,
jer ropstvu zadnji došo je čas!
Ustajte, braćo, branite pravo,
u ljutoj borbi Srbu je spas!Čujete l' zveku handžara zlatnog,
sa zvekom kako poziva nas.
Ustajte, braćo, na borbu svetu,
u borbi znajte Srbu je spas!Eno nas zove jatagan ljuti,
on nam je osto amanet svet,
slušajmo, braćo, amanet djeda,
jera nas može nekada klet.Ustajmo, braćo, branimo svoje,
ne dajmo da nas dušmanin tre!
Nek handžar zveči, nek puška ječi,
neka nam dušman od straha mre!Teška je muka robovat, braćo,
na licu ropski nositi sram.
Ustajmo, braćo, na borbu svetu,
Dušanov treba ponovit hram.O, Srbe, brate, pruži mi ruku,
priznaj mi, dragi, da sam ti brat!
Zajedno ko dva hajdemo lava
prot' crnog vraga voditi rat!Ustajmo, braćo, ne ža'lmo krvi,
spasimo rod nam i mili dom,
Ustajmo, braćo, prot' crnog vraga,
sa silom našom i snagom svom!Čujete l' kako djeca nam pište,
kako ih pati nevolja, glad?
Vidite l' kako narod nam plače,
kako ga taru zulum i jad?Spasite djecu, spasite narod,
daće vam pomoć i dragi Bog!
Jer Allah dragi uvijek čuva,
i štiti roba pravoga svog!Pobratimstvo, 1900, str. 19-20.
[ Projekat Rastko Cetinje | Promjena pisma | Pretraživanje | Mapa projekta | Kontakt | Pomoć ]
/ Projekat Rastko Beograd /
Literatura