Novi zavjet

Gospoda našeg Isusa Hrista

SVETO JEVANĐELJE OD JOVANA

1 O Bogu Logosu kao tvorcu svijeta i davaocu života. Ovaploćenje Logosa. Svjedočanstvo Jovana Krstitelja o Hristu. Prvi učenici Isusovi.

1. U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog.

2. On bješe u početku u Boga.

3. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo.

4. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.

5. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze.

6. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan.

7. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega.

8. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti.

9. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

10. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.

11. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše.

12. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo:

13. Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga.

14. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.

15. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe.

16. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat.

17. Jer se Zakon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista.

18. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.

19. I ovo je svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Judejci iz Jerusalima sveštenike i levite da ga zapitaju: Ko si ti?

20. I priznade i ne poreče; i priznade: Ja nisam Hristos.

21. I upitaše ga: Šta dakle? Jesi li ti Ilija? I reče: Nisam. Jesi li ti prorok? I odgovori: Ne.

22. A oni mu rekoše: Ko si? Da odgovor damo onima koji nas poslaše: Šta kažeš o sebi samom?

23. Reče: Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok.

24. A izaslanici bijahu od fariseja.

25. I zapitaše ga i rekoše mu: Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos, ni Ilija, ni prorok?

26. Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate.

27. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj.

28. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše.

29. A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta!

30. Ovo je onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe.

31. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom.

32. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu.

33. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim.

34. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji.

35. Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih.

36. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!

37. I čuše ga oba učenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.

38. A Isus obazrevši se i vidjevši ih, gdje idu za njim, reče im: Šta tražite? A oni mu rekoše: Ravi, što prevedeno znači: učitelju, gdje stanuješ?

39. Reče im: Dođite i vidite! I otidoše, i vidješe gdje stanuje; i ostadoše kod njega onaj dan. A bijaše oko desetoga časa.

40. A jedan od dvojice koji čuše od Jovana i odoše za njim bijaše Andrej, brat Simona Petra.

41. On nađe najprije brata svojega Simona, i reče mu: Našli smo Mesiju, što prevedeno znači: Hristos.

42. I dovede ga Isusu. I Isus pogledavši na njega reče: Ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kifa, što znači Petar.

43. Sutradan htjede Isus izići u Galileju, i nađe Filipa, i reče mu: Hajde za mnom!

44. A Filip bješe iz Vitsaide, iz grada Andrejeva i Petrova.

45. Filip nađe Natanaila i reče mu: Našli smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josifova, Nazarećanina.

46. I reče mu Natanailo: Iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: Dođi i vidi!

47. A Isus vidje Natanaila gdje dolazi k njemu i reče za njega: Evo pravog Izrailjca u kome nema lukavstva.

48. Reče mu Natanailo: Otkuda me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: Prije nego te pozva Filip, vidjeh te kad bijaše pod smokvom.

49. Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi, ti si Sin Božiji, ti si car Izrailjev.

50. Odgovori Isus i reče mu: Zato što ti kazah da te vidjeh pod smokvom, vjeruješ? Vidjećeš više od ovoga.

51. I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: od sada ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega.

2 Svadba u Kani Galilejskoj. Izgon trgovaca iz hrama. Predskazivanje smrti i vaskrsenja.

1. I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.

2. A pozvan bješe i Isus i učenici njegovi na svadbu.

3. I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu: Nemaju vina.

4. Isus joj reče: Šta hoćeš od mene, ženo? Još nije došao čas moj.

5. Reče mati njegova slugama: Što god vam reče učinite.

6. A ondje bješe šest kamenih sudova za vodu, postavljenih po običaju judejskog očišćenja, koji hvatahu po dvije ili po tri mjere.

7. Reče im Isus: Napunite sudove vodom. I napuniše ih do vrha.

8. I reče im Isus: Zahvatite sad i nosite peharniku. I odnesoše.

9. A kad okusi peharnik vino koje je postalo od vode, i ne znađaše otkuda je, a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu, pozva peharnik ženika.

10. I reče mu: Svaki čovjek najprije dobro vino iznosi, a kada se opiju, onda lošije; a ti si čuvao dobro vino do sada.

11. Ovim, u Kani Galilejskoj, učini Isus početak znamenja, i pokaza slavu svoju; i vjerovaše u njega učenici njegovi.

12. Potom siđe u Kapernaum, on i mati njegova i braća njegova i učenici njegovi, i ondje ostadoše ne mnogo dana.

13. I blizu bješe Pasha judejska, i otide Isus u Jerusalim.

14. I nađe u hramu one što prodaju goveda i ovce i golubove, i mjenjače novca gdje sjede.

15. I načinivši bič od uzica, izagna sve iz hrama, i ovce i goveda; a mjenjačima prosu novac i stolove ispretura.

16. I reče onima što prodaju golubove: Nosite to odavde! Ne pravite od doma Oca moga, dom trgovine.

17. A učenici se njegovi sjetiše da je napisano: Revnost za dom tvoj izjeda me.

18. Judejci pak odgovoriše i rekoše mu: Kakav nam znak pokazuješ da to činiš?

19. Isus odgovori i reče im: Razvalite ovaj hram i za tri dana ću ga podići.

20. A Judejci rekoše: Četrdeset i šest godina zidan je ovaj hram, a ti ćeš za tri dana da ga podigneš?

21. A on govoraše o hramu tijela svojega.

22. Kada pak ustade iz mrtvih, sjetiše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše Pismu i riječi koju reče Isus.

23. A kada bješe u Jerusalimu o prazniku Pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videći znake njegove koje činjaše.

24. A sam Isus ne povjeravaše sebe njima, jer ih je on znao sve.

25. I ne trebaše da mu ko svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.

3 Isusov razgovor s Nikodimom. Novo svjedočanstvo Jovanovo o Hristu. Nauka Hristova je sa neba.

1. A bijaše čovjek među farisejima, po imenu Nikodim, knez judejski.

2. On dođe Isusu noću i reče mu: Ravi, znamo da si učitelj od Boga došao; jer niko ne može ova znamenja tvoriti koja ti tvoriš ako nije Bog s njim.

3. Odgovori Isus i reče mu: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi odozgo, ne može vidjeti Carstva Božijega.

4. Reče mu Nikodim: Kako se može čovjek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?

5. Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije.

6. Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.

7. Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se roditi odozgo.

8. Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha.

9. Odgovori Nikodim i reče mu: Kako može to biti?

10. Isus odgovori i reče mu: Ti si učitelj Izrailjev, a to li ne znaš?

11. Zaista, zaista ti kažem da ono što znamo govorimo i što smo vidjeli svjedočimo, i svjedočanstvo naše ne primate.

12. Kad vam kazah ono što je zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem ono što je nebesko?

13. I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji koji je na nebu.

14. I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovječiji,

15. Da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni,

16. Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jednorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni.

17. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega.

18. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.

19. A ovo je sud što je svjetlost došla na svijet, a ljudi više zavolješe tamu negoli svjetlost; jer njihova djela bijahu zla.

20. Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlost i ne ide ka svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova, jer su zla.

21. A ko istinu tvori, ide ka svjetlosti, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena.

22. Potom dođe Isus i učenici njegovi u judejsku zemlju, i tu boravljaše s njima i krštavaše.

23. A i Jovan krštavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te se krštavahu.

24. Jer još ne bijaše Jovan bačen u tamnicu.

25. Tada nastade raspra među učenicima Jovanovim i nekim Judejcem oko očišćenja.

26. I dođoše Jovanu i rekoše mu: Ravi, onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, eno krštava, i svi idu njemu.

27. Jovan odgovori i reče: Ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba.

28. Vi mi sami svjedočite da rekoh: Nisam ja Hristos nego sam poslan pred njim.

29. Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću se raduje glasu ženikovu. Ova, dakle, radost moja ispunjena je.

30. On treba da raste, a ja da se umanjujem.

31. Koji odozgo dolazi nad svima je. Koji je sa zemlje od zemlje je, i od zemlje govori; a koji dolazi s neba nad svima je;

32. I što je vidio i čuo, to svjedoči; i svjedočanstvo njegovo niko ne prima.

33. Koji primi svjedočanstvo njegovo, potvrdi da je Bog istinit.

34. Jer koga Bog posla. onaj riječi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru.

35. Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku.

36. Ko vjeruje u Sina, ima život vječni; a ako je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu.

4 Odlazak Isusov iz Judeje. Razgovor sa Samarjankom na izvoru Jakovljevom. Vjera Samarjana u Hrista. Iscjeljenje sina careva čovjeka.

1. Kada, dakle, saznade Gospod da su fariseji čuli da Isus više učenika zadobija i krštava nego Jovan -

2. Iako sam Isus ne krštavaše nego učenici njegovi -

3. Ostavi Judeju i otide opet u Galileju.

4. A valjalo mu je proći kroz Samariju.

5. Tako dođe u grad samarijski zvani Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu, sinu svojemu.

6. A ondje bijaše izvor Jakovljev. Isus pak umoran od puta sjeđaše tako na izvoru: bješe oko šestoga časa.

7. Dođe žena iz Samarije da zahvati vode. Reče joj Isus: Daj mi da pijem.

8. Jer učenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe hrane.

9. Reče mu žena Samarjanka: Kako ti, koji si Judejac, tražiš od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Judejci ne druže sa Samarjanima.

10. Odgovori Isus i reče joj: Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu.

11. Reče mu žena: Gospode, ni vedra nemaš, a studenac je dubok: odakle ti onda voda živa?

12. Eda li si ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?

13. Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti;

14. A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka, nego voda koju ću mu dati postaće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.

15. Reče mu žena: Gospode, daj mi tu vodu da ne žednim i ne dolazim ovamo da zahvatam.

16. Reče joj Isus: Idi, zovi muža svojega, i dođi ovamo.

17. Odgovori žena i reče: Nemam muža. Reče joj Isus: Dobro kaza: nemam muža;

18. Jer si pet muževa imala, i sada koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.

19. Reče mu žena: Gospode, vidim da si ti prorok.

20. Oci naši klanjahu se Bogu na gori ovoj, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba klanjati.

21. Reče joj Isus: Ženo, vjeruj mi da dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na gori ovoj ni u Jerusalimu.

22. Vi se klanjate onome što ne znate; a mi se klanjamo onome što znamo; jer je spasenje od Judejaca.

23. Ali dolazi čas, i već je tu, kada će se istinski bogomoljci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac traži da takvi budu oni koji mu se klanjaju.

24. Bog je duh; i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.

25. Reče mu žena: Znam da dolazi Mesija zvani Hristos; kad on dođe, objaviće nam sve.

26. Reče joj Isus: Ja sam - koji govorim s tobom.

27. I utom dođoše učenici njegovi, i začudiše se što sa ženom razgovara, ali nijedan ne reče: šta tražiš, ili što govoriš sa njom?

28. A žena ostavi svoj krčag i otide u grad i reče ljudima:

29. Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila. Da nije on Hristos?

30. Iziđoše, dakle, iz grada i pođoše njemu.

31. A u međuvremenu moljahu ga učenici njegovi govoreći: Ravi, jedi!

32. A on im reče: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.

33. Tada učenici govorahu među sobom: Da mu neko ne donese da jede?

34. Isus im reče: Jelo je moje da vršim volju Onoga koji me je poslao, i izvršim njegovo djelo.

35. Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će nastati žetva? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako se već žute za žetvu.

36. I koji žanje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduje zajedno i koji sije i koji žanje.

37. Jer u tome je istinita riječ, da je drugi koji sije, a drugi koji žanje.

38. Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u trud njihov ušli.

39. A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih.

40. Kada, dakle, dođoše k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana.

41. I mnogo ih više vjerova za riječ njegovu,

42. Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Hristos.

43. A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju.

44. Jer sam Isus posvjedoči da prorok u svojoj postojbini nema časti.

45. A kada dođe u Galileju, primiše ga Galilejci, koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu o Prazniku, jer i oni dođoše na Praznik.

46. Isus pak dođe opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek čiji sin bolovaše u Kapernaumu.

47. Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na samrti.

48. Kaza mu, dakle, Isus: Ako ne vidite znake i čudesa, nećete da povjerujete.

49. Veli mu carev čovjek: Gospode, dođi dok nije umrlo dijete moje.

50. Reče mu Isus: Idi, sin tvoj je živ. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i pođe.

51. A već dok on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: Dijete je tvoje živo.

52. Tada ih upita za čas u koji mu bi lakše; i kazaše mu: Juče u sedmi čas pusti ga groznica.

53. Tada razumje otac da to bješe u onaj čas u koji mu reče Isus: Sin tvoj je živ. I vjerova on i sva kuća njegova.

54. Ovo je opet drugo znamenje koje učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.

5 Iscjeljenje bolesnoga u banji Vitezdi. Hristos govori da je jednak Bogu Ocu, i o sudu i vaskrsenju - Svjedočanstvo Jovana Krstitelja, Boga Oca i Svetoga Pisma.

1. Potom bješe praznik judejski, i iziđe Isus u Jerusalim.

2. A u Jerusalimu kod Ovčijih vrata postoji banja, koja se jevrejski zove Vitezda, i ima pet trijemova.

3. U njima ležaše veliko mnoštvo bolesnika, slijepih, hromih, suhih, koji čekahu da se voda zatalasa.

4. Jer anđeo Gospodnji povremeno silažaše i uzburkavaše vodu: i koji bi prvi ušao pošto se uzburka voda, ozdravio bi, ma od kakve bolesti bolovao.

5. A ondje bijaše neki čovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan.

6. Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je već mnogo godina bolestan, reče mu: Hoćeš li zdrav da budeš?

7. Odgovori mu bolesnik: Gospode, čovjeka nemam, da me spusti u banju kada se uzburka voda; a dok ja dođem, drugi siđe prije mene.

8. Reče mu Isus: Ustani, uzmi odar svoj i hodi!

9. I odmah ozdravi čovjek, i uze odar svoj i hođaše. A taj dan bješe subota.

10. Tada govorahu Judejci iscijeljenom: Subota je, nije ti dopušteno da nosiš odar.

11. On im odgovori: Koji me učini zdravim on mi reče: Uzmi odar svoj i hodi.

12. A oni ga zapitaše: Ko je taj čovjek koji ti reče: Uzmi odar svoj i hodi?

13. A izliječeni ne znađaše ko je; jer se Isus bješe udaljio zbog mnogog naroda na onome mjestu.

14. Potom ga nađe Isus u hramu i reče mu: Eto postao si zdrav, više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi.

15. Čovjek otide i javi Judejcima da je Isus taj koji ga učini zdravim.

16. I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu.

17. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam.

18. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu.

19. A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin:

20. Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite.

21. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava.

22. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu.

23. Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.

24. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

25. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće.

26. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi;

27. I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji.

28. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega,

29. I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.

30. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; Kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao.

31. Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.

32. Drugi je koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo kojim svjedoči za mene.

33. Vi ste poslali k Jovanu, i on je posvjedočio za istinu.

34. A ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete.

35. On bješe svjetiljka koja goraše i svijetljaše; a vi htjedoste malo vremena da se radujete svjetlosti njegovoj.

36. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Jovanova; jer djela koja mi dade Otac da ih svršim, ova djela koja ja činim svjedoče za mene da me je Otac poslao.

37. I Otac koji me posla on je i posvjedočio za mene. Niti ste glas njegov ikada čuli, ni lice njegovo vidjeli.

38. I riječ njegovu nemate da obitava u vama; zato što vi ne vjerujete Onome koga On posla.

39. Istražujete Pisma, jer vi mislite da u njima imate život vječni; a baš ona svjedoče o meni;

40. I nećete da dođete k meni da imate život.

41. Slavu od ljudi ne primam,

42. Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi.

43. Ja sam došao u ime Oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti.

44. Kako vi možete vjerovati kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite?

45. Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu; ima koji vas optužuje, Mojsej, u koga se vi uzdate.

46. Jer da vjerovaste Moj seju, vjerovali biste i me ni; jer on pisa o meni.

47. A kad njegovim Pismi ma ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?

6 Hristos hrani pet hiljada ljudi, i ide po moru. Isus Hristos Hljeb života. Neki od učenika napuštaju Hrista. Apostol Petar ga priznaje za Sina Božijeg.

1. Poslije toga otide Isus preko Galilejskog, Tiverijadskog mora.

2. I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer gledahu znamenja njegova koja činjaše na bolesnicima.

3. A Isus iziđe na goru, i ondje sjeđaše sa učenicima svojim.

4. A bijaše blizu Pasha, praznik judejski.

5. Podignuvši Isus oči, i vidjevši da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: Odakle da kupimo hljeba da ovi

Jedu?

6. A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znađaše šta će činiti.

7. Odgovori mu Filip: Ni za dvjesta dinara hljeba nije im dosta, da svako od njih samo malo dobije.

8. Reče mu jedan od učenika njegovih, Andrej, brat Simona Petra:

9. Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova ječmenih i dvije ribe. Ali šta je to na toliko mnoštvo?

10. A Isus reče: Recite ljudima da posjedaju. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posjedaše, dakle, ljudi na broj oko pet hiljada.

11. A Isus uze hljebove, i zablagodarivši, razdade učenicima, a učenici onima koji bijahu posjedali; tako i od riba koliko htjedoše.

12. A kada se nasitiše reče učenicima svojim: Skupite preostale komade, da ništa ne propadne.

13. I sakupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova ječmenih što preostade iza onih koji su jeli.

14. A ljudi vidjevši znamenje koje učini Isus govorahu: Ovo je zaista Prorok koji treba da dođe na svijet.

15. A kad razumije Isus da hoće da dođu da ga uhvate i učine carem, on otide opet na goru sam.

16. Kada pak nasta veče, siđoše učenici njegovi na more,

17. I ušavši u lađu pođoše preko mora u Kapernaum. I već bješe pao mrak, a Isus ne bješe došao k njima.

18. A more se podizaše od velikoga vjetra.

19. Pošto su, dakle, veslali oko dvadeset i pet ili trideset stadija, ugledaše Isusa kako ide po moru i približava se lađi, pa se prepadoše.

20. A on im reče: Ja sam; ne bojte se!

21. I htjedoše ga uzeti u lađu; i odmah se lađa obrete na zemlji u koju iđahu.

22. Sutradan narod koji je stajao s one strane mora, vidje da ondje ne bješe druge lađice osim one jedne u koju uđoše učenici njegovi, i da ne uđe Isus sa učenicima svojim u lađicu nego samo učenici njegovi otidoše;

23. A druge lađice iz Tiverijade dođoše blizu onoga mjesta gdje jedoše hljeb kada Gospod zablagodari;

24. Kada, dakle, vidje narod da Isusa ne bješe ondje, ni učenika njegovih, uđoše i oni u lađe, i dođoše u Kapernaum tražeći Isusa.

25. I našavši ga s one strane mora, rekoše mu: Ravi, kada si došao ovamo?

26. Isus im odgovori i reče: Zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što ste znamenja vidjeli, nego što ste hljeba jeli i nasitili se.

27. Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin Čovječiji, jer ovoga potvrdi Bog Otac.

28. A oni mu rekoše: Šta da činimo da bismo tvorili djela Božija?

29. Odgovori Isus i reče im: Ovo je djelo Božije da vjerujete u Onoga koga On posla.

30. A oni mu rekoše: Kakav, dakle, znak ti pokazuješ da vidimo i da ti vjerujemo? Šta ti činiš?

31. Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: Hljeb sa neba dade im da jedu.

32. Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: nije vam Mojsej dao hljeb sa neba nego Otac moj daje vam istiniti hljeb sa neba;

33. Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.

34. Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb!

35. A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti.

36. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete.

37. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje.

38. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla.

39. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan.

40. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.

41. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba,

42. I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao?

43. A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom.

44. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.

45. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni.

46. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca.

47. Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni.

48. Ja sam hljeb života.

49. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.

50. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.

51. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.

52. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?

53. A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.

54. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni;i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.

55. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće.

56. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu.

57. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene.

58. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek.

59. Ovo reče u sinagogi kad učaše u Kapernaumu.

60. Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: Ovoje tvrda besjeda. Ko je može slušati?

61. A Isus, znajući u sebi da učenici njegovi ropću zbog toga, reče im: Zar vas ovo sablažnjava?

62. A šta ako vidite Sina Čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?

63. Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.

64. Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju. Jer znađaše Isus od početka koji su to što ne vjeruju, i ko će ga izdati.

65. I govoraše: Zato sam vam rekao da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od Oca mojega.

66. Od tada mnogi od učenika njegovih otidoše natrag, i više ne iđahu s njim.

67. A Isus reče Dvanaestorici: Da nećete i vi da odete?

68. Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga.

69. I mi smo povjerovali i poznali da si ti Hristos Sin Boga živoga.

70. Isus im odgovori: Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? I jedan od vas je đavo.

71. A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer on namjeravaše da ga izda, iako bješe jedan od Dvanaestorice.

7 Namjera Judejaca da ubiju Isusa i rasire u narodu o njemu. Hristova besjeda u Hramu o prazniku Sjenica. Mišljenje naroda i fariseja o Hristu.

1. I poslije toga hođaše Isus po Galileji: jer po Judeji ne htjede da hodi, pošto tražahu Judejci da ga ubiju.

2. Bijaše pak blizu judejski praznik Sjenica.

3. Tada mu rekoše braća njegova: Otidi odavde i idi u Judeju, da i učenici tvoji vide djela tvoja koja činiš;

4. Jer niko ne čini nešto u tajnosti, a sam traži da je poznat. Kada tako što činiš, pokaži se svijetu.

5. Jer ni braća njegova ne vjerovahu u njega.

6. Tada im reče Isus: Vrijeme moje još nije došlo, a vrijeme je vaše svagda spremno.

7. Ne može svijet mrziti vas; a mene mrzi jer ja svjedočim o njemu da su djela njegova zla.

8. Vi otidite na ovaj Praznik: ja još neću ići na ovaj Praznik, jer se moje vrijeme još nije ispunilo.

9. Rekavši im ovo, ostade u Galileji.

10. A kad otidoše braća njegova, tada i sam ode na Praznik, ne javno, nego kao u tajnosti.

11. A Judejci ga tražahu o Prazniku i govorahu: Gdje je onaj?

12. I bijahu o njemu mnoge prepirke u narodu: jedni govorahu da je dobar, a drugi govorahu: ne, nego vara narod.

13. Ali niko ne govoraše javno o njemu zbog straha od Judejaca.

14. A već u polovini Praznika dođe Isus u hram i učaše.

15. I čuđahu se Judejci govoreći: Kako ovaj zna knjige a nije se učio?

16. Tada im odgovori Isus i reče: Moja nauka nije moja, nego Onoga koji me je poslao.

17. Ako hoće ko volju njegovu da tvori, poznaće da li je ova nauka od Boga, ili ja sam od sebe govorim.

18. Koji govori sam od sebe, svoju slavu traži; a ko traži slavu Onoga koji ga je poslao, taj je istinit i nema u njemu nepravde.

19. Nije li Mojsej dao vama Zakon? I niko od vas ne izvršava Zakon. Zašto tražite da me ubijete?

20. Odgovori narod i reče: Demon je u tebi; ko traži da te ubije?

21. Odgovori Isus i reče im: Jedno djelo učinih, i svi se divite tome.

22. Mojsej vam je dao obrezanje, ne što je ono od Mojseja, nego od otaca, i u subotu obrezujete čovjeka.

23. Ako u subotu čovjek prima obrezanje, pa se time ne narušava Zakon Mojsejev, zašto se na mene gnjevite što cijeloga čovjeka izliječih u subotu?

24. Ne sudite po izgledu, nego pravedan sud sudite.

25. Tada govorahu neki od Jerusalimljana: Nije li to onaj koga traže da ubiju?

26. I gle, govori slobodno i ništa mu ne vele. Da stvarno ne doznaše naši glavari da je on zaista Hristos?

27. Ali ovoga znamo otkuda je; a Hristos kada dođe niko neće znati otkuda je.

28. Tada Isus povika u hramu učeći i govoreći: I poznajete me i znate otkuda sam; i sam od sebe nisam došao, nego je istinit Onaj koji me posla, kojega vi ne znate.

29. Ja ga znam, jer od njega jesam, i On me posla.

30. Tada tražahu da ga uhvate, i niko ne metnu na njega ruku, jer još ne bješe došao čas njegov.

31. A od naroda mnogi povjerovaše u njega, i govorahu: Kada dođe Hristos, zar će više znamenja činiti nego ovaj što učini?

32. Čuše fariseji da narod o njemu tako govori, i poslaše fariseji i prvosveštenici sluge da ga uhvate.

33. Tada Isus reče: Još malo vremena sam sa vama, pa idem Onome koji me je poslao.

34. Tražićete me i nećete me naći; i gdje sam ja vi ne možete doći.

35. A Judejci rekoše među sobom: Kuda ovaj namjerava da ide, a da ga mi nećemo naći? Ne misli li ući u rasijanje jelinsko i učiti Jeline?

36. Šta znači ova riječ koju reče: Tražićete me i nećete naći; i gdje sam ja vi ne možete doći?

37. A u posljednji veliki dan Praznika stajaše Isus i povika govoreći: Ko je žedan neka dođe meni i pije!

38. Koji u mene vjeruje, kao što Pismo reče, iz utrobe njegove poteći će rijeke vode žive.

39. A ovo reče o Duhu koga trebaše da prime oni koji vjeruju u ime njegovo, jer Duh Sveti još ne bješe dat, zato što Isus još ne bješe proslavljen.

40. A mnogi od naroda čuvši tu riječ, govorahu: Ovo je zaista Prorok.

41. Drugi govorahu: Ovo je Hristos. A jedni govorahu: Zar će Hristos doći iz Galileje?

42. Zar ne reče Pismo da će Hristos doći od sjemena Davidova i iz sela Vitlejema gdje bješe David?

43. Tako nastade razdor u narodu zbog njega.

44. A neki od njih htjedoše da ga uhvate; ali niko ne metnu ruku na njega.

45. Dođoše pak sluge prvosveštenicima i farisejima, i oni im rekoše: Zašto ga ne dovedoste?

46. Sluge odgovoriše: Nikada čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek.

47. Tada im odgovoriše fariseji: Zar ste se i vi prevarili?

48. Vjerova li ko u njega od glavara ili od fariseja?

49. Nego narod ovaj koji ne zna Zakon, proklet je!

50. Reče im Nikodim, koji mu je dolazio noću i bješe jedan od njih:

51. Eda li Zakon naš sudi čovjeku dokle ga najprije ne sasluša i dozna šta čini?

52. Odgovoriše mu i rekoše: Da nisi i ti iz Galileje? Ispitaj i vidi da prorok iz Galileje ne dolazi.

53. I otidoše svaki domu svome.

8 Sud o ženi uhvaćenoj u preljubi. Hristos svjetlost svijeta. Svjedočanstvo Očevo i nauka od Oca. Istina će vas osloboditi! Judejci robovi grijeha, nedostojna djeca Avraamova; njihov je otac đavo. Judejci ruže Isusa.

1. A Isus otide na Maslinsku goru.

2. I ujutru opet dođe u hram, i sav narod dolažaše k njemu: i sjede i učaše ih.

3. A književnici i fariseji dovedoše ženu uhvaćenu u preljubi, i postaviše je na sredinu.

4. I rekoše mu: Učitelju, ova žena je uhvaćena u preljubi na djelu;

5. A Mojsej nam u Zakonu zapovjedi da takve kamenujemo. Ti dakle, šta veliš?

6. Ovo pak rekoše iskušavajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus sagnuvši se dolje, pisaše prstom po zemlji.

7. A kad ga uporno pitahu, ispravi se i reče im: Koji je među vama bez grijeha neka prvi baci kamen na nju.

8. Pa se opet saže dolje i pisaše po zemlji.

9. A oni čuvši to, i pokarani od svoje savjesti, izlažahu jedan po jedan, počevši od starješina do posljednjih; i ostade Isus sam i žena stojeći na sredini.

10. A kada se Isus ispravi, i ne vidjevši nikoga do samu ženu, reče joj: Ženo, gdje su oni što te tužahu? Zar te niko ne osudi?

11. A ona reče: Niko, Gospode. A Isus joj reče: Ni ja te ne osuđujem; idi, i od sada više ne griješi.

12. Isus im opet reče, govoreći: Ja sam svjetlost svijetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.

13. Tada mu rekoše fariseji: Ti sam za sebe svjedočiš; svjedočanstvo tvoje nije istinito.

14. Isus odgovori i reče im: Ako ja i svjedočim za samoga sebe, istinito je svjedočanstvo moje, jer znam otkuda dođoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem.

15. Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome.

16. Ali ako ja i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam nego ja i Otac koji me posla.

17. A i u Zakonu vašemu stoji napisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito.

18. Ja sam onaj koji svjedoči za sebe, i svjedoči za mene Otac koji me posla.

19. Tada mu govorahu: Gdje je Otac tvoj? Isus odgovori: Ne znate ni mene ni Oca mojega: kad biste znali mene, znali biste i Oca mojega.

20. Ove riječi kaza Isus kod riznice kad učaše u hramu; i niko ga ne uhvati, jer još ne bješe došao čas njegov.

21. A Isus im ponovo reče: Ja idem, i tražićete me; i pomrijećete u grijehu svome; kud ja idem vi ne možete doći.

22. Tada rekoše Judejci: Da se neće sam ubiti, jer govori: kud ja idem vi ne možete doći?

23. I reče im: Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.

24. Zato vam i rekoh da ćete pomrijeti u grijesima svojim; jer ako ne povjerujete da Ja jesam, pomrijećete u grijesima svojim.

25. Tada mu govorahu: Ko si ti? I reče im Isus: Početak, što vam i kažem.

26. Mnogo imam o vama govoriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ja govorim u svijetu ono što čuh od njega.

27. I ne razumješe da im govori za Oca.

28. A Isus im reče: Kad podignete Sina Čovječijega, onda ćete doznati da Ja jesam, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj onako govorim.

29. I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.

30. Kad on ovo govoraše, mnogi povjerovaše u njega.

31. Tada Isus govoraše onim Judejcima koji su mu povjerovali: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji učenici;

32. I poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi.

33. Odgovoriše mu: Mi smo sjeme Avraamovo, i nikad nikome nismo robovali. Kako ti govoriš: postaćete slobodni?

34. Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da svaki koji čini grijeh rob je grijehu.

35. A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek.

36. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.

37. Znam da ste sjeme Avraamovo; ali tražite da me ubijete, jer moja riječ nema mjesta u vama.

38. Ja govorim što sam vidio od Oca svojega, i vi, dakle, činite što ste vidjeli od oca vašega.

39. Odgovoriše i rekoše mu: Otac naš je Avraam. Isus im reče: Da ste djeca Avraamova, činili biste djela Avraamova.

40. A sada tražite da ubijete mene, čovjeka koji sam vam kazao istinu, koju čuh od Boga. To Avraam nije činio.

41. Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: Mi nismo rođeni od bluda; jednoga oca imamo - Boga.

42. A Isus im reče: Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla.

43. Zašto ne razumijete govor moj? Jer ne možete da slušate riječ moju.

44. Vama je otac đavo, i želje oca svojega hoćete da činite; on bješe čovjekoubica od početka, i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori, jer je on laža i otac laži.

45. A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim.

46. Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete?

47. Onaj koji je od Boga, riječi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga.

48. A Judejci odgovoriše i rekoše mu: Ne kažemo li mi dobro da si ti Samarjanin, i da je demon u tebi?

49. Isus odgovori: U meni demona nema, nego poštujem Oca svojega: a vi me sramotite.

50. A ja ne tražim slave svoje; postoji Onaj koji traži i sudi.

51. Zaista, zaista vam kažem: Ko održi riječ moju neće vidjeti smrti vavijek.

52. Tada mu rekoše Judejci: Sada znamo da je demon u tebi. Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti vavijek.

53. Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe. Ko se ti sam praviš?

54. A Isus odgovori: Ako ja proslavljam samoga sebe, slava je moja ništa. Otac je moj onaj koji me proslavlja, za koga vi govorite da je Bog vaš,

55. I ne poznajete ga, a ja ga znam. I ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim.

56. Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se.

57. A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio?

58. A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam.

59. Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama pa prođe između njih i tako otide.

9 Hristos iscjeljuje u subotu slijepoga od rođenja. Fariseji ispituju iscijeljenoga.

1. I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja.

2. I zapitaše ga učenici njegovi govoreći: Ravi, ko sagriješi, ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep?

3. Isus odgovori: Ne sagriješi ni on ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu.

4. Meni valja činiti djela Onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noć kad niko ne može raditi.

5. Dok sam u svijetu, svjetlost sam svijetu.

6. Rekavši ovo, pljunu na zemlju i načini blato od pljuvačke, i pomaza blatom oči slijepome.

7. I reče mu: Idi umij se u banji Siloamskoj, što prevedeno znači: poslan. On ode, dakle, i umi se, i dođe gledajući.

8. A susjedi i oni koji ga bijahu vidjeli prije da bješe slijep govorahu: Nije li ovo onaj što je sjedio i prosio?

9. Jedni govorahu da je on, a drugi da je nalik na njega. On govoraše: Ja sam.

10. Tada mu govorahu: Kako ti se otvoriše oči?

11. On odgovori i reče: Čovjek koji se zove Isus načini blato, i pomaza oči moje, i reče mi: idi u banju Siloamsku i umij se. I kad otidoh i umih se, progledah.

12. Tada mu rekoše: Gdje je on? Reče: Ne znam.

13. Onda njega, nekadašnjega slijepca, odvedoše farisejima.

14. A bješe subota kad Isus načini blato i otvori mu oči.

15. A fariseji ga tada opet pitahu kako progleda. A on im reče: Blato mi metnu na oči, i umih se i vidim.

16. Tada govorahu neki od fariseja: Nije ovaj čovjek od Boga, jer ne svetkuje subotu. Drugi govorahu: Kako može čovjek grješan takva znamenja činiti? I nasta razdor meću njima.

17. Opet rekoše slijepcu: Šta ti veliš za onoga što otvori oči tvoje? A on reče: Prorok je.

18. Tada Judejci ne vjerovaše za njega da je bio slijep i progledao, dok ne dozvaše roditelje toga što je progledao,

19. I zapitaše ih govoreći: Je li ovo sin vaš za koga vi kažete da se rodi slijep? Kako, dakle, sada vidi?

20. A roditelji njegovi odgovoriše im i rekoše: Znamo da je ovo sin naš, i da se rodi slijep;

21. A kako sada vidi ne znamo, ili ko mu otvori oči mi ne znamo: sam je već odrastao, pitajte njega, neka sam kaže za sebe.

22. Ovo rekoše roditelji njegovi jer se bojahu Judejaca; jer se Judejci već bijahu dogovorili da bude odlučen od sinagoge ko god njega prizna za Hrista.

23. Zato rekoše roditelji njegovi: Odrastao je, njega pitajte.

24. Tada po drugi put dozvaše čovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu: Podaj slavu Bogu, mi znamo da je onaj čovjek grješan.

25. A on odgovori i reče: Je li grješan, ne znam; jedno znam - da ja bijah slijep, i sada vidim.

26. Tada mu opet rekoše: Šta ti učini? Kako otvori oči tvoje?

27. Odgovori im: Već vam kazah i ne slušaste. Šta opet hoćete da čujete? Da nećete i vi da postanete učenici njegovi?

28. Oni ga izgrdiše i rekoše: Ti si učenik njegov, a mi smo učenici Mojsejevi.

29. Mi znamo da je Mojseju govorio Bog; a ovoga ne znamo otkuda je.

30. Odgovori čovjek i reče im: U tome i jeste čudo što vi ne znate otkuda je, a on otvori oči moje.

31. A znamo da Bog ne sluša grješnike; nego ako ko Boga poštuje i volju njegovu tvori, toga sluša.

32. Otkako je vijeka nije se čulo da iko otvori oči rođenome slijepcu.

33. Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti.

34. Odgovoriše i rekoše mu: Ti si se rodio sav u grijesima, pa ti nas da učiš? I istjeraše ga napolje.

35. Ču Isus da ga i(?tjeraše napolje, pa našavši ga reče mu: Vjeruješ li ti u Sina Božijega?

36. On odgovori i reče: A ko je on, Gospode, da u njega vjerujem?

37. A Isus mu reče: I vidio si ga i onaj koji govori s tobom, taj je.

38. A on reče: Vjerujem, Gospode! I pokloni mu se.

39. I reče Isus: Za sud ja dođoh u ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi.

40. I čuše ovo neki od fariseja koji bijahu sa njim, i rekoše mu: Eda li smo i mi slijepi?

41. Reče im Isus: Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha; a sada kažete: vidimo, tako vaš grijeh ostaje.

10 O Dobrom pastiru i njegovu stadu. Hristos u trijemu Solomonova hrama o Prazniku obnovljenja odgovara Judejcima o Ocu i sebi. Odlazak preko Jordana.

1. Zaista, zaista vam kažem: Ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mjestu, on je lopov i razbojnik.

2. A koji ulazi na vrata pastir je ovcama.

3. Njemu vratar otvara, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izvodi ih;

4. I kada svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.

5. A za tuđinom neće poći, nego će pobjeći od njega, jer ne poznaju glas tuđinaca.

6. Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta bijaše to što im govoraše.

7. Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata ovcama.

8. Svi koji god dođoše prije mene lopovi su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.

9. Ja sam vrata; ako ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći.

10. Lopov ne dolazi za drugo nego da ukrade i zakolje i upropasti. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju.

11. Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

12. A najamnik, koji nije pastir, kome ovce nisu svoje, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi; i vuk razgrabi ovce i raspudi ih.

13. A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.

14. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju.

15. Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce.

16. I druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.

17. Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem.

18. Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet uzeti ga. Ovu zapovijest primih od Oca svoga.

19. Tada opet nastade razdor među Judejcima zbog ovih riječi.

20. A mnogi od njih govorahu: U njemu je demon, i mahnita. Što ga slušate?

21. Drugi govorahu: Ovo nisu riječi bjesomučnika. Zar može demon slijepima oči otvarati?

22. A bijaše tada Praznik obnovljenja hrama u Jerusalimu, i bijaše zima.

23. I hodaše Isus u hramu po trijemu Solomonovu.

24. I Judejci ga opkoliše i govorahu mu: Dokle ćeš mučiti duše naše? Ako si ti Hristos, kaži nam otvoreno.

25. Isus im odgovori: Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime Oca svojega, ona svjedoče o meni,

26. Ali vi ne vjerujete; jer niste od ovaca mojih, kao što vam rekoh.

27. Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu.

28. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.

29. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega.

30. Ja i Otac jedno smo.

31. A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju.

32. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete?

33. Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.

34. Odgovori im Isus: Nije li napisano u Zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste?

35. Kad one nazva bogovima, kojima riječ Božija bi data, a Pismo se ne može ukinuti,

36. Kako vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: huliš, zato što rekoh: ja sam Sin Božiji?

37. Ako ne tvorim djela Oca svojega, ne vjerujte mi.

38. Ako li tvorim, iako meni ne vjerujete, djelima vjerujte, da poznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u njemu.

39. Tada opet tražahu da ga uhvate; ali im se izmače iz ruku.

40. I otide opet preko Jordana na mjesto gdje Jovan najprije krštavaše; i ostade ondje.

41. I mnogi dođoše k njemu i govorahu: Jovan ne učini nijedno znamenje, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe.

42. I mnogi vjerovaše u njega ondje.

11 Povratak u Judeju. Lazarevo vaskrsenje. Dogovor poglavara svešteničkih da ubiju Isusa. Predskazivanje Kajafino o iskupiteljskoj smrti Isusovoj.

1. Bijaše pak neki bolesnik, Lazar iz Vitanije, iz sela Marije i Marte, sestre njezine.

2. A Marija, čiji brat Lazar bolovaše, bješe ona koja pomaza Gospoda mirisom i obrisa noge njegove svojom kosom.

3. Onda sestre poslaše k njemu govoreći: Gospode, evo boluje onaj koga ti ljubiš.

4. A kada ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se Sin Božiji proslavi kroz nju.

5. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.

6. Pa kada ču da je bolestan, tada ostade dva dana na mjestu gdje bješe.

7. Poslije toga reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju.

8. Rekoše mu učenici: Ravi, sad Judejci tražahu da te kamenuju, pa zar opet ideš onamo?

9. Isus odgovori: Nije li dvanaest časova u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta;

10. A ko ide noću spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.

11. Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim.

12. Onda rekoše učenici njegovi: Gospode, ako je zaspao, ustaće.

13. A Isus im bješe rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna.

14. Tada im Isus reče otvoreno: Lazar umrije.

15. I milo mi je zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete; nego hajdemo njemu.

16. Onda Toma, zvani Blizanac, reče ostalim učenicima: Hajdemo i mi da pomremo s njim.

17. Kada pak dođe Isus, nađe ga, a on već četiri dana u grobu.

18. A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest stadija.

19. I mnogi od Judejaca bijahu došli Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovim.

20. Kada pak Marta ču da Isus dolazi, iziđe pred njega, a Marija sjeđaše doma.

21. Onda reče Marta Isusu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro brat moj.

22. Ali i sada znam, da što god zaišteš u Boga, daće ti Bog.

23. Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj.

24. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan.

25. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće.

26. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?

27. Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.

28. I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju, sestru svoju, rekavši: Učitelj je došao i zove te.

29. Ona, kako ču, ustade brzo i otide k njemu.

30. Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onome mjestu gdje ga srete Marta.

31. A Judejci, koji bijahu sa njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo ustade i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače ondje.

32. A Marija, čim dođe gdje bješe Isus i vidje ga, pade pred noge njegove govoreći mu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.

33. Onda Isus, kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, potrese se u duhu i sam se uzbudi,

34. I reče: Gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode, dođi da vidiš.

35. Isusu udariše suze.

36. Onda Judejci govorahu: Gle kako ga ljubljaše.

37. A neki od njih rekoše: Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepome učiniti da i ovaj ne umre?

38. A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj.

39. Isus reče: Sklonite kamen! Reče mu Marta, sestra umrloga: Gospode, već zaudara; jer je četiri dana u grobu.

40. Reče joj Isus: Ne rekoh li ti da ako vjeruješ, vidjećeš slavu Božiju?

41. Tada skloniše kamen gdje ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: Oče, blagodarim ti što si me uslišio!

42. A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.

43. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: Lazare, iziđi napolje!

44. I iziđe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite neka ide.

45. Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli Mariji, vidjevši šta učini Isus, povjerovaše u njega.

46. Neki pak od njih otidoše farisejima i kazaše im šta učini Isus.

47. Onda prvosveštenici i fariseji sabraše Sinedrion, i govorahu: Šta da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.

48. Ako ga ostavimo tako, svi će povjerovati u njega, pa će doći Rimljani i uzeti nam i zemlju i narod.

49. A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe prvosveštenik, reče im: Vi ne znate ništa;

50. Niti pomišljate da je za nas bolje da jedan čovjek umre za narod, a ne da sav narod propadne.

51. A ovo ne reče sam od sebe, nego budući prvosveštenik one godine, proreče da će Isus umrijeti za narod;

52. I ne samo za narod, nego i da rasijanu djecu Božiju sabere u jedno.

53. Od toga, dakle, dana dogovoriše se da ga ubiju.

54. A Isus ne hođaše više javno među Judejcima, nego otide odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Jefrem, i ondje boravljaše sa učenicima svojim.

55. A bješe blizu Pasha judejska, i mnogi iz cijele zemlje otidoše u Jerusalim prije Pashe da se očiste.

56. Tada tražahu Isusa, i stojeći u hramu govorahu među sobom: Šta vam se čini, da neće doći na Praznik?

57. A prvosveštenici i fariseji bijahu izdali zapovijest, ako ko dozna gdje je, neka javi da ga uhvate.

12 Pomazivanje Isusovo u Vitaniji. Svečani ulazak Hristov u Jerusalim. O pšeničnom zrnu. Glas sa neba. O smrti Hristovoj i porazu satane. Vjera u Hrista kao Svjetlost svijeta i nevjera Judejaca.

1. A Isus na šest dana prije Pashe dođe u Vitaniju gdje bješe Lazar koji umrije, koga on podiže iz mrtvih.

2. Ondje mu pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a Lazar bješe jedan od onih što sjeđahu sa njim za trpezom.

3. A Marija uzevši litru pravoga nardova skupocjenoga mirisa pomaza noge Isusove, i obrisa kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira.

4. Onda reče jedan od učenika njegovih, Juda Simonov Iskariotski, koji ga namjeravaše izdati:

5. Zašto se ovo miro ne prodade za trista dinara i ne dade siromasima?

6. A ovo ne reče što mu bješe stalo do siromaha, nego što bješe lopov, i imaše kesu, i uzimaše što se metaše u nju.

7. A Isus reče: Ostavi je! Ona je to sačuvala za dan mojega pogreba;

8. Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.

9. Doznade pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i dođoše ne samo radi Isusa, nego i da vide Lazara koga on podiže iz mrtvih.

10. A prvosveštenici se dogovoriše da i Lazara ubiju;

11. Jer mnogi od Judejaca dolažahu zbog njega i vjerovahu u Isusa.

12. Sutradan mnogi narod koji bješe došao na Praznik, čuvši da Isus dolazi u Jerusalim,

13. Uzeše grane od palmi i iziđoše mu u sretanje i klicahu: Osana! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, car Izrailjev!

14. A Isus našavši magare usjede na njega, kao što je pisano:

15. Ne boj se, kćeri Sionova, evo car tvoj dolazi sjedeći na magaretu.

16. Ali ovo ne razumješe isprva učenici njegovi; nego kada se proslavi Isus, onda se sjetiše da ovo bješe za njega pisano, i da mu ovo učiniše.

17. A svjedočaše narod koji bješe s njim kada Lazara pozva iz groba i podiže ga iz mrtvih.

18. Zbog toga mu i iziđe narod u sretanje, jer ču da je on učinio ovo znamenje.

19. A fariseji rekoše među sobom: Vidite kako ništa ne pomaže. Eto, svijet ode za njim.

20. A bijahu i neki Jelini među onima koji dođoše da se poklone o Prazniku.

21. Oni, dakle, pristupiše Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: Gospodine, hoćemo da vidimo Isusa.

22. Dođe Filip i kaza Andreju, a opet Andrej i Filip kazaše Isusu.

23. A Isus im odgovori govoreći: Došao je čas da se proslavi Sin Čovječiji.

24. Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenice padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, rod mnogi donosi.

25. Koji voli život svoj izgubiće ga, a ko mrzi život svoj na ovome svijetu sačuvaće ga za život vječni.

26. Ko meni služi, za mnom neka ide, i gdje sam ja ondje će i sluga moj biti; i ko meni služi tome će dati počast Otac moj.

27. Sad je duša moja uzbuđena, i šta da rečem? Oče, spasi me od časa ovoga; ali zato dođoh za čas ovaj.

28. Oče, proslavi ime svoje! Tada glas dođe s neba: I proslavih, i opet ću proslaviti!

29. A narod koji stajaše, kada to ču, govoraše da je grom zagrmio; a drugi govorahu: Anđeo mu je govorio.

30. Isus odgovori i reče: Ovaj glas nije bio mene radi no vas radi.

31. Sad je sud ovome svijetu; sad će knez ovoga svijeta biti izbačen napolje.

32. I kada ja budem podignut sa zemlje, sve ću privući sebi.

33. A ovo govoraše ukazujući kakvom će smrću umrijeti.

34. Narod mu odgovori: Mi čusmo iz Zakona da Hristos ostaje vavijek; i kako ti govoriš da se Sinu Čovječijemu valja podignuti? Ko je taj Sin Čovječiji?

35. A Isus im reče: Još je malo vremena svjetlost sa vama; idite dok svjetlost imate da vas tama ne obuzme; a ko ide po tami ne zna kuda ide.

36. Dok svjetlost imate vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svjetlosti. Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih.

37. Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega;

38. Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri?

39. Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija:

40. Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.

41. Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.

42. Ali i od starješina mnogi vjerovaše u njega; no zbog fariseja ne priznavahu, da ne budu isključeni iz sinagoge;

43. Jer zavolješe više slavu ljudsku nego slavu Božiju.

44. A Isus povika i reče: Ko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao.

45. I ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao.

46. Ja u svijet dođoh kao svjetlost, da svako ko vjeruje u mene ne ostane u tami.

47. I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.

48. Ko odbacuje mene, i ne prima riječi moje, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih, ona će mu suditi u posljednji Dan.

49. Jer ja ne govorih sam od sebe, nego Otac moj koji me posla on mi dade zapovijest šta da kažem i šta da govorim.

50. I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što god, dakle, ja govorim, ovako govorim kako mi je rekao Otac.

13 Tajna večera. Pranje nogu učenicima i ukazivanje na izdajnika. Nova zapovijest o ljubavi. Predskazivanje Petrovog odricanja.

1. A pred praznik Pashe, znajući Isus da je došao njegov čas da pređe iz ovoga svijeta Ocu, ljubivši svoje koji su u svijetu, ljubio ih je do kraja.

2. I kad bi večera, pošto đavo već bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da ga izda,

3. Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,

4. Ustade od večere i skide gornje haljine, pa uze ubrus i opasa se njime;

5. Potom usu vodu u umivaonik, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim bješe opasan.

6. Onda dođe Simonu Petru, a ovaj mu reče: Gospode, zar ti moje noge da opereš?

7. Odgovori Isus i reče mu: Što ja činim, ti sad ne znaš, ali ćeš poslije razumjeti.

8. Reče mu Petar: Nikada ti nećeš oprati moje noge. Isus mu odgovori: Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom.

9. Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu.

10. Reče mu Isus: Okupani nema potrebe šta da pere osim nogu, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi.

11. Jer znađaše izdajnika svojega, zato reče: Niste svi čisti.

12. A kad im opra noge, uze haljine svoje pa opet sjede za trpezu i reče im: Znate li šta sam vam učinio?

13. Vi me zovete Učiteljem i Gospodom; i pravo velite, jer jesam.

14. Kad vam, dakle, oprah noge, ja Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedni drugima prati noge.

15. Jer sam vam dao primjer da, kao što ja učinih vama, i vi činite.

16. Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao.

17. Kad ovo znate, blaženi ste ako to tvorite.

18. Ne govorim o svima vama; ja znam koje izabrah; nego da se ispuni Pismo: Koji sa mnom hljeb jede, podiže petu svoju na mene.

19. Od sada vam govorim prije nego se zbude, da, kada se zbude, vjerujete da Ja jesam.

20. Zaista, zaista vam kažem: Koji prima onoga koga pošaljem, mene prima; a ko prima mene, prima Onoga koji me je poslao.

21. Rekavši ovo Isus se uzbudi duhom, i posvjedoči i reče: Zaista, zaista vam kažem, jedan od vas izdaće me.

22. Onda se učenici zgledahu među sobom, i bijahu u nedoumici o kome govori.

23. A jedan od učenika njegovih, koga Isus ljubljaše, bješe naslonjen na naručje Isusovo.

24. Njemu, dakle, Simon Petar dade znak da upita ko bi to bio o kome govori.

25. A ovaj, naslonivši se na prsa Isusova, reče mu: Gospode, ko je to?

26. Isus odgovori: Onaj je kome ja umočivši zalogaj dam. I umočivši zalogaj, dade Judi Simonovom Iskariotskom.

27. I po zalogaju tada uđe u njega satana. Onda mu reče Isus: Što činiš, čini brže.

28. A ovo ne razumjede niko od onih što bijahu za trpezom zašto mu reče.

29. A neki mišljahu, budući da u Jude bješe kesa, da mu Isus reče: Kupi što nam treba za praznik; ili da dade štogod siromasima.

30. A on uzevši zalogaj odmah iziđe; a bješe noć.

31. Kad on iziđe, Isus reče: Sada se proslavi Sin Čovječiji, i Bog se proslavi u njemu.

32. Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti.

33. Dječice, još sam malo s vama; tražićete me, i kao što rekoh Judejcima da kuda ja idem vi ne možete doći, to i vama sada govorim.

34. Zapovijest novu dajem vam: da ljubite jedni druge, kao što ja vas ljubih, da i vi ljubite jedni druge.

35. Po tome će svi poznati da ste moji učenici ako budete imali ljubav među sobom.

36. Reče mu Simon Petar: Gospode, kuda ideš? Isus mu odgovori: Kuda ja idem ne možeš sada ići za mnom, ali ćeš poslije poći za mnom.

37. Petar mu reče: Gospode, zašto sad ne mogu ići za tobom? Život svoj položiću za tebe.

38. Odgovori mu Isus: Život li ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista ti kažem: neće pijetao zapjevati dok me se triput ne odrekneš.

14 Oproštajna besjeda sa učenicima. Hristos - put, istina i život. On u Ocu i Otac u njemu. Obećanje Svetoga Duha Utješitelja. Bodrenje učenika.

1. Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte.

2. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto.

3. I ako otidem i pripre mim vam mjesto, opet ć; doći, i uzeću vas k sebi Da gdje sam ja, budete i vi.

4. I kuda ja idem znate, i put znate.

5. Reče mu Toma: Gospode ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put?

6. Isus mu reče: Ja sam put i istina i život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene

7. Kad biste mene znali i Oca mojega biste znali; i od sada poznajete ga, i vidjeli ste ga.

8. Reče mu Filip: Gospode pokaži nam Oca, i biće nam dosta.

9. Isus mu reče: Toliko sam vremena s vama i nisi me poznao, Filipe? Ko je vidio mene, vidio je Oca: pa kako ti govoriš: Pokaži nam Oca?

10. Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od samoga sebe, nego Otac koji prebiva u meni on tvori djela.

11. Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni; ako li ne, zbog samih djela vjerujte mi.

12. Zaista, zaista vam kažem: Ko vjeruje u mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća od ovih će tvoriti; jer ja idem Ocu svome.

13. I što god zaištete (od Oca) u ime moje, to ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu.

14. I ako šta zaištete u ime moje, ja ću učiniti.

15. Ako me ljubite, zapovijesti moje držite,

16. I ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog Utješitelja da prebiva s vama vavijek,

17. Duha Istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje: a vi ga poznajete, jer sa vama prebiva, i u vama će biti.

18. Neću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama.

19. Još malo i svijet me više neće vidjeti, a vi ćete me vidjeti, jer ja živim, i vi ćete živjeti.

20. U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome. i vi u meni, i ja u vama.

21. Ko ima zapovijesti moje i drži ih, to je onaj koji me ljubi; a koji mene ljubi, toga će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i javiću mu se sam.

22. Reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode, šta je to da ćeš se javiti nama, a ne svijetu?

23. Odgovori mu Isus i reče: Ako me neko ljubi, riječ moju držaće, i Otac moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti.

24. Ko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju čujete nije moja nego Oca koji me je poslao.

25. Ovo sam vam govorio dok sam boravio s vama.

26. A Utješitelj Duh Sveti, koga će Otac poslati u ime moje, On će vas naučiti svemu i podsjetiće vas na sve što vam rekoh.

27. Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne dajem vam ga kao što svijet daje. Neka se ne zbunjuje srce vaše i neka se ne boji.

28. Čuste da vam ja kazah: Idem, i doći ću vama. Kad biste me ljubili, obradovali biste se što rekoh: idem Ocu; jer Otac moj veći je od mene.

29. A sada sam vam rekao, prije nego se zbude, da vjerujete kada se zbude.

30. Neću više mnogo govoriti s vama, jer dolazi knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa.

31. Nego da zna svijet da ljubim Oca, i kao što mi zapovjedi Otac, onako tvorim. Ustanite, hajdemo odavde!

15 Nastavak oproštajne besjede. Hristos pravi čokot. Zapovijest o ljubavi. Sviješ će mrziti Hrista i učenike. Svjedočanstvo Svetoga Duha i učenika o Hristu.

1. Ja sam istinski čokot, i Otac moj je vinogradar.

2. Svaku lozu na meni koja ne rađa roda odsijeca je; a svaku koja rod rađa čisti je da više roda rodi.

3. Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam govorio.

4. Ostanite u meni, i ja ću u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne ostane na čokotu, tako ni vi ako u meni ne ostanete.

5. Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod, jer bez mene ne možete činiti ništa.

6. Ko u meni ne ostane, izbaciće se napolje kao loza, i osušiće se, i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti.

7. Ako ostanete u meni i riječi moje u vama ostanu, što god hoćete ištite i biće vam.

8. Ovim se proslavi Otac moj da rod mnogi donosite, i bićete moji učenici.

9. Kao što Otac ljubi mene, i ja ljubim vas; ostanite u ljubavi mojoj.

10. Ako zapovijesti moje održite ostaćete u ljubavi mojoj, kao što sam ja održao zapovijesti Oca mojega i ostajem u ljubavi njegovoj.

11. Ovo sam vam kazao da radost moja u vama ostane i radost vaša da se ispuni.

12. Ovo je zapovijest moja: da ljubite jedni druge kao što ja vas ljubim.

13. Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje.

14. Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam.

15. Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov; nego sam vas nazvao prijateljima, jer sve što čuh od Oca svojega, objavih vam.

16. Ne izabraste vi mene, nego ja vas izabrah i postavih vas da vi idete i rod donosite; i rod vaš da ostane, da što god zaištete od Oca u ime moje da vam da.

17. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.

18. Ako vas mrzi svijet, znajte da je mene omrznuo prije vas.

19. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio, a kako niste od svijeta nego vas ja izabrah od svijeta, zato vas mrzi svijet.

20. Opominjite se riječi koju vam ja rekoh: nije sluga veći od gospodara svojega. Ako mene goniše, i vas će goniti; ako moju riječ održaše, i vašu će održati.

21. Ali sve će vam ovo činiti zbog imena mojega, jer ne poznaju Onoga koji me posla.

22. Da nisam došao i govorio im, ne bi grijeha imali; a sad izgovora nemaju za grijeh svoj.

23. Koji mrzi mene i Oca mojega mrzi.

24. Da ne tvorih među njima djela koja niko drugi nije tvorio, ne bi grijeha ima li: a sada su i vidjeli, i omrznuli i mene i Oca mojega.

25. Ali da se ispuni riječ napisana u Zakonu njihovu: Omrznuše me ni za što.

26. A kada dođe Utješitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh Istine, koji od Oca ishodi, On će svjedočiti za mene.

27. A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.

16 Nastavak oproštajne besjede: o gonjenju učenika. Obećanje Svetoga Duha. Žalost i radost učenika. Molitva u ime Isusovo. Predskazivanje bjekstva učenika,

1. Ovo sam vam kazao da se ne sablaznite.

2. Izgoniće vas iz sinagoga; Ali dolazi čas kada će svaki ko vas ubije misliti da Bogu službu prinosi.

3. I to će činiti, jer ne poznaše Oca ni mene.

4. Ali ovo sam vam kazao da se, kada dođe čas, sjećate ovoga da vam ja kazah; a ispočetka ne kazah vam ovo. jer bijah s vama.

5. A sada idem Onome koji me posla, i niko me od vas ne pita: kuda ideš?

6. Ali zato što sam vam ovo kazao, žalost je ispunila srce vaše.

7. No ja vam istinu govorim: bolje je za vas da ja odem, jer ako ja ne odem, Utješitelj neće doći k vama; ako li odem, poslaću ga k vama.

8. I kad On dođe, pokaraće svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud.

9. Za grijeh, dakle, što ne vjeruju u mene;

10. Za pravdu pak, što idem Ocu svojemu, i više me nećete vidjeti;

11. A za sud, što je knez ovoga svijeta osuđen.

12. Još vam imam mnogo govoriti, ali sada ne možete nositi.

13. A kada dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi.

14. On će mene proslaviti, jer od mojega će uzeti, i javiće vam.

15. Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.

16. Još malo, i nećete me vidjeti, i opet malo i ugledaćete me, jer ja idem Ocu.

17. Tada neki od učenika njegovih rekoše među sobom: Šta je to što nam kaže: Još malo, i nećete me vidjeti, i opet malo i ugledaćete me; i: Ja idem Ocu?

18. Govorahu, dakle: Šta je to što kaže: malo? Ne znamo šta govori.

19. A Isus razumije da htjedoše da ga pitaju, pa im reče: Zato li se zapitkujete među sobom, što rekoh: Još malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, i ugledaćete me.

20. Zaista, zaista vam kažem da ćete vi zaplakati i zaridati, a svijet će se radovati; i vi ćete žalosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost.

21. Žena kad rađa trpi muku, jer dođe čas njezin; a kada rodi dijete, više se ne opominje žalosti, zbog radosti što se rodi čovjek na svijet.

22. I vi, dakle, imate sada žalost; ali ću vas opet vidjeti, i radovaće se srce vaše, i radost vašu niko neće uzeti od vas.

23. I u onaj dan nećete me pitati ništa. Zaista, zaista vam kažem da što god zaištete od Oca u ime moje, daće vam.

24. Do sada ne iskaste ništa u ime moje; ištite i dobićete, da radost vaša bude ispunjena.

25. Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu.

26. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas;

27. Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh.

28. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu.

29. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš.

30. Sada znamo da sve znaš, i ne treba ti da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe.

31. Isus im odgovori: Sad li vjerujete?

32. Evo dolazi čas, i već je došao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu, a mene sama ostavite; ali nisam sam, jer je Otac sa mnom.

33. Ovo sam vam kazao, da u meni mir imate. U svijetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet.

17 Hristova prvosveštenička molitva.

1. Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe;

2. Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni.

3. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista.

4. Ja te proslavih na zemlji; djelo svrših koje si mi dao da izvršim.

5. I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.

6. Objavih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju su riječ održali.

7. Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe.

8. Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima; i oni primiše, i poznaše zaista da od tebe iziđoh, i vjerovaše da me ti posla.

9. Ja se za njih molim, ne molim se za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.

10. I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima.

11. I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, i ja dolazim tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi.

12. Dok bijah s njima u svijetu, ja ih čuvah u ime tvoje; one koje si mi dao sačuvah; i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se ispuni Pismo.

13. A sada dolazim tebi, i ovo govorim na"svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi.

14. Ja sam im dao riječ tvoju; i svijet ih omrznu, jer nisu od svijeta, kao ni ja što nisam od svijeta.

15. Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od zloga.

16. Od svijeta nisu, kao ni ja što nisam od svijeta.

17. Posveti ih istinom tvojom: riječ tvoja jeste istina.

18. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.

19. Ja posvećujem sebe za njih, da i oni budu posvećeni istinom.

20. Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji zbog riječi njihove povjeruju u mene:

21. Da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu da svijet vjeruje da si me ti poslao.

22. I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno.

23. Ja u njima i ti u meni, da budu usavršeni u jedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da ljubiš njih kao što mene ljubiš.

24. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta.

25. Oče pravedni, svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao.

26. I ja im objavih ime tvoje i objaviću: da ljubav kojom me ljubiš u njima bude, i ja u njima.

18 Isus u Getsimaniji. Judina izdaja i hvatanje Isusa. Odvođenje prvosvešteniku Ani. Petrovo odricanje. Isus pred prvosveštenicima Anom i Kajafom i pred Pilatom.

1. Rekavši ovo Isus iziđe sa učenicima svojim preko potoka Kedrona, gdje bješe vrt, u koji uđe on i učenici njegovi.

2. A i Juda, izdajnik njegov, znađaše to mjesto; jer se Isus često okupljaše ondje sa učenicima svojim.

3. Onda Juda uze četu, i od prvosveštenika i fariseja sluge, i dođe onamo sa buktinjama i svjetiljkama i oružjem.

4. A Isus znajući sve šta ima da mu se dogodi, iziđe i reče im: Koga tražite?

5. Odgovoriše mu: Isusa Nazarećanina. Isus im reče: Ja sam. A s njima stajaše i Juda, izdajnik njegov.

6. A kada im reče: Ja sam, odstupiše nazad i popadaše na zemlju.

7. Onda ih opet zapita: Koga tražite? A oni rekoše: Isusa Nazarećanina.

8. Odgovori Isus: Rekoh vam da sam ja. Ako, dakle, mene tražite, pustite ove neka idu.

9. Da se ispuni riječ koju reče: Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao.

10. A Simon Petar imaše nož, pa ga poteže i udari slugu prvosveštenikovog, i odsiječe mu desno uho. A slugi bješe ime Malho.

11. Tada reče Isus Petru: Stavi nož u korice! Čašu koju mi je dao Otac zar da je ne pijem?

12. Onda četa i zapovjednik i sluge judejske uhvatiše Isusa i svezaše ga,

13. I odvedoše ga najprije Ani, jer bješe tast Kajafi, koji bješe prvosveštenik one godine.

14. A Kajafa bješe onaj što dade savjet Judejcima da je bolje da jedan čovjek umre za narod.

15. Za Isusom pak iđaše Simon Petar i drugi učenik; a taj učenik bješe poznat prvosvešteniku, pa uđe sa Isusom u dvorište prvosveštenika.

16. A Petar stajaše napolju kod vrata. Onda iziđe taj drugi učenik, koji bješe poznat prvosvešteniku, i reče vratarki te uvede Petra.

17. Tada sluškinja vratarka reče Petru: Da nisi i ti od učenika ovoga čovjeka? On reče: Nisam.

18. A sluge i momci bjehu naložili vatru i stajahu te se grijahu, jer bješe hladno; a i Petar bješe s njima, i stajaše i grijaše se.

19. Prvosveštenik pak upita Isusa za učenike njegove i za nauku njegovu.

20. Isus mu odgovori: Ja govorih javno svijetu; ja svagda učih u sinagogi i u hramu, gdje se uvijek skupljaju Judejci, i ništa u tajnosti ne govorih.

21. Što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali šta im govorih; eto, oni znaju šta ja govorih.

22. A kad on ovo reče, jedan od slugu koji stajahu ondje udari Isusu šamar i reče: Zar tako odgovaraš prvosvešteniku?

23. Isus mu odgovori: Ako zlo rekoh, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me biješ?

24. Ana ga posla svezanoga Kajafi prvosvešteniku.

25. A Simon Petar stajaše i grijaše se. Onda mu rekoše: Da nisi i ti od učenika njegovih? A on se odreče i kaza: Nisam.

26. Reče jedan od slugu prvosveštenikovih, koji bijaše rođak onome što mu Petar odsiječe uho: Ne vidjeh li ja tebe u vrtu sa njim?

27. Onda se Petar opet odreče: i odmah pijetao zapjeva.

28. Isusa pak povedoše od Kajafe u sudnicu, A bješe jutro, i oni ne uđoše u sudnicu da se ne bi oskvrnili, nego da bi mogli jesti Pashu.

29. Onda Pilat iziđe k njima napolje i reče: Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?

30. Odgovoriše mu i rekoše: Kad on ne bi bio zločinac ne bismo ga predali tebi.

31. A Pilat im reče: Uzmite ga vi i po zakonu vašemu sudite mu. A Judejci mu rekoše: Mi ne smijemo nikoga pogubiti.

32. Da se ispuni riječ Isusova koju reče ukazujući kakvom će smrću umrijeti.

33. Onda uđe Pilat opet u sudnicu, pa dozva Isusa i reče mu: Ti li si car judejski?

34. Odgovori mu Isus: Govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše o meni?

35. Pilat odgovori: Zar sam ja Judejac? Narod tvoj i prvosveštenici predaše te meni. Šta si učinio?

36. Isus odgovori: Carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, sluge moje bi se borile da ne budem predan Judejcima; ali carstvo moje nije odavde.

37. Tada mu reče Pilat: Dakle, ti si car? Isus odgovori: Ti kažeš da sam ja car. Ja sam za to rođen i za to sam došao na svijet da svjedočim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj.

38. Reče mu Pilat: Šta je istina? I ovo rekavši iziđe opet Judejcima, i reče im: Ja nijedne krivice ne nalazim na njemu.

39. A u vas je običaj da vam jednoga pustim na Pashu. Hoćete li, dakle, da vam pustim cara judejskoga?

40. Tada svi opet povikaše govoreći: Ne ovoga, nego Varavu! A Varava bješe razbojnik.

19 Šibanje Isusa. Trnov vijenac. Pilatova osuda Isusa. Raspeće. Podjela haljina Isusovih. Staranje Hristovo o Majci. Posljednje riječi i smrt. Josif i Nikodim. Pogreb.

1. Tada, dakle, Pilat uze Isusa i išiba ga.

2. A vojnici opletoše vijenac od trnja i metnuše mu na glavu, i, obukoše mu purpurnu haljinu,

3. I govorahu: Zdravo, care judejski! I udarahu ga po obrazima.

4. Pilat pak opet iziđe napolje i reče im: Evo vam ga izvodim napolje, da znate da na njemu ne nalazim nijedne krivice.

5. A Isus iziđe napolje noseći trnovi vijenac i purpurnu haljinu. I reče im Pilat: Evo čovjeka!

6. Kada ga, dakle, vidješe prvosveštenici i sluge, povikaše govoreći: Raspni ga, raspni! Pilat im reče: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivicu.

7. Odgovoriše mu Judejci: Mi imamo zakon i po zakonu našemu mora da umre, jer načini sebe Sinom Božijim.

8. Kada, dakle, Pilat ču ovu riječ, poboja se većma.

9. I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: Odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.

10. Pilat mu tad reče: Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te raspnem i vlast imam da te pustim?

11. Isus odgovori: Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kada ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj koji me predade tebi ima veći grijeh.

12. Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Judejci vikahu govoreći: Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru.

13. Pilat, dakle, čuvši ovu riječ izvede Isusa napolje, i sjede na sudijsku stolicu, na mjestu zvanom Litostroton, a jevrejski Gavata.

14. A bješe petak uoči Pashe, oko šestoga časa; i on reče Judejcima: Evo car vaš!

15. A oni povikaše: Uzmi, uzmi, raspni ga! Pilat im reče: Zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše prvosveštenici: Nemamo cara osim ćesara.

16. Tada, dakle, predade ga njima da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše.

17. I noseći krst svoj iziđe na mjesto zvano Lobanja, a jevrejski Golgota.

18. Ondje ga razapeše, i sa njim drugu dvojicu, s jedne i sa druge strane, a Isusa u sredini.

19. Pilat pak napisa i natpis, pa postavi na krst; a bješe napisano: Isus Nazarećanin car judejski.

20. I ovaj natpis čitaše mnogi Judejci, jer blizu grada bješe mjesto gdje razapeše Isusa; i bješe napisano jevrejski, jelinski i rimski.

21. A prvosveštenici judejski govorahu Pilatu: Ne piši: car judejski, nego da on reče: ja sam car judejski.

22. Pilat odgovori: Što pisah, pisah.

23. Vojnici pak kada razapeše Isusa uzeše haljine njegove i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dio, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana izjedna.

24. Onda rekoše među sobom: Da je ne deremo, nego da bacimo kocku za nju kome će dopasti. Da se ispuni Pismo koje govori: Razdijeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocku. Vojnici, dakle, tako učiniše.

25. A stajahu kod Isusova krsta mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.

26. A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji pored nje, reče materi svojoj: Ženo, eto ti sina!

27. Potom reče učeniku: Evo ti majke! I od onoga časa uze je učenik k sebi.

28. Poslije toga, znajući Isus da se već sve svršilo, da se sasvim ispuni Pismo reče: Žedan sam!

29. Stajaše pak sud pun octa; a oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše ustima njegovim.

30. A kad Isus okusi ocat reče: Svrši se! I preklonivši glavu predade duh.

31. A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu, jer bijaše veliki dan ona subota, Judejci zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni, pa da ih skinu.

32. Onda dođoše vojnici, i prvome prebiše golijeni i drugome raspetome s njim;

33. A došavši do Isusa, kad vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni,

34. Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda.

35. I onaj koji je vidio, posvjedočio je, i istinito je svjedočanstvo njegovo, i on zna da istinu govori, da i vi vjerujete.

36. Jer se ovo dogodi da se ispuni Pismo: Kost njegova neće se prelomiti.

37. I opet drugo Pismo govori: Pogledaće na onoga koga probodoše.

38. A potom Josif iz Arimateje, koji bješe učenik Isusov, ali krišom zbog straha od Judejaca, zamoli Pilata da uzme tijelo Isusovo. I dopusti Pilat. Onda dođe i uze tijelo Isusovo.

39. A dođe i Nikodim, koji je prvi put dolazio noću Isusu, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.

40. Tada uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Judejaca da sahranjuju.

41. A na onome mjestu, gdje bješe raspet bio je vrt, i u vrtu grob nov, u koji još niko ne bijaše položen.

42. Ondje, dakle, zbog petka judejskoga, pošto bješe blizu grob, položiše Isusa.

20 Vaskrsenje Hristovo - prazan grob. Marija Magdalina i Petar i Jovan na grobu. Javljanje Hrista poslije vaskrsenja: Mariji Magdalini, Jedanaestorici apostola bez Tome i sa Tomom.

1. A u prvi dan sedmice dođe Marija Magdalina na grob rano, dok još bješe mrak, i vidje da je kamen dignut sa groba.

2. Onda otrča i dođe Simonu Petru i drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: Uzeše Gospoda iz groba, i ne znamo gdje ga položiše.

3. Tada iziđe Petar i drugi učenik, i pođoše ka grobu.

4. Trčahu pak oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra i stiže prvi na grob.

5. I nadvirivši se, vidje pokrove gdje leže; ali ne uđe.

6. Tada stiže Simon Petar za njim i uđe u grob i vidje pokrove gdje leže.

7. I ubrus koji bješe na glavi njegovoj, da ne leži sa pokrovima, nego posebno savijen na jednom mjestu.

8. Tada, dakle, uđe i drugi učenik, koji prvi dođe na grob, i vidje i vjerova;

9. Jer još ne znađahu Pismo da On treba da vaskrsne iz mrtvih.

10. Onda se učenici opet vratiše doma.

11. A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kada plakaše nadviri se nad grob

12. I vidje dva anđela u bijelim haljinama gdje sjede, jedan čelo glave, a drugi čelo nogu, gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.

13. I oni joj rekoše: Ženo, što plačeš? Reče im: Zato što uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga položiše.

14. I ovo rekavši, obazre se natrag i ugleda Isusa gdje stoji, i ne znađaše da je Isus.

15. Reče joj Isus: Ženo, što plačeš? Koga tražiš? Ona, misleći da je gradinar, reče mu: Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi gdje si ga položio, i ja ću ga uzeti.

16. Isus joj reče: Marija! Ona, okrenuvši se, reče mu: Ravuni, što će reći: Učitelju!

17. Reče joj Isus: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svojemu; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu, i Bogu mojemu i Bogu vašemu.

18. A Marija Magdalina otide i javi učenicima da je vidjela Gospoda i da joj ovo reče.

19. A kad bi uveče onoga prvoga dana sedmice, i dok su vrata bila zatvorena, gdje se bijahu učenici njegovi sakupili zbog straha od Judejaca, dođe Isus, i stade na sredinu i reče im: Mir vam!

20. I ovo rekavši, pokaza im ruke i rebra svoja. Tada se učenici obradovaše vidjevši Gospoda.

21. A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.

22. I ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duh Sveti!

23. Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su.

24. A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bješe sa njima kada dođe Isus.

25. A drugi mu učenici govorahu: Vidjeli smo Gospoda. A on im reče: Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću vjerovati.

26. I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam!

27. Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.

28. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj!

29. Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.

30. A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim koja nisu zapisana u knjizi ovoj.

31. A ova su zapisana da vjerujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.

21 Javljanje vaskrsloga Hrista učenicima na Genisaretskom jezeru. Povratak Petra u apostolstvo. Predskazivanje o apostolima Petru i Jovanu.

1. Poslije toga opet se javi Isus učenicima svojim na moru Tiverijadskom. A javi se ovako:

2. Bijahu zajedno Simon Petar i Toma, zvani Blizanac, i Natanailo iz Kane Galilejske, i sinovi Zevedejevi, i druga dvojica od učenika njegovih.

3. Reče im Simon Petar: Idem da lovim ribu. Rekoše mu: Idemo i mi s tobom. Iziđoše i uđoše odmah u lađu, i one noći ne uhvatiše ništa.

4. A kad već nastade jutro, stajaše Isus na obali, ali učenici ne poznaše da je to Isus.

5. A Isus im reče: Djeco, nemate li što za jelo? Odgovoriše mu: Nemamo.

6. A on im reče: Bacite mrežu sa desne strane lađe, i naći ćete. Onda baciše, i već je ne mogahu izvući od mnoštva ribe.

7. Onda onaj učenik, koga ljubljaše Isus, reče Petru: To je Gospod! A Simon Petar, kada ču da je Gospod, opasa se ogrtačem, jer bješe nag, i baci se u more.

8. A drugi učenici stigoše lađicom, jer ne bijahu daleko od zemlje nego oko dvjesta lakata, vukući mrežu sa ribom.

9. Čim pak iziđoše na zemlju, vidješe oganj, naložen i na njemu položenu ribu, i hljeb.

10. Isus im reče: Donesite od ribe što sada uhvatiste.

11. A Simon Petar uđe i izvuče mrežu na zemlju punu velikih riba, sto pedeset i tri; i od tolikoga mnoštva ne prodrije se mreža.

12. Reče im Isus: Hodite, objedujte. A nijedan od učenika ne smjede da ga upita: Ko si ti? znajući da je Gospod.

13. Tada dođe Isus, i uze hljeb i dade im, tako i ribu.

14. Ovo se već treći put javi Isus učenicima svojim pošto ustade iz mrtvih.

15. A kad objedovaše, reče Isus Simonu Petru: Simone Jonin, ljubiš li me više nego ovi? Reče mu: Da, Gospode, ti znaš da te volim. Reče mu: Napasaj jaganjce moje.

16. Reče mu opet po drugi put: Simone Jonin, ljubiš li me? Reče mu: Da, Gospode, ti znaš da te volim. Reče mu: Čuvaj ovce moje.

17. Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.

18. Zaista, zaista ti kažem: Kada si bio mlađi, opasivao si se sam i hodio si kuda si htio; a kad ostariš, raširićeš ruke svoje i drugi će te opasati i odvesti kuda ne želiš.

19. A ovo reče ukazujući kakvom će smrću proslaviti Boga. I kazavši ovo, reče mu: Hajde za mnom!

20. A Petar osvrnuvši se vidje gdje za njima ide učenik koga Isus ljubljaše, koji se i na večeri nasloni na prsa njegova i reče: Gospode, ko je taj koji će te izdati?

21. Vidjevši Petar ovoga, reče Isusu: Gospode, a šta će ovaj?

22. Isus mu reče: Ako hoću da on ostane dok ne dođem, šta je tebi do toga? Ti hajde za mnom.

23. Onda iziđe ova riječ među braćom da onaj učenik neće umrijeti; ali Isus mu ne reče da neće umrijeti, nego: Ako hoću da on ostane dok ne dođem, šta je tebi do toga?

24. Ovo je onaj učenik koji svjedoči o ovome, i napisa ovo, i znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo.

25. A ima i mnogo drugo što učini Isus, koje kad bi se redom napisalo, ni u sami svijet, mislim, ne bi stale napisane knjige. Amin.

// Projekat Rastko / Bogoslovlje / Novi zavjet //
[ Promena pisma | Pretraga | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]