Na Savindan 2002. godine, objavljeno je ovo elektronsko izdanje Zemljopisa Knjaževine Crne Gore, koje je priređeno na osnovu trećeg izdanja objavljenog na Cetinju 1899. godine, štampanog u Državnoj štampariji Crne Gore.

Omaškom priređivač nije dobio kopije tri stranice (13, 22, 25) izdanja iz 1899, pa su kao privremeno rješenje iskorišćeni djelovi teksta iz izdanja iste knjige objavljene na Cetinju 1895. Izvodi iz izdanja 1895. označeni su znakovima [*] za početak i [**] za kraj izvoda. Čim kopije tri pomenute stranice pristignu ovo elektronsko izdanje biće potpuno identično štampanom iz 1899. godine.

Najdublju zahvalnost dugujem gospodinu Borisu Aleksiću koji je omogućio da se ovo izdanje nađe na sajtu Srpska zemlja Crna Gora.

Aleksandar Raković

ZEMLjOPIS KNjAŽEVINE CRNE GORE  

Naša domovina Knjaževina Crna Gora

Ljudi žive u kućama. Gdje se više kuća nalazi u blizini, zove se selo ili varoš. Od više sela postaje pleme. Nekoliko plemena sastavljaju nahiju, a više nahija državu.

Mi živimo u državi koja se zove Knjaževina Crna Gora i to je naša domovina, kojom vlada Knjaz. Nju sastavljaju deset nahija.

Okolo svakoga sela ili varoši nalazi se: ili brdo, ili rijeka, ili ravnica, a tako isto i u plemenu i u nahiji; a sve što se nalazi u njima, to se nalazi i u državi, jer se država na njih sastavlja.

Svako selo, pleme i nahija ima svoju granicu. Pa tako i naša domovina Knjaževina Crna Gora ima granice svoga zemljišta.

Svi ljudi, koji žive u našoj domovini, jesu Srbi, većinom pravoslavne vjere, a ima ih malo rimokatoličke i muhamedanske.

Svaki Srbin u Crnoj Gori treba da iskreno i svesrdno ljubi svoju slobodnu domovinu - Crnu Goru i svoga Knjaza, koji se očinski stara o njoj i o nama; pa zato treba da je svaki nauči i pozna, i da je svaki od neprijatelja čuva, više nego svoj život.
 

Katunska nahija

Granice. Ova nahija nalazi se na zapadnoj strani Crne Gore i zauzima dosta veliki prostor, i graniči: sa sjevera Nikšićskom nahijom, sa istoka Brdskom, Lješanskom i Riječkom; sa juga Lješanskom i Riječkom nahijom i Bokom Kotorskom, a sa zapada Bokom Kotorskom i Hercegovinom.

Plemena. U ovoj su nahiji jedanaest plemena: Cetinje, Njeguši, Ćeklići, Bjelice, Cuce, Ozrinići, Rudine, Grahovo, Pješivci, Zagarač i Komani.

Planine. Najveće su planine u ovoj nahiji: Lovćen, koji se nalazi na zapadnoj strani Cetinja. Najviši su mu vrhovi Štirovnik, koji je visok 1723 metra, i Jezerski Vrh, koji je dobio ime od maloga jezera, koji se pod njim nalazi. Na Jezerskom Vrhu je crkvica, u kojoj je grob najvećega srpskoga pjesnika vladike Rada - Gospodara Crne Gore, Stavor, Pusti Lisac, Čevski Lisac i Garač.

Ravnice. U ovoj su nahiji tri omanja polja: Cetinjsko, Njeguško i Grahovsko.

Vode. Ova nahija ima dvije male rijeke: Zaslapsku i Grahovsku.

Putovi. U ovoj nahiji ima kolski put, koji je spaja sa Bokom Kotorskom i Riječkom nahijom, a ide preko Njeguša i Cetinja. Ima još dva konjanička puta: jedan, što spaja Katunsku nahiju sa Nikšićskom, a drugi od Cetinja do Grahova, preko Ćeklića i Cuca.

Znatna mjesta. Glavno je mjesto u ovoj nahiji Cetinje sa 2000 stanovnika, koje se nalazi na Cetinjskome polju. Cetinje je prestonica Crne Gore i središte cijele zemaljske uprave. Cetinjske su znamenitosti: Manastir pod Orlovim Kršem, koji je sazidao vladika Danilo Petrović, i u kojem se nalazi sveto tijelo vladike Petra I, grobovi: Knjaza Danila I i njegova brata velikoga vojvode Mirka, oca knjaza Nikole I; crkva Svete Gospođe, zadužbina Knjaza Nikole I, podignuta na razvalinama manastira Ivana Crnojevića; Vlaška starinska crkva; Zetski Dom, koji je podignut dobrovoljnijem prilozima u slavu i spomen oslobođenja Zete, a za prosvjetne cijelji; Bolnica, zadužbina Knjaza Danila I; Vojeni Stan, Obzovica vodovod, zadužbina velike ruske knjaginje Milice, rođene Petrović Njegoš. Na Cetinju se nalazi: Knjažev dvor, Našljednikov dvorac, državni savjet, ministarstva, mitropolija, veliki sud, varoška uprava, glavna uprava pošta i telegrafa, državna štamparija, opština, osnovna muška i ženska škola, polugimnazija, bogoslovsko-učiteljska škola i viša ženska škola. Cetinje je dva put spaljivano od Turaka, ali su ga opet pribjegli Srbi nanova podizali.

Na Cetinju se nalaze i poslanstva stranijeh država.

U ovoj se nahiji još nalazi mala varošica Humac u grahovskome plemenu, sa osnovnom školom i telegrafom.

Još su znamenita mjesta: Njeguši, odakle je porijeklom vladajuća porodica Petrović Njegoš; osnovatelj njen je vladika Danilo, po naredbi kojega je izvršen događaj po cijeloj državi 1702. godine na Badnji dan noću, i tijem očuvana srpska državna samostalnost. Njeguši imaju osnovnu školu i telegraf; Trnjine, selo u cuckome plemenu, u kome su Srbi strašno pobili Turke iz dva puta 1706. i 1716. godine. U drugome boju zarobljeno je sedamdeset i pet aga i begova; Bajice, selo u vrhu Cetinjskoga polja sa lijepom crkvom i osnovnom školom. Ovo je mjesto poznato iz događaja 1702. godine: Čevo, koje se nalazi u Ozrinićkom plemenu, znatno je zbog toga, što je tu vladika Vasilije, gospodar Crne Gore, treći iz današnje vladajuće porodice Petrović Njegoš, potukao Turke 1756. godine sa malom vojskom, i što je rodno mjesto naše vladarke knjaginje Milene. Na Kčevu postoji okružni sud i osn. škola. Grahovac, koji se nalazi više Grahovskoga polja, znatan je, što su tu Crnogorci pod upravom velikog vojvode Mirka održali sjajnu pobjedu nad Turcima 1856. godine. Blizu varošice Humca nalazi se Čelinski potok, u kome je poginuo znatan broj Crnogoraca i jedanaest Petrovića u boju 1836. god.

Podneblje. U ovoj je nahiji podneblje zimi studeno, a ljeti umjereno toplo. U njoj dobro uspijevaju od usjeva: kukuruz, pšenica, raž, krtola, kao i neka povrća. Od šumskoga drveća raste: dub, jasen, bor, bukva i druga. Od domaćih životinja osobito se gaje: koze, ovce, goveda, konjčad; a od divljih po gorama može se naći: vukova, lisica, zečeva i drugijeh.

Stanovništvo. U ovoj se nahiji narod, zanima ponajviše stočarstvom i zemljoradnjom i nešto trgovinom. U njoj se proizvodi dobar sir, a osobito je na glasu njeguški. Kako je zemljište u ovoj nahiji vrlo krševito a planinsko, to je narodu ovdje teško življenje, a zanatima se ne zanima. Narod je zdrav i vrlo snažan, a domaće uređenje moglo bi biti mnogo bolje.
 

Riječka nahija

Granice. Riječka se nahija nalazi jugoistočno od Katunske, a graniči: sa sjevera Lješanskom nahijom, sa istoka Lješanskom i Zetskom i unekoliko Skadarskim Blatom, sa juga Crmničkom, sa zapada Katunskom i nešto malo Bokom Kotorskom.

Plemena. U ovoj nahiji ima četiri plemena: Ceklin sa Ceklinskom Župom i Kosijerima, Dobrsko Selo sa Dobrskom Župom, Ljubotinj i Građani.

Planine. U ovoj nahiji nema planina, a najveća su brda: Ceklinštak, Kostadin, Bobija, Dobrštak, Viran, Debeljak i Vrtijeljka, na kojoj je bila bitka 1690. godine u doba, kada su Crnom Gorom vladali mitropoliti iz raznijeh plemena.

Ravnice. U ovoj nahiji nalazi se Riječka ravnica na sjevernoj strani Skadarskoga blata.

Vode. Kroz ovu nahiju teku rijeke: Crnojevića, koja izvire iz Obodske pećine, a uvire u Skadarsko Blato, na kojoj se nalazi fabrika za oružje i obodski mlinovi. Po istoj plove i mali parabrodi Mala Morača i Karatuna. Ovoj nahiji pripada u nekoliko sjeverni dio Skadarskog Blata.

Putovi. Ovu nahiju spaja sa Katunskom kolski put od Cetinja do Rijeke, a sa Zetskom od Rijeke do Podgorice preko Lješanske nahije. Konjanički put ide do Danilova Grada. Vodom se može ploviti po rijeci Crnojevića i po Skadarskom Blatu do Vira, Skadra i Plavnice.

Znatna mjesta. Jedina varoš u ovoj nahiji jest Rijeka, koja se nalazi pod brdom Kostadinom s lijeve strane rijeke Crnojevića, a ima oko 500 stanovnika. Ljeti je u njoj velika vrućina, a zimi je dosta toplo. Ovdje je Knjaz podigao zimski dvorac Ljeskovac. Na Rijeci postoji okružni sud, uprava varoši, opština, telegraf i pošta. U blizini na suprot varoši Rijeke, na desnoj obali rijeke Crnojevića, uzdiže se brdašce Obod, na kome je nekadašnji vladar Crne Gore Ivan Crnojević sazidao bio grad 1482. g. Ovdje je danas osnovna škola i crkva. Grad Obod još je s toga znatan, što je tu bila prva srpsko-slovenska knjiga štampana 1493. god. Carev laz, koji se nalazi između Lješanske i Riječke nahije, gdje je vladika Danilo sa malom vojskom pobjedio šezdeset hiljada Turaka, od kojih je bilo oko dvadeset hiljada mrtvijeh na bojištu. Žabljak, znatan je što je bio negda prestonica Zete. Njega je sazidao Stevan Crnojević. Danas je tvrđava. Oko njega je pleme Ceklin i Ljubotinj mnogo krvi prolilo. Dobrsko selo znatno je zbog toga, što je u njemu manastir, u kome je vladika Danilo učio školu i postao vladar Crne Gore. Ovaj je manastir iz doba, kad su Crnom Gorom upravljali vladike iz raznijeh plemena. U njemu je još tada živio vladika Sava Očinić. Za Kostadinom, na Mracelju i Meterizima bile su žestoke i krvave bitke 1862. god. sa Turcima. Ostrvo Vranjina, u Skadarskome Blatu, znatno je, što je na njemu bio iz staroga doba manastir, u kojemu je bila mitropolija zetska, dok je još Zeta bila država. Na novo ga je podigao Knjaz Nikola I. Ostrvo Kom u Skadarskom Blatu, na njemu je grob Stevana Crnojevića, nekadašnjeg vladara Zete. Ostrvo Lesandro u Skadarskome Blatu sa tvrđavom.

Oko ovijeh ostrova u Skadarskome jezeru pleme Ceklin mnogo je krvi prolilo, zbog čega su i čuveni kao prvi junaci na vodi. Na Skadarskom Blatu čuveni su ribolovi: Karuč, Ploča, Bazagur, Ranj, Đurovo i Kaluđerovo Oko. Na Karuču je bila bitka 1862. god.

Podneblje. U ovoj je nahiji podneblje ugodno. U njoj uspijevaju dobro svi naši domaći usjevi i svakovrsno voće: smokva, murva, loza, šipak i druga. Gore su obrasle: dubom, jasenom, rujevinom, zanoveti i drugijem drvećem. Domaće životinje ima malo, ušljed toga što nemaju gdje pasti, a od divljači ima najviše: zečeva, lisica i kunica.

Stanovništvo. U ovoj se nahiji narod zanima, osim zemljoradnjom i stočarstvom, ribolovom i trgovinom. Iz iste nahije izvozi se na prodaju razna riba, a najviše suha ukljeva i ruj.

Narod je zdrav, nosi se i drži vrlo čisto, a i domaće uređenje bolje im je, nego po drugijem nahijama.
 

Crmnička nahija

Granice. Ova nahija nalazi se južno od Riječke, a graniči: sa sjevera Riječkom nahijom, sa istoka Skadarskijem Blatom; sa juga Primorskom nahijom, a sa zapada Bokom Kotorskom.

Plemena. U ovoj su nahiji plemena: Podgor, Brčele, Sotonići, Dupilo, Gluhi Do, Boljevići, Limljani, Seoca, Šestani i Krajina.

Planine. Najveće planine u ovoj nahiji: Sutorman, Ostrik, Sozina, Trojica i Rasovatac.

Ravnice. Sredinom ove nahije pruža se Crmničko polje.

Vode. Ovoj nahiji, u koliko je dotiče, pripada Skadarsko Blato; a kroz Crmničko polje teku rijeke: Crmnica i Oraoštica, koje se sastaju u blizini varošice Vira i utiču u Skadarsko Blato pod imenom rijeka Virštica.

Putovi. Kroz ovu nahiju načinjen je kolski put preko Sutormana, od Vira do Bara, koji se spaja s Primorskom nahijom i Jadranskijem morem, i vodeni put je spaja s Riječkom nahijom od Vira do Rijeke.

Znatna mjesta. Jedina varošica u ovoj nahiji jest Vir, koji se nalazi na utoku rijeke Virštice u Skadarsko Blato. Ima svoj okružni sud, varošku upravu, telegraf, poštu i tvrđavu, koju je sazidao vladika Rade. Svakoga petka biva na njemu živa trgovina. U blizini varošice nalazi se brdašce Besac, na kome je, u događaju 1702. god., na Badnji dan noću poginulo sedamdeset Srba iz Dupila. U ovoj nahiji još su znatna mjesta: Krnjice, gdje je naša vojska u ratu 1862. god. zarobila šest stotina Turaka; Karuči, gdje je Ivan Crnojević, nekadašnji vladar Crne Gore, petnaest hiljada Turaka potukao; Boljevići, u njima se rodio vladika Ruvim, koji je pleme Kuče obratio u pravoslavnu vjeru; Brčeli, gdje su ponekad stanovali zetski vladari Balšići. U Brčelima je manastir, u kom je živio i umro "Lažni Car Šćepan Mali". Boljevići, Brčeli, Sotonići, Godinje i Krajina znatni su, što se tamo rađa dobro grožđe, od koga se dobiva čuveno crmničko vino. Čuveni su ribolovi: Modra Oka, Jasen, Raduš i Luka Krnjička.

Podneblje. U ovoj nahiji podneblje je blago i umjereno, uspijeva svako voće, a osobito smokva, kao i rano povrće. Zemljište je vrlo plodno. Siju se poznati domaći usjevi, a ponajviše kukuruz i pšenica. Gore su obrasle: dubom, jasenom, cerom i drugijem drvećem. Od divljači se nalazi: lisica, zečeva, kunica i drugijeh. Od domaćih životinja gaje se: ovce, koze, goveda, konjčad i svinje.

Stanovništvo. Najviše se narod u ovoj nahiji zanima zemljoradnjom i stočarstvom; trgovinom vina i ribolovom. Iz ove nahije većinom idu ljudi po svijetu, da štogod zarade. Narod je pobožan, radan, dobroga zdravlja, a čisto se nosi.
 

Primorska nahija

Granica. Ova nahija zauzima najjužniji dio Crne Gore i graniči: sa sjevera Crmničkom nahijom, sa istoka Skadarskim Blatom; sa juga rijekom Bojanom, koja je razdvaja od Albanije, a sa zapada Jadranskijem morem.

Plemena. Ova se nahija ne dijeli na plemena, kao ostale nahije, već na dva okruga: Ulcinjski okrug od rijeke Bojane do planine Možure i Barski okrug, od Možure do Sutormana.

Planine. Najveće su planine u ovoj nahiji: Rumija, koja je visoka 1594 metra, Lisin,[*] Sutorman i Možura; a brda su Brivska gora i Bijela gora.

Ravnice. U ovoj nahiji najveće su ravnice: Ulcinjsko polje, koje se nalazi uz rijeku Bojanu; Barsko i Mrkojevićsko.

Vode. Ovu nahiju obuhvata sa zapadne strane Jadransko more a sa istočne Skadarsko jezero. Rijeke su joj: Bojana, koja izvire iz Skadarskoga jezera, a uvire u Jadransko more; Međureč, izvire ispod Lisina, protiče kroz jezero Šas i uvire u rijeku Bojanu; Bunar izvire ispod Rumije a teče ispod Bara i Željeznica izvire ispod Sutormana a obije utiču u Jadransko more. Jezera su Zogaj i Šas. Kako je Ulcinjsko polje podvodno, to je od Ulcinjskoga blata do mora načinjen kanal kojim voda otiče, te se polje unekoliko isušuje.

Pristaništa. Ova nahija ima na moru četiri pristaništa: Bar, Ulcinj, Valdinos i Sveti Nikola.

Putevi. Ovu nahiju veže sa Crmničkom kolski put od Bara do Vira, a vodom se preko mora može ploviti od Bara do Ulcinja. Jadransko more spaja Crnu Goru sa ostalim svijetom.

Znatna mjesta. Najveća varoš u ovoj nahiji jest Ulcinj u Ulcinjskom okrugu, nalazi se na obali Jadranskoga mora i ima oko pet hiljada stanovnika. U njemu su stanovali najstariji srpski vladari župani, a poslije njih Nemanjići i Balšići. U Ulcinju se nalazi Knjažev dvorac Ratislava, dvije pravoslavne crkve, jedna je zadužbina knjaza Nikole I, podignuta za spomen poginulim Srbima u ratu 1876. godine; jedna rimokatolička, devet džamija; ovdje je uprava cijele nahije, okružni sud, varoški sud, opština, pomorska uprava, osnovna škola, mejtep vjerska muhamedanska škola, pošta i telegraf i najzgodnije na obali Jadranskoga mora kupatilo.

Druga je varoš u ovoj nahiji Bar, koji se nalazi u barskome okrugu, blizu mora na rijeci Bunaru ispod planine Rumije sa tvrđavom. Ima oko četiri hiljade stanovnika. Na samoj morskoj obali nalazi se knjažev dvorac Topolica i to blizu rijeke Željeznice. U Baru ima nekoliko pravoslavnijeh crkava, džamija i rimokatolički manastir sa nadbiskupom, osnovna škola muška i ženska, mejtep, okružni sud, varoška uprava, opština, pomorska uprava, pošta i telegraf. Nedaleko od Bara, u selu Zupcima nalazi se muška osnovna škola. U ovoj nahiji znatna su još mjesta: Volujica blizu Bara, sa koje je naša vojska, predvođena Knjazom Nikolom I, odbila tursko ratno brodovlje sa Jadranskoga mora prilikom osvojenja Bara 1877. godine. Salč ima svoju osnovnu školu, nalazi se blizu Ulcinja, znatan je, što je u njemu ljetovao ponekad veliki i slavni srpski vladar car Dušan, Mrkojevići, u kojima su Srbi muhamedanske vjere sačuvali od starog doba krst koga, zajedno sa pravoslavnom i rimokatoličkom braćom Srbima, nose svake godine na Rumiju o Trojičinu danu. Ovdje postoji i osnovna škola.[**]

Podneblje. U ovoj je nahiji podneblje sasvim blago i toplo, snijega malo kad pada, samo što ponekad duvaju sa zapada jaki vjetrovi s mora. Gaje se sve domaće životinje, ima: goveda, ovce, koze, konjčad, svinje i dr. U planinama od divljači ima: vukova, zečeva, kunica i drugijeh, a od pernate životinje: grlica, divljijeh kokošaka, pataka i prepelica. Gore su obrasle raznim šumskim drvećem, kao: dubom, jasenom, cerom, lovorikom, zelenikom i dr., a od usjeva se većinom siju: pšenica i kukuruz, a sadi se krtola i razno povrće. Voća se svakovrsnog može naći a najviše ima maslina, od kojih se dobija mnogo ulja; a to i jest glavni predmet ove nahije u trgovini.

Stanovništvo. U ovoj se nahiji narod zanima zemljoradnjom, trgovinom, stočarstvom, ribolovom, moreplovstvom, a u nekoliko i zanatima. Stanovništvu bi bilo sasvim olakšano življenje, pošto imaju sve dobre pogodbe podneblja i zemljišta, da se time umije koristiti kako treba, i više truda da polažu. Stanovnici ove nahije po narodnosti su Srbi od tri vjere: neki su pravoslavne, neki rimokatoličke, a neki muhamedanske.
 

Lješanska nahija

Granice. Lješanska nahija se nalazi jugoistočno od Katunske, a graniči: sa sjevera Katunskom nahijom, sa istoka rijekom Sitnicom, koja je razdvaja od Zetske nahije; sa juga Riječkom, a sa zapada Katunskom i Riječkom.

Plemena. U ovoj su nahiji tri plemena Gradac, Štitari i Draževina.

Planine. U ovoj nahiji nema planina a najveća su brda: Velja Gora, koja ima na vrhu starodrevnu crkvicu posvećenu svetome Iliji i Busovnik, više Krusa.

Ravnice. Ova nahija zauzima od ravnica Beri i Zeleniku.

Vode. Ovoj nahiji pripada pola Gornjega jezera, a sa istočne je strane dodiruje rijeka Sitnica.

Putovi. Kroz ovu nahiju ide kolski put za Rijeku i Podgoricu preko Kokota i konjanički za Rijeku i Danilov-grad preko Graca.

Znatna mjesta. Znatna su mjesta u ovoj nahiji: Kruse, gdje je Petar I razbio silnu tursku vojsku, i gdje je poginuo skadarski vezir Mahmut paša Bušatlija 1796 g.; Kornet, rodno mjesto vladike Mardarija, gdje se nalaze razvaline staroga manastira, u kome je Mardarije živio. Blizu kolskoga puta nalazi se velika kuća za prah, koja se zove Mirkova barutana; Farmaci znatni su, jer se u njima nalaze razvaline staroga Tiran-grada, kojega je zidao Stevan Crnojević; Oblun, gdje je bio boj 1862 godine; Beri su znatne, jer u njima rađa dobro grožđe, od kojega se dobiva čuveno bersko vino; Gradac, u njemu je starinska crkva i osnovna škola; Šiptari, u blizini kojih se nalaze razvaline grada Sokola, koji su Crnojevići gradili.

Podneblje. U ovoj nahiji podneblje je umjereno. U njoj rađa razno vođe: loza, smokva, šljiva, murva, šipak, dunja, jabuka, trešnja i drugo, a i razni usjevi i povrća. U njoj uspijeva čuveni lješanski duvan. Gore su obrasle raznijem šumskijem drvećem kao: dubom, jasenom, cerom, rujom, zanoveti i dr. Gajo se uopšte sva domaća životinja, a osobito svinje; a od divljači ima: vukova, zečeva, kunica i lisica.

Stanovništvo. U ovoj se nahiji narod zanima zemljoradnjom i stočarstvom, a nešto i trgovinom domaće stoke, vina, duvana i ruja. Stanovnici su ove nahije imućni i vrijedni ljudi u radu, ali im kuće nijesu uređene, niti se drže čisto, kako bi mogli.
 

Zetska nahija

Granice. Zetska nahija se nalazi na sjeveru od Skadarskoga jezera i graniči: sa sjevera Brdskom, Moračkom i Vasojevićskom nahijom; sa istoka Vasojevićskom i Albanijom; sa juga opet Albanijom i Skadarskijem jezerom, a sa zapada Riječkom i Lješanskom nahijom.

Plemena. Ovu nahiju sastavljaju plemena: Zeta, Zatrijebač, Kuči i Bratonožići.

Planine. U ovoj su nahiji najveće planine: Kom, koji je pri vrhu go, a inače je obrastao gustom šumom; zauzima veliki prostor, a visina mu iznosi 2442 metra; Kurlaj, Žijovo, Hum Orahovski, Crna Planina i Maglić.

Ravnice. Kroz ovu nahiju pruža se velika Zetska ravnica.

Vode. Kroz ovu nahiju teku rijeke: Morača, koja izvire ispod Javorja, teče kroz Moračku i Zetsku nahiju, a uvire u Skadarsko jezero. Pritoke su joj: sa lijeve strane Cijevna, Rivnica i Mala Rijeka, a sa desne Cijevna, Ribnica i Mala Rijeka, a sa desne Sitnica. Jezera su: Gornje, Rikovac, Bokumirsko i Skadarsko.

Skadarsko je jezero najveće u Crnoj Gori. Dužina mu je od Vranjine do Skadra 40 kilometara, a širina na nekijem mjestima 14; a dubina od 4 do 6 m, a sve dalje što se ide k zapadnome brijegu još je veća. Prema godišnjim vremenima mijenja veličinu, a vode prima iz mnogo rijeka. Otiče rijekom Bojanom u Jadransko more.

Na ovome jezeru duvaju vjetrovi: danik ili istočnjak sa istočne strane, a noćnik sa sjeverne ili sjeverozapadne: murlan sa jugozapadne, a južnjak sa južne; svi su jaki, ali je najjači upor ili smuta, koji udari iznenada i čini velike vihorove, te je vrlo opasan za lađe i lađare, kad ih na vodi zateče.

U jezeru se nalazi razna riba: pastrva, jegulja, krap ili šaran, klijen, skobalj i ukljeva, kojom se vodi trgovina i izvan zemlje. Riba se obično lovi: pritiskom, ošćima, udicama, koševima i gribom.

Osim lađa po ovome jezeru još plove i pomanji parobrodi, a parabrodske su stanice: Rijeka, Vir, Plavnica i Skadar.

Ovo jezero pripada dvjema državama - pola Crnoj Gori, a pola Turskoj. Crnogorsko Skadarsko jezero pripada trima našim nahijama: Zetskoj, Riječkoj i Crmničkoj.

U njemu su ostrova: Vranina, Lesendro, Grmožur, Kom, Odrinjska gora, Plać, Moračnik i Topal.

Putovi. Kroz ovu nahiju prolazi kolski put, koji spaja Podgoricu s Rijekom, Spužom, Danilovijem Gradom i Plavnicom. Vodom se može ploviti po Skadarskome jezeru, koje spaja ovu nahiju sa Skadrom, Virom i Rijekom Crnojevića. Još se može ploviti po rijeci Zeti i Morači; a konjanički put je vezuje s Vasojevićskom nahijom.

Znatna mjesta. Glavno je mjesto u ovoj nahiji Podgorica, koja se nalazi na utoku rijeke Ribnice u Moraču. Ono je najveća varoš u Crnoj Gori. Ima oko 6000 stanovnika. Novosagrađeni dio Podgorice zove se Mirkova Varoš, u kojoj je načinjen spomenik velikome vojvodi Mirku Petroviću.

U Podgorici su dvije pravoslavne crkve i jedna rimokatolička, nekoliko džamija, osnovna muška i ženska škola, mejtep, okružni i varoški sud, opština, pošta, telegraf i čitaonica. Ovdje je i sjedište muhamedanskog Muftije. Podgorica je po trgovini prvo mjesto u državi. Oslobođena je ispod Turaka 1879. godine. Ovdje se rodio veliki srpski vladar Nemanja.

Blizu Podgorice nalazi se knjažev dvorac Kruševac, na desnoj obali rijeke Morače. Na Morači je čuveni Vezirov most. Na utoku rijeke Zete u Moraču nalaze se razvaline staroga grada Duklje.

Još su znatna mjesta: Lješkopolje, gdje je bila bitka između Đorđa i Staniše braće Crnojevića; Srpska, gdje su Turci uhvatili vladiku Danila, kad je Zećanima osveštavao crkvu, 1702. godine; Medun, grad u plemenu Kučima, koji je osvojila naša vojska 1876. godine; Fundina blizu Meduna, gdje je naša vojska potukla tursku 1876. godine; Ubli i Zatrijebač u Kučima, Golubovci u Zeti, Pelev-brijeg i Brskut u Bratonožićima - imaju osnovne škole; Duga, stari manastir u Bratonožićima.

Podneblje. U ovoj nahiji je podneblje različito; po planinama je hladnije, a u ravnicama toplije - kad nema sjevernoga vjetra. U njoj se sije ponajviše pšenica, kukuruz i ječam, a uspijeva i duvan i razno povrće i voće. U rijekama se nalazi čuvena pastrva, a u planinama razna divljač. Od domaćih životinja gaje se: goveda, konjčad, ovce i koze. Gore su obrasle raznijem šumskijem drvećem.

Stanovništvo. U ovoj nahiji stanovnici su sve Srbi ponajviše pravoslavne vjere, a ima ih nešto rimokatoličke i muhamedanske. Zanima se obično zemljoradnjom i stočarstvom, a pored toga, trgovinom duvana, vina i stoke; bave se i ribolovom. Stanovnici imaju sasvim podesne i dobre uslove za život, koje još ne umiju upotrebiti na svoju korist, ali se svakijem danom sve više i više usavršuju. Prema drugijem nahijama stanovnici ove nahije najviše ljube zanate, koji i jedan važan osnov narodnog blagostanja.
 

Brdska nahija

Granice. Ova se nahija nalazi sjeverno od Zetske a u sredini Crne Gore: graniči sa sjevera Nikšićskom nahijom, sa istoka Moračkom i Zetskom; sa juga Zetskom i Katunskom i sa zapada opet Katunskom.

Plemena. Ova se nahija dijeli na dva velika plemena: Bjelopavlići i Piperi.

Planine. Najveće su planine u ovoj nahiji: Lebršnik, Prekornica, Maganik, Kamenik i Broćnik, a brda su: Velje i Malo Brdo, gdje su bile mnoge bitke sa Turcima.

Ravnice. Ovom se nahijom pruža dugačka Bjelopavlićska ravnica kao i omanje Radovče i Kopilje.

Vode. Kroz Bjelopavlićsku ravnicu teče rijeka Zeta, koja izvire ispod brda Planinice, a postaje u okolini Nikšića; s desne strane ima pritoku rijeku Sušicu. Zeta utiče kod razvalina grada Duklje u Moraču.

Putovi. Kroz ovu nahiju načinjen je kolski put, koji je spaja sa Zetskom i Nikšićskom [*] nahijom; ima i konjanički, kojim se ide u manastir Ostrog i drugi preko plemena Zagarača i Lješanske nahije za Rijeku.

Znatna mjesta. Glavno mjesto ove nahije jeste Danilov Grad, koji se nalazi na desnoj obali rijeke Zete, preko koje je načinjen veliki Mirkov most. U varoši je osnovna škola, opštinska uprava, telegraf i pošta. Druga je mala varošica Spuž, u kome se nalazi glavna oružnica, osnovna. škola i crkva.

Još su znatna mjesta u ovoj nahiji: Ostrog, gdje se nalaze dva manastira: gornji i donji. U gornjem se nalaze mošti svetoga Vasilija, koji je taj manastir sazidao. Ostrog je sveto mjesto, gdje se osobito o Trojičinu danu skuplja mnogo poklonika od sve tri vjeroispovijedi srpske. U Ostrogu se bio zatvorio veliki vojvoda Mirko Petrović sa dvjesta junaka 1852. godine od navale turske, koja je bila odbijena. Od Ostroga do Spuža bilo je mnogo bojeva 1877. godine, koji se zovu Devet krvavih dana. Ždrebanik je manastir koga su sazidali Nemanjići. Ćelija Piperska isto manastir, koga je sazidao kaluđer sveti Stevan, gdje mu se i sad mošti nalaze. Martinići, gdje je pod upravom vladike Petra I odnijeta velika pobjeda nad Mahmut-pašom Bušatlijom 1796. g.; Maljat u Martinićima, gdje je bio boj sa Turcima 1876. g.; Rogami u Piperima, gdje je naša vojska pobjedila tursku 1876. god.; Velje Brdo, Kolovoz i Rasina Glavica znatni su zbog toga što su se na ovim mjestima događali mnogi [**] bojevi sa Turcima. Na Orjoj Luci nalazi se knjažev dvorac.

Podneblje. U ovoj nahiji podneblje je po planinama hladno, a u ravnici je dosta toplo. Zemlja je dobra za obrađivanje i sijanje sviju usjeva, povrća i voća. Ponajviše se sije: kukuruz, pšenica i ječam. Od domaćih životinja drže se goveda, ovce, koze, svinje i konjčad. Po planinama, koje su obrasle gustom šumom ima dosta divljači, a u rijekama ima dosta riba.

Stanovništvo. Narod se u ovoj nahiji zanima zemljoradnjom i stočarstvom, a pri tome i ribolovom. Trgovinom i zanatima bavi se vrlo malo, jer još ljudi nijesu shvatili njihovu važnost. Način je im življenja neudesan i prost, ali se usavršava i poboljšava.
 

Vasojevićka nahija

Granice. Ova nahija zauzima istočni dio zemljišta Crne Gore, a graniči: sa istoka Starom Srbijom, sa sjevera Moračkom nahijom i Starom Srbijom; sa juga Albanijom i Zetskom nahijom i sa zapada Zetskom i Moračkom.

Plemena. Sva Vasojevićska nahija broji se kao jedno veliko pleme Vasojevići, kojih se jedan dio oslobodilo ispod Turaka za vrijeme vlade knjaza Danila I 1854. godine; dijeli se po zemljištu na Lijevu Rijeku, Nahiju i Polimlje.

Planine. U ovoj nahiji najveće su planine: Kom, koji nekijem dijelom pripada i ovoj nahiji kao i Zetskoj, Sjekirica, Mokra Planina i Zeletim.

Ravnice. U ovoj nahiji nema ravnica, ali joj zemljište nije krševito već je obraslo gustijem šumama i travom.

Vode. Kroz ovu nahiju teku rijeke: Tara i Lim, koje imaju poviše pritočica.

Putovi. Ovu nahiju veže s Podgoricom konjanički put, kojim se ide od Polimlja preko Andrijevice uz rijeku Taru; pa preko Vjetrnika.

Znatna mjesta. U ovoj su nahiji znatna mjesta: Andrijevica, varoš na utoku rijeke Zlorječice u Lim; ovdje je: okružni sud, varoška uprava, crkva, osnovna škola, telegraf i pošta. Bojišta su: Bukova Poljana, gdje je bila bitka 1877. godine. Polimlje, ovdje je bila još znatnija bitka 1862. i 1879. godine; Previja i Bijeli Potok znatni su zbog bojeva u godini 1877.

Podneblje. U ovoj je nahiji negdje hladno a negdje toplo. Zemljište je sasvijem plodno i većijem dijelom može se topiti u vrijeme suše. Sva povrća i usjevi dobro rađaju. Od voća ima najviše jabuka i šljiva. Od domaće životinje gaje se: goveda, konji, dobre ovce i koze. U šumama ima dosta međeda i srna a ima i druge divljači. Zemljište je obraslo dobro raznijem šumskijem drvećem.

Stanovništvo. Narod se u ovoj nahiji zanima zemljoradnjom i stočarstvom, a trgovina i zanati ne napreduju kako bi mogli. Domaće uređenje trebalo bi da je mnogo bolje. [*]
 

Moračka nahija

Granice. Moračka nahija leži sjeverozapadno od Vasojevićske i graniči: sa sjevera Nikšićskom nahijom i Hercegovinom, sa istoka Starom Srbijom i Vasojevićskom nahijom; sa juga Vasojevićskom, Zetskom i Brdskom, a sa zapada Brdskom i Nikšićskom.

Plemena. U ovoj su nahiji plemena: Donja Morača, Gornja Morača, Rovci i Kolašin, koji čini zasebni kolašinski okrug.

Planine. Najveće planine u ovoj nahiji su : Sinjavina, najprostranija planina u Crnoj Gori, koja se proteže od Durmitora do izvora Tare. U njoj su najbolja ovčija pasišta i najveći joj je vis Jablanov vrh od 2168 metara. Bjelasica, Somina planina i Lola.

Ravnice. U ovoj nahiji je ravnica: Kolašinska visoravan. Ima još omanjih ravnica, ali su vrlo male pa se ne mogu ni svrstati u ravnice.

Vode. Kroz ovu nahiju teku ove rijeke: Morača, koja navire ispod Javorja planine; Tara, koja navire ispod Koma. Obije ove rijeke imaju više pritoka. Jezera su: Biogradsko i Kapetanovo.

Putovi. Ovu nahiju samo konjanički putovi spajaju sa drugim. Najglavniji je od Kolašina, koji ide na Matuševo, te je spaja s Andrijevicom i Podgoricom.

Znatna mjesta. U ovoj nahiji glavno je mjesto Kolašin, trgovačka varoš, koja se nalazi na utoku rijeke Svinjače u Taru. Ovdje se nalazi osnovna škola, crkva, okružni sud, varoška uprava, pošta i telegraf. [**]

U Donjoj Morači nalazi se manastir Morača, kojega je sazidao Stevan Vukan Nemanja 1248. godine. U njemu se nalazi osnovna škola. Iznad manastira ističe izvor, koji sa pedeset metara visine pada u Moraču. Ovo je najljepši vodopad u Crnoj Gori. Oko manastira bilo je mnogo bojeva s Turcima. Znatan je bio boj 1877. godine, u kom su Turci bili strašno potučeni. Gornja Morača, znatna je, što je u njoj bila bitka 1820. godine s Turcima, gdje su neprijatelji bili potučeni. Polje, selo u Gornjoj Morači s crkvom i osnovnom školom. Polja, u kolašinskom okrugu, gdje se nalazi crkva i škola. Lipovo isto u kolašinskom okrugu, gdje je bila bitka 1872. godine.

Podneblje. U ovoj je nahiji podneblje po planinama vrlo studeno, a oko rijeke Morače toplije i blaže. Planine su obrasle: borom, jasenom, dubom i drugim drvećem. Domaće se životinje drži mnogo, a od divljači ima: srna, divokoza, međeda, divljih veprova, vukova i drugijeh. Od voća uspijeva jabuka, šljiva, orah i kruška. Siju se razni usjevi i povrća.

Stanovništvo. Narod se u ovoj nahiji zanima najviše stočarstvom i zemljoradnjom, a ponešto i trgovinom. Kao i po drugijem nekijem nahijama tako i u ovoj ljudi žive neuređeno, premda imaju dobre uslove za življenje. Kad bi ova nahija imala dobre zanatlije, a osobito drvođelje, narod bi se mnogo koristio, pošto ima izobilja šume.
 

Nikšićka nahija

Granice. Ova nahija zahvata sjeverni dio Crne Gore, a graniči: sa sjevera Hercegovinom; sa istoka Brdskom i Moračkom nahijom; sa juga Brdskom i Katunskom, a sa zapada Hercegovinom.

Plemena. U ovoj su nahiji plemena: Nikšićska župa, Lukovo, Drobnjaci, Uskoci, Jezera, Šaranci, Piva, Banjani, Rudine, Golija i Trepča.

Planine. U ovoj su nahiji najviše planine: Durmitor, najviša između sviju crnogorskih planina, a zauzima veliki dio prostora između Pive i Tare. Najviši mu je vrh Bobotov Kuk visok 2485 metara; Pirlitor, Sinjavina, Javorje, Golija, Somina, Njegoš, Duga, Vojnik i Volujak.

Ravnice. Najglavnija je ravnica u ovoj nahiji Nikšićko i Župsko polje. Visoravni su: Jezero, Goransko, Pivske Planine, Brezna, Crkvice, Sinjavina i Lukavica.

Vode. Kroz ovu nahiju teče rijeka Piva, koja postaje od: Tušine, Bukovice i Komarnice; Zeta, koja teče kroz Nikšićko polje, ponire više, a izvire niže Planinice, a jezera su: Crno, Riblje, Zeleno, Krupac i Trnovsko. Piva i Tara se sastavljaju kod Šćepan-polja i čine rijeku Drinu, koja počinje od naše granice teći.

Putovi. Ova je nahija spojena - od Nikšića - kolskijem putem s Brdskom nahijom; konjanička puta ima i tri: jedan ide preko Grahova, drugi preko Lukova, Drobnjaka, Jezera, pokraj Pirlitora za Taru i treći uz Dugu za Gacko.

Znatna mjesta. Glavno je mjesto u ovoj nahiji varoš Nikšić, koji se zove i Onogošt. U njemu je uprava cijele nahije, okruži sud, varoška uprava, crkva, osnovna muška i ženska škola, čitaonica, pošta i telegraf. U Gornjem nikšićkom polju nalazi se pilara za izrađivanje dasaka a u Donjem - Carev Most na rijeci Zeti posvećen ruskome caru Aleksandru III. Nikšić je oslobođen ispod Turaka 1877. godine. U ovoj su nahiji još dvije male varošice: Šavnik pokraj rijeke Šavnika, i Žabljak u Jezerima - imaju osnovne škole, poštu i telegraf. Goransko, Crkvice i Velimje - imaju također osnovne škole, a Goransko i Velimje još i telegraf.

U ovoj su nahiji šest manastira: Kosijerevo, manastir u kome se nalaze mošti svetoga Arsenija; Pivski; Dobrilovina u Šarancima, koji su gradili Nemanjići; Bijela i Podmalinsko u Drobnjacima i Župski manastir.

Duga, veliki klanac, u kome su se mnogo puta tukli Srbi sa Turcima; u njoj su bile jake turske tvrđave. Vuči do u plemenu Banjanima, najznatnije bojište u ovoj nahiji, gdje su Turci bili strašno potučeni 1876. godine od naše vojske, koju je lično predvodio i bitkom upravljao Knjaz Nikola I.

Mletičak u Drobnjacima, gdje je poginuo Smail-aga Čengić 1840. godine. Borova Glava blizu Mletička, gdje je bio žestoki boj s Turcima.

Podneblje. U ovoj nahiji podneblje je vrlo hladno. Od usjeva sije se: pšenica, raž, ječam, elda, kukuruz i dugi. Voća ima samo u toplijem krajevima ove nahije. Planine su obrasle raznijem drvećem, kao: borom, jelom, smrčom, bukvom, mulikom, dubom, cerom, jasenom i drugijem. U istima može se naći: međeda, divljih veprova, vukova, srna i divokoza, a od domaćih su na glasu: ovce, goveda i konji.

Stanovništvo. Narod se u ovoj nahiji zanima osobito stočarstvom i zemljoradnjom, a ponešto i trgovinom domaće životinje, vune i duvana. Ljudi su razvijeni i zdravi, ali im nije način života još uređen kako bi trebalo i koliko bi mogli.
 

Kratki pregled Knjaževine Crne Gore

Granice. Vidjeli smo, da svaka nahija ima svoje granice, koje je dijele od drugih nahija; tako isto i naša domovina Crna Gora ima svoje granice, koje je dijele od drugijeh srpskih pokrajina. Sa sjevera graniči rijekom Tarom, koja je razdvaja od Hercegovine; sa istoka Starom Srbijom; sa juga: Albanijom, Jadranskijem morem i Bokom Kotorskom i sa zapada Hercegovinom, Bokom Kotorskom i Jadranskijem morem.

Granica joj ide: počevši od ušća rijeke Bojane, uz istu rijeku do izvora njene pritočice Međureča. Odavde u pravcu sjeveroistočnome ide na ostrovo Topal Goricu - u Skadarskome jezeru, odavde na Goveđi Brod, pa na Ržanički Most; dalje prelazeći preko rijeke Cijevne ide iza kuća Omer-Božovića, a od njih na Gradište više Kakariške Gore. Odavde ide vrhovima i brdima s desne strane rijeke Cijevne na goru Sokom od njega na jezero Rikavac i goru Planinicu; a odavde krivudasto na Visitor i Mokru planinu. Sad se granica savija na sjevero-zapadnu stranu i ide na goru Planinicu i Crvenu Stijenu, preko rijeke Lima, krajem sela Vinicke na planinu Turiju, a odavde preko rijeke Jelovice na Šiško jezero; dalje ide na selo Mojkovac, pa niz rijeku Taru sve do Šćepan-polja na utoku Pive u Taru. Sad se nastavlja preko Maglića, Volujaka, Lebršnika na Orlinu, pa na Troglav, krajem brda Vardara i varoši Bileće, dalje rijekom Trebišnjicom na Ilijino Brdo, odavde ide krivudasto na goru Vučiji Zub i Dvrenik; a odavde visovima iznad Boke Kotorske do Štirovnika, a odavde pravo na jug do rijeke Željeznice, pa njom istom do Jadranskog mora, a odavde morem do ušća rijeke Bojane, odakle smo i krenuli.

Dužina granice, svuda u naokolo cijele države, iznosi oko 600 kilometara; a veličina države na 10000 kvadratnih kilometara.

Podjela. Crna Gora se dijeli na 10 nahija, koje se zovu: Katunska, Riječka, Crmnička, Primorska, Lješanska, Zetska, Brdska, Vasojevićka, Moračka i Nikšićka. Nahije se dijele na plemena, a plemena na bratstva. Ova plemenska podjela između sviju Slovena, još se zadržava, samo kod nas Srba u Crnoj Gori.

Pokraj ove starinske podjele postoji i novija podjela nahija na kapetanije, a ovijeh na opštine.

Planine. Crna Gora je sasvim brdovita država. Najveće su joj planine: Lovćen, Kom, Durmitor, Sinjavina, Planinica, Javorje, Sutorman, Rumija, Pusti Lisac, Garač, Stavor, Vojnik, Lebršnik, Volujak i Maglić. Neke su od ovih planina obrasle gustom šumom, a neke su sasvim gole.

Ravnice. U Crnoj Gori su ravnice: Zetska, Bjelopavlićska, Ulcinjska, Nikšićska i visoravan Jezerska. Polja su: Grahovsko, Ceklinsko, Brezna i Crmničko.

Vode. Rijeke u Crnoj Gori nijesu velike, a poveće su: Morača, Zeta, Crnojevića, Bojana, Lim, Piva i Tara. Neke su od ovijeh plovne a neke nijesu. Jezera su poveća: Skadarsko, Gornje, Crno, Riblje, Vražije, Biogradsko, Šas i Zogaj. Osim rijeka i jezera ima i more Jadransko.

Pristaništa. Crna Gora ima na moru Jadranskome četiri pristaništa: Bar, Valdinos, Ulcinj, Knjaginja Milena i sveti Nikola na ušću rijeke Bojane.

Ostrva. Crna Gora ima i ostrva, ali su sasvim malena, a glavnija su: Vranina, Kom, Lesendro i Grmožur, ova su sva u Skadarskom jezeru i Stari Ulcinj u Jadranskome moru.

Putovi. Kroz Crnu Goru načinjen je kolski put, koji spaja sva glavnija mjesta u unutrašnjosti države: Cetinje, Rijeku, Podgoricu, Spuž, Danilov Grad, Nikšić, Plavnicu, Vir i Bar; a ima i konjaničkih putova, koji spajaju nahije, sela i plemena. Može se ploviti po rijeci Crnojevića i po Zeti; po Skadarskome jezeru i Jadranskome moru, koje spaja vodenim putem Crnu Goru sa ostalim svjetskim državama.

Znatna mjesta. U Crnoj Gori glavne su varoši: Cetinje, prestonica Crne Gore; Rijeka, Vir, Bar, Ulcinj, Podgorica, Spuž, Danilov Grad, Andrijevica, Kolašin i Nikšić.

Još su znatna mjesta: Njeguši, rodno mjesto naše vladajuće porodice Petrović-Njegoš. Dalje: Lješkopolje, Carev-Laz, Kruse, Trnjine, Grahovac, Vučiji-do, Duga, Fundina, Krstac, sva ratna bojišta, gdje su Turci bili strašno potučeni od Crnogoraca.

Podneblje. U Crnoj Gori je podneblje dvojako, po planinskim mjestima na sjeveru zimi je sasvim hladno, a na jugu pokraj Jadranskoga mora, Skadarskoga jezera i nekih rijeka dosta je toplo i umjereno. Ljeti je po planinama prijatno hladno, a pokraj mora i nekih rijeka suviše vruće. U Crnoj Gori duvaju razni vjetrovi: grbin sa zapada, gornjak sa sjevera, istočnjak i južnjak. Zemljište je dosta krševito, ali ima i ravnica, u kojima mogu uspijevati svi usjevi, voća i povrća. Neke su planine i predjeli obrasli gustom šumom a ima ih dosta koji su sasvim goli. Gaji se poznata domaća stoka, kao: goveda, ovce, koze, svinje, konji, magarad i mazge. U šumi ima razne divljači, a u rijekama i jezerima razne ribe.

Narod. U Crnoj Gori žive sve sami čisti i pravi Srbi, koji govore srpskim jezikom, a ima ih oko 300000 stanovnika. Većinom su pravoslavne vjere, a ima nešto malo rimokatoličke i muhamedanske vjere, ali treba znati da smo svi srpskoga porijekla i srpske narodnosti. Narod se obično zanima zemljoradnjom i stočarstvom, a ponešto ribolovom i trgovinom; a zanatima sasvim malo, koji su kao najvažniji uslovi za življenje i izvori za napredak i blagostanje.

Škole. U Crnoj Gori mora svako dijete, ma koje vjere bilo, svršiti osnovnu školu, koja se uči četiri godine. Osim osnovnih škola, muških i ženskih ima u državi još: polugimnazija, bogoslovsko-učiteljska škola, viša ženska škola, i vojnička škola.

Vojska. U Crnoj Gori je vojska narodna, a glavni joj je zapovjednik Knjaz. Svaki naš državljanin mora biti vojnik, da brani svoju domovinu kad bude potreba i kad reče Vladar. Ništa nije ljepše nego biti vojnik - branič svoje mile domovine.

Uprava. Crnom Gorom vlada Knjaz Nikola I, iz slavne srpske porodice Petrović-Njegoš. Pomoćnici su mu: državni savjet i ministri. Ministarstva ima pet: Unutrašnjih djela, Prosvjete, Pravde, Spoljašnjih djela, Vojno i Finansije. Pod ministarstvo unutrašnjih djela spada još uprava Pomorstva i Građevina.

Da bi se narodu dijelila pravda kako treba, ustanovljeni su sudovi svuda po državi: po selima kmetovi, po plemenima kapetani, a po nekim većim mjestima okružni sudovi, i veliki sud na Cetinju.

Pravoslavnom Crkvom upravlja - Mitropolit; rimokatoličkom - Prabiskup, a muhamedanskom - Muftija. Sva tri upravljaju u dogovoru sa vladom crnogorskom.

Cijelu državnu upravu rukovodi i upravlja Knjaz Gospodar.

Osim Crne Gore ima još srpskih zemalja, u kojima žive naša braća Srbi. Neki su, kao mi slobodni, a neki nijesu, nego su pod tuđinom.

Svaki Srbin u Crnoj Gori dužan je poznati i ljubiti svoju cjelokupnu domovinu - sve srpske zemlje, u kojima žive naša oslobođena i neoslobođena braća Srbi. Nijedan Srbin i Srpkinja, ma koje vjere bili, ne smiju požaliti ni život za opštu srpsku slobodu, dobro i blagostanje. Treba da je brat mio, koje vjere bio, jer teško bratu bez brata.

[ Projekat Rastko Cetinje | Promjena pisma | Pretraživanje | Mapa projekta | Kontakt | Pomoć ]
/ Projekat Rastko Beograd /