NovostiPretragaO projektuMapa projektaKontaktPomocProjekat RastkoPromena pismaEnglish
Projekat RastkoDrama i pozoriste
TIA Janus

Stevan Vraneš

U crnoj rupi

(radio drama)

Beograd 2000.

ELEKTRONSKO IZDANJE:
Beograd, 14. maj 2001.

PRODUCENT I ODGOVORNI UREDNIK
Zoran Stefanović
LIKOVNO OBLIKOVANJE
Marinko Lugonja
VEBMASTERING I TEHNIČKO UREĐIVANJE
Milan Stojić
DIGITALIZACIJA TEKSTUALNOG I LIKOVNOG MATERIJALA
Nenad Petrović
KOREKTURA:
Saša Šekarić

Likovi:

Kapetan, muškarac 40 godina

Poručnik, žena 25 godina

Junak 755, muškarac 50 godina

Junak 1421, muškarac 25 godina

PAM, kompjuter broda Karika, ženski glas

Naučnik, muškarac 80 godina

 

(Borbeni brod "Karika". Konstantno tiho pištanje raznih uređaja.)

 

PAM: Godine 2180. U planetu Zemlju je udarila zalutala kometa (Eksplozija.) i izazvala dugo očekivani sudnji dan. Poplave… talasi neviđenih razmera… vulkani… oluje… (Zvuci jakog vetra, praćeni slabijim eksplozijama i erupcijama.) Zemlja je razorena. (Vrištanje, plač.) Pred samu katastrofu poleteo je šatl Tesla veličanstveni u kome se našlo nekoliko hiljada Srba koji su u opštoj tuči izborili mesto u spasonosnom svemirskom brodu (Pijačni žamor, neartikulisano urlanje i vrištanje žena.). Međutim, usled poremećaja u netestiranom šatlu, prilikom kretanja brzinom većom od brzine svetlosti došlo je do kolektivnog gubitka pamćenja. Pojedine podatke o poreklu i domovini sačuvao je samo kompjuter šatla, koji je nažalost doživeo delimično uništenje. Sačuvani su samo različiti fragmenti iz kojih je sklopljena i ova priča. Odbegli su se naselili u mračnoj, izolovanoj i napuštenoj galaksiji S-21. Odmah su se podelili u dve kolonije. Jedni su hteli tehnološki razvoj i saradnju sa drugim galaksijama i miran život. Druga grupa ih je proglasila za izdajnike i proterala. Ostatak vasione ih nije želeo u svojoj blizini tako podeljene. Dali su im kristal podeljen na dva dela koji kada se sklopi otvara dimenzionu kapiju za ulaz u druge razvijene galaksije i svet sreće i blagostanja. Od tada frakcija Tradicionalista konstantno napada Proterane i pokušava da im otme njihov deo kristala. Koloniju Tradicionalista predvodi Naučnik koji je život cele kolonije podredio sopstvenoj interpretaciji zbrkanih podataka iz starog kompjutera. Svoj život, posvetio je traganju za polovinom kristala koja mu fali. Proterani se uspešno kriju, lutajući kao nomadi, ivicama galaksije u svojim brodovima, bez stalnog položaja ili rezidencije.

PORUČNIK: Odlična priča, Pam.

KAPETAN: Samo… Zašto nam je opet pričaš?

PAM: Nažalost, ne znam ni jednu drugu. I ovu sam jedva pronašla.

PORUČNIK: Nema veze. Bolje opet da slušamo priču nego da umremo od dosade.

(Pauza. Tišina.)

KAPETAN: Da proverimo podatke. Gde smo trenutno? Poručniče?

PORUČNIK: Dvadeset sedam stepeni od treće zone.

KAPETAN: Brzina?

PORUČNIK: Optimalna.

KAPETAN: Zadržite kurs 12-42-17.

PORUČNIK: Dobro.

KAPETAN: Ima li nekoga, ili nečega u blizini?

PORUČNIK: Pam? Izveštaj.

PAM: Skeniranje druge zone. Sektor jedan - čisto, sektor dva - čisto, sektor tri - čisto. Druga zona - čista.

KAPETAN: Onda… Totalno opušteno. Muzika.

PAM: Izbor.

KAPETAN: Tvoj.

(Počinje tiha i prijatna kompjuterska ambijentalna muzika.)

(MUZIČKI PRELAZ.)

PORUČNIK: Misliš da ćemo jednom živeti normalno kao i svi ostali?

JUNAK 1421: Nadam se. Nadam se da ćemo mi to dočekati.

PORUČNIK: Zamisli samo kako izgleda kada prođeš kroz tu dimenzionu kapiju i ukaže ti se niz mogućnosti, izbora, zabave… Svega!

JUNAK 1421: Misliš da je tamo sve tako dobro i jednostavno?

PORUČNIK: Ne znam, ali bi volela da vidim i da probam. Uzbuđuje me i sama pomisao na to. Znaš li koliko već kružim ovim praznim prostorom, srećem se samo s meteorima i komuniciram sa Pam, brodskim kompjuterom?

JUNAK 1421: Meni ne moraš da pričaš o tome. Zamisli kakvim ljudima sam ja okružen?

PORUČNIK: Kako se zoveš?

JUNAK 1421: Molim?

PORUČNIK: Imaš li neko ime?

JUNAK 1421: Mi smo svi Junaci. Tako nas zovu. A moj broj je 1421.

PORUČNIK: 1421? Zaista nezgodno za izgovaranje. Mogu li da te zovem recimo…

JUNAK 1421: Zovi me Milan.

PORUČNIK: (Smeje se.) Zašto baš tako?

JUNAK 1421: Ne znam. To ime sam jednom čuo i poželeo sam da me neko tako zove.

PORUČNIK: U redu. Milane.

JUNAK 1421: A ti? Kako tebe zovu?

PORUČNIK: Kada sam bila dete zvali su me Ana. Ali sada, sada sam samo Poručnik… Kapetan me tako zove, Pam me tako zove… A osim njih dvoje, ovde nema više nikoga. Već dugo. I ko zna još koliko…

JUNAK 1421: Koliko si visoka?

PORUČNIK: Molim?

JUNAK 1421: Kako izgledaš?

PORUČNIK: (Stidljivo.) Imam dugu kosu… Crvene boje… Na dužnosti nosimo kombinezone… A vi?

JUNAK 1421: Ne. Mi imamo neke smešne široke pantalone i prsluke… Pričaj mi dalje.

PORUČNIK: Šta još hoćeš da znaš?

JUNAK 1421: Koliko si visoka?

PORUČNIK: Ne mnogo. Pam kaže, taman koliko treba. Da mogu da stanem u svaku kapsulu i prođem kroz sva vrata na brodu bez saginjanja.

(Oboje se nasmeju.)

PORUČNIK: A ti? Pored smešnog odela…

JUNAK 1421: Ja sam veoma visok… Imam crnu kosu… (Počinje krčanje.) Stani… Šta se događa?

PORUČNIK: Ne znam. Nešto kod tebe.

JUNAK 1421: Ovo je jedino mesto na kome mogu slobodno da razgovaram. Kao neka slobodna zona. Trebalo mi je tri godine da smislim kako da sprečim prisluškivanje. Valjda me nije otkrio.

(Krčanje prestaje.)

PORUČNIK: Prestalo je. Dešava se često. Ne uzbuđuj se.

JUNAK 1421: A ti? Zar tvoje razgovore ne kontrolišu?

PORUČNIK: Ne. Pam ne kontroliše privatne linije. Ona mi veruje.

JUNAK 1421: Kakva sreća.

PORUČNIK: Iako je kompjuter, u nju su ugrađene i neke ljudske osobine. Vrlo je zabavna. U nedostatku ljudi, naravno… A na tvojoj planeti? Kako je tamo?

JUNAK 1421: Užasno. To je pustoš bez početka i kraja. Gola stena, mračna... hladna…

PORUČNIK: Ideš li nekad tamo?

JUNAK 1421: Retko. Samo kada moram. Ja nemam nikoga na planeti. Moji su nestali.

PORUČNIK: Kako misliš nestali?

JUNAK 1421: Jednostavno, nestali. (Pauza.) I na Vidovdanu je dosadno…

PORUČNIK: To je ime tvog broda?

JUNAK 1421: Da. To nam je glavni brod. Grozan je, dosadan, hladan… I svaki razgovor koji nema veze sa poslom je zabranjen… ali se nešto ipak radi… Vreme prolazi.

PORUČNIK: Karika je divna. Moj brod… Mada, ja bih volela da imam neku bazu… Bilo kakvu planetu, makar i najmanju i potpuno pustu, na koju bi mogla da sletim. Ovako lutam, lutam… Zauvek.

(Opet počinje krčanje.)

JUNAK 1421: Opet… Moraćemo da prekinemo. Ne smem da rizikujem.

PORUČNIK: Hoćemo li se čuti opet?

JUNAK 1421: Nadam se da hoćemo.

(Krčanje postaje veoma jako, a zatim muk.)

(MUZIČKI PRELAZ.)

(Brod "Karika")

PORUČNIK: Kapetane, možda bi mogli da kontaktiramo neki naš brod u blizini. Da organizujemo neku zabavu? Ako već neprijatelja nema u blizini…

KAPETAN: Ne, ne! Nikako Poručniče. Mladi ste. Ne znate još uvek kako su oni podmukli. Napadnu kad se najmanje nadate… Uostalom, dok je kristal na našem brodu, ne smemo rizikovati.

PORUČNIK: Kada ga predajemo nekoj drugoj posadi?

KAPETAN: Ne skoro. Karika je najsigurniji brod. Biće najduže kod nas.

PORUČNIK: Kakvo opterećenje. Proći će mi pola života patrolirajući na ivici druge zone, čuvajući taj kristal.

KAPETAN: Nažalost je tako.

PORUČNIK: Zašto mi ne napadnemo? Umesto da čekamo, mogli bi mi da uzmemo njihovu polovinu, otvorimo kapiju i počnemo da živimo.

KAPETAN: Ne… To nije naš stil. Oni napadaju, mi se samo branimo.

PAM: Pravilo 3 – nikada ne napadamo dok ne napadnu nas.

KAPETAN: Upravo tako.

(Nešto udara u brod i čuje se nekoliko manjih eksplozija.)

PORUČNIK: Evo ih!

KAPETAN: Ne verujem. Pam?

PAM: Velika mreža stena i zvezdane prašine. Pojavila se iznenada.

KAPETAN: Predlog?

PAM: Novi kurs 12-12-60. Akceleracija šestog nivoa.

PORUČNIK: Nećemo ih izbeći u potpunosti.

KAPETAN: Izbacite štit. Kurs prihvaćen.

PORUČNIK: Štit ide.

PAM: Nova grupa stena ide pravo na nas. Manevrisanje nemoguće.

PORUČNIK: Nosač štita je oštećen pri udaru.

KAPETAN: Razbiće nas na komade. Spremite se za zonski skok.

PAM: Optimizacija sistema za skok.

(Serija manjih udaraca.)

PORUČNIK: Ne znamo šta nas čeka u trećoj zoni. Šta ako je ovo klopka?

PAM: Dvadeset sekundi do udara! Putanja mreže prirodna. Nema tragova nasilne promene od strane poznatih civilizacija.

KAPETAN: Skenirajte treću zonu.

PAM: Petnaest sekundi do udarca.

PORUČNIK: Skener ne radi. Dvadeset sekundi do vraćanja u funkciju.

KAPETAN: Nemamo vremena. Zonski skok. Pam, preuzimaš!

PAM: Dvanaest sekundi do udarca. Deset do zonskog skoka. Molim posadu da uđe u svoje prizme.

KAPETAN: Požurite!

PORUČNIK: Nikada nisam bila u zonskom skoku.

PAM: Pet sekundi do udarca, tri sekunde do zonskog skoka.

KAPETAN: Samo dobro zatvorite prizmu.

PAM: Dva, jedan – počinje zonski skok.

(Brod nestaje uz zvuk sličan gromu, a čuje se proletanje ogromnog predmeta velikom brzinom.)

(PRELAZ.)

(Svemirski brod "Vidovdan". Zvuk limenog duvačkog orkestra u pozadini.)

JUNAK 1421: Malo se primirio?

JUNAK 755: Izgleda. Ne može da ih nađe.

JUNAK 1421: A zašto mi njih uopšte jurimo?

JUNAK 755: Da bi ih uništili i uzeli njihovu polovinu kristala.

JUNAK 1421: I onda idemo u neku bolju galaksiju?

JUNAK 755: Ne.

JUNAK 1421: A šta će nam onda kristal?

JUNAK 755: Zašto mene to pitaš? Valjda da ni oni ne bi mogli da odu. Otkud znam. Neću ni da razmišljam o tome. Opasno je.

(Krčanje i pištanje. Limeni duvači sviraju nekoliko jednoličnih glasnih tonova.)

NAUČNIK: (Preko razglasa, on govori strasno i kao da mu od toga život zavisi.) Junaci! Borci za slobodu i pravdu! Bliži se čas kada ćemo staviti tačku na dugogodišnju borbu za naš narod, za našu slobodu i tradiciju. (Veliki broj glasova istovremeno: "Za slobodu i tradiciju"!) Bliži se čas kada ćemo iskoreniti sav taj izdajnički ološ i kada će naši slavni preci… (Opet glas gomile: "Za slavne pretke"!) počivati u miru negde na ostacima planete Zemlje. Naš moćni kompjuter je pri kraju konstruisanja sistema za praćenje, uhođenje špijuniranje i otkrivanje neprijateljskih letelica (Ovacije i aplauz.). Uzećemo polovinu kristala koja nam nedostaje i otvoriti vrata koja će nam omogućiti da celu vasionu stavimo pod svoje noge.

(Zvuk limenih duvača kao sa početka govora i opet krčanje i pištanje.)

JUNAK 1421: Tako je dosadan.

JUNAK 755: Ćuti. Znaš da on sve čuje. I sve zna.

JUNAK 1421: To nije tačno.

JUNAK 755: Naravno da je tačno.

JUNAK 1421: Obezbedio sam ovu kabinu. Ovde ne može da nas čuje. Pogledaj… Kad svetli ova sićušna lampica, aktivirana je mašina za ometanje talasa koji izlaze iz ove kabine. Ako želi da čuje šta mi ovde razgovaramo moraće da dođe, inače čuje se samo pištanje i krčanje.

JUNAK 755: Ti si lud. Ne pričaj više o tome. (Panično.) Neću da znam, neću da slušam, neću da pričam, neću ni da mislim na te tvoje gluposti. Ne zanima me!

JUNAK 1421: Baš si smešan. To on i hoće.

JUNAK 755: Ti dobro znaš šta se dešava sa onima koji samo pomisle da rade mimo zakona…

JUNAK 1421: Znam. Samo, ne možemo stalno da ćutimo.

JUNAK 755: Ja mogu i hoću. Ti nemaš nikoga, ali ja imam porodicu koja me čeka kući. Moram na njih da mislim.

JUNAK 1421: Kući? Misliš na onoj pustoj stenčugi koju mi zovemo kuća?

JUNAK 755: Ja nemam drugu.

JUNAK 1421: Zato ti sve ovo i pričam. Znaš li ti šta nas sve čeka, ako pobegnemo iz ove galaksije? Znaš li koliko tamo ima svetla i zabave, i kako se opušteno živi na nekim boljim planetama? Ova na koju smo se mi naselili je običan pusti kamen.

JUNAK 755: Kako ti to znaš?

JUNAK 1421: Čuo sam na zabranjenim talasima?

JUNAK 755: (Drhtavo.) Aaaa? Priključio si se na zabranjene talase?

JUNAK 1421: Slučajno. Sećaš se kad je puklo nešto u terminalu? Od tada radim na pravljenju sigurne veze na telenetu koju niko neće moći da prisluškuje. (Ushićeno.) Bila je neka devojka… Ona mi je pričala…

JUNAK 755: Njihova?

JUNAK 1421: Da. Čuli smo se nekoliko puta.

JUNAK 755: Kako možeš da pričaš sa izdajnicima?

JUNAK 1421: A šta su oni izdali?

JUNAK 755: Šta? Šta? Još me pitaš šta? Sve!

JUNAK 1421: Šta sve?

JUNAK 755: Naše korene, našu tradiciju, naše pretke…

JUNAK 1421: A šta je naša tradicija?

JUNAK 755: Naša tradicija je… Naša tradicija je… Naučnik kaže da oni nisu poštovali tradiciju i da su zato proterani…

JUNAK 1421: Ti i ne znaš šta je naša tradicija, jer se toga niko ne seća.

JUNAK 755: Prekini! Jesi li poludeo? Isteraj te lude misli iz svoje glave. Dovoljno je strašno što si pomislio da učiniš sve te gluposti, a ne što si sve to i sproveo u delo. I zašto mi postavljaš sva ta pitanja?

JUNAK 1421: Zato što hoću da znam! Imam pravo da znam.

(PRELAZ.)

(Svemirski brod "KARIKA". Neprijatna potpuna tišina. Nakon nekoliko trenutaka začuje se tiho pištanje uređaja i zvuk hidrauličkog otvaranja vrata.)

KAPETAN: Poručniče? Poručniče? Jeste li dobro?

PORUČNIK: Dobro sam. Vi?

KAPETAN: U redu je. Pam? Pam? Javi se!

(Tišina i tiho pištanje.)

KAPETAN: Izgleda da je Pam doživela sistemski udar. Pam? Ne ostavljaj nas sad! Unesite sigurnosni kod i reanimacionu šifru.

PORUČNIK: Odmah.

(Kuckanje po tastaturi, pri čemu svaki pritisak na taster proizvodi različit zvuk.)

PORUČNIK: Šifra uneta. Ne reaguje!

KAPETAN: Probajte još jednom.

PORUČNIK: To neće pomoći.

(Pištanje postaje intenzivnije i ceo sistem se vraća u funkciju.)

PAM: Zonski skok završen. Analiziram stanje broda.

KAPETAN: Dobro je! Pam se vratila.

PORUČNIK: Pam, da li je kod tebe sve u redu?

PAM: Vitalni sistemi funkcionišu. Polako se sve vraća u normalu.

KAPETAN: Pam je čudo od kompjutera!

PAM: Hvala! Perifernim sistemima ova pohvala jako prija.

(Kapetan i Poručnik se nasmeju.)

KAPETAN: Kurs?

PAM: 33-72-9. Maksimalnom brzinom ka trećoj zoni. Nalazimo se u sektoru visokog rizika od napada neprijateljske letelice.

KAPETAN: Skanlaser na stendbaj.

PORUČNIK: Spremno.

KAPETAN: Ne smemo dozvoliti da nas iznenade.

PAM: Skener zamenjen.

PORUČNIK: Skeniranje.

(Zujanje.)

PAM: Sve čisto u dometu. Bez tragova neprijatelja.

PORUČNIK: Mogućnost napada?

PAM: Statistički - 43 procenta.

KAPETAN: Po osećaju?

PAM: Ne razumem. Kako to mislite?

PORUČNIK: (Smeje se.) Ne zbunjujte je.

KAPETAN: Oprosti, Pam, ali tako si simpatična kad se zbuniš. Statistički nije loše. Ali statistika napada u poslednje vreme ne ide u našu korist.

PORUČNIK: Trenutno su mirni. 1421 mi je rekao poslednji put…

KAPETAN: Molim? Ko vam je rekao?

PORUČNIK: Na telenetu… Slučajno…

KAPETAN: Kontaktirali ste preko teleneta neprijatelja?

PORUČNIK: Slučajno… On se samo odjednom uključio…

KAPETAN: Rekli ste poslednji put? Znači da je bilo više tih slučajnosti?

PORUČNIK: Ali on je totalno protiv svega toga. Oprostite.

KAPETAN: Shvatate li da ste tako ugrozili naš brod. Znate li koliko je lako pogoditi brod koji je sa vama u telenet konekciji?

PORUČNIK: Ali… on to ne bi! Mogla sam i ja njega da gađam.

PAM: Pravilo 3 – nikada ne napadamo dok ne napadnu nas.

KAPETAN: Oni to znaju i iskoristiće svaku našu grešku da nas napadnu i unište. Vi ste napravili veliku grešku.

PORUČNIK: Ali ništa se nije dogodilo. Vidite da je sve u redu.

KAPETAN: Imali ste sreće.

PAM: Sreća nije validan faktor.

PORUČNIK: To hoću da vam kažem! On nije kao ostali. On želi da pobegne i dođe kod nas. Rekao mi je da njihov naučnik sprema neku novu ludost kojom planira da nas uništi.

KAPETAN: Zaista? Malo vadite fleke, poručniče. Ovo se već može delimično tumačiti kao špijunska delatnost. Ali morate prekinuti tu vašu telenet avanturu. Suviše je opasno.

PORUČNIK: Razumem.

KAPETAN: Vi znate da je naša kolonija vrlo slobodna i da je gotovo sve dopušteno, ali se deset glavnih pravila morate pridržavati.

PAM: Pravilo broj 5 – zabranjen svaki kontakt sa neprijateljem.

PORUČNIK: Razumem.

(Neprijatna tišina.)

KAPETAN: Položaj?

PORUČNIK: Osamdeset dva stepena od druge zone.

KAPETAN: Brzina?

PORUČNIK: Maksimalna.

KAPETAN: Pam, preuzimaš kontrole.

PAM: (Imitirajući kapetanov glas.) Totalno opušteno!

(Kapetan se nasmeje.)

PORUČNIK: Morate mi verovati da je to bilo iz čiste dosade. Kružimo ovde, bez kontakta sa našima… Samo nas dvoje…

PAM: Hm, hm!

PORUČNIK: Troje. I samo kad pomislim kako je u drugim galaksijama lepo i kako svi uživaju i rade normalne, obične, svakodnevne stvari, a ja… mi ovde u sred… treće zone! (Besno.) Uh! Kako ih mrzim.

KAPETAN: Nažalost, u pravu ste. Ali mi smo sada ovde da bi jednog dana mogli da vodimo takav život. Sada nam ne daju mira, ali možda… jednog dana. Kažete da taj vaš želi da pobegne?

PORUČNIK: Da! Ima i tamo ljudi koji shvataju, ali ne smeju ništa da učine. Slušaju šta im veliki naučnik naredi i životare. Mnogi ne smeju ni da pomisle na pobunu.

(PRELAZ)

(Brod "Vidovdan". Čuje se jak prasak i jauci u daljini. Zatim koraci, ali osobe sa jednom metalnom nogom. Bučno otvaranje kliznih vrata.)

NAUČNIK: 755 i 1421! Ima li izdajnika na vidiku?

JUNAK 755: Sve je čisto na radaru.

NAUČNIK: Šteta. Ali, moj projekat je pri kraju. Neće više moći da se kriju.

JUNAK 755: Čula se neka buka? Ima li nekih problema u zadnjem delu broda?

NAUČNIK: Manja nesreća pri završnim eksperimentima. Javite familiji Junaka 1332 da je on časno izgubio svoj život u borbi za slobodu.

JUNAK 1421: Ali…

JUNAK 755: Zaveži, dečko!

NAUČNIK: Dogodila mi se nadasve smešna greška. Jedno dugme i bum! Sa svu sreću, nije oštećen moj veliki projekat. Sve ostalo je nebitno.

(Zavijanje sirene.)

NAUČNIK: Šta je to?

JUNAK 755: Sigurno lažna uzbuna.

NAUČNIK: Proverite to. Brzo! Brzo!

JUNAK 1421: Izvolite izveštaj.

NAUČNIK: Da vidim. (Čita.) Naš satelit je registrovao neprijateljski patrolni brod na samom ulazu u treću zonu. Fenomenalno! Počećemo od njih. Brzinom od četiri vorpa krenite prema njima. Izvedite manevar izbegavanja skenera i prikradite im se.

JUNAK 755: Razumem!

JUNAK 1421: A šta ćemo kad im se prikrademo?

NAUČNIK: Da ih raskomadamo i pretvorimo u svemirsku prašinu.

JUNAK 755: Provociraju nas. Ušli su u našu zonu.

(Brod se trese poput voza i čuje se lupanje i škripa u daljini, kao kada staklo na prozorima vibrira.)

NAUČNIK: Kristal se uznemirio. Da li je moguće?

JUNAK 755: Izgleda da je to njihov brod koji nosi polovinu kristala.

NAUČNIK: Konačno i to sasvim slučajno! Buuuaaa!

JUNAK 1421: A šta ćemo učiniti s kristalom kada ga uzmemo?

NAUČNIK: Šta? Čudo! Čudo, junače! Otvorićemo vrata za druge galaksije i osvetiti se onima koji su nas smestili u ovaj mrak i osudili na večnu borbu sa izdajnicima. Sve ćemo ih uništiti.

JUNAK 1421: Ali zašto?

NAUČNIK: Još pitaš? Sram te bilo.

JUNAK 755: Pripremimo se za napad.

NAUČNIK: Napad! Ja ću se povući u svoje sigurnosno sklonište. Borite se hrabro! Buuuaaa!

(Čuju se koraci i zatvaranje metalnih vrata.)

JUNAK 1421: Naravno. On se povlači na sigurno.

JUNAK 755: Prekini da gunđaš i izvršavaj naređenja.

JUNAK 1421: Moram da ih kontaktiram. Zar ti ne shvataš šta će se dogoditi, ako on uzme drugi deo kristala?

JUNAK 755: Nije tvoje da razmišljaš o tome.

(PRELAZ.)

(Brod "KARIKA". Tiha ambijentalna muzika.)

PAM: Pažnja molim! Nortus senzori osećaju čudne vibracije na dva stepena ka četvrtoj zoni.

KAPETAN: Definiši, Pam.

PAM: Skener ne registruje ništa, ali se oseća jako nortuskinetičko delovanje. Kristal je uznemiren.

PORUČNIK: Ja na mojim monitorima ne vidim ništa. Zašto je kristal uznemiren?

PAM: Prisustvo druge polovine. Vešto prikrivanje. Moguć udar.

KAPETAN: Neprijateljski brod?

PAM: 98 procenata.

KAPETAN: I više nego dovoljno. Usporite naglo i promenite kurs.

PORUČNIK: Razumem.

(Gašenje turbina. )

PAM: Predlažem kurs 33-72-12.

KAPETAN: Prihvaćeno.

(Laserski zrak proleti pored broda.)

KAPETAN: Napali su.

PAM: Izbegli smo. Skener ih je registrovao. Nalaze se u sektoru dva, iznad nas.

KAPETAN: Ubrzajte. Idemo iznad njih.

PORUČNIK: Imamo brzinu.

PAM: Manuelni manevar. Sve je čisto.

(Još nekoliko laserskih zraka proleti pored broda.)

PAM: Odlično izvedeno. Izbegnuta četiri zraka.

KAPETAN: Punimo skanlaser.

PORUČNIK: Pam, ti navodiš.

PAM: Navođenje počinje.

PORUČNIK: Punjenje spremno.

PAM: Dva, jedan, ode jedan.

(PRELAZ.)

(Brod "Vidovdan". Hitac iz "Karike", okrzne brod i on doživi potres. Čuje se eksplozija i šištanje.)

JUNAK 755: Pogodili su nas u levu stranu. Izbaci Šumadijski šok! Sva tri komada. Odmah!

JUNAK 1421: Ja ću da stupim s njima u kontakt.

JUNAK 755: (Opijeno, zaluđeno.) Gađaj! Moramo ih uništiti!

(PRELAZ.)

(Brod "KARIKA".)

PORUČNIK: Šalju mi neki signal. Žele da stupe u audio kontakt sa nama.

PAM: Pažnja. Registrujem promene na neprijateljskoj letelici. Pripremaju se za novi napad.

PORUČNIK: Da prihvatim signal?

KAPETAN: Prihvatite.

PORUČNIK: Ovde poručnik posade broda Karika. Ko traži audio vezu?

(Kada god priča neko sa broda "Vidovdan" čuje se jednolično pištanje u intervalu od dve sekunde.)

JUNAK 1421: Ovde Junak 1421 sa broda Vidovdan.

PORUČNIK: Milane? To si ti?

JUNAK 1421: Ja sam. Zašto ste u trećoj zoni? Bežite odavde.

PORUČNIK: Nismo imali izbora. Nezgoda.

JUNAK 755: Tek ćete da vidite šta je nezgoda… Juriš!

KAPETAN: Predlažem da obustavite napad. Mi ćemo uskoro biti u mogućnosti da izvedemo skok i vratimo se u drugu zonu.

JUNAK 1421: Ja ne mogu ništa da učinim. (Tiho.) Čuvajte kristal. Napada vas zbog kristala.

(Glasan zvuk ispaljivanja projektila.)

PAM: Tri projektila s donje strane.

KAPETAN: Maksimalno ubrzanje. Skok u sektor minus 5.

(Snažan potres broda. Eksplozija.)

PAM: Nepotpuno izbegavanje. Oštećeno energetsko skladište. Vitalne funkcije trenutno obustavljene.

NAUČNIK: (Preko razglasa.) Jesmo li ih rasturili? (Napadno se smeje.) Buuuaaa!

KAPETAN: Šta je sad ovo?

JUNAK 1421: (Tiho.) Naš vrhovni zapovednik. Naučnik.

NAUČNIK: (Preko razglasa.) Moje najnovije oružje za otkrivanje i uništavanje je u funkciji! Napadnite ih svim raspoloživim snagama!

JUNAK 755: Živeo veliki Naučnik! Živeo!

JUNAK 1421: (Tiho.) Bežite što pre. Napašćemo vas.

JUNAK 755: Pripremi nove projektile.

JUNAK 1421: (Tiho.) Prekidam vezu.

(Jednolično pištanje prestaje.)

KAPETAN: PAM? U kakvom je stanju brod?

PAM: Vitalne funkcije se obnavljaju od prethodnog udara.

KAPETAN: Moraćemo da im odgovorimo. Više nema bežanja. Spremite se, Poručniče.

PORUČNIK: Ali… Milan je tamo…

KAPETAN: Ako ih ne pogodimo, oni će nas potpuno uništiti. Žao mi je, ali nema izbora.

PAM: Laseri su spremni za upotrebu.

(Pored broda zuje laserski zraci koje neprijatelj ispaljuje na njih.)

KAPETAN: Pucajte! Poslednja šansa!

PORUČNIK: Spremna sam!

(Pritiska taster, čuje se pištanje i rafalno ispaljivanje laserskih zraka.)

(PRELAZ)

(Brod "Vidovdan". Niz slabijih eksplozija.)

NAUČNIK: (Preko razglasa.) Zašto se tresemo? Jesmo li pogođeni? Pucajte na njih, junače! Brže!

JUNAK 755: Laser se puni, ne možemo odmah da uzvratimo.

NAUČNIK: Nesposobni ste! Silazim dole!

JUNAK 755: 1421? Zašto samo sediš? Vidiš da je Naučnik besan?

JUNAK 1421: Neću da učestvujem. Dosta mi je svega.

JUNAK 755: Izdajniče!

(Otvaraju se vrata i ulazi naučnik.)

NAUČNIK: Neću da čekam da se napuni laser! Upotrebite moje najnovije oružje koje sam konstruisao uz pomoć našeg moćnog kompjutera.

JUNAK 1421: Ali vaše novo oružje nije testirano. Šta ako nešto ne bude u redu?

NAUČNIK: Budalo! Tu ne može da dođe do greške. U njemu je objedinjena snaga i mudrost svih naših velikih vojskovođa iz prošlosti. Oni nikada nisu pravili greške.

JUNAK 755: Kako da ga aktiviram?

NAUČNIK: Veliko crveno dugme. Pritisni!

JUNAK 755: Razumem!

(Pritiska taster. Čuje se zujanje.)

NAUČNIK: Šta se događa?

JUNAK 755: Traži metu…

NAUČNIK: Je l pronašao?

JUNAK 755: Okreće se u suprotnom smeru.

JUNAK 1421: Okreće se ka našoj baznoj stanici. Bolje da zaustavimo tu mašinu!

NAUČNIK: Da se nisi usudio! Ispali projektil!

JUNAK 755: Ode!

(Šištanje i zatim eksplozija u daljini.)

JUNAK 1421: Stanica! Pogodio je našu stanicu!

NAUČNIK: Neke žrtve se moraju podneti! Dalje! Gađaj dalje! Želim taj kristal! Želim da osvojim univerzum!

JUNAK 755: Nišani opet! Traži metu na četvrt sata od prethodne.

JUNAK 1421: Nemoguće… To je neka greška…

NAUČNIK: Nema greške! Ovo je bezgrešna mašina!

JUNAK 755: Deset sekundi do ispaljivanja.

JUNAK 1421: Ali…

NAUČNIK: 1421! Bićeš surovo kažnjen po završetku ove misije.

(Snažan udar i eksplozija prodrmaju brod.)

JUNAK 755: Pogodili su nas!

NAUČNIK: To im je poslednje! Buuuaaa!

JUNAK 755: Pet sekundi do ispaljivanja.

JUNAK 1421: To je naša planeta! Zaustavite to čudo!

JUNAK 755: Naša planeta?

JUNAK 1421: Da! Obustavite sve!

NAUČNIK: Nema povratka.

JUNAK 755: Dva, jedan… Ode…

(Šištanje. Tišina, a onda jedva čujno na velikoj daljini eksplozija.)

NAUČNIK: Čudno… A šta je sa izdajnicima?

JUNAK 755: Spremaju se za novi napad.

NAUČNIK: Živi su?

JUNAK 1421: Veoma.

NAUČNIK: Pa rekao sam da ih uništite!

(Počinje da svira sirena slična onoj za požarnu uzbunu.)

NAUČNIK: Šta je ovo?

JUNAK 1421: Jezgro broda se pregrejalo.

NAUČNIK: Zašto?

JUNAK 1421: Nemamo dovoljno energije za podršku vaše super mašine.

NAUČNIK: Nemoguće… Šta to znači…

JUNAK 1421: Znači da će ovaj brod eksplodirati za tridesetak sekundi…

NAUČNIK: To je nemoguće! 755, pucaj na izdajnike!

JUNAK 755: Sve kontrole su otkazale. Ne mogu da pucam…

JUNAK 1421 (tiho za sebe): Ovo je ludnica. Uzeću pomoćnu letelicu i bežim.

NAUČNIK: Moram da spasim kompjuter! Moram da spasim naše najveće bogatstvo…

(PRELAZ.)

(Hodnik pored komandne sobe. Zatvaraju se metalna vrata. Naučnik hoda niz hodnik.)

NAUČNIK: Neće moći! Neće moći! Imam ja rešenje za svaki problem. Nije još uvek sve gotovo.

(Otvaraju se još jedna metalna vrata i on ulazi u narednu prostoriju.)

NAUČNIK: Nisam mislio da će kraj doći tako brzo, ali sam znao da će doći. Ipak, nisam sedeo skrštenih ruku.

(PRELAZ)

(Kontrolna soba. Čuje se tipkanje po tasterima.)

JUNAK 1421: Hajde! Pokreni se.

(Kapsula za beg dobija napon.)

JUNAK 1421: Ja vas napuštam! Zbogom, ludaci! (počinje da se trese ispuštajući vibrirajući vokal "a".) Krećem!

(Kapsula se katapultira ispuštajući fijuk vazduha.)

(PRELAZ.)

(Brod "KARIKA".)

PAM: Punjenje gotovo.

PORUČNIK: (Za sebe.) Zbogom, Milane. (Glasno.) Imam ih! Ode!

(Poručnik ispaljuje projektil. Odmah zatim začuje se najsnažnija do tada eksplozija.)

KAPETAN: Bravo!

PORUČNIK: (Ushićeno, ali istovremeno i setno.) Pogodila sam! Pogodila!

PAM: Negativno.

PORUČNIK: Pam? Kako to misliš?

PAM: Po mojim proračunima promašila si i to solidno.

PORUČNIK: Nemoguće. Pogledaj samo. Ništa nije od njih ostalo.

KAPETAN: Zaista, Pam. Proveri svoje sisteme. Imaš neki opasan bag.

PAM: Sigurna sam. Sistem se vraća u normalu.

PORUČNIK: Pogledajte… Desno… Jako zeleno svetlo…

KAPETAN: Delovi broda. Još uvek gore.

PORUČNIK: Ovako zeleno?

KAPETAN: Pam? Pomozi nam.

PAM: Analiziram… U pitanju je drugi deo kristala koji čuvamo na našem brodu.

KAPETAN: Neverovatno.

PAM: Njega ne može da uništi ni najača eksplozija.

KAPETAN: Idemo ka njemu. Brzo.

PORUČNIK: Punom brzinom.

(Nekoliko trenutaka tišine.)

KAPETAN: Uvucite ga na brod.

PORUČNIK: Pam, preuzmi.

(Čuje se vibriranje stakla, jače nego prvi put.)

PORUČNIK: Izgleda daje svemu kraj. Otvorićemo kapiju i početi da živimo.

KAPETAN: Da. Mislio sam da to neću doživeti.

PAM: Kristal je preuzet. Na putu je ka kontrolnom mostu.

KAPETAN: Gde su mi rukavice?

PORUČNIK: Gde ćete da ga stavite?

KAPETAN: Tamo gde mu je i mesto. Uz njegovu drugu polovinu. Evo ga.

(Još jače vibriranje stakla.)

KAPETAN: Otvorite čauru. Staviću ga pored. Sami će se spojiti.

(Kristali se spajaju ispuštajući zvuk sličan zveckanju metalnih cevčica na vetru, samo mnogo intenzivniji.)

PORUČNIK: (Ushićeno.) Divno!

KAPETAN: Sada je sve na svom mestu. Možemo da se vratimo u našu zonu i da pozovemo ostale brodove. Više nećemo lutati svemirom.

PAM: Brod je spreman za pokret.

KAPETAN: Odlično. Skenirajte okolinu. Ne želim neku novu meteorsku mrežu.

PORUČNIK: Razumem.

KAPETAN: Kurs?

PAM: Vraćamo se na 33-72-9.

PORUČNIK: Čekajte! Skener javlja mehaničku kretnju u sektoru minus 12. Nisu definitivno meteori. Nešto se kreće uz pomoć energetskog izvora. To je nemoguće.

KAPETAN: Izgleda da smo oštećeni više nego što smo mislili. Moguće da je greška u skeneru.

PAM: Potvrđujem kretanje manje letelice. Jedan član posade.

KAPETAN: Neverovatno. Privucite letelicu našim magnetnim poljem.

PORUČNIK: Pam, preuzmi.

PAM: Magnetno polje. Privlačenje ide po protokolu. Deset sekundi.

KAPETAN: Ko bi to mogao da bude? Možda je neko pobegao sa neprijateljskog broda pre eksplozije.

PORUČNIK: Zaista čudno. Da ne pokuša da nas napadne?

PAM: Nema oružje. Pet sekundi. Četiri, tri, dva, jedan. Privlačenje uspešno završeno. Strana letelica je na portu 8089.

KAPETAN: Pam, daj nam kontakt s njim.

PAM: Važi.

KAPETAN: Identifikujte se.

JUNAK 1421: Ovde 1421! Izbegao sam sa broda koji je doživeo samouništenje. Molim vas primite me na svoj brod.

PORUČNIK: (Uzbuđeno.) Preživeo si!

JUNAK 1421: Da! Pobegao sam. Novo oružje je izazvalo samouništenje.

PAM: Rekla sam da nije bilo pogotka.

PORUČNIK: Kapetane? Hoćemo li da ga pustimo na brod?

KAPETAN: Cela njegova kolonija je uništena. Nemamo drugog izbora. (Junaku 1421.) Popni se do nas. Pam će te uputiti.

JUNAK 1421: Hvala.

KAPETAN: Idemo da obavestimo naše. Spremite se za zonski skok.

PAM: Optimizacija sistema za zonski skok. Svi u prizme, molim.

(Glasna kompjuterska ambijentalna muzika. Brod nestaje uz udar poput groma.)

(PRELAZ)

(Brod "Karika". Čuje se muzika, smeh, veliki broj ljudi koji pričaju.)

PORUČNIK: Svi su tako veseli i uzbuđeni. Ne znamo tačno šta nas čeka kada prođemo kroz ta vrata, ali i neizvesnost je lepša od monotonije u kojoj smo živeli.

JUNAK 1421: naravno. Ovo je za mene ogromna sreća. Velika šansa. Napraviću čudo!

PORUČNIK: (Začuđeno.) Kako to misliš?

JUNAK 1421: (Zbunjeno.) Život će mi biti toliko lepši…

PAM: Spremite se za veliko slavlje. Još deset sekundi do prolaska kroz kapiju.

(Svi počinju da vrište, smeju se, skandiraju "Kapija, kapija".)

PORUČNIK: (Uzbuđeno.) Idemo! U novi život!

JUNAK 1421: Napred! U novi život! (Pauza.) Buuuaaaa!

Kraj

Beleška o autoru:

Stevan Vraneš rođen je 16. 11. 1979. u Beogradu gde je završio osnovnu školu i prve tri godine Prve beogradske gimnazije. Nakon trećeg razreda upisuje Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, katedra za dramaturgiju. Do sada se pored pisanja bavio i marketingom i televizijom. Drame: Krhotine (1998), Slomljena (1999.), Tajne (2000.), U crnoj rupi – radio drama (2000.). Filmski scenariji: Splavarenje na divljim vodama (1999.), Borbe pobesnelih pasa (2000.), Crni u duši – kratki film (snimljeno 2000.)...

(s) Projekat Rastko


// Projekat Rastko / Drama i pozorište / Savremena drama //
[ Promena pisma | Pretraga | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]